Skip to main content

Full text of "Mladost vedrine"

See other formats 


M. STANKOVIĆ 

MLADOST 

VEDRINE 



M. STANKOVIĆ 

MLADOST VEDRINE 


ZAGREB 1944 



Dozvolom Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu 
od 16. siečnja 1944. broj 540 


Tiskanje i razpačavanje dopušteno odlukom Glavnog 
ravnateljstva za promičbu od 4. ožujka 1944. br. 1051 


IZDALO VELIKO KRIŽARSKO SESTRINSTVO 
NARODNA TISKARA, ZAGREB, KAPTOL BR. 27 


<Jto da Ti reknem u uvodu ove knjige, draga 
sestro ? Što da Ti zaželim na prvoj njezinoj stra- 
nici,' draga mlada prijateljice? 

Htjela bih Ti reći nešto neobično liepo i toplo. 
Nešto, što može reći samo ona duša, koja voli našu 
mladež, koja je tako dugo prati i koja je kroz to- 
liki niz godila u sebi nosi. 

Mjesecima sam tražila pravi izraz, pravu rieč 
za uvodnu misao. Ali neki dan stiglo mi je i opet 
jedno značajno djevojačko pismo. Mlada djevojka 
opisuje iskreno, upravo preiskreno, svoj životni 
put, sve bure i oluje svoga života. Na kraju pisma 
nanizala je i ove redke: 

»Često se sjećam prošlosti i mislim, što bi po- 
stalo od četrnaestgodišnje djevojčice bez nadzora, 
prepuštene same sebi, koja je jedva znala za Boga, 
da nije bilo Križarstva i svega onoga, što mi je 
ono dalo. Nikada ne ću moći vratiti taj dug, niti 
platiti kamate na tu veliku glavnicu, što sam je 
primila. Jer ono, što sam dobila, to je ono najviše 
sto čovjek može imati — Boga u svom srdcu.« 

Jest! Križarstvo čuva Boga u mladim srdcima . . . 
Križarstvo daje Boga mladim srdcima . . . Križar- 
stvo otvara puteve Bogu u mlada djevojačka 
srdca . . . 


To je bitna oznaka Križarstva. Sadržaj Križar- 
i-tva. Jedini cilj Križarstva. To je njegov četrnaest 
godišnji život u Hrvatskoj. I njegovo djelovanje 
po svim hrvatskim krajevima. 

O tome Ti govori ova knjiga. To ćeš naći na 
svakoj njezinoj stranici. 

Treba li nešto jače, nešto snažnije za uvodnu 
misao? Nešto, što bi bilo još bliže Tvojoj duši, Tvo- 
joj mladosti, Tvojim čežnjama? 

Mislim, da nema! 1 zato se nadam, da ćeš tu 
knjigu primiti radostno, i da će Ti biti vjeran sa- 
vjetnik i u Tvome osobnom i organizacijskom ži- 
votu. Pogotovo kad znaš, da u njoj govori i ljubav, 
kojom Tebe i sve hrvatske Križarice prati 

Tvoja sestra 

Marica 


Oj, u vis krila! 



Neobičan govor 

Vlak juri, juri prema sjeveru. Izmučio se već 
prolazeći kraj zelenih šuma, pitomih zaselaka i 
srebrne Save. Lokomotiva dahće, skuplja posljed- 
nje snage, da oveću skupinu vedre hrvatske mla- 
deži prebaci u Maribor. U Mariboru je slet 
orlovske mladosti, nešto novo, nešto značajno u 
životu mladoga slovenačkog katoličkog gibanja. 

Bilo je to 1920 . godine. S grupom hrvatske mla- 
deži putovala sam i ja, onda još maturantica jedne 
zagrebačke srednje škole. Za mene je taj put bio 
pogotovo osobit. Sve mi je bilo novo, sasvim novo. 
I velike ideje katoličkog preporoda, i prvi napori 
Slovenaca, i duboka želja za preporodom Hrvatske 
u Kristu. U tišini moga doma i religioznoj atmos- 
feri samostanske škole jedva sam što znala od onih 
divovskih napora, koji su se ulagali, da Hrvatska, 
zaražena liberalizmom, postane opet katoličkom; 
da hrvatski narod, tako tradicionalno odan Crkvi, 
a sada u svome javnom životu umjetno otrgnut od 
Crkve, opet postane najodaniji njezin sin. Kroz ti- 
šinu moga đačkog života jedva je doprlo do mene 
ime velikoga biskupa krčkog dra Antuna Mahnića 
i imena tolikih, koji su se borili, da poslijeratna 
Hrvatska bude katolička, Božja Hrvatska. 

I zato sam s udivljenjem promatrala sve, što se 
na mariborskom sletu vidjelo. Slikopisnom brzi- 
nom redale su se slike pred mojim očima: oveće 
grupe mužke mladeži sa crvenim orlovskim ka- 


9 


parna; skupine djevojaka s težkim planinskim ci- 
pelama, ali čistim očima, uokvirenim plavim 
uvojcima; ogromne povorke raznih katoličkih 
družtava, lelijanje vježbača i vježbačica na ravnini 
kraj Maribora, pa skladno i oduševljeno pjevanje 
tisuća: »Hoćemo Boga!« Sve je to na nas, a na- 
pose na mene, djelovalo snažno. Sve je to u nama 
budilo uviek spremne mladenačke snage za rad, 
za borbu, za osvajanje, za katoličko Osvajanje, za 
borbu oko ostvarenja Kristovih načela u Hrvat- 
skoj. Kako me se duboko dojmilo đačko zborova- 
nje u neko^n velikom mariborskom slikokazu, pa 
razna staležka zborovanja, a napose zborovanje 
učenica, na kome sam se i ja u debati javila i pro- 
govorila jedva nekoliko rečenica uz neobično po- 
drhtavanje glasa. Nisam pravo ni znala, što bih 
govorila, ali javila sam se tek toliko, da netko i u 
ime moje škole govori. 

No jače od likova sviju prelata, vođa, govor- 
nika, usjeklo mi se u dušu jedno blago, mirno lice 
mladoga čovjeka, koji je pred dvoranom, dubkorm 
punom đačtva, držao predavanje o katoličkoj 
đačkoj međunarodnoj zajednici. »Govorio sam ža- 
rom, koji mi je dala presveta Euharistija,« rekao 
je sam kasnije. Da, govorio je zapravo o sasvim 
običnom pitanju, ali s nekom neobičnom nutar- 
njom snagom, s nekom čudesnom dubinom. Nje- 
gove duboke, podpuno katoličke misli, djelovale su 
snažno na cjelokupno đačtvo. Upravo njegove 
rieči dale su još podpuniji sadržaj svemu onome, 
što se u nama i oko nas zbivalo tih dana. 

I kad su davno nestale slike vanjskih proslava 
u našim dušama, kad je prestao šum rieči i pje- 
sama onih dana, još uviek kao da nije zamro go- 
vor mladoga čovjeka o katoličkom bratstvu i ka- 
toličkoj vezi naroda i cielog čovječanstva. Nisam 
znala ni ime toga mladoga govornika, a još manje 
sam mogla naslućivati, da će on jednom biti ve- 
liki skretničar u katoličkom gibanju Hrvatske 

10 



Tko je bio taj mladi čovjek? Tko je održao taj 
neobičan govor? 

Naš dragi brat dr. Ivan Merz. 


Div sa Jadrana 

Mariborski slet znači početak Orlovstva u Hr- 
vatskoj, početak najjačega, najbujnijega kato- 
ličkog gibanja među hrvatskom mladeži, koja i 
danas živi i djeluje u Križarstvu. Prvo desetljeće 
20. stoljeća donielo je u Hrvatsku val liberalizma, 
koji se prelio k nama iz susjednih zemalja, a no- 
sioci su mu bili oni hrvatski sinovi, koji su na 
stranim sveučilištima završili svoje nauke. Taj li- 
beralni val zahvatio je našu javnost silnim nale- 
tom, naletom tako svojstvenim za mlade ljude i 
mladenačke njihove snage. Dok se naši dobri, ali 
polagani »stari« borci pravo ni ne osviestiše od toga 
novog vihora, koji je stao drmati Hrvatskom, 
»mladi« su već zaposjeli sva uredni čtva novina i 
časopisa, sveučilištne katedre, političke govornice, 
profesorska, odvjetnička i liečnička najodgovor- 
nija mjesta, ukratko, sve one položaje, s kojih je 
trebalo pucati u tradicionalni katolicizam hrvat- 
ske javnosti i uniet-i borbeno naprednjačtvo, bor- 
beni liberalizam u javni i privatni život Hrvatske. 

Ta je bujica liberalizma s javnih govornica i 
preko uredničtava najuglednijih novina i časopisa 
strujila silnim naletom prema onima, za koje se 
otima svaki pokret, ako hoće uspjeti. To je naša 
sveučilištna, srednjoškolska i građanska mladež. 
I dok su valovi liberalizma rušili s jedne strane 
posljednje bedeme tradicionalnog katolicizma u 
Hrvatskoj, dotle su s druge strane, u dušama mla- 
deži, nasilno brisali tragove svega onoga, što su 
u srdca mladeži naše upisale hrvatske žene i 

11 


majke, divne i neustrašive čuvarice našega kato- 
licizma kroz stoljeća. 

I tko zna, dokle bi ta bujica liberalizma stigla, 
što bi sve porušila i izbrisala, da nije digao svoj 
glas biskup dr. Antun Mahnić. Iz sjedišta 
svoje male biskupije, iz pitomog Krka, promatrao 
je on taj ljuti boj između dobra i zla, istine i laži, 
katolicizma i liberalizma. Pobiedi li zlo, Hrvatska 
će u mraku liberalizma izgubiti samu sebe, svoju 
poviestnu ulogu, svoju značajnu misiju na međi 
dviju kultura i dvaju svjetova. I tada se maknuo 
div sa kršnih goleti Krka, a glas njegov razliegao 
se čitavom Hrvatskom. 

»Aut — aut! Ili — ili! Ili Krist ili Belial!« 
Hrvatski narod mora se opredieliti za Boga ili 
protiv Boga. Hrvatska mladež mora sliediti bar- 
jak Krista ili barjak Lucifera. Energično na jednu 
ili drugu frontu, među jednu ili drugu vojsku. 
Mlakonje će biti pregaženi. Njih će povući za so- 
bom neprijatelj Krista. Ili će biti izbačeni iz di- 
vovske borbe kao zabačene krpe ili neupotrebljivo 
smeće. 

»Naše geslo neka bude: dioba duhova«, govorio 
je Mahnić, »U liečničkoj se praksi dandanas uobi- 
čajila takozvana operacija. To je jedan od najra- 
dikalnijih liekova. Nezdravi se ud, ako se ne može 
liečiti, a mogao bi i ostali organizam zaraziti, od- 
sieče, izreže, spali. Činimo i mi tako!« (Knjiga Ži- 
vota str. 49.). 

Na drugom mjestu piše: »Ušli smo u XX. vielf. 
Na prielazu iz staroga u novi viek vjerni se sinovi 
katoličke Crkve pokloniše Kralju vjekova, Odku- 
pitelju svomu Isukrstu, zaklevši se na njegov bar- 
jak. No i protivničke se sile okupiše, da pod bar- 
jakom slobodne misli učine novi juriš na kulu 
Kristovu. Podvostručenom snagom obćenite me- 
đunarodne akcije i jedinstvenom organizacijom 
napokon će se u XX. vieku postići, što nije uspjelo 

12 



kroz devetnaest vjekova: da se razvali Kraljev- 
stvo Božje na zemlji!« ,(K. Ž. str. 75.). 

Neprijatelje katolicizma i cilj katoličke borbe 
protiv njih crta on ovako: »Javni život! Tu treba 
da usredotočimo svoje sile. Liberalizam je oteo 
javni život Kristu i Crkvi, proglasivši vjeru pri- 
vatnom stvari. Pojedinac može za se vjerovati i 
Bogu se moliti, dok država, znanost, umjetnost, 
zakonodavstvo, javna nastava i škola ne prizna- 
vaju nad sobom ni Boga ni Krista, niti se poko- 
ravaju ičijem višem zakonu! - — Prema tomu se i 
čovjek podielio dvostruko: na privatnog i javnog 
čovjeka. Po tomu se čovjeku izkalupio dvostruki 
moral, dala mu se dvostruka savjest: javna i pri- 
vatna . . . Javni život valja opet osvojiti za Krista, 
koga je Otac postavio Kraljem ne samo pojedin- 
cima, nego i narodima i državama — dakle i jav- 
nom životu.« (K. i Ž. str. 149.). 

A tad je gromko doviknuo svima, a napose mla- 
deži: »Sve se organizira. Organiziraju se masoni, 
socialisti, slobodomislioci — organizujmo se ta- 
kođer i mi.« 

Hrvatska mladež, a napose hrvatsko đačtvo, po- 
slušalo je rieč velikoga biskupa. Po svim našim 
krajevima niknule su katoličke đačke organizacije. 
Mladi borci počeli su provoditi diobu duhova u 
Hrvatskoj: Za Krista i protiv Krista. I kad se rad 
njihov najviše razmahao, kad se već stadoše po- 
kazivati uspjesi njihove borbe, planuo je svjetski 
rat i unio zastoj i u katoličke redove. 

Iza rata počeli su se oni ponovno prikupljati i 
obnavljati svoje organizacije, no opazilo se, da s 
katoličkim organiziranjem treba početi i među 
radničkom, građanskom i seljačkom mladeži. I 
prije rata tragovi liberalizma zašli su i među rad- 
ničku i seljačku mladež, ali iza rata, koji je donio 
obći metež u načelima i sveobću krizu duša, na- 
pose duša mladeži, ti su razorni elementi postali 
još jači. Radničke mase stale su se oduševljavati 

13 


za komunizam, a u selima su zavist, svađe, prav- 
daštvo, alkohol i nemoral stali podgrizati zdrave 
narodne snage. 

Da, i radnička i građanska i se- 
ljačka mladež morala se organizi- 
ra t i, da i ona postane aktivan borac za Kraljev- 
stvo Kristovo, njegovu istinu i njegovu pravdu. 
Tu potrebu uočio je i biskup Mahnić, pa je kato- 
ličkom organiziranom đačtvu upravio ove rieči: 
»Bih li mogao gojiti svetiju želju, nego da se što 
skorije oko Vašega barjaka okupi sva hrvatska 
mladež? Dosele Vaš je rad obuhvatao đačke re- 
dove ... No uz Vaše bih redove, pod istim barja- 
kom, rado vidio gdje koraca također ostala hrvat- 
ska mladež; ona mladež, koju doduše ne miluju 
muze kao Vas, no koja je zajedno s Vama dionica 
prirodnih i nadprirodnih dobara. S Vama ih spaja 
ista krv i jezik, ista Kristova milost i vjera, u nji- 
hovim grudima plamti ista vatra kršćanskog idea- 
lizma kao i u Vama. Jasno je, da imam tuj na umu 
našu seosku i radničku mladež.« (K. Ž. str. 249.). 

I opet je mladež razumjela svoga biskupa. Đačka 
mladež stala je okupljati u katoličke redove i mla- 
dež ostalih staleža. Klice sviju tih gibanja bile su 
već tu uoči mariborskog sleta. Iza njega će one 
snažno proklijati i donieti rod u novoj organiza- 
ciji Hrvatske, koja će okupiti sve zdrave katoličke 
mladenačke snage — u Orlovstvu. 

Upravo u Orlovstvu gledao je biskup Mahnić 
onu organizaciju, koja će idealnim jedinstvom po- 
vezati svu hrvatsku mladost. Zato je i napisao: »U 
sadanje Vam doba osobito preporučam, da prouča- 
vate i širite ideju i organizaciju Orlovstva, i to ne 
samo u vlastitim redovima, nego i među seoskom 
i gradskom mladeži. Orlovska će ideja ne samo 
jačali vaše tielo, nego će također unieti u Vaše 
redove još više samopriegora i stege, a od van- 
redne će Vam koristi biti i kasnije u radu među 
kršćanskim pukom« (K. Z. str. 259). 

U 


Ali ostvarenje ovoga svog plana biskup Mahnić 
nije dočekao. Umro je upravo onda, kad su prva 
orlovska družtva razvila svoju djelatnost. 

Div sa Jadrana, umoran i izcrpljen od tereta ži- 
vota, požurio se, da božični poklon pred Jaslicama 
provede u liepom nebu. Hrvatskoj katoličkoj mla- 
deži ostavio je dvie najveće vrjednote: ljubav pre- 
ma Euharistiji i Papinstvu. Nešto kasnije Ivan 
Merz nastaviti će djelo velikoga biskupa, i Orlov- 
stvo će postati onom organizacijom, koja će sva iz- 
garati u ljubavi prema Kristu u Euharistiji i prema 
Kristu u Njegovom vidljivom Namjestniku. 

Nisam poznavala osobno biskupa Mahnića. Po- 
znajem ga tek iz slika. Tamne oči pod umnim če- 
lom i siedom kosom odaju svu dubinu njegova ve- 
likog lika. Pa ipak se jednom sretoh s velikim bis- 
kupom. Bilo je to nekoga kišnog prosinačkog dana, 
kad je div sa Jadrana počivao mirno i sabrano u 
tišini nadbiskupske kapelice u Zagrebu. 

14. XII. 1920. div sa Jadrana smirio se na Srdcu 
Božjemu. 


Zaboravljeni cilj 

A kako je bilo sa ženskim svietom, a napose 
ženskom mladeži u to vrieme? U Mahnićevo pred- 
ratno razdoblje i iza rata? 

Tragovi liberalizma težko su se osjetili i u na- 
šem privatnom životu: u životu obitelji, u odgoju. 
Liberalizam se uvukao u bračna svetišta i stao ki- 
dati svetost i nerazorivost njihovu. Bračnoj vezi 
oteo je sakramentalni značaj. A kad njega nema, 
nema ni čvrstoće, ni jedinstva, ni nerazrješivosti 
braka. Načelo liberalistički shvaćene slobode raz- 
trovalo je duboku i trajnu. privezanost bračnih 
drugova i stvorilo od međusobnih djelitelja sakra- 
mentalnih milosti dvie stranke, koje sklapaju naj- 

15 


običniji ugovor. Odatle toliko razorenih brakova, 
razorenih bračnih ognjišta kod nas. I to. ne samo u 
gradovima, koji su prvi stradali od liberalističkog 
naleta, već i po selima našim. Crv razsula zavukao 
se u deblo našega narodnog života i stao podgrizati 
najzdravije korienje njegovo. 

Svaka je obitelj važna narodna stanica. Oboli li 
ta stanica, trpi cieli narodni organizam. U svakoj 
obiteljskoj stanici nosilac zdravlja i čvrstoće je 
žena i majka. Treba, dakle, ženu, nositeljicu te sta- 
nice razoriti, pa će se i čitava stanica razpasti, za- 
hiriti, oholiti. 

To je liberalizam i učinio. Ženi, ženskoj mladeži, 
počelo se govoriti o potrebi emancipacije, o jedna- 
kosti spolova, o jednakim ulogama u ljudskom 
družtvu. Govorilo se javno i privatno. Grlatim na- 
činom i u tišini. 

I tako su u Hrvatskoj mjesto idealnih žena naše 
prošlosti najednom niknule feministkinje. Mjesto 
požrtvovnih majka zastupnice emancipacije. Mje- 
sto ozbiljnih odgajateljica mladih hrvatskih poko- 
ljenja, propovjednice jednakosti u zadaći i pravu 
spolova. 

Žena ne smije biti zatvorena u uzki krug obite- 
lji. Ona ne smije biti stroj za rađanje, žrtva hirova 
svoga muža, zarobljena sitnim kućnim poslovima. 
Žena, koja vječno zaudara mirisom kuhinje i 
dječjim krpama, nije suvremena. Treba ženu izba- 
viti iz tisućljetnoga robstva, treba je osloboditi od 
tisućljetne uloge služiteljice, pomoćnice, osobe 
s drugorazrednom ulogom i svrhom. 

Tako se govorilo i pisalo u to vrieme. I zato je 
sve više izčezavao onaj naš divni i idealni lik 
žene, koja je velika upravo zato, jer je velika u 
žrtvi, u samopriegoru, u zaboravljanju na sebe, u 
ljubavi. A mjesto njega javljao se lik feministki- 
nje, emancipirane žene, tako tuđ i našoj prošlosti, 
i našoj kršćanskoj kulturi, i našem kršćanskom 

16 


U Rimu g. 1926 




Pred crkvom sv. Marka u Veneciji 




Na sarajevskom šletištu 


shvaćanju. Taj se novi tip žene najviše sretao u 
intelektualnim krugovima žena, ali je zašao i 
među žene ostalih naših slojeva, iako ne u tolikoj 
mjeri. Žena je sve više zaboravljala svoj pravi 
ženski poziv i cilj, tako jasno zacrtan u planu 
Božjemu, tako brižno čuvan kršćanskom sviešću 
naše prošlosti. 

Žena je nositeljica života, odga- 
jateljica novoga čovjeka. Iz njezinoga 
krila rađa se novo biće, određeno za veliku zadaću 
u vremenitom životu, ali i određeno za vječnost. 
Na njezinom se krilu spaja materija i duša, čo- 
vječje i božansko, vrieme i vječnost. Odkada je u 
krilu žene počivalo Božje Diete, svaka je 
žena Bogorodičina sestra. Materinstvo 
svake žene slično je tajni Gospinog materinstva, 
jer žena ne rađa samo čovjeka, već rađa pravoga 
Kristovog brata, Kristovu sestru: Preko žene bo- 
žansko je prešlo u čovječansko, stopilo se s njime 
i pobožanstvenilo ljudsku narav, zemaljska tkiva 
i sokove čovjeka. 

Ali svaki se čovjek rađa u mukama žene.. Svaki 
se čovjek odgaja majčinim pregaranjima i odrica- 
njima. Svaka se duša za vječnost sprema majči- 
nim molitvama, suzama i žrtvama. I upravo zato 
jest poziv žene, cilj ženstva — žrtva, pregaranje, 
neprestano pregaranje i neprestano odricanje. 
Cilj žene je materinstvo, bilo ono tje- 
lesno ili duhovno, odgajala žena svoj vlastiti po- 
rod ili one, koji su joj porod po Kristovom 
rođenju i Kristovom sinovstvu. Taj cilj je 
žena pod utjecajem liberalizma zaboravila, zaba- 
cila, prezrela, i zato je nastao onaj nagli pad naših 
žena, koji je donio zadah truleži, tugu mraka i sivu 
boju kišnih dana u naše obitelji i obiteljska 
ognjišta. 

A naš najmlađi djevojački sviet? Taj se nije 
mogao dugo oduševljavati za ideje feminističkog 


Mladost vedrine 2 


17 



pokreta. Sve je to bilo tako strano, tako prazno, 
tako bezciljno mladim srdcima i dušama. Stari su 
ideali porušeni, a feminizam im nije mogao ništa 
dati, osim razočaranja i olovne težine. Tad je naša 
ženska mladež stala lutati i tražiti druge životne 
puteve. I našla ih je. Našla ih je u izpraznim i ni- 
štetnim stvarima: u zabavama i plesovima, u lju- 
bakanju i flirtu, na šetalištima i zakutcima, u 
modnim novostima i odkrivanju mladenačkih dra- 
ži. A sve je tome pogodovalo. I novinstvo, i litera- 
tura, i slikokaz, i kazalište, i ulica. Naša se ženska 
mladost sve više gubila. Bez cilja, bez vjere u 
nešto veliko, bez sreće u duši. Nemirna i trzava, 
sa tisuću neriešenih pitanja, jurila je bezglavo, 
ludo, ni ne sluteći koliku vriednost nosi u sebi i 
kako je važan njezin cilj. 

Tisuće mladih djevojačkih života gubile su se 
otrovane i jadne u bezdanu grieha, ili su šupljim 
i praznim očima gledale u sviet. I danas se mi 
nismo oslobodili takvih jadnih djevojačkih likova. 
I danas se djevojačka čast blati nogama, poštenje 
prodaje za novac, a visoki ideali ženstva gube u 
žarkom crvenilu nokata i usnica; u zbrci svile, 
krzna i nakita; u ritmu crnačke muzike; u za- 
magljenim plesnim dvoranama i zagušljivom dimu 
seoskih gostionica. 

Trebalo je dići naš djevojački sviet, pokazati mu 
vlastitu vriednost, dignuti ga k visinama, k suncu. 
Trebalo je probuditi u njemu zaspale mladenačke 
snage, trebalo ga oduševiti, da se iztroši za naj- 
boljeg Prijatelja mladosti, za Krista i njegovo 
Kraljevstvo. Trebalo je i žensku mladež organi- 
zirati u katoličke redove i svrstati na frontu, na 
kojoj se ili hrabro bori, ili junački pada za kato- 
ličke ideale. 

Još prije mariborskog sleta pisao je biskup Mah- 
nić ženskoj mladeži sliedeće: 

18 


»Prilike su . modernoga doba iziskivale _ da se 
đački pokret proširi također na učenice. Ja pod- 
puno odobravam ovaj Vaš korak i želim, da i ka- 
toličke učenice prema svojoj prirodi i prema za- 
datku, što ga je Providnost odredila ženi u ljud- 
skom družtvu, sudjeluju u katoličkom đačkom po- 
kretu, i da se tako pripravljaju za svoj pozniji rad 
oko rekristianizacije našega družtva. Providnost 
i priroda određuje ženi kao glavnu zadaću skrb i 
odgoju djece. Želim, da se katolički organizovane 
učenice uz gajenje duboke i iskrene pobožnosti u 
svojim posebnim organizacijama pripravljaju za 
ovaj svoj poziv i misiju u narodu. Uz to neka se 
praktički usposobljavaju za kršćanski kari- 
tativni i prosvjetno-organizatorni 
rad među katoličkim ženskim svietom. A nadasve 
neka čitavim svojim shvaćanje života, nošnjom i 
ponašanjem budu svietao izgled kršćanske 
čednosti svim svojim drugaricama i cielome 
svietu. Neka budu vesele, ali čedne. Neka ne teže 
za izpraznim zabavama i časovitim užitcima, nego 
neka jačaju duh svoj i tielo požrtvovnim radom, 
punim nadnaravne kršćanske ljubavi.« 

(K. Z. str. 257). 

I ženska je mladež poslušala biskupa Mahnića. 
U Maribor je pošao liepi broj hrvatskih katolič- 
kih učenica, koje su već uoči sleta pokušale udariti 
temelj katoličkog organiziranja među ženskom 
mladeži. To su prve hrvatske Orliće 
učenice. As njima će dignuti svoja orlovska 
krila k nebu i naša radnička, građanska i seljačka 
ženska mladež, i svojim lietom preko hrvatskih 
brda i dolova, sela i gradova, izbrisat će prašinu i 
i pliesan sa jednoga zaboravljenog cilja, i on će 
opet zasjati gorućim plamenom u znaku križa i u 
križu obnovljenog hrvatskog ognjišta. 


19 


Orlovstvo se budi 

Uoči mariborskog sleta stali su se unutar uče- 
ničkih organizacija i djevojačkih prosvjetnih druž- 
tava u Hrvatskoj osnivati gimnastički od- 
sjeci. To još nisu bila samostalna orlička druš- 
tva već orličke sekcije u dotadanjim katoličkim 
društvima. Bilo je mnogo borbe, dok je stari tip 
organizacije izčeznuo pred novim, suvremenijim 
— orlovskim. U to vrieme orlovsko se ime još 
službeno ne spominje; ali ono šivi u dušama naših 
djevojaka, i one se među sobom ponosno nazivaju 
tim imenom. Odmah iza sleta odršan je u Mari- 
boru prvi tečaj za načelnice hrvatskih gimnastič- 
kih odsjeka. 

»Tečaju je prisustvovalo 25 izaslanica. Zastupa- 
ne su bile organizacije u Zagrebu, Sarajevu, Po- 
šegi, Senju i Karlovcu. Vješbale su se »Simbolične 
vješbe« i »Vješbe s viencima« za mlade junakinje, 
podmladak gimnastičkih sekcija. Na tom tečaju 
ustanovila se S. G. O. (Sveza gimnastič- 
kih odsjeka) sa privremenim odborom. Pred- 
sjednicom je bila izabrana Loterio Valerija, tajni- 
com Kuftinec Anka.« 

Tako piše u starom i prašnom zapisniku prvih 
odborskih sjednica S. G. O-a iz godine 1920. Pi- 
sala ih je nepoznata ruka liepim i gladkim ruko- 
pisom, ali bez podpisa. Na prvoj stranici koči se 
veliki Bog šivi! To će biti pozdrav, koji će po- 
vezati hrvatsko selo i grad. To • će biti pozdrav, 
koji će kroz toliko godina, sve do sadašnjice, sa 
zanosom i toplinom izgovarati tolike naše djevojke 
i djevojčice, a s njima svi oni, koji čistu i vedru 
mladost ljube. 

Koncem listopada 1920. drši se tečaj u Gospi- 
ć u, prvi gimnastički tečaj na hrvatskom tlu. Naša 
je Lika uviek prednjačila. 

11. X. 1920. konstituirao se stalni odbor S.G.O-a 
u Zagrebu ovako: Predsjednica Ruša Kralj, 

20 


tajnica Anka Kuftinec, načelnica Valerija Loterio. 
S.G.O-u podređena su tri Okrušja: Okrušje uče- 
nica, Okrušje djevojačko (neučenica) i 
Okrušje Mladih junakinja. Da se ne bi 
mislilo, da je broj osnovanih gimnastičkih odsjeka 
bio velik, eto malo brojitbenih podataka. Odsjeka 
je bilo u godini 1920. svega 14; od toga 11 u orga- 
nizacijama učenica, 3 u djevojačkim prosvjetnim 
društviipa. No osnivačicama se taj broj činio velik, 
jer je oduševljenje njihovo bilo veliko. One rade 
marljivo, neumorno. U tome radu mnogo ih je po- 
magao svojim savjetima i svojim velikim znanjem 
vlč. g. dr. Dragutin Kniewald. Iza Gospi- 
ća drše se gimnastički tečajevi u Zagrebu i 
P o š e g i. Prva gimnastička akademija priređena 
je 30. I. 1921. u dvorani Hrvatskog katoličkog ka- 
sina u Zagrebu sa sjajnim uspjehom. Prvi veći 
orlovski javni nastup bio je u Đakovu 15. VIII. 
1921. To je bila prva domaća smotra orlovskih 
snaga. 

U zapisniku sjednice S.G.O-a od 2. III. 1922. 
spominje se prvi puta slušbeno naziv Orlića i od- 
ređuje, da 30. svibanj, dan sv. Ivane Arške, 
bude blagdan svih hrvatskih Orlića. Pravi se na- 
crt za odoru. Pitanje odore postaje sve aktuelnije, 
što je bliše veliki orlovski slet u B-rnu. 

Sjednice S.G.O-a prema zapisnicima ne drše se 
baš često, ali se iz njih vidi, kako organizacija po- 
lako iz gornjih krajeva Hrvatske prodire u Bosnu, 
u Slavoniju, na naš Jadran. Izlazi i Vjestnik, 
koji donosi organizacijske novosti i upute za rad. 

Na sjednici od 31. X. 1922. čita se dopis organi- 
zacije u Varašdinu, koja javlja, da je »uslied nove 
vladine naredbe, kojom se zabranjuje školskoj 
mladeši biti članom kojega gimnastičkog društva 
osim Jugosokola, prekinut rad u odsjeku. Vodstvo 
će ali i dalje odgajati učenice u duhu orlovske or- 
ganizacije«. Takve viesti stišu i iz drugih krajeva. 
To je prvi progon sa strane bivših dršavnih vlasti. 


21 



I 


Ali orlička mladost izdržat će ih hrabro. Mladež, 
koja leti u Božje visine, ne spušta tako lako krila. 

U godini 1922. najvažniji događaj bio je polazak 
na slet u Brno. Hrvatska skupina bila je dosta ve- 
lika. To je prvi susret hrvatske orlovske mladosti 
sa orlovskom mladeži drugih zemalja. To je prvi 
nastup hrvatskih Orlića u novim odorama. 

Te iste godine javljaju Orliće iz Sarajeva, da je 
16 Orlića učenica izradilo prvi orlovski barjak 
Bosne. To je bio ujedno i prvi barjak čitave orga- 
nizacije. Na kraju školske godine 1922. maturan- 
tice su se morale odieliti od ljubljenog barjaka. 
Evo kako to one opisuju: 

»Naša predsjednica Štefica Caratan održala je 
govor. Kad je izgovorila rieči — Na razstanku se 
spomen daje — spomen dugotrajnog sjećanja, a 
što da vam mi dadnemo — unesla je jedna Orlića 
barjak, prvi barjak orlovski u Bosni, prvi barjak 
Šeher-Sarajeva. Taj barjak stvorila je ljubav, pre- 
garanje i žrtve 16 sestara maturantica. Taj barjak 
ostavljamo mlađim sestrama za spomen. Odušev- 
ljenje pokazale su suze, koje su se vidjele na svim 
licima. Iza toga unišle su Orliće i naraštaj pod 
barjakom u dvoranu. Zatim je sliedio nastup. Naš 
barjak izgleda ovako: Na bieloj svili izrađen je 
narodni vez. U sredini slika, koja prikazuje crkvu, 
a iznad. nje je križ. Orao gleda u križ. Orlića kleči. 
Vidi se još ptica orao u poletu. Na vrhu držka stoji 
orao razkriljenih krila.« 

Značajna smotra orlovskih snaga bila je na 
Euharistijskom kongresu u Zagre- 
bu godine 192 3. U velikoj skupini pratila je 
orlovska mladež euharistijskog Krista ulicama hr- 
vatske metropole. Sv. Otac Pip XI. nazvati će tu 
mladež tjelesnom gardom Krista Kralja. I bila je! 
I onda i danas! 

Za vrieme Euharistijskog kongresa održan je 
veliki tečaj u samostanu ss. milosrdnica za članice 
učeničkih i djevojačkih družtava, ali Orlića je bila 


većina. Na orlovskom nastupu u vrtu Nadbiskup- 
skog sjemeništa, kome su prisustvovali i Nj. E. 
Papinski Nuncij, nastupile su i Orliće. 

Stara knjiga zapisnika svršava s programom 
tečaja, koji je priređen za Orliće 1924. godine u 
Zagrebu. I tad je nepoznata ruka odložila pero. 
Dolaze novi događaji, nove potrebe. S. G. O. nije 
mogla više udovoljiti svim željama Orlića. Po- 
gotovo, kad je godine 1923. osnovan Hrvatski 
Orlovski Savez (H. O. S.), središnjica za 
mužku mladež. I ženskoj mladeži trebala je jača, 
podpuno samostalna središnjica. Ali to je već nova 
stranica u životu orličkoga gibanja. Nova, svietla, 
značajna stranica. 

Redajući ovo najstarije poglavlje u životu or- 
ličke organizacije posegnula sam i za starim dopi- 
sima iz našega arhiva. Našla sam ih sve zajedno 
od godine 1920. — 1925. Crveni omot sasvim je već 
izgubio boju, a debeli sam konopac jedva razmr- 
sila. Iz omota me pozdraviše biela, žuta, siva, lju- 
bičasta, djevojačka pisma. Neka sa izpisanim ru- 
kopisom, a druga sa težkim i nepravilnim potezi- 
ma. Ali sva su pisana srdačno, toplo, sestrinski. 
Kako je odsjeka prema našem današnjem shvaća- 
nju bilo još malo, nije S. G. O imao sa dopisiva- 
njem previše posla. Zato pisma nisu bila pisana 
službeno, već su ih Orliće upravljale na pojedine 
odbornice vodstva. Pisma redovito počinju sa 
»draga družice«, a u svima se vidi sladka i blizka 
rieč »ti«. No neka izvadci pisama sami govore: Iz 
njih ćete vidjeti duše onih, koje su gradile temelje 
Orlovstva. 

Vukovar g. 1921. 

»Malo nas je, ali za svaku sam sigurna, da je vjerna 
našim uzvišenim načelima.« 

Požega je g. 1922. smisao orlovskih nastojanja liepo 
ocrtala: 

»Za nastup, koji kanimo prirediti, moramo sada mar- 
ljivo vježbati. Ne smijemo osramotiti liepo orlovsko ime. 


22 


23 


Poput starih Rimljana dignut ćemo orla visoko, borit će- 
mo se pod Kristovom zastavom za svoju katoličku vjeru, 
dok ne postignemo svoj cilj. 

Kao orao dignut ćemo se na krilima vjere nebu pod 
oblake, pred priestolje Božje, i "molit ćemo Svevišnjega, 
da uskori dan naše pobjede. Onda ćemo od srdca pjevati: 

»S visa nebeskog orlujska sila 
Ubit će krivdu, doniet će spas.« 

O redovitom svome radu evo što Orliće pišu: 

Varaždin g. 1922. 

»Na prvom sastanku čitalo se iz »Nedjelje«, kako hoće 
školi oduzeti vjeronauk. Zatim su se tumačila pitanja 
iz katekizma, da znademo u životu braniti svoju svetu 
vjeru.« 

Đakovo g. 1922. 

Svakog tjedna imamo po jednu djevojačku večer. Na 
tim večerima u prvom redu dolazi predavanje duhovnika, 
zatim deklamacije i pjevanje. Jučer smo imale zajedničku 
sv. izpovied i Pričest, a danas smo korporativno prisu- 
stvovale procesiji. Ići ćemo u Brod i tamo imati javnu 
akademiju. Naša načelnica nalazi se u Babinoj Gredi. 
Drži orlički tečaj.« 

Brčko g. 1922. 

»Od katoličkih časopisa držimo »Glasnik Srdca Isuso- 
va«, sv. Josipa i sv. Ante, zatim »Hrv. prosvjetu,« »ži- 
vot«, »Luč«, »Kries«, »Mladost«, »Vrhbosnu« i »Nedjelju«. 

Split g. 1923. 

»Imale smo na našoj priredbi veliki posjet. Možeš raču- 
nati po tome, što smo dobile preko 3000 kruna. 

Senj g. 1923. 

»Odsjek liepo napreduje, broj Orlića se množi uza sve 
to, što je skoro čitav grad proti tome,« 

Brčko g. 1923. 

»Već je jedan od naših protivnika rekao, da se iz na- 
šega dvorišta ne čuje ništa drugo već »Dignite Orli« i 
»Živjela Hrvatska.« 

Slične viesti dolaze iz Osieka, Banje Luke i dru- 
gih mjesta. Pismo Filete Franjić iz Sinja 
iz g. 1922. tako je značajno, da ga donosimo gotovo 
u cielosti, ne mienjajući jezik i način- pisanja. 







»Nas ima ovdje u Sinju lijepa četa Orlova i Or- 
lića, pak nam naši protivnici vazda smetaju, jer 
mi smo njima trn u oku. Koliko nas mrze, to su 
dokazali i neki dan, naime na 21. t. mj. Cijelo or- 
lovska družtvo poduzelo je jedan izlet u obližnje 
selo kraj Cetine. Tu smo imale svoje zborovanje 
i uopće cijelu akademiju u prirodi. Možeš pomisliti, 
kako nam je divno bilo. Iz Sinja smo krenuli svi 
u nastupu već u 7 i pol uz pratnju naše glazbe. 
Stigli smo na mjesto oko 9 sati. Tu nam je bilo 
krasnije nego na ijednom korzu. Zabavili se cijeli 
dan, a predvečer u 6 i pol sati stigli smo na sinj- 
sku pijacu, gdje su nas dočekali sokolski razboj- 
nici. Nu Bog je s nama. Javili su nam baš od nji- 
hove stranke, da se Sokoli spremaju, neka budemo 
pripravni. Kad mi bez straha počeli najimpozant- 
nijim korakom stupati po glazbi, koja je svirala 
orlovsku koračnicu, zalete se njihovi i stanu ć tis- 
kati naše. Naši hura napried i bome natukli ih po- 
šteno. Sto su tražili, to su i dobili. I tako, draga 
družice, nas još većma ovim napadajima tvrde i 
jače stvaraju, a i od svoje stranke, koji su pamet- 
niji, su prezreni. To sam Ti htjela baš potanko 
opisati.« 

Bog zna, gdje je danas Fileta Franjić? Možda je 
majka brojne obitelji? Možda je pozvana u vječ- 
nost? Mnoga pisma, koja sam s toliko pažnje pre- 
gledavala, pisale su Orliće, koje su već davno 
mrtve. 

Zar niesu liepa ta pisma? I zar i danas ne mi- 
rišu čistom djevojačkom dušom? 


U godini narodne slave 

I došla je 1925. godina.' Godina ponosa, radosti 
i sreće. Godina, u kojoj se slavila tisućgodišnjica, 
kako je Tomislav Hrvatsku proglasio kraljevinom' 
I orlovska mladost sudjelovala je u toj velikoj na- 


24 


25 


rodnoj slavi. U Šibeniku je u mjesecu kolo- 
vozu priređen obći orlovski slet. 

iz sviju krajeva Hrvatske dolazile su Orliće, da 
zajedno s Orlovima na zdencu hrvatskog krštenja 
i kolievci hrvatske državne misli proslave ovaj 
značajan jubilej. 

Gostoljubivi Šibenik primao je našu mladež raz- 
dragano. Zastave su lepršale s uzkih i visokih 
kuća, na Šubićevcu su grmjeli mužari, širokom po- 
ljanom orile se pjesme. Kao da su se i lake lađe u 
šibenskoj luci njihale u taktu orlovske koračnice, 
a stari zvonik sv.' Jakova zanjihao se dobroćudno 
i radostno nad glavama naše mladosti, koja je 
mirno ulazila u crkvu. 

S orličkom mladeži pošle smo ja i moja prijate- 
ljica Vika Švigir u Šibenik, premda nismo bile 
organizirane u orličkim redovima. Za vrieme pri- 
pravnih godina u orlovskom radu stajale smo po 
strani, iako smo pratile rad Orlovstva i njegova 
prvoborca dra Ivana Merza. 

Već prije odlazka u Šibenik bilo je utvrđeno, da 
se prigodom sleta i tečaja Orlića mora osnovati 
nova središnjica orličkih družtava, paralelna Hr- 
vatskom Orlovskom Savezu. To je u Zagrebu pred- 
lagao dr. Merz, a istovremeno borio se za to i du- 
hovnik šibenskih Orlića don Ante Radić. Dvie pa- 
ralelne akcije udružiše se u jednu, a delegatice 
družtava na sletu podpuno su se slagale s time. 

I tako je 7. VIII. 1925. osnovana Sveza Hr- 
vatskih Orlića (S. O. H.). Prije skupštine 
organiziran je tečaj Orlića. Na tome sam tečaju 
održala i svoje prvo javno predavanje. Dali su mi 
temu: »Samoodgoj Orliće«. Sjećam se, da sam ra- 
dila prema Foersteru. Da sam jednostavno sasta- 
vak pročitala, išlo bi još nekako. Ali ja sam htjela 
svakako govoriti napamet. Naučila sam cielo pre- 
davanje od rieči do rieči, no kad sam došla do po- 
lovice, ni makac dalje. Izgubila sam redoslied u 
papirima, i u dvorani je nastala stravična stanka. 


Neka dobra duša pomogla mi je s povikom: »U 
dvorani je jako vruće. Bolje bi bilo, da se otvore 
prozori! Zatvorite vrata!« Dok je trajalo kretanje 
u dvorani, našla sam kritično mjesto u mojim pa- 
pirima i unatoč golemoga stida prosliedila. 

No ni sama ustanovna skupština Sveze Hrvat- 
skih Orlića nije protekla bolje. Dvorana šibenskog 
kazališta bila je izpunjena delegaticama iz sviju 
krajeva, a bile su prisutne čak i predstavnice ka- 
toličkih gimnastičkih organizacija iz susjednih ze- 
malja. Uvjerena sam, da ustanovna skupština ni 
najmlađeg ni najneupućenijeg našeg družtva ne 
izgleda tako jadno, kao što je izgledala ova. 

Kad je stari odbor podnio svoje izvještaje, pred- 
ložio je listu novoga odbora. Lista je pročitana, 
ali novoizabrane odbornice ili nisu bile prisutne, 
ili su se stidile izaći na pozornicu. Znadem za dvie, 
koje su od junačkog srdca pobjegle u podrum. 
Ipak je najmlađa odbornica, gonjena od sviju, do- 
šla na pozornicu i brže bolje završila skupštinu 
izmucavši nekoliko nerazumljivih rieči. 

Don Ante Radić, koji je kao glavni pokretač ta- 
kođer skupštini prisustvovao, htio je svojim govo- 
rom ohrabriti odbornice, ali badava. U sredini go- 
vora pozlilo mu je, pa je i on morao otići sa skup- 
štine. 

Sam slet prošao je vrlo liepo. Velika grupa Or- 
lića vježbala je na sletištu vrlo skladno. Na glavni 
sletski dan morala sam držati govor sa balkona 
neke crkve. Ne moram spominjati, kakav me je 
strah tek tada uhvatio. Brada mi je vidljivo po- 
drhtavala, ali trebalo je i to izdržati. Neka se zato 
naše početnice tješe! 

Pa ipak, iako su naši nastupi bili manje nego 
početnički, iako je skupština SHO-a protekla 
s vanjske strane biedno, s njezinim osnutkom po- 
činje pravi sustavni rad u orličkoj organizaciji. 
Ljubav prema Orlovstvu nadomjestila je nezna- 
nje. A bilo je ljubavi mnogo, vrlo mnogo. 


26 


27 


Orlića sam mlada Hrvatska 


U prvi odbor Sveze Hrvatskih Orlića (SHO) iza- 
brane su ove sestre: za predsjednicu Mila la- 
gati ć, podpredsjednicu Stefica Caratan, 
tajnicu Marija L j u b i ć, blagajnicu A n u n- 
ciata Ferlan, gospodaricu Anka Nasu- 
r o v i ć, prosvjetnu referenticu Marica Stan- 
ko v i ć, referenticu za organizaciju Vika Š v i- 
g i r, referenticu za đačtvo Ida Mladine o, 
načelnicu Ivka Ljubi ć, revizorke Mira 
Majetić i Ljuba -Telišman. 

Odmah se počelo živo raditi. Izrađuju se pravi- 
la, izdaje se ponovno Vjestnik, marljivo se dopi- 
suje s pokrajinom. Kako je kroz godinu 1924. pa 
do osnutka SOH-a dopisivanje bilo zanemareno, 
to na sjednici SHO-a od 10. IX. referentica za or- 
ganizaciju ponosno izvješćuje, »da je od 13. VIII. 
pa do 10. IX. odaslano 45 dopisa, a primljeno 22.« 
Taj je broj od sjednice do sjednice, iz mjeseca u 
mjesec, iz godine u godinu rasao. 

Naručuju se tiskanice i žigovi, štampaju pravi- 
la i preglednice, uređuje kartoteka, šalju predava- 
nja. Danas, nakon toliko godina rada, čini se sve 
to sitnicama, ali u ono vrieme bile su to značajne 
stvari, jer su se tek stvarale. Bez njih ne bi ni da- 
nas mnogo toga u organizaciji postojalo. 

Uz ovaj sitan rad organiziraju se prosvjetno - 
organizacijski tečajevi te prednjački tečajevi za 
gimnastičarke. Na te tečajeve šalje središnjica đe- 
legatice, i to redovito po dvie: jednu za ideoložku 
stranu tečaja, a drugu za gimnastiku. Za to je tre- 
balo dosta novaca, pa su se morale urediti finan- 
cije SHO-a. Mnogi dobri ljudi pomogoše nam u 
teme, a najviše bratski HOS i don Ante Radić. 

Uoči ustanovne skupštine SHO bilo je u svemu 
oko 40 razsijanih jedinica, 40 gimnastičkih orlič- 
kih odsjeka. U prvoj godini rada taj broj vidljivo 


28 


raste. Iz gradova, iz učeničkih i građanskih redova, 
ulazi organizacija u naša sela, a ona je primaju 
radostno i toplo. Naziv »Gimnastički odsjek« pre- 
lazi u novo službeno ime »H r v. K a t o 1. O r 1 i - 
c a«, i tako od gimnastičkih sekcija postaju samo- 
stalna orlička družtva. Vrieme je to tražilo, pri- 
like su tražile, a nutarnja snaga organizacije uči- 
nila je također svoje. Upravo orlička organizacija 
postat će jedinstvenim obćim tipom katoličkoga 
djevojačkog organiziranja u Hrvatskoj, tipom, koji 
će skladno povezati hrvatske djevojke sela i gra- 
da, našu školsku, radničku, građansku i seljačku 
žensku mladež. I u selima i gradovima hrvatskim 
Orliće će sitnim koracima vezti svoje orličko kolo 
i iz mladih grla pjevati: 

»Orlića sam mlada hrvatska, 

Dika mi je miso orlovska. 

Hajd v, kolo, sestrice, skoči lagano, 

Dc, razvedriš srd.ee mlađano. 

Poleti domovinom, 

Orlovstva duh nosi , bezvjerstva drač kosi, 

Polčti širom svieta, 

Orlovstvc, duh nosi , bezvjerstva drač kosi.« 

Doista, nijedna misao, nijedan pokret, nijedna 
organizacija nije tako skladno povezala sve slo- 
jeve hrvatskih djevojaka kao ona, koja se u orlov- 
skom lietu dizala prema Bogu i koja je u Bogu 
ljubila Hrvatsku. 

U jesen g. 1925. počinje organizacija surađivati 
u listu »Za vjeru i dom«. U siečnju 1926. 
predaje Kongregacija učiteljica list sasvim u ruke 
SHO, i tako organizacija već u svojim najranijim 
danima dobiva svoje glasilo. To je veliki uspjeh, 
veliki dobitak za tako mladu organizaciju. Mislim, 
da ni Ljudevit Gaj i njegovi drugovi nisu s više 
zanosa nosili iz tiskare prvi broj svojih novina 
od nas, kad smo iz tiskare nosile prvi broj »Za 


29 


vjeru i dom«, kao naše vlastničtvo, kao naše or- 
ličko glasilo. 

Još prije osnutka SHO preč. Episkopat potvrdio 
je Orlovstvo kao organizaciju cjelokup- 
ne hrvatske katoličke mladeži i do- 
zvolio, da se prva nedjelja iza blagdana sv. Ivana 
Evanđeliste u svibnju slavi kao Dan katolič- 
ke omladine. Izlalzi i »Zlatna knjiga« 
hrvatskog Orlovstva u redakciji dra Ivana Merza. 
»Zlatnu knjigu« u cielosti preuzimlje i orlička or- 
ganizacija, a isto tako u zajednici s Orlovima 
slave Orliće Dan katoličke omladine diljem hrvat- 
skih krajeva. 

Odmah iza osnutka SHO i čvrste uzpostave veza 
između Zagreba i pokrajine javlja Sarajevo 
i Šibenik, da žele Okružje Orlića. Uz ta dva 
prva Okružja u godini 1926. uzpostavljaju se 
Okružja u Zagrebu, Splitu i Đakovu. 
Orličko Okružje u Sarajevu uzelo je ime — Okru- 
žje Katarine Bosanske, a u Splitu — Okružje kra- 
ljice Jelene. U Bačkoj i ostalim našim manjim bis- 
kupijama nismo imale Okružja, iako je i tamo bilo 
jakih organizacija. 

Od prvih dana nakon skupštine u Šibeniku uvo- 
di se u družtva karitativna akcija, kojoj su se 
Orliće svom dušom predale. Nešto kasnije uvodi 
se i misijski rad. Uz svaku orličku organizaciju 
osniva se i organizacija djece, koja se dieli u dvie 
skupine: naraštaj i podmladak. Počinje se sa orga- 
niziranjem prvih duhovnih vježbi za članstvo i 
odbornice, uvode se duhovni sastanci, gdje ih još 
nije bilo, popunjavaju se mjesta duhovnika u or- 
ganizacijama, koje ga još nisu imale. U svemu tome 
širokom i težkom radu pomagao nas je duhovnik 
SHO pokojni o. Bruno Foretić D. I., dr. Ivan Merz 
i don Ante Radić. A radilo se u centrali doista ne- 
izrecivo marljivo. Kancelarija nije bila nikada 
prazna, iako nismo imale posebne kancelarijske 
sile. Pa ni u vrieme izpita, ta sve smo još bile stu- 


30 


dentice, rad nije zapinjao. Dolazile smo redovito 
ujutro u 8 sati, da pometemo i uredimo prostorije, 

0 podne, da pregledamo poštu i navečer, da je rie- 
šimo. 

Na glavnoj skupštini 1926. godine SHO brojio je 
već 74 organizacije; od toga 14 đačkih družtava, 
17 seljačkih, 43 građanska. Ukupni broj članstva 
3109. Prosvjetnih sastanaka bilo je 2520, predava- 
nja 2100, gimnastičkih satova 4560, tečajeva 6. 
Kako su tek na toj skupštini delegatice iz sviju 
krajeva radostno zapjevale: 

» Orlića sam mlada hrvatska« 

Dakako, da brojevi u sliedećim godinama rastu, 

1 Orlovstvo će pred svojim slomom u prosincu 
1929. predstavljati neobičnu snagu i po moralnim 
vrjednotama i po brojkama. 

Više puta se čulo, a i danas neinformirani go- 
vore, da je Orlovstvo bilo obična gimnastička or- 
ganizacija i ništa više. Gimnastika, šport, kultura 
i higiena tiela bila je previše naglašena na štetu 
duhovnog i prosvjetnog odgoja. Takve su tvrdnje 
sasvim neosnovane. 

Već u Vjestniku SGO-a od g. 1921. iztaklo se: 

»Gimnastika ne smije da bude glavno u gim- 
nastičkom odsjeku, ne smije da bude centar rada. 
Najvažniji je idejni dio tj. br i g a oko nutar- 
njeg izgrađivanja članica i njiho- 
vog karaktera... Nastupi neka budu što 
rjeđi, a izticanja se treba čuvati. Paradiranja pu- 
stimo našim protivnicima, kojima je parada jedi- 
no sredstvo za širenje protukristovih ideja, a mi se 
prihvatimo ozbiljnog, tihog, ali koristnog rada, jer 
jedino koristnim i uztrajnim radom dovinut ćemo 
se do našega cilja. Ne privežimo naš duh uz zemlju 
paradama i nastupima, nego ozbiljnim radom dig- 
nimo ga u olujske visine sunca i svjetlosti.« 

U istom Vjestniku g. 1922. napisala je jedna 
članica vodstva ovo: 


31 


»Naša je svrha unositi, Krista u sva 
srdca i time pomagati sv. Crkvi u njezinu radu 
oko duša. Tjelovježba i ostalo tek su nam sred- 
stva. « 

Još izcrpivije govorio je o svrsi Orlovstva naš 
»Za vjeru i dom«. U broju 1-2 g. 1926. odgovara 
s. V. Š. na pitanje: U čemu sastoji rad orličke 
organizacije? 

»U prvom redu traži se duboki reli- 
giozni život i neprestano izgrađivanje duše . . 
Prati se živo katolička literatura i katolički časo- 
pisi. Prodire se , u sva pitanja, koja daju našoj 
mladeži jasan pogled u život i družtvo, za to oso- 
bito zgodno poslužuju različita predavanja, koja 
odašilje centrala pojedinim organizacijama . . . U 
našim organizacijam radi se i na karitativno-so- 
cialnom polju ... Mi hoćemo, da bar donekle iz- 
brišemo socialne sramote, da olakšamo bližnjemu 
svome bol i biedu, koji od napredne kulture nema 
ništa, što više ona ga još jače pritište ... U našim 
orličkim organizacijama iztiče se i praktičan rad. 
Ima družtava, gdje članice skupljaju oko sebe dje- 
vojke i uče ih šivati, vode se analfabetski tečajevi, 
razna predavanja kao o kućanstvu, higieni pružaju 
upute našim Orlicama za život u domu i obitelji! 

U »Za vjeru i dom« br. 3. g. 1926. piše jedna 
članica vodstva ovako: 

»Da naš rad teče izpravnim pravcem, to treba 
da imamo neprestano na umu vrhunaravni mo- 
menat našega pokreta, a taj jest slava Božja 
i spasenje duša. Taj vrhunaravni momenat 
treba da prevejava sav naš osobni i društveni ži- 
vot . . . Mi u našim orličkim organizacijama vjer- 
skom odgoju dajemo prvo mjesto i pretpostav- 
ljamo ga prosvjetno-socialnom odgoju.« 

Uostalom, čemu nabrajanje iz naših vjestnika i 
glasila? Zar orlovsko geslo: iZrtva, Euharistija, 
Apostolat ne govori dosta? Zar euharistijski duh 
organizacije i njezina crkvena orientacija nisu 






dokumenat nutarnjeg života te velike katoličke 
organizacije? 

Orliće su pravo shvatile bit Orlovstva, pa zato 
i one iz pokrajine pišu: 

Mostar g. 1926. 

»Za nas je Orlića skup osobitih vrlina, djevojka izgra- 
đena, jakog značaja, sa jakom katoličkom sviešću.« 

Zemun g. 1926. 

»Mi smo orličku organizaciju uviek smatrale odgoj- 
nom. Naš se rad kretao u tri pravca: vjersko-odgojni, 

prosvjetni i tjelovježbeni.« 

Pravi smisao Orlovstva shvatila je i naša ka- 
tolička javnost, naši građani i seljačtvo. Evo što 
Orliće o tome pišu: 

Fojnica g. 1927. 

»Kako je Fojnica staro pravo kršćansko mjesto, tako 
i ovo naše orličko družtvo svaki pravi katolik rado po- 
maže.« 

C e r i ć g. 1927. 

»Naši su suseljani vrlo zadovoljni, što imaju ovako lie- 
po družtvo Orlića, koje će uvesti novi život i nove pu- 
teve u naše ubavo seoce. . . . Jest, pala je iskra prosvjete 
i među seoske djevojke. I mi smo zahvalne Orlovstvu, 
jer nam je dalo ono, za čim smo čeznule dušom, i tielom.« 

Vrbovsko g. 1927. ■ — »Na našoj priredbi odaziv 
je bio veći nego dan prije na sokolskom sletu. Vidi se, 
da naši mještani s velikim simpatijama susreću novi rod, 
koji se bori za vječne ideale.« 

Kako je upravo vjerski momenat bio u Orlov- 
štvu naglašen, dokazuju ova dva pisma, pisana iz 
raznih krajeva domovine. 

K o b a š g. 1926. 

»Na 23. listopada slavi se u našoj župi klečanje ili dan 
moljenja, te su naše članice Isusu u presv. Euharistiji na 
slavu prekrasno okitile glavni oltar i naizmjenice ađo- 
rirale cieli dan . . . Zajedničku sv. Pričest prikazale smo 
za progonjene katolike u Meksiku.« 

Postira g. 1927. 

»Uz mjesečno primanje sakramenata vršimo dnevno 
pohod Utamničeniku ljubavi, jer smo podpuno uvjerene, 
da je samo u euharistijskom Isusu naša jakost, pomoć i 


Mladost vedrine 3 





utjeha . . . Koliko smo sa strane protivnika morale pod- 
nieti gorkosti, crnih kleveta, potvora, predbacivanja, 
raznih čemera i kušnja, koje još ni danas ne prestaju. 
No što više trpimo, to više za euharistijskim Kristom 
čeznemo.« 

Upravo poradi tako snažno iztaknutih odgojnih 
ciljeva organizacije i poradi njezinoga vanjskog 
apostolata, vanjske prodornosti, po kojoj se Krist 
vraćao u duše, u domove, u hrvatski privatni i 
javni život, Orlovstvo je postalo granom Kato- 
ličke Akcije u Hrvatskoj. Ono je za- 
pravo i bilo jedina organizacija Katoličke Akcije 
u Hrvatskoj, podpuno prilagođena onim direkti- 
vama. koje je Katoličkoj Akciji dao veliki Papa 
Pio XI. 

Orlovstvo je prvo uvelo svećenika kao duhov- 
nika, kao zastupnika Crkve, u svoje redove. 

Orlovstvo je i naglašavalo i provelo izvanstra- 
načnost svojih redova, iztičući uviek odlučno, da 
je Katolička Akcija iznad i izvan političkih stra- 
naka. 

Orlovstvo je uviek izticalo katolički radikalizam 
u načejima i životu. Izticalo je podpuno poznava- 
nje katoličke istine, ali i dosljedan život prema toj 
istini. 

Da je Orlovstvo postalo članom Katoličke Ak- 
cije u Hrvatskoj i da je Katolička Akcija kod nas 
provedena prema direktivama Pia XI., to je djelo 
dra Ivana Merza. To je rezultat njegovoga uztraj- 
nog proučavanja, njegovoga žilavog rada, njegove 
težke borbe, ali i njegovih pobožnih molitava. 
Merz se mnogo borio, mnogo patio. Svako veliko 
djelo u početku redovito prati nerazumjevanje. 
Ali kad nitko Merza nije razumio, hrvatske su ga 
Orliće razumjele. Naše ga je vodstvo razumjelo. 
Ono je znalo, da Božji čovjek govori Božjim jezi- 
kom, i da taj govor treba slušati. 

Pa kad su i opet Orliće diljem domovine pje- 
vale: »Orlića sam mlada hrvatska«, tad je naziv 
Orlića značio, da je svaka članica organizacije su- 


radnica Crkve, pomoćnica biskupa i svećenika, da 
je slična dobrim i pobožnim ženama iz doba sv. 
Pavla, iz prvih kršćanskih vremena. I tad je sveti 
ponos ulazio u duše Orlića. 

Skupština SHO-a u Zagrebu 1926., na ko- 
joj je izabrana predsjednicom SHO gđa Sofija 
B r a j š a, doniela je jednu značajnu stvar — re- 
zolucije o modi i plesu. Doslovni tekst rezolucija, 
stvorenih na toj skupštini, glasio je ovako: 

»1. Članice orličkih organizacija protestiraju 
proti sablažnjivoj suvremenoj modi, koja se na 
žalost uvlači i u katoličke redove, a koja je jedan 
od najvećih uzroka demoralizacije javnosti. Ujedno 
se obvezuju, da će u svojoj organizaciji, a i inače 
u djevojačkom svietu, provesti propagandu oko 
širenja čedne, pristojne kršćanske nošnje. 

2. Najodlučnije se zabacuju svi nečedni plesovi 
te se ne dozvoljava, da ikoja Orlića polazi plesnu 
školu. Na orličkim priredbama neka se pleše samo 
orličko kolo te čedna narodna kola.« 

Evo tako glasi prvotni tekst naših rezolucija, 
koje su toliko puta bile kamen smutnje u našim 
redovima i izvan njih. Ne moramo posebno izti- 
cati, da je kod stvaranja tih rezolucija imao naj- 
više udjela Merz. 

Kad su tečajke iza tečaja i skupštine pošle na 
II. orlovski slet u Požegu, na kome se 
našlo još više orlovske mladeži nego na sletu u 
Šibeniku, na požežkom kolodvoru dočekao nas je 
Merz, i prvo njegovo pitanje bilo je: »Da li su na 
skupštini izglasane rezolucije?« Kad je čuo, da 
J es u, tad je primjetio: »Hvala Bogu! Orliće pred- 
njače u tome, jer Orlovi nisu još za takve akcije 
zreli.« 

I tad se dobri Merz izgubio među množtvom. Si- 
gurno je žurio u crkvu, da pred Svetohraništem 
zahvali Gospodinu za veliko djelo hrvatskih Orlića. 

Kad je za vrieme sletskog slavlja pitomom Po- 
žegom odjekivala pjesma: »Orlića sam mlada hr- 


34 


35 


/ 


vatska«, tad je u nazivu Orlića sadržano još nešto 
novo. Sadržana je borba protiv svega, što ruši i 
oskvrnjuje ljepotu djevojačkih duša, dostojanstvo 
po Mariji uzdignutog ženstva, nutarnji i vanjski 
sjaj netaknutog djevojačtva. 

» Orlića sam mlada hrvatska, 

Dika mi je miso orlovska.« 

»Vitez ženske časti« mogao je i opet okrenuti 
jednu izpunjenu stranicu u svojoj tako svestranoj 
borbi za katolički radikalizam. 


U vječnome gradu 

U rujnu g. 1926. pošla je skupina od 5Q Orlića 
na posebno hodočašće u R i m. Skupinu je vodio 
preuzv. dr. Jerolim Mileta, šibenski biskup, 
a priključili su joj se duhovnici organizacija don 
Ante Radić, dr. Josip Gunčević, o. dr. Bono Burić, 
o. Ambroz Vlahov, dr. Marko Klarić i o. Ivan To- 
mašević. S nama je putovao i dr. Ivan Merz, koji 
je išao na kongres katoličkih novinara. Pridružilo 
nam se i nekoliko Orlova, među njima poznati or- 
lovski radnik iz Splita Dalibor Pušić. Godine 1925. 
bili su u Rimu hrvatski Orlovi, pa ni Orliće nisu 
htjele zaostati. 

Kroz godinu dana spremalo se to hodočašće, a 
kad je krenulo, nama se činilo, da nema za nas 
osobno sretnijega, a za organizaciju ponosnijega 
dana. 

Prolazile smo kroz Trst, Veneciju, Padovu, Bo- 
lognu, Firencu, ali srdca su naša pjevala: Rim, 
Rim! Vidjeti kršćanski Rim, osluškivati govor 
njegovih crkava, njegovih svetišta, njegovih gro- 
bova, poljubiti tlo, na koje je padala mučenička 
krv prvih kršćana, klečati pred bielom pojavom 



Otca kršćanstva, to je bio naš cilj, naša glavna 
težnja. Dr. Merz užgao je u nama žarku ljubav 
prema Papinstvu, i mi smo željele što prije vidjeti 
Isusa na zemlji. 

Smještene smo bile u nekom samostanu. O na- 
šem boravku u Rimu neka govori hodočastnica, 
koja je svoje dojmove opisala u »Za vjeru i dom« 
br. 7 — 9 god. 1926.: 

»Čitav naš boravak u Rimu nije bio nego do- 
ticaj s vječnim, bezkonačnim. Prolazeći kroz rim- 
ske crkve, dolazile su nam na pamet rieči psal- 
miste: Gospode, ljubio sam ljepotu doma Tvoga. 
Dok smo promatrale bogatu arhitekturu rimskih 
crkvi, množinu slikarskih i plastičnih umjetnina, 
koje su se sakupile u njima, otvarao se u dušama 
našim novi sviet. Razumjesmo velikog Huysmana, 
koji je ušao u katoličku Crkvu^ kroz šarene pro- 
zore i čitavu grupu konvertita, koje je esteski 
rnomenat doveo u krilo najbolje Majke. Papinstvo 
nam se učini stienom, na kojoj je sagrađena ne 
samo Crkva Kristova, već na kojoj imade uporište 
sve ono, što predstavlja vrjednotu bilo u kojem 
smjeru. 

No rimske se crkve ne doimlju samo svojom 
građevnom strukturom, već još više obiljem krš- 
ćanskih svetinja i uspomena. Santa Scala, razne 
svetinje u Santa Croce i drugim crkvama izazivlju 
možda skeptičan smiešak na usnama običnog po- 
sjetioca, ali kako se posve drugačije doimlju duše, 
koja vjeruje. I kad vidjeh, kako se pobožno uz- 
pinju naše Orliće stubištem Pilatovim, kakovom 
se ganutljivom nježnošću spuštaju kovrčaste gla- 
vice, da poljube obrise stopa Kristovih, tad osje- 
tih jednostavnu ljepotu one vjere, koja nije 
nastala nakon težkih duševnih kriza, koju nije 
stvorio ni spekulativni momenat kršćanske filo- 
/.ofije, ni esteski momenat naših svetišta i litur- 
gije, već koja je nikla iz bielih djetinjih duša, u 


• 36 


37 


kojima je vjera plaća za bezazlenost i nevinost 
srdca. 

No nadamo se, da smo ojačale svoju vjeru, kad 
smo jednoga popodneva na piesku Coloseja klečeći 
sve zajedno izmolile Credo . . . 

Jednaka čuvstva kao u Coloseju strujala su na- 
šim dušama i u katakombama. Kako nam se na 
tom mjestu, gdje na poseban način osjećamo dodir 
neba, čine sićušnima mnoga naša svagdanja na- 
stojanja: naša pretjerana briga za tielo, naša želja 
da se svidimo svojom spoljašnošću svietu, naša 
grozničava nastojanja za zabavama. Doista,, pita- 
nje mode, plesa, zabava, mogle bismo najsretnije 
riešiti uz pomisao na život kršćanskih žena i dje- 
vojaka u katakombama. Ovdje, gdje možeš naj- 
dublje upoznati i proćutiti dogmu o obćinstvu sve- 
tih, ne može biti, a da i sama ne poželiš, da budeš 
sveta. 

Dakako, da je središnja točka našega hodočašća 
bio pohod Sv. Otcu. Kako smo se obradovale, kad 
smo nastojanjem preuzv. g. biskupa Milete dne 
5 IX. rano ujutro pošle u orličkim odorama 
prema Vatikanu, da prisustvujemo Misi Sv. Otca. 
I kad se pojavi biela prikaza Sv. Otca, činilo nam 
ne, kao da sam Krist prolazi među nama, a 
prignute glave hodočastnika sviju narodnosti kao 
da su žitne vlati, što su se sagibale pred Spasite- 
ljem, dok je prolazio poljima Judeje. Kako ra- 
dostno zapjevasmo na početku sv. Mise poznate 
naše hrvatske pjesme, a naše se pjevanje izmje- 
njivalo sa pjevanjem Slovenaca, Niemaca, Holan- 
đana i Talijana. A kad za podizanja ugledasmo u 
rukama Sv. Otca našega Gospodina pod prilikama 
kruha, tad razum jesmo, da smo svi mi. udovi mi- 
stičnoga Tiela Kristova, da smo jedno. 

Ne znam, da li je ikoji narod tako srdačno 
primljen kod Sv. Otca kao mi Hrvati. Kako su 
liubko zvučile njegove rieči, što ih je našim jezi- 
kom rekao: »Hrvatske Orliće«, te na koncu: »Do 


viđenja!« Doista biela njegova pojava i toplina 
njegoyih rieči, kojima je pohvalio naš pro- 
gram i zacrtao nam smjer za budućnost, ne će tako 
brzo izčeznuti iz naših duša. Časovi u kući Otca 
ostati će nam nezaboravni. 

Kratki naši posjeti u Assisu grobu sv. Franje te 
u Padovi grobu sv. Ante bili su ugodni i puni nad- 
naravnih pobuda, ali ipak Rim je nadkrilio sve. 
U Rimu stvorismo nove odluke za naš rad, koji 
će blagoslovljen od Sv. Otca sigurno još bujnije 
napredovati. A zadnji naš pogled na Rim učvrstio 
je odluku, da se hrvatske Orliće nikada ne će iz- 
nevjeriti direktivama sv. Stolice i njezinih za- 
stupnika — biskupa.« 

Ali još će nešto ostati iz Rima nezaboravno. Lik 
dra Ivana Merza. Kroz čitavo vrieme hodočašća 
gledale smo ga izbliza. U razgovoru, u šali, u smie- 
hu, u tumačenjima, u razpravljanjima, u molitvi. I 
ne znamo, kad nam se činio veći. Onda kad smo 
ga gledale, kako je uronio u molitvu za vrieme 
Mise ili pohoda u crkve, ili onda kad nam je tu- 
mačio kršćanske umjetnine Rima. Kad nas je vo- 
dio u centrale katoličkih ženskih organizacija i 
razpravljao s njihovim predstavnicama o Katolič- 
koj Akciji ili na putu, kad je svakome stajao na 
uslugu, od nošenja prtljage do trčanja po stanica- 
ma za vodom. O ponoći je u Rimu tražio stan za 
50 djevojaka, jer nam nekom zabunom nije bio 
spremljen. A kad je opazio, da jedna naša djevoj- 
ka na nekoj stanici trči za vlakom, povukao je za 
kočnicu, iako je imao za to mnogo neugodnosti. U 
vječnome gradu još smo više osjetile, zapazile, ođ- 
krile dubinu i svetost srdca podpunog katoličkog 
čovjeka, rimskog kršćanina, dra Ivana Merza. 

Htio je, da nas nekoliko razgleda kuću Družbe 
sv. Pavla. To je svjetovni red, kojega je 1920. os- 
novao kardinal Ferrari. I dok nas je vodio kroz 
prostorije te kuće, kroz dvorane za sastanke, kroz 
konačišta za tečajke, kroz urede, u kojima su siro- 


38 


39 


mašni otcevi tražili namještenje, a biedna djeca 
zaklon, dok nas je vodio kroz prostorije svratišta, 
konačišta, kroz tiskaru, da se onda zaustavimo u 
kućnoj kapelici, središtu i žarištu ove suvremene 
ustanove, sigurno je Gospodinu preporučivao 
osnutak takvoga reda kod nas. Ta on mu je već 
zacrtao glavne poteze. Takav je red imao biti 
kruna orlovskih nastojanja, njegova najjača pod- 
pora, sinteza svjetovnjačkog rada u Katoličkoj 
Akciji. 

Ovo poglavlje završavamo govorom Sv. Otca, 
kojega je 5. IX. 1926. održao hodočašću hrvatskih 
Orlića. Govor su bilježili naši svećenici i Merz, i 
u njegovom prievodu izašao je u »Za vjeru i dom« 
br. 7 — 9 g. 1926. Taj bi govor svaka naša članica 
morala znati napamet, jer misli toga govora zna- 
čajne su i za današnja vremena i za naše suvre- 
mene akcije. 

»Htjeli bismo vam kazati nekoliko rieči, da uz- 
mognete razumjeti, koliko smo otčinski veseli i 
zadovoljni, što vas vidimo, drage kćeri i dragi si- 
novi, da ste došli k Nama iz Nama toliko mile, ko- 
liko vjerne Hrvatske. 

Prošle godine došli su k Nama Orlovi, a ove go- 
dine vi Orliće. Obradovao Nas je izvještaj vašega 
častnog vođe, presvietlog gosp. biskupa Milete, o 
sretno zasnovanoj organizaciji hrvatske katoličke 
ženske omladine: »Svezi Hrvatskih Orlića.« Čuli 
smo i čitali, koliko dobra i spasonosna ste vi, mile 
Orliće, u tako kratkom vremenu izvele, te kako 
se vaša organizacija divno razvila, tako, da ste 
prošle godine imale tek 1300 članica, a ove godine 
taj broj je poskočio na 3000. To je znak unutarnje 
vriednosti, čvrstoće i životne snage vaše organiza- 
cije. Predviđamo, da će broj vaših članica skoro 
porasti na osam i deset tisuća, pak želimo, da vas 
presvietli Mileta tada k Nama opet dovede u mno- 
go većem broju, po mogućnosti što bližem podpu- 
nom broju članica. 


Još više nas raduje vaš liepi i veličajni program, 
te način, kako ga provodite. 

U svom programu vi nadasve naglašujete po- 
svetu vaših duša. 

Na osobiti način nastojite, da sačuvate neoka- 
ljanu svoju nevinost i čistoću svoga života, koja je 
čuvarica svih ostalih kreposti; ona je oboružana 
srčanošću, strpljivošću, odlučnošću, postojanošću i 
pomaže vam, da svladate napasti vaših sjetila, za- 
vodljive zamke vazda varavog svieta i obzir ljud- 
ski, koji svakako ponizuje dušu, kao i tielo, i baš 
stoga je najodvratnija stvar za duše Orlića i Or- 
lova. 

U programu također naglašujete pravi aposto- 
lat, i to apostolat rieči, a nadasve apostolat dobro- 
ga primjera. Ovaj bez rieči svima govori, što ste 
i što hoćete, tim više, što vi na zgodan način znate 
spojiti otvoreno izpoviedanje svoje vjere s raznim 
družtvenim zvanjima. 

Bila je veoma sretna zamisao, što vi primate u 
svoje redove članice bez razlike, kojemu staležu i 
sloju pripadale. Tako vi možete mnogo lakše svuda 
širiti duh. Crkve Isusa Krista i posvuda blagotvor- 
no djelovati. 

Ovo hodočašće dolazi k Nama u veoma zgodan 
čas, upravo kada se slavi sedamstogodišnjica smrti 
sv. Franje Asiškoga i dvjestagodišnjica proglaše- 
nja svetim sv. Alojzi ja Gonzage. 

Sv. Franjo uči nas, kako se moramo otrgnuti od 
stvari ovoga svieta, kako je uzvišeno savršeno si- 
romaštvo i mrtvenje sjetila: uči nas pravom duhu 
molitve i ljubavi, kojom je posvuda navieštao »mir 
i dobro«, tako, da se svjojom serafinskom ljubavi 
uzdigao do mističnih visina i zaslužio povlasticu, 
da nosi utisnute na svojem tielu rane Isusove. 

Bez ovih kreposti, koje je vršio sv. Franjo, nema 
kršćanskog života; iako svima nije mogućg, da se 
u njima izvježbaju na tako savršen način, ipak su 
svi dužni da posjeduju bit ovih kreposti. 


40 


41 


Sv. Alojzije pak predstavlja nam viziju svega 
onoga, što vi na osobit način u svom programu na- 
glasujete i tražite; to jest: čistoću i nevinost. Ne- 
vinost i idealna čistoća oboružane su tolikom sna- 
gom i tolikom odvažnošću i jakošću, da sv. Aloj- 
zija čine idealom katoličke mladeži i pravim atle- 
tom ljubavi, jer je on znao, da svojim slabim tie- 
lom nosi u svom naručaju skoro mrtva tjelesa ne- 
moćnika. Sv. je Alojzije zaista mučenik ljubavi i 
predivan ideal. 

Ne treba da vam preporučim, da se sjetite ovih 
uzora, jer vas sam vaš program na njih upućuje. 

Mnogi od vas pitat će me, kako će izvršiti veli- 
čajni, ali težki svoj program borbe protiv sotone, 
protiv svieta i protiv poteškoća vaše burne mlade- 
načke naravi. 

Saznali smo za sredstva, kojima se služite. Ta 
vaša sredstva ujedno su i Naša. 

Nekoja između njih želimo osobito napomenuti: 
ova neka vam budu ugodna uspomena na ovaj po- 
sjet svome Otcu i spomen na liepi čas, što ste ga 
sprovele u kući svoga Otca. 

Dva mjesta u sv. Pismu, koja govore o orlovima, 
dozivlju nam u pamet veoma koristne misli. Kod 
proroka Izaije čitamo: »Koji se ufaju u Gospoda, 
dobit će krila poput orla, letjet će, ne će se umo- 
riti; trčat će, a ne će klonuti« (Is. 40, 31). 

Kćeri moje! Duše, koje se uzdaju u Boga, zado- 
bit će snagu Božju. Ufanje se izražava u molitvi i 
s njom se uzdiže. Čovjek poput orla. Orlovi, koje 
je vidio prorok, to su vjerne duše, koje su pune 
ufanja i pouzdanja; to su duše, koje duhom i srd- 
cem postaju orlovi. Ako hoćete da budete pravi 
Orlovi, morate moliti i to pouzdano- moliti. 

Bog daje po molitvi svoju milost i svoju snagu. 
Ako vi, Orliće, budete oboružane tom snagom, vi 
ne ćete posrnuti, jer će tada snaga Božja biti vaša 
snaga. Vi ćete tako biti prave Orliće Isusa Krista; 


letjet ćete i nikad se ne ćete umoriti, niti ćete klo- 
nuti. 

Kod sv. Mateja nalazi se jedno drugo mjesto, 
koje govori o orlovima. Kao što su u prijašnja vre- 
mena uz kraljeve bile počastne straže, koje su se 
nazivale imenom crvenih, bielih, crnih i drugih 
orlova, isto tako i vi ste tjelesna straža svoga Kra- 
lja. Sam Isus govori na usta evanđelista sv. Ma- 
teja, a i kod njega se pod imenom orlova razumie- 
::aju duše, koje lete prema Tielu Isusa Krista. Kada 
nastane komešanje konca svieta, mnoge duše ne 
će znati da nađu Isusa. Vjerne će ga naći i prilju- 
biti se uza Nj. Pravedne će se duše ponieti poput 
orlova. One će znati, da ga nađu. Gdje će biti Isus 
Krist, tamo će se okupiti i Orlovi: »Gdjegod bude 
tielo, onamo će se i orlovi kupiti« (Mat. 24, 28). 

Kćeri moje! Ne treba da čekamo konac svieta, 
da nađemo Isusa Krista i Njegovo sveto Tielo. 
Svaki ga dan možemo naći. 

Gdje ćete ga dakle naći? 

Ovo božansko Tielo naći ćete uviek čestim i po- 
stojanim pohodima Svetootajstvenom Isusu, če- 
stom, po mogućnosti svagdanjom sv. Pričesti, kako 
ste vi to i dosad vrlo pohvalno činile, jer upravo 
oko ovoga božanskog Tiela treba da se sastanu Or- 
liće. 

I nadalje tako nastavite, pak ćete zbilja tada biti 
Orliće Kristove. Budete li tako radile, vi i sve vaše 
sestre, koje nose ovo liepo ime, ne ćete pogriešiti, 
letjet ćete sve više i više poput orlova i tako ćete 
biti prava blagodat za porodice, za školu, za cielu 
ljudsku zajednicu. Vi, Orliće, kao kćeri, sestre, za- 
ručnice, majke, učiteljice, radnice, nosit ćete u sve 
društvene slojeve blagoslov i kršćansku obnovu u 
cielo ljudsko društvo. 

Ove otčinske rieči, koje sam upravio vama Orli- 
cama, upravljam uz potrebne izmjene i vašoj bra- 
ći po imenu: Orlovima. 


42 


43 


Podjeljujem, obilni blagoslov svima vama, Orli- 
cama, kao što i svima prisutnima, svoj braći po 
imenu i po krvi, svima vašim milima i dragima, 
vašoj dragoj domovini i svoj velikoj porodici, kao 
što Orlića, tako i Orlova.« 

Na to je sv. Otac, kao spomen na ovaj posjet, 
podielio svima prisutnima prva izdanja nove slike, 
koja prikazuje Kraljevstvo Kristovo. Tom prigo- 
dom rekao je ove rieči: 

»Dajem vam prve otiske nove slike Krista Kra- 
lja. Ovi prvi otisci govore vam, da i Orliće i Orlovi 
treba da budu čuvari Tiela Kralja Kristova, kao 
što su u stara vremena počastne straže kraljeva 
nosile ime orlovsko. I vi stoga radite, da se sve 
većma proširi Kraljevstvo Kristovo.« 


Utrtim stazama 

Godine 1925. i 1926. bile su godine učvršćivanja 
orličke organizacije. Sliedeće godine sve do likvi- 
dacije Orlovstva 1929. bile su godine nutarnjega 
produbljivanja Orlovstva. Dokazao je to slet, te- 
čaj i glavna skupština SHO u Sarajevu 1927. 
godine. 

Na tečaju je bilo oko 120 učestnica. »Glavnoj 
skupštini SHO prisustvovala su preuzv. gg. nad- 
biskup dr. I v a n S a r i ć, biskup dr. Jerolim Mi- 
leta te mnogi duhovnici orličkih društava, a među 
njima i dva najustrajnija borca za orličku organi- 
zaciju don Ante Radić i vlč. dr. Josip Gunčević.« 
(»Za vjeru i dom« g. 1927. br. 9). 

U predsjedništvo SHO izabrane su ove sestre: 
Za predsjednicu Marica Stanković, podpredsjeđni- 
cu Marija Marošević, tajnicu Emica Arnold, bla- 
gajnicu Elza Nikšić, načelnicu Anka Nasurović, re- 
ferenticu za prosvjetu Marija Vitković, za organi- 
zaciju Vika Švigir, za naraštaj Berta Jantarović, 

44 



odbornice Ruža Miler i Marija Grgić. Kasnije je 
kao odbornica za misije ušla u SHO Vlasta Arnold. 

Na sletištu u Sarajevu vježbalo je preko 200 
Orlića u odorama, a na akademiji u kazalištu na- 
stupile su Orliće većinom s vježbama, koje su 
sastavile same članice. Dok su se prije vježbale 
vježbe drugih katoličkih gimnastičkih organizaci- 
ja, a od naših vježbe Dušana Žanka i Draga Zude- 
niga, na sarajevskom sletu nastupaju Orliće s 
ovim vježbama: »Šapat Bosne« od Mandice Cara- 
tan, »Vježbe s lukovima za naraštaj« od Mandice 
Caratan, »Devetka« od Dobrile Slišković, »Vježbe 
s viencima i zastavicama« od Matilde Horvat, 
»Čergo moja, čergice« od Vite Križanović. 

Čitava orlovska proslava u Sarajevu kao i za- 
ključci tečaja i skupštine izticali su vrhunaravno 
gledište u orlovskim ciljevima i odgoju, duh mo- 
litve, žrtve i euharistijski život. Evo, kako je na- 
kon proslave u Sarajevu pisalo naše glasilo »Za 
vjeru i dom?: 

»Naš pokret kroz posljednje dvie godine uistinu 
se snažno razmahao. Ono, što su hrvatske kato- 
ličke djevojke čekale kroz dugo vremena, oživo- 
tvorila je orlička organizacija. Ona je umjela da 
ih okupi, da idealno poveže djevojke iz grada s oni- 
ma sa sela, one iz učeničkih klupa sa tvorničkim 
radnicama. Ona je umjela, da njihovom vjerskom 
žaru nađe najsretniji izražaj u euharistijskoj pod- 
lozi našega pokreta. Njihova težnja za znanjem i 
naobrazbom našla je obilne hrane na našim pros- 
vjetnim sastancima i tečajevima. Vesela i neo- 
buzdana ekspanzija mladih duša njihovih našla je 
oduška na našim priredbama i manifestacijama. 
Njihovoj želji za osvajanjem, širenjem i stvara- 
njem Kraljevstva Kristova odgovorilo je naše Or- 
lovstvo, naš orlički pokret . . . 

Ali pamtimo dobro! Naš najsvestraniji prosvjet- 
ni i socialno-karitativni rad, najveći žar u širenju 
orličke misli među djevojkama, naša gimnastika, 

45 


nastupi, priredbe, manifestacije ne znače ništa, 
ako ne ćemo sav taj naš rad gledati s vrhunarav- 
nog gledišta . . . 

Možda ste mislile, da ćemo vam na početku nove 
društvene godine govoriti o velikim podhvatima, 
koje imamo provesti kroz ovu godinu, o borbi i 
uztrajnosti u radu ... Za sada vam samo dvie 
stvari stavljamo pred oči: duh molitve ieu- 
haristijski život. Ako ovo dvoje izpunite, 
uvjerene smo, da će naše organizacije postati tako 
jake, da ih nikoji vihor, nikakva oluja ne će slo- 
miti.« (G. 1927. br. 9.). 

To je vrhunaravno gledište podržavao u nama, 
neprestano ga izticao i hranio svojim primjerom 
naš dobri Merz. Ali oh ode prerano. U času, kad 
smo mislili, da ga najbolje razumijemo, da nam 
najviše treba, da nam je njegova prisutnost upra- 
vo nuždna, Božji Orao zlatnih krila, stao je pobo- 
lievati i spremati se na liet u vječnost. 

Nitko od nas nije vjerovao u ozbiljnost Merzove 
bolesti. Ta vidjeli smo ga neprestano u radu, u 
kancelariji, na sastancima. Pisao je i dalje ne- 
umorno, držao predavanja, sudjelovao na sjedni- 
cama HOS-a, vodio obilnu korespodenciju. Po ni- 
čemu se izvana nije moglo vidjeti, da se taj ple- 
meniti život gasi i da je već blizu kraja. 

I kad se proniela viest, da je Merz otišao na kli- 
niku, nastalo je obće zaprepaštenje. Bila sam u 
pokrajini, kad mi je stigao brzojav^ da je Merz na 
umoru. Drugo jutro bila sam već u Zagrebu. Ni- 
kada ne ću zaboraviti toga jutra. S kolodvora oti- 
šla sam ravno u Ivanovu crkvu, isusovačku crkvu. 
Njegovo je mjesto doista bilo prazno. Pojurila sam 
tada u naše prostorije na Pejačevićevom trgu 15. 
Na putu sretoh poznatoga svećenika, koji mi po- 
tvrdi, da je Merz na umoru i da mu nema spasa. 

U kancelarijama SHO i HOS-a našla sam savr- 
šenu tišinu. Sve su glave bile prignute, sve oči 
suzne ,a ramena su podrhtavala i najjačim mladi- 
ce 



ćima. Zar će zbilja Merz umrieti? Merz, naš dobri 
i sveti Merz. Merz, koji nam je bio tako drag, tako 
bliz, iako nam je svojom svetom ozbiljnošću bio 
kadgod neshvatljiv, tako visoko nad nama. Spomi- 
njali smo se svih doživljaja u vezi s njim. Kako 
smo se ljutili mnogo puta na njega, jer je bio 
pređosljedan u načelima, a mi smo ih kadgod htjeli 
prilagoditi prema sebi. Kako smo se koji puta i 
rugali njegovoj ozbiljnosti i šutnji, da tako lakše 
opravdamo svoju neozbiljnost i preveliku razgo- 
vori j i vost. Kako smo ga dražkali, što svoje znanje 
crpe tek iz najelitnijih katoličkih listova i ne mari 
za dnevnu štampu, samo da izpričamo svoju želju 
za novotarijama i senzacijama. I još mnogo, mnogo 
toga. 

A sad taj dobri Merz, dragi Merz, najbolji drug, 
najvjerniji savjetnik, leži u agoniji na klinici u 
Draškovićevoj ulici. Kako smo se kajali, za sve 
naše nedelikatnosti prema njemu. Za sve boli, koje 
smo mu zadali. I suze su samo tekle, tekle niz 
naše obraze. 

Nekoliko dana živjeli smo u borbi za njega. Bo- 
rili smo se s nebom, s dobrim Bogom, neka .nam 
ga ostavi, neka ga ne uzme između nas. A tad smo 
ulazili u kliniku na prstima, već od kućnih vra- 
tiju, gdje je ležao u bezsviesti Ivan, koji nam više 
ništa nije mogao' reći. Ali dosta je govorio kroz 
onih nekoliko godina među nama i zato nam ode. 

Tek nekoliko minuta smjeli smo ostati u njego- 
voj sobi, da onda prosliedimo sa šetnjom po hodni- 
cima, pred kućom, pred željeznom ogradom kli- 
nike. I tako gotovo cieli dan, cieli tjedan. 

A dok smo u četvrtak, 10. V. 1928., pošle Vika 
Švigir i ja, po želji dra Kniewalda, Ivanovoj majci, 
da je obaviestimo o težkom stanju sina, Ivanova 
p e duša vinula u naručaj Trojstva. 

Božji Orao zlatnih krila odletio je, da nam iz 
neba pomaže na utrtim već stazama i putevima. 

47 


Na putevima, za čije je krčenje on sam uložio to- 
liko svojih snaga, pa i sam život svoj. 

Još iste 1928. godine održan je prvi đački tečaj 
na Krku. Liepi su nam bili ti dani na sunča- 
nom otoku, u sjeni omorika i čempresa, u blizini 
gostoljubivog domaćine preuzvišenog g. dra Sre- 
brn i ć a. 

Uz tečaj bio je i nastup u Vrbniku, jedini 
nastup, kojega je SHO organizirala i izvela sasvim 
samostalno i bez sudjelovanja mužke organizacije. 
Da je Merz bio živ, sigurno hi se radovao tome. Ta 
on se uviek zalagao za odieljene nastupe i sletove. 
Ali Božji Orao popeo se u visove, k suncu, a hrvat- 
ske Orliće smiono su koracale utrtim stazama, nje- 
govim stazama. 

Vrieme leti. Došla je i godina 1929., posljednja 
godina u životu hrvatskog Orlovstva. U toj je go- 
dini bio veliki orlovski slet u Pragu, u okviru 
proslave sv. Većeslava. Hrvatska orlovska mladež 
spremala se na taj slet ozbiljno i kroz gotovo cielu 
godinu. Bili su to dani oduševljenja i sveorlovskog 
bratstva. Uz češku i slovensku orlovsku mladež 
bilo je na sletu Slovaka, Lužičkih Srba, Poljaka, 
Bugara, Francuza, Niemaca, Talijana, Engleza, 
Američana, a sve je te narode spajala jedna misao 
— katolička misao, orlovska misao. 

Hrvatske Orliće nastupile su u svojim odorama 
u povorci, na sletištu i na akademiji s vježbama 
Lile Maksa: »Proljetno jutro« i »Djevojka i cvie- 
će«. U povorci je na prvi dan sletskoga slavlja stu- 
palo predsjedničtvo SHO, a među ostalima i ja, 
prvi puta sa trinaest cm širokom vrpcom preko 
ramena. Uoči sleta odlučile smo na odborskoj 
sjednici SHO, da je znak predsjednice SHO tri- 
naest cm široka trobojka, a okružnih predsjednica 
osam cm široka trobojka. Mnoge smo se tim tro- 
bojkama ponosile. Tada nismo ni slutile, da ćemo 
te vrpce kao i cielu odoru doskora skinuti zauviek. 
Orlovstvo će biti zabranjeno po beogradskoj vladi, 

48 



Ali! 




.Zagrebi 


akademiju 

ORLIĆA 


A'dP? viiu 


ORLOVSKI 

K A l. E N D A R 


Orlovska izdanja 


koja je pod svaku cienu htjela hrvatsku mladež u 
jugosokolskim redovima. 

U glavnoj povorci za vrieme sleta u Pragu bilo 
je 30.000 uniformiranih Orlića i Orlova, a 50.000 
ostalih. Na sletištu je nastupilo preko 4.000 vjež- 
bačica. Mala hrvatska skupina zapazila se ipak tih 
dana. U povorci narodnih nošnja sudjelovalo je 
50.000 učestnika raznih narodnosti, a među njima 
i jedna naša skupina. 

Orlovski slet u Pragu, iako je bio posljednji ve- 
liki događaj u životu hrvatskog Orlovstva, učvr- 
stio je naše redove i dao nam snage u danima kuš- 
nje. I u tim najtežim danima mi smo znale, da 
treba uztrajati na utrtim stazama, na Merzovom 
putu. 


Vatrena srdca govore 

Ali prije nego će zamuknuti orlovska pjesma 
i prije nego će se saviti orlovski barjaci, pustimo 
da mlada or lička srdca još jednom progovore. Da 
progovore u sjaju i zanosu svoje vedre mladosti 
i svojoj ljubavi za Boga, Crkvu, Hrvatsku i Or- 
lovstvo. 

Rastemo i množimo se 

Hvar g. 1928. 

»Mi južnjaei pod žarkim našim suncem, vrele smo kr- 
vi, pa se obično brzo zagrijemo za svaku novost. Kod 
Orlovstva nije bilo tako! 

Ledeni oklop liberalizma i zagušljiva atmosfera mjesta 
ne dadoše nam se maknuti. Težko je bilo početi. I dok 
su u nekim bližnjim mjestima bile veo više vremena naše 
organizacije, kod nas je još sve spavalo. 

Trebali smo čovjeka. Taj je došao u osobi našega dra- 
gog pokojnog Merza. 

Boraveći on na oporavku u ovoj našoj Mađeiri, okupio 
je oko sebe nekoliko mladića, oduševio ih i organizirao. 
Led je bio probijen, put utrt, pa se nije na tome ostalo. 


Mladost vedrine 4 


49 







Odmah nakon osnutka orlovskog družtva zahtievalo je 
nas nekoliko djevojaka, da osnujemo i orličko družtvo. - 
Zatezalo se, otezalo, bilo potežkoća radi prostorija, no 
mi smo sve zapreke sretno prebrodile te smo se dne 1. 
studenoga sastale na ustanovnu skupštinu. Izabran je 
odbor. Sada ćemo napried poraditi za vjeru i domovinu i 
za pobjedu naših načela. Istina je uz nas, pa ćemo i po- 
biediti. 

Sve sestre diljem čitave domovine pozdravljaju njihove 
nove sestre sa plavog Jadrana.« 

Borimo se, ali ne sustajemo 

Kakitovica, Slavonija, g. 1927. 

»Mnogi misle, da je naše družtvo političko i upereno 
protiv radićevštine. Seljani se bune i potiču članstvo na 
razkol. Nemajući vlastitog doma, vježbale smo jednoć 
kod jedne, drugi puta kod druge sestre, a za liepa vre- 
mena sastajale smo se i vani u polju, gdje smo vježbale 
i čitale . . . No mi se nismo srdile, kada smo se okupile 
pod vedrim nebom, jer smo se osjećale bliže Bogu. Veselo 
smo vježbale i pjevale. Dok nam se nebo smijalo, bilo 
je liepo, ali kad bi se naoblačilo, jao nama i pomagaj. 
Napokon, riešile smo se i te brige. Danas se možemo 
mirno sastajati u iznajmljenoj sobi jednoga Orla. 

čini nam se, kao da smo na uzburkanoj morskoj pu- 
čini, i da će nam valovi slomiti jedra i spriečiti našu plo- 
vidbu. Ali ne! Naša jedra nesmetano plove i iz naših sr- 
daca niču liepe nade. Mi živimo u Kristu i borimo se za 
orlička načela!« 


Po čemu će nas poznati 

Brus je, o. Hvar, g. 1929. 

»Na našoj skupštini od 29. IX. zaključile smo ovo: 1. 
Svaka će Orlića čuvati čast svoju i družtva riečju, radom 
i primjerom, u skladu s načelima, pravilima i propisima 
družtva pobijajući stare mane i modernu poganštinu u 
svojoj okolini. 2. Vladat će se prema svojima, osobito 
starijima, s poštovanjem, prema mlađima^ sestrinski, a 
prema svima kao anđeo mira, ljubavi i požrtvovnosti. o. 
Družtvo će smatrati svojim domom i častiti ga kao neku 
svetinju. Uredno će dolaziti i odlaziti. Paziti će na knji- 
ge, novine i sve družtvene stvari kao na svoje. Brinut će 


50 


se za interese družtva kao za najdraže svoje. Dolazit će 
točno i revno na skupštine, sjednice i vježbe. Starije će 
u časti slušati. Sučlanice će paziti i ljubiti kao sestre, 
pa će .se i sestrama međusobno zvati, podnašati će tuđe 
slabosti, a krotiti će svoje, osobito zavist, u korist obće- 
ga dobra. 4. Uprieti će svom silom radi sebe, radi druž- 
tva i radi proširenja Kraljevstva Isusova, da se izprave 
mjestne mane u crkvi. Čedno i na vrieme dolaziti će na 
funkcije, koje drugi zanemaruju, vladajući se pristojno 
i pobožno. Na Pričest će pristupati, po mogućnosti, i više 
od jednog puta u mjesecu. Do 16. godine uviek će pri- 
sustvovati tumačenju katekizma u crkvi. 5. U javnosti 
će se vladati, kako dolikuje kršćanskoj djevojci i Orlići, 
čuvat će se ne samo neurednih nego i sumnjivih druž- 
tava i sumnjivih ura, a družit će se, po mogućnosti, sa 
svojim sestrama. Na Gospin pozdrav će se prekrstiti bilo 
gdje i pozdraviti Gospu. 6. Prisustvovat će samo pristoj- 
nim i poštenim zabavama i u družtvu najbližih svojih. 
Plesa će se čuvati, a osobito nečednih plesova. Plesati 
će samo narodna kola. Sastancima i zabavama protivnič- 
kih družtava ne će prisustvovati. 7. Ne smije se Orlića 
nositi gola vrata itruku, niti suknje poviše koljena, nego 
izpod koljena Prozirna odiela su također zabranjena kao 
i bječve boje kože. Koja se ne bude držala ovih propisa, 
ne će i ne smije joj biti mjesta u orličkom družtvu — 
Eto, po tome će nas poznati!« 


Mi smo mladost euharistijskih visova 

Konjic g. 1928. 

»Za vrieme uzkrsnih praznika pripravljale smo djecu 
iz grada i sela za prvu sv. Pričest. Prvopričestnika su 
bila 72. Građani su im priredili liep zajutrak. Tako što u 
Konjicu još nije bilo, a mi smo taj dan zabilježile među 
najljepše dane našega rada. Zatim smo nastojale oživ- 
jeti pobožnost prema presvetom Oltarskom Sakramentu 
i našle smo 95 članova svagdanjeg klanjanja. S ovim smo 
znatno koraknule napried. Euharistijski Spasitelj ne će 
nas ostaviti nenagrađene. Osim toga naše članice prave 
su sakristanke, brinu se za crkvu, rede oltare, vezu ol- 
tarnike, a uzele su i brigu oko vječnog svietla u crkvi. 
Ovo je malo čudno, ali kad znate, da se za našu crkvu 
brine jedino neki stari zvonar, možete razumjeti nas Or- 
me, da ne možemo gledati hram Gospodnji neuređen. 

atim siromašne pomažemo, bolestne obilazimo i na 
svakom koraku radimo za slavu Božju.« 

51 


Mi uviek pomažemo bližnjemu 


Derventa g. 1928. 

»Nas čeka još veliki, veliki program. Koji? Naše se- 
iiačke djevojke su nepismene, pa smo odlučile, da i 
upućujemo u koristnim stvarima. Bez pisanja i čitanja 
težko J jc nešto postići. Dakle treba otvoriti analfabetski 
tečaj I hoćemo! Na taj tečaj ići će samo dobrovoljci 
svake nedjelje. Dosta ih se javilo za laj tečaj. Težkc .je 
s njima. Još ne uviđaju dosta potrebu čitanja ftrp 
jjen — spašen. Led je probijen. Da samo znate, kako s 
pouzdanjem s nama razgovaraju, kako nas veselo po- 
zdravljaju, kad nas susretnu. Dobile smo ih, a to j 
glavno.« 

Mi radimo za misije 

Vinkovci g. 1929. 

»Na misijskoj izložbi sakupile smo 4.400 Din K tomu 
ie dodano 1.000 Din. od predstave »Krist pobjeđuje« te je 
svota od 5.000 poslana preko Biskupijskog • Ordinarijata 
u Bengaliju. Osim toga prodale su Orliće devocionalija za 
3.402 Din. Prodavale su i srećke za gradnju crkve na 
Duhu. Prodale su 43 srećke i međusobno još sabrale no - 
vaca 460 Din.« 

« Mi gradimo svoj dom 

Brodski Varoš g. 1927. 

»Pomoću i brigom našega duhovnog vođe vlč. g. Ast -a- 
loša počesmo sakupljati dinar po dinar za gradnju do- 
ma Već početkom godine uplatise sestre svu clanarm 
za cielu godinu. Nismo žalile truda, niti smo pazile, sto 
nam naši protivnici govore, već zađosmo po selu, da nas 
pomognu s kojim dinarom. Jedni nas dobro pnmise, a 
drugi nas nagrdiše, ali se ipak sakupila mala svota no- 
vaca, pa se je moglo početi s gradnjom doma Kad je 
gradnja počela, prihvatile smo se posla. Braca Orlovi ta 
kođer. Svaki dan je 8 sestara radilo na ^omu, te ve 
seljem očekivasmo dan, kad će nas dom biti g • 

17 IX podiže se naš dom, koji svojom visinom nadma- 
šuie sve krovove seoskih kuća. Cieli dan radile smo neu- 
morno, dok se naše dobre majke pobrinuše te sprenuse 
večeru za sve poslenike. Kod večere pozdravio je vlč g. 
Astaloš naše roditelje te ih još više oduševio za rad u 
Orlovstvu. Pjevanjem orlovskih pjesama zavrsismo ovu 
večer.« 


52 


Mi nastupamo 


Krk g. 1929. 

»Krčko Orlovsko Okružje priredilo je 1. rujna svoju 
prvu orlovsku manifestaciju u samom gradu Krku. Ova 
riedka svečanost značila je za nas nešto veliko, nešto 
što Krk nije još doživio. I ostat će nam ova proslava kao 
sladka uspomena zauviek. 

Već dan prije sleta održala se u Mahnićevom domu 
akademija, na kojoj su se osobito iztakle naše sestre iz 
Jurandvora sa svojim vježbama u narodnoj nošnji. 

Dan same proslave započeo je zajedničkom sv. Pričeš- 
ću, kojoj su pristupili i Orlovi i Orliće. Istog jutra stigli 
su Orlovi i Orliće iz Vrbnika. U 9'/, s. krenula je po- 
vorka gradom. Zatim je bila zajednička sv. Misa, koju 
je odslužio naš presvietli biskup. Naročito treba iztak- 
nuti liepo ponašanje naših Orlića i Orlova za vrieme sv. 
Mise. Poslije podne prisustvovala je orlovska mladež 
blagoslovu sa Presvetim. Iza blagoslova krenuli smo na 
priređeno vježbalište, gdje je bio nastup. Orliće iz Vrb- 
nika i Jurandvora i opet su se iztakle. Bilo je održano i 
nekoliko govora, a među ostalima govorili su i dr. ćepu- 
lić i s. Stanković.« 


A naši neprijatelji? 

Bilo ih je mnogo. Jednom su obukli liberalnu 
togu. Drugi puta masonsku kukuljicu sa zviezdom 
i šestarom. Treći puta se zamotaše u jugoslaven- 
sku trobojku ili u crven-kapu sa sokolskim perom. 
Smetali smo im, jer smo ljubili Boga. Izsmijavali 
su nas, jer smo se borili za Papu, za Crkvu. Mrzili 
su nas, jer smo na orlovskom znaku nosili troboj- 
nicu. I jer smo sa zanosom svagdje pjevali »Liepu 
našu« i onda, kad su je branili pjevati. I jer su 
naše baklade bile uređene u boji hrvatske tro- 
bojke. Evo šh> Orliće pišu! 

C e r n i k g. 1926. 

»Sokoliće iz Cemika, viđeći liepu orličku odoru, od za- 
visti i zlobe razdraživale- su i podbadale svoje drugove 
Sokole te im je zbilja uspjelo izazvati gungulu, koja je 
ipak častno svršila po Orlovstvo. Napadač, vođa cemičkih 
Sokola, morao je uz ogorčenje i prezir publike otići sa 


53 


I 


vježbališta, a prisutni Sokoli morali su se povući u mišje 
rupe Da se osvete napali su na Orlove, koji su se vra- 
ćali u Požegu, i mnogi su od članova i članica požežkog 
đružtva bili ranjeni.« 

Imotski g. 1926. 

»Nešto prije godinu dana mi smo bile izložene sva- 
ki čas napadajima Sokola, a vlast i redarstvo mučke 
je to gledalo. Bilo je i slučajeva, kad je i sudjelovalo kod 
organiziranja napadaja.« 

Tuzla g. 1929. 

»Dne 12. siečnja priredile smo priredbu u Hrvatskom 
domu s mnogo potežkoća. Kako je možda i poznato, ovo 
družtvo nema ni doma ni krova, gdje bi se moglo sa- 
stajati, nego dobrotom ovdašnjih častnih sestara sakup- 
ljamo se u samostanu . . . Naša pak braća lutaju i sa- 
staju se na ulici, no ipak su čvrsti i jaki. Ipak smo pri- 
redili priredbu u zajednici s našom požrtvovnom bra- 
ćom. 

Za cielo vrieme programa bili smo izazivani sa strane 
Sokola. Između činova stavljali su neke nadpise, koje su 
na brzu ruku napravili, osvjetljivali ih, a mi smo s ve- 
likom strpljivošću i mirom to promatrali. 

No kada je svršio program, nekolicina pijanih Sokola 
htjelo je unići u dvoranu uz pratnju glazbe, sa sokolskom 
koračnicom ali su u tom bili zapriečeni od publike, koja 
se zgražala na taj njihov postupak. 

Mile sestre naše! Sve je ovo premalo, što vam opisu- 
jemo. Ono što smo mi prepatili za vrieme priredbe, neo- 
pisivo je. Ali nada u Boga i geslo »Za krst častni i slo- 
bodu zlatnu« daje nam jakost i nadu, da ćemo svoje ne- 
prijatelje pobiediti s liepim primjerom i velikom strp- 
ljivošću.« 

Mali Iž g. 1926. 

»23. IX. i 26. X. došla je k nama načelnica iz Freka s. 
Anka Vidović te nas je naučila proste i redovne vježbe, 
a k tomu simboličku vježbu »Vjera, ufanje i ljubav.« 
Kroz cielo ovo vrieme skupljale smo se i vježbale u pri- 
vatnoj kući jedne naše ' sestre. Ali za sam nastup trebalo 
je naći zgodniju kuću i napraviti pozornicu. Dobrotom 
našega vlč. župnika i duhovnog vođe ustupljena nam je 
crkvena kuća. On je sam napravio pozornicu. Sada su se 
protivnici stali pitati: Hoće li zbilja Orliće nastupiti. - 
Mi smo odlučile, i moralo je biti. Počele smo se sakup- 
ljati u crkvenoj kući, i sada je počela prava komedija. 
Jedne večeri našao je župnik ključanicu svoga stana i 


54 


crkvenih vratiju zatrpanu kamenčićima, i to se opetovalo 
svake večeri. Jedne noći bio je razbijen prozor crkvene 
kuće. Dok smo u kući vježbale, čulo se lupanje, trub- 
Ijenje, deranje i svakojaki poklici. Kad su protivnici vi-, 
djeli, da mi ne marimo za njihovo tulenje, nego da idemo 
uztrajno napried, odlučili su uništiti i zgradu i pozor- 
nicu. Tu večer 28. X., dok smo bile u crkvi na blagoslovu 
i krunici, protivnici su nastojali prodrieti kroz prozor u 
crkvenu kuću. Razlupali su dva prozora, ali u kuću nisu 
mogli, jer su na prozorima gvozdene rešetke. No sa šta- 
povima razparali su zastor pozornice, ukrali ga te učinili 
još neke male štete. Kad se naš duhovni vođa vratio 
kući, imao je šta vidjeti. Odmah je otišao u Veli Iž po 
žandare. Jedan je došao istu noć, a dvojica ujutro, še- 
storica napadača bila su uhvaćena i odvedena u Veli Iž, 
gdje su sve priznali, a navečer su, dopraćeni žandarima, 
donieli ukradeni zastor, šteta se je procienila, i sve je 
predano sudu u ruke. Kod protivnika je nastao strah. Mi 
smo popravili, što je bilo oštećeno na kući i pozornici te 
uztrajno napried. 

Došao je dan naše priredbe, dan Krista Kralja. Po- 
slije podne počele smo se skupljati i opazile smo, da 
nema naše načelnice, koja je imala najveću ulogu. Gdje 
je? što se s njom dogodilo? Protivnici su uložili zadnje 
sile te poslali k njoj njezinu sestru, koja je udata za je- 
dnoga od najžešćih naših neprijatelja, te su joj prietili 
svakojakim prietnjama, koje ovdje ne možemo napisati. 
Duhovni vođa išao ju je posvuda tražiti, dok je napokon 
nije našao u kući, gdje su je bili zatvorili, samo da ne 
bude priredba . . . Priredba je sjajno uspjela.« 

Tu divnu mladež trebalo je smrviti. Tu divnu 
organizaciju trebalo je uništiti. Orlovstvo je mo- 
ralo nestati. To je bio zaključak masonsko-sokol- 
sko-jugoslavenskih krugova. 


Orao slomljenih krila 

Već u rujnu 1929. pročulo se, da predsjednik 
vlade u Beogradu general Petar Živković namje- 
rava likvidirati sva gimnastička družtva u Jugo- 
slaviji, da tako lakšć provede jedinstvenu jugoso- 
kolsku organizaciju. Govorilo se to, ali nitko to 
ih je pravo vjerovao. 


55 


Rad je u rujnu redovito započeo. Držale su se 
glavne skupštine, pravili nacrti za godišnji rad, 
priređivale se i manje proslave i priredbe. Nemile 
glasine opet stadoše kolati, ali niti smo same pravo 
vjerovale u njih, a niti smo htjele, da se članstvo 
uznemiri. I tako se svagdje, a napose u pokrajini, 
radilo kao i prije. 

Ipak se u studenu 1929. već znalo, da je Orlov- 
stvu kraj, a u prosincu izašao je zakon o ukidanju 
gimnastičkih društava, pa i našega Orlovstva. 

Težko je opisati žalost naše orlovske mladosti. 
Bila je studena, oštra zima, ali još je veći led bio 
u dušama. Nakon tolikih borba, napora, žrtava, 
uspjeha, evo sada razlaz. Suze su! kapale niz lica, 
kad su se skidali znakovi, savijali barjaci, odlagale 
drage orličke bluze i kape s ponosnim orlovskim 
perom, kad su se pečatile prostorije uz asisten- 
ciju predstavnika državnih vlasti. 

Bile su to suze žalosti, što gubimo nešto ne- 
obično drago, nešto, čime smo se srasle, što je dio 
nas samih. A bile su to i suze radi osjećaja ne- 
pravde. Ta uzimaju nam ono, što nam je najmi- 
lije. Orlu su slomljena ponosna krila. Može li on 
živjeti bez njih? 

SHO poslalo je prije svoje likvidacije preko 
glasila »Za vjeru i dom« svim svojim društvima 
božićno pismo, u kojemu između redaka upozo- 
ruje na bol zbog gubitka organizacije, ali i na 
utjehu, koju donose božićne misli. 

»Ljubljena naša sestro! Još nas samo nekoliko 
dana dieli od najljepše svetkovine crkvene godine. 
Znamo, da se svom pomnjom pripravljaš na nju. 
Još nekoliko dana, i Ti ćeš stajati pod božičnim 
drvcem. Tvoje će se oči širiti od svietla božičnih 
svjećica, a lica će ti sjati, kad ugledaš svoje naj- 
milije okupljene božičnim veseljem. I tad ćete 
poći u noćnoj tišini, po bielom putu, uz sjaj 
zviezda na tamnome nebu, u crkvu, na ponoćku, 
da proslavite čas, u kojoj se ukazala »milost na- 


šega Spasitelja«; da proslavite noć »koja bje oba- 
sjana pravim svietlom« i u koju dođe »novo svietlo 
božanske jasnoće našem duhu.« 

O, kako ćeš biti tada sretna! Ciela će crkva sa- 
brano moliti, pobožno sklapati ruke i zanosno pje- 
vati božićne pjesme, a u Tvoju dušu saći će val 
sreće i veselja nebeskog. Spasitelj će se smiešiti 
s oltara i zvat će svoju Orliću još bliže ... Ali 
Ti ćeš ovoga Božića opaziti i nešto neobično. Na 
nježnim rukama Božanskog Dječaka tragovi su 
čavala, a liepo, mu je čelo okićeno viencem od 
trnja. Zar se i u božićno veselje mora umiešati 
misao o križu, o muci, o bolu? I tad ćeš pretraži- 
vati u svojoj orličkoj duši i naći ćeš, da se i u 
Tvoju božičnu radost uvukla bol, što Te težko tišti. 
I plakati ćeš. S uzklicima radosti miešati će se 
suze, sa zanosnim himnama osjećaj studeni. 

No ništa zato, ljubljena naša! Bol je potrebna, 
jer se tek njom može zaslužiti sreća. Križevi su 
potrebni, jer se njima dolazi do slobode. Potrebna 
je i smrt, jer se njome dolazi do slavnog uzkr- 
snuća . . . Pred Jaslicama zakuni se, draga naša 
sestro, da ćeš Bogu uviek ostati vjerna, uviek diete 
Euharistije, Žrtve i Apostolata. Budi hrabra i 
neslomiva! Malodušnost, strah, očaj nisu obilježja 
Kristovih boraca! Evo to su božićne želje i po- 
ruke, što Ti ih šalje Tvoje Predsjedništvo Sveze 
Hrv. Orlića.« (God. 1929. br. 12.) 

I čitale su te redke Orliće diljem Hrvatske. Či- 
tale su i molile pred Jaslicama jakost za sebe, za 
orlovski rod, za Hrvatsku, za Crkvu. 

Orlu su slomljena krila! Može li živjeti bfez 
njih? Može li se dići opet u visine? U plave, sun- 
čane visine? Može li? 

„ Božansko Diete odgovorilo je samo na upite raz- 
zalošćenih Orlića. 


56 


57 


0 



Za bielim križevima 


Prvi koraci 


Ne, nitko nije mogao slomiti idealizam naše 
mladeži, Božje mladeži. Ni nasilja, ni prietnje, ni 
žandarska čizma, ni bezumnost vlastodržaca. Ni- 
tko, baš nitko! 

Jer ideali su visoko, visoko. Do njih ne dostižu, 
prljave ruke. Oni su jači od krute vlasti. Njih 
ne mogu uništiti ni patnje, ni progoni. Do njih 
mogu samo čista i plemenita srdca. 

Orlovskih krila nije mogao skršiti nitko. Jer to 
su krila, kojima se letjelo k Bogu. Slomljena i 
izudarana ona su opet izcielila. Promienila su perje 
i boju, ali liet je ostao isti. Liet u visine, liet 
k suncu. 

Odmah nakon razpuštanja Orlovstva, već u 
siečnju g. 1930., stvarao se plan za osnutak 
nove organizacije, križarske organizacije. Ona će 
biti idejni baštinik Orlovstva. I ona će se u svome 
i adu sasvim naslanjati na Crkvu. I ona će voditi 
mladež hrvatsku u blizinu Božju. I ona će se bo- 
riti, da Krist zavlada u Hrvatskoj. I ona će se 
hraniti bogatstvom duše Ivana Merza. 

Mali krug ljudi stvarao je prva pravila, prve 
nacrte za rad. Sastajali smo se ili u maloj kance- 
lariji dra Protulipca na uglu Bakačeve ulice ili u 
govornici isusovačkog samostana. Trebalo je či- 
tavu akciju sakriti radoznalim očima, napose zlo- 
namjernim njuškalima, koji su naše sastajanje i 
naše planove mogli prijaviti vlastima. 


61 


Ta čitava je Hrvatska bila u to vrieme. jedan 
veliki konclogor. I dok se malo tko u Hrvatskoj 
usudio na svoj način disati, a kamo li javno izri- 
cati svoje mnienje, mala je skupina ljudi na čelu 
sa o. Josipom Vrbanekom D. I. spremala 
osnutak nove katoličke organizacije u Hrvatskoj, 
koja će još snažnije naglašavati svoju katoličku 
preporodnu misiju i svoju katoličku službu Crkvi, 
domovini i narodu. Dakako, da je na tim priprav- 
nim sastancima bio i pionir Križarstva dr. A v e - 
1 i n Ć e p u 1 i ć. 

A pokrajina je čekala. Strpljivo čekala. Ona je 
znala, da njezino vodstvo u Zagrebu nešto snuje, 
pa se, kao i uviek, s mnogo povjerenja pripremala, 
da prihvati odluku Zagreba. 

Tu i tamo čuo se još koji glas žalosti i protesta. 
Došlo je i koje tugaljivo pismo. I naša draga An- 
tica Ostojić pisala je tih dana: 

»Bila je jedna od posljednjih prosinačkih ne- 
djelja. Sunce je sjalo. Krasan dan bez oblačka i 
lahora. Kao obično poljana je živa i vesela. Tek 
u prikrajku je nešto neobično. Ona grupa izabra- 
nih morala je danas da ostavi hladnu sobicu. Da- 
nas je za njih nedjelja bez siela. Njihovi šu po- 
gledi zabrinuti, čelo namršteno, a mnogo bezazleno 
oko orosila je iskrena suza.« 

Ali doskora će srdca naše mladeži opet veselo 
zakucati. Prostorije će opet oživjeti, i nijedna ne- 
djelja ne će više biti bez sastanka, bez siela. 

Pravila križarske organizacije predana su na 
podpis pokojnom hrvatskom metropoliti dru An- 
tunu Baueru, a nakon njegova podpisa odmah se 
počelo s osnivanjem novih organizacijskih je- 
dinica. 

Nova organizacija postala je dielom velike svjet- 
ske molitvene organizacije — Apostolata mo- 
litve. Učinjeno je to sporazumno s Nadbisku- 
pom i upraviteljstvom Družbe Isusove, da se tako 
organizacija lakše sačuva pred vlastima. No 


Križarstvo je od prvih svojih dana u svome radu 
sliedilo načela Katoličke Akcije onako, kako ih je 
katoličkom svietu predao Pio XI., kako ih je tra- 
sio naš prečastni Episkopat i kako ih je u Orlov- 
„stvu proveo dr. Ivan Merz. Učlanjenje Križarstva 
u Apostolat molitve bilo je privremeno, a kasnije 
će Križarstvo biti imenovano službeno Katoličkom 
Akcijom, koju je i po svrsi i po načinu rada uviek 
provodilo. 

U Zagrebu nije rad gotovo ni prestao, jer se iza 
stanke od dva tjedna članstvo počelo odmah sa- 
stajati. U pokrajini nije bilo svagdje jednako. Bilo 
je družtava, koja su mogla odmah radom pro- 
sliediti, a bilo je mjesta, gdje su vlasti kočile 
osnutak Križarstva. Kao da su naslućivale, da 
nova organizacija nije ništa drugo nego obnov- 
ljeno Orlovstvo, samo bez gimnastike i bez orlov- 
ske odore. 

Prve organizacije nove križarske obitelji bile su 
ove: Zagreb, Križarsko Sestrinstvo I. u Palmotiće- 
voj ulici, Križarsko Sestrinstvo II. u župi sv. An- 
tuna, Akademsko Križarsko Sestrinstvo te družtva 
u Ivanić-gradu, Zaboku, Bjelovaru, Kutini, Ko- 
bašu, Lipovljanima, Karlovcu, Kotoribi, Podrav- 
skoj Slatini, Požegi. 

Brzo iza njih osnivaju se družtva diljem Hrvat- 
ske, pa je trebalo ozbiljno misliti na osnutak sre- 
dišnjice za križarska družtva. 

Od siečnja 1930. postoji pripravni odbor sre- 
dišnjice, a 13. IV., na samu Cvjetnicu, održana je 
ustanovna skupština Velikog Križarskog 
Sestrinstva. Za voditeljicu izabrana je Ma- 
rica Stanković, zamjenicu Vlasta A r - 
n o 1 d, tajnicu Vilma Bielen, gospodaricu 
Marija Bielen, referenticu za prosvjetu 
Vika Š v i g i r, za organizaciju Elza Nikšić, 
za Male Križarice Marija Iv e k o v ić, odbor- 
nice An ka Nasurović, Đurđica Vitko- 
vić, Lila Maksa i Emica Arnold. 


62 


63 


U častni sud izabrane su Marica Marošević iz 
Zagreba, Josipa Nikšić iz Broda i Ljubica Ulman 
iz Vinkovaca. U revizioni odbor Slava Horvat iz 
Zagreba, Sofija Brajša iz Karlovca i Ljubica Ve- 
nos iz Rakitovice. 

Duhovničtvo VKS-a preuzeo je msgr. dr. Milan 
Beluhan. 

Iza ustanovne skupštine VKS-a pripravlja se 
osnutak Okružja Križarica u Zagrebu i Ši- 
beniku, jer su u tim biskupijama proradila prva 
križarička družtva, a nešto kasnije križarička će 
družtva procvasti na području sarajevske 
nadbiskupije, đakovačke biskupije 
i u župama ostalih hrvatskih biskupija. 

Značajnu ulogu u ovim prvim danima križaričke 
organizacije imalo je naše glasilo »Za vjeru i 
dom«. Ono je i nakon likvidacije Or lovstva uredno 
izlazilo i stvaralo tiesnu vezu između Zagreba 
i pokrajine. Već u prvom broju godine 193t). 
napisao je u njemu dr. Avelin Cepulić kratki, ali 
izcrpivi člančić o Križarstvu u svietu. To je bio 
prvi znak članstvu u pokrajini, da će se organiza- 
cija po Križarstvu obnoviti. 

U svibnju g. 1930. slavile smo prvi Križarski 
dan, i tom prigodom »Za vjeru i dom« donio je 
članak: »Što hoćemo?« 

»Što mi hoćemo?... Hoćemo mnogo iz- 
građenih jedinica u ženskom svietu, žen- 
skoj katoličkoj mladeži. Pod tom izgrađenošću mi- 
slimo duboku unutarnju osobnu izgradnju, koja 
crpe životvorne sokove iz srdca euharističkog 
Kralja. Hoćemo takvu žensku mladež, čije će duše 
biti vjerom prožete ne samo u teoriji, već koje će 
u dnevnom svom životu provoditi vjerska načela 
podpuno dosljedno. Hoćemo žensku mla- 
dež, koja će tiesno živjeti s Bogom, 
koja će u neprekidnom glađu duše za vječnim 
vrjednotama tražiti sve ono, što taj glad gasi, ali 
i novu čežnju uzpiruje. To je ona bujica milosti, 




64 




što po sakramentima teče iz presvetog Srdca i veže 
neprekinutom strujom duše s Isusom. Hoćemo 
ženski naraštaj, koji će odbaciti varavi sjaj lažne 
estetike, da uroni u neizcrpivo vrelo ljepote, što 
ga pruža liturgija i liturgijski život. Hoćemo dje- 
vojke i žene., kojima će Kempenčeva Imitacija biti 
svagdanja hrana i putokaz u bilo kojem zvanju. 
Trebamo, hoćemo duše podpuno uronjene u Božje 
biće, koje će odsjevom Božje svetosti u sebi vršiti 
tajnu i šutljivog apostolata.« (g. 1930. br. 4-5). 

U prvoj godini hrvatskog Križarstva bio je 14. i 
1 5. VIII. Euharistijski kongres u Za- 
grebu. Uz kongres bila je i prva naša smotra. 
Frvi križarički tečaj ! Prvi križarski zbor u dvorani 
Hrv. Sokola! Hoće li nas biti bar nešto? Ta tek je 
pola godine, kako radimo! 

Sa željom i sa zebnjom čekale smo kongres i 
tečaj. Za tečaj su nam dodielili zgradu pučke škole 
u Varšavskoj ulici. U velike školske sobe uniele 
smo slamu, a i samo vodstvo je zapremilo jednu 
»slamnatu« sobu. Tečajki je bilo preko 100. Od 
toga 30 učiteljica. Do kraja tečaja slame je skoro 
nestalo, pa se spavalo gotovo na golom podu. Ali 
što je to mladim Križaricama, čija su se srdca ši- 
rila od sreće i ponosa. 

Na tom je tečaju don Ante Radić prvi puta go- 
vorio o tri životna pravca: brak, redovničtvo i 
apostolat u svietu. Sestre učiteljice imale su svoja 
posebna zborovanja. Sve je išlo, kako treba. Tek 
jedna se nezgoda desila. Oveća grupa Križarica 
iz Šibenika pokvarila je želudce zagrebačkim vo- 
ćem i sladkišima. Morale smo dozvati Družtvo za 
spašavanje i odvesti ih nekoliko na Zeleni brieg. 
Žalost i bojazan zavladala je među tečajkama. 

Ali na sve se to zaboravilo, kad je naše prvo 
zborovanje tako sjajno uspjelo, kad se sva naša 
križarska mladost našla na ponoćki kod euharistij- 
skog Stola u crkvi sv. Katarine i kad je euhari- 


Iz naših misijskih izložbi 


Mladost vedrine 5 


65 




stijskog Kralja pratilo zagrebačkim ulicama preko 
500 Križarica i Križara. 

Bili su to dani neopisivoga slavlja. »Za vjeru 
i dom« g. 1930. br. 9. ovako opisuje te dane 
slavlja: 

»Selo je bilo dostojno zastupano. Gradovi su po- 
slali svoje najbolje. Svi se staleži nađoše u sklad- 
nom jedinstvu. Duga povorka pomicala se zagre- 
bačkim ulicama, a zanosan — Bog živi — čuo se 
nebrojeno puta ... U katakombama izrasao je po- 
nosan naraštaj, Božji, euharistijski naraštaj, koji 
je na svietlo zagrebačkih ulica iznio zastavu svoje 
vjere, svoje spreme za rad i žrtvu. Ništa nas nije 
slomilo ni uništilo.« 

Da, ništa nas nije ni slomilo, ni uništilo . . . Prvi 
su koraci učinjeni smiono i sigurno. Prve su se 
Križarice pokazale hrabre i odvažne. A za njima, 
za tim prvoborkinjama, koracati će stotine i ti- 
suće mladih djevojaka, stotine i tisuće hrvatskih 
Križarica, sve do naših dana. 


Naš sveti brat Ivan 

Nad našim prvim koracima u križaričkom orga- 
niziranju bdio je dr. Ivan Merz. Upravo smo vid- 
ljivo osjećale njegovu prisutnost i njegovu pomoć. 
Ivan Merz po svome kratkom životu pripada Or- 
lovstvu, ali po ostvarenju svojih ideja pripada 
Križarstvu. Križarstvo je obuhvatilo sjaj i bogat- 
stvo njegove liepe duše, njegove neizporedivo ve- 
like ličnosti. 

U Križarstvu žive Ivanovi ideali. U Križarstvu 
govori njegova nauka. U Križarstvu je ostvareno 
njegovo životno djelo. U Križarstvo je uzidan on 
sam, naš sveti brat Ivan. 

Sve najbolje, najljepše, najdublje, što i danas 
u Križarstvu imamo, što Križarstvo u sebi nosi i 

66 



hrvatskoj mladeži daje, sve je to Ivanovo, plod 
njegova rada, porod njegove duše. 

I zato ne možemo dalje u prikazivanju križar- 
skog rada, križarske borbe i križarskih uspjeha, 
ako se ne zaustavimo na Ivanovom liku, koji se 
poput diva uzdiže na razmeđu Orlovstvo-Kri- 
žarstvo. 

Ivanov je lik, njegovo značenje u katoličkom 
životu Hrvatske, u Katoličkoj Akciji Hrvatske, a 
napose njegov utjecaj na duše naše mladeži, ne- 
brojeno puta osvietljen kroz 16 godina iza njegove 
smrti. 

Mi ćemo Ivanov lik ovdje iznieti onako, kako 
su se ženske duše s njim sretale, kako su ženske 
duše s njim govorile, kako je na ženske duše dje- 
lovao i što je za njih i njihovu izgradnju značio 
To su titraji nevidljivih struna tolikih znanih i 
neznanih ženskih duša. Kroz 16 godina su se nir 
zali, pa neka sami govore. Neka slože dragocjen 
mozaik na grobu našega svetca. 

Duša Ivanova 

»Ti spavaš? 

Dušo . . . 

Ti, koja si bila nježna kao najtanje tkivo 
paukove mreže, u koju sunčana zraka unosi šare 
perzijskih ćilimova i nestašne boje brazilskih ko- 
librića? 

Ti počivaš? 

Dušo ... 

Ti, koja si u velikom zamahu duševne energije 
i poleta kliknula: »Ulovio bih zemlju i htio u 
prostor, neka jezdi i neka se razprsne . . . « 

Ti miruješ — šutiš! Možda bdiješ, slušaš, možda 
me čuješ? 

Dušo . . . 

Ti, koja si plakala suzama djeteta i jecala va- 
pajem nevinih djevojčica, što plaču rosnim ka- 
pima ljetnih jutara . . . 


67 


Spavaj, spavaj . . . spavaj. 

Ne budi Te nitko, ne uznemiruju Te ljudi, ne 
kaljaju Te griesi, ne gazi Te prezir, ne tišti Te 
zaborav; samo malo stvorenje stoji kod Tvoga 
groba i jedna sitna ruka gladi sivo baršunasto 
lišće i tiho Ti tepa i šapćući pita: »Sjećaš li se, 
kako si prisluškivao šum Vrbasa, slušao pjesmu 
zelenih voda; kako Te tješio dah prirode, riečima 
koje se nisu čule; kako Te opajao miris lipa; kako 
Te milovala sjena visokih oraha i drhtave gran- 
čice breza; kako Te je zanosila čežnja sa visokih 
gorskih horizonata?« 

Dušo . . . Jutrom Te je budilo tiho capkanje na- 
nulica i zveket ibrika malih muslimanka na bu- 
naru sa prozirnim žarovima i crvenim noktima. 
Mujezin sa vitke munare prekidao bi tišinu su- 
mornoga dana, oro sa bosanskih vrleti zasjenjivao 
je Tvoje nebo, a huk ukočene sove sa mrtvim iz- 
buljenim očima, što vrebaju sa podrtina starih 
kula i zaspalih dvorova, prekidao bi noćni mir, 
dok bi se u daljini čuo topot laganih jelećih nogu 
i praskanje granja, u koje se zaplitalo rogovlie . . . 

Sjećaš li se?. . . 

Gledao si šutljive redovnike i nieme duše, gdje 
ustaju noću i mole . . . Što si naslućivao u njiho- 
vom »Magnificatu«, što si mislio, kad si znao, da 
si same kopaju grobove i susrećući se šapću »Me- 
mento mori!« 

Što si osjećao, kad je Tvoja glava počivala na 
grudima ljubavi jedinoga Boga? Što si našao u 
onim neizmjernim dubinama Njegove vječne mu- 
drosti? Što si vidio u očima svoga Božanskog Pri- 
jatelja — Krista? Što si odkrio u Njegovom miru, 
poniznosti? Njegovoj ljubavi? Njegovom djelo- 
vanju? 

Kaži 'nam! Kaži mi . . . 

Ti šutiš ... ‘ 

Možda si već onda pjevao himne radu. Već si 
onda s onih prezrenih gora i bosanskih planina 

68 



započeo svoj orlovski liet, već je onda na onim 
bogumilskim mogilama zalutalih duša nikla snaga 
Tvoje Katoličke Akcije. 

Tko zna, možda Te je one noći, kad si čuvao 
rudnike, posjetio Sužanj ljubavi, zaogrnut pla- 
štem brzih časova, metnuo svoju mekanu probo- 
denu ruku na Tvoje rame i upravio korake Tvoje 
životne misije: da budeš čuvar euharistijskog 

blaga nebeskog rudnika, te umoran odpočineš u 
sjeni kapele na Mifogoju, kraj Tabernakula, kraj 
male Hostije . . . velikoga Boga.« 

(»Za vjeru i dom« g. 1930. br. 4 — 5) 

»Vrbas šumi ... * 

I on je slušao šum njegov. On je uz obalu ze- 
lenog Vrbasa stvarao smjernice i planove svoga 
kasnijeg zamašnog rada u Katoličkoj Akciji. I on 
je uživao predvečerje bosansko i divio se ljepoti 
Svevišnjega . . . 

Uz šum Vrbasa čujem sitni glasić, koji zahtieva 
od tate, da izvjesi barjak, jer je mamin imendan. 
Zlatno diete! — Duša puna pjesme! 

Mladića, s bielih sunčanih bregova, što se digao 
iznad svagdašnjice poput orla, prikazuje druga 
slika — ures moga pisaćeg stola. 

Vidim ga čista, biela u malenoj atmosferi bečkih 
vojnih akademičara. 

Duša! 

Kako je liepa! Vidim je, jasno je vidim! Od- 
sieva iz dubokog oka, što u dalekoj viziji gleda 
borbu i žrtve — a napokon i pobjedu Katoličke 
Mladosti. 

Duša! 

Kako su riedke duše kao što bijaše njegova! 
Kao i dragocjeni biser. 

Duša! 

Duša, što proživljava krizu vjere i ćudoređa i iz- 
lazi pobjednica, ovjenčana lovorom Euharistije. 

Euharistijska duša, puna svete mistike, što teži 
za sjajem, gdje se slavi Resurectio vječni! 




Pjesnik! 

Ja volim pjesnike. Više manje to su ljudi tihe 
boli. Bol stvara najljepše duševne produkte. 

I on je pjesnik - — »romantik, koji je sretan, dok 
vjeruje u Boga«, koji osjeća, da je »duševno naj- 
produktivniji, kada svlada odpore ili kada trpi.« 

Patnička duša, čiji je liepi život bio pun tihe 
ali vesele boli i pregaranja, koja uviek traži naj- 
užu »vezu s Božanstvom«. 

Duša! 

Vidim je u ratnim rovovima, s krunicom u ruci. 
Kako je liepa. U sebi nosi visinu vjere, bjelinu 
onih, što U Apokalipsi sliede Jaganjca. 

Asketa — mistik! 

Asketsko — svetačka figura s parižke univerze, 
obljubljeni profesor zagrebačkog sjemeništa, duša 
Katoličke Akcije među nama — tako mi je blizu!« 

(»Za vjeru i dom« g. 1934. br. 5) 


Susreti na groblju 

»Nisam poznavala dra Ivana Merza. Kad sam 
stupila u organizaciju, njega više nije bilo među 
nama . . . Kad je god tko spomenuo njegovo ime, 
gotovo nehotice sam ga uviek ponavljala . . . Že- 
ljela sam nešto više o njemu čuti, željela sam ga 
bliže upoznati . . . Jednoga dana, sasma tiho, pri- 
bližili se velikome križu na njegovom grobu. 

»Ivane . . . slušajte?. . . Došla sam . . .«, odkine 
mi se s usana. Stala sam bojažljivo gledati u bieli 
križ. Činilo mi se, da me Ivan razumije i da oče- 
kuje, da ću nastaviti. Bez bojazni nastavio se in- 
timni razgovor s . . Dugo, dugo govorili smo o na- 
šoj organizaciji . . . Liepoga sunčanog dana upo- 
znala sam Ivana Merza na grobu sasvim . . Veselo 
požurih kući, noseći u duši novo poznanstvo, ali 
onakovo, koje se nikada ne će prekinuti, koje ni- 
kada ne će potamniti.« 

(»Za vjeru i dom« g. 1937. br. 9.) 

70 • 



»Samo jedanput u životu mi smo se sreli. Tamo 
gdje vlada mir i šutnja tamnih čempresa; tamo 
gdje na crnoj granitnoj ploči dominira sivi križ; 
tamo na poljani iza arkada zagrebačkog Mirogoja, 
tamo je bio naš prvi susret na Dušni dan 1931. 
Kroz magleno jutro prodirale je sunce i osvjetlji- 
valo jednostavna slova na crnoj granitnoj ploči: 

»Vjernom sinu Katoličke Crkve život je bio 
Krist, a smrt dobitak, jer je očekivao milosrđe 
Gospodinovo i vječni počinak na Srdcu Isusovu.« 

Samo jedan niemi susret! A onda čvrsti prija- 
teljski vez dviju duša. Jedne, što uživa plamen 
bezkrajnih visina i druge, što još putuje kroz 
maglene poljane. 

Od toga prvoga susreta vjerno me prati. On 
Rimljanin, rimska duša, Papin čovjek, vječni stu- 
dent Papinih enciklika i odredbi, on homo catho- 
licus, on naš dragi dr. Ivan Merz.« 

(»Za vjeru i dom« g. 1934. br. 5.) 

»Tvoje tielo je kao podnožje svetačkog oltara, 
gdje velike duše nalaze zanos, mala srdea utjehu, 
djetinje usne osmieh, pokajnici smirenje! 

Oprosti — dušo, što gazim bieli šljunak 

oko Tvoga groba. Ne traži od mene cvieta. Ne- 
mam ga! 

Evo grudica zemlje natopljena krvlju bosanskih 
ujaka i nesretne raie.« 

(»Za vjeru i dom« g. 1930. br. 4 — 5.) 

Što je Merz Križarstvu ? 

Nekoliko godina iza Merzove smrti provedena 
je u nekim križaričkim družtvima pismena anketa 
o najvažnijim pitanjima organizacije. Jedno je od 
tih pitanja glasilo: Što je Merz Križarstvu? Izno- 
simo samo neke odgovore na to pitanje: 

»Merz je veliki skretničar u životu hrvatske ka- 
toličke mladeži. 

Zviezda na obzorju Križarstva. 


71 


Svietla staza, po kojoj treba da stupa ne samo 
organizacija, već i svaki pojedinac. Bez njega bi- 
smo tapkali. Sad znamo, kuda se ide i kako. 

Merz je divan primjer naš, najveći ideolog, 
svetac. 

Naš genij, naš vođa. 

Zaštitnik kod Otca nebeskoga. 

U njemu je sadržan sav naš program. 

Kod njega vidimo, da se aktivan rad dade spo- 
jiti sa dubokim duhovnim životom. 

On pokazuje, kako se može u svietu služiti 
Bogu. 

Sve dobro, što ga ima križarska organizacija, 
sve to ima zahvaliti dru Merzu. On joj je dao 
pravi duh Božji i duh Crkve. Za mene je dr. Merz 
ideal katoličkog inteligenta. 

On je upozoravao naše vodstvo, kakova treba 
biti naša organizacija. On ju je stvorio. On je od 
mnogih Križarica, običnih katolikinja, učinio iz- 
građene duše. Upozorio ih je na neke stvari, koje 
same nisu opazile i držale važnim na pr. moda. 

Merz znači ono, što znači novi svetac za jedan 
narod. Primjer, u koji treba da se svi ugledaju i 
nasljeduju ga i po čijem se zagovoru izlieva obilje 
milosti na one, koji mu se preporučuju u svome 
radu.« 


Uviek s našim Ivanom 

»Vječno sam u družtvu s njim. Sad mi se smieši 
malo drago petgodišnje diete; sad me gleda po- 
letni mladić pun ideala i poezije, no kome je »ži- 
vot više od poezije«, jer »život je silno težka 
borba, koja traži pregaranja. Radi ove borbe ima 
život čovjeka višu sadržinu.« 

Ali za mene je svakako najznačajniji Ivan — 
parižki asketa, Ivan — katolička ličnost, koja mi 
dnevno na pisaćem stolu govori: aut catholicus, 
aut nihil. Ovaj Ivan dao je posebne smjernice 

72 



mome duhovnom životu. Mnoga stranica moga 
dnevnika nosi njegovo ime. 

Ivan — Duša! 

Ivan — Vitez! 

Ivan — Orao — Križar! 

Ivan — redovničko — svećeničkog života! 

Ivan — Homo catholicus!« 

(»Za vjeru i dom« g. 1934. br. 5.) 

»II. c. bio je razvikan kao najgori razred na 
mome zavodu. Svi su ga se nastavnici bojali. 
Dobri kateheta brisao je znoj sa čela na samu po- 
misao, da mora ići u taj razred. Šćućurio se prije 
sata u zbornici kao kakva velika uplašena ptica, 
a onda težkim i polaganim koracima ulazio u 
razred. Moji su kolege nosili u razred batinu, 
premda su bili sviestni, da čine nešto, što nije u 
skladu s pedagoškim propisima. A kolegice su 
crvenih obraza i sa suzama u očima izlazile pod 
satom, gdje se više nije moglo izdržati. 

Meni su u tom razredu dodielili poviest . . . Prvi 
sat je dobro prošao. Ali tad su dolazili satovi, u 
kojima su dječaci po starom programu manevri- 
rali, kako bi me pokolebah u miru, kako bi me 
nagnali u srčbu, pa da poletim razdraženo iz raz- 
reda, a oni da triumfiraju nad svojim novim 
uspjehom. 

I htjela sam mnogo puta da to učinim. Već sam 
se uzrujano dizala sa katedre, ali se u pravi čas 
sjetih, da je u toj sobi, upravo u toj sobi, molio 
u svojoj posljednjoj muci naš Merz, a njegov 
samrtni krevet stajao je na istom mjestu, gdje 
sam ja, gdje je moja školska katedra. 

I tad sam se spustila tiho i tronuto, a stotinu 
dječjih očiju gledalo je 'začuđeno u me. 

I svaki put kad bi Branko nemilo nečim strugao 
■ pod klupom, kad bi Ferdo jogunasto zalupio sto- 
licom, a Vitomir iz svega glasa zafićukao, pomisao 

73 


na Merzovu blagost i strpljivost umirila me od- 
mah. 

Ja i II. c postali smo najbolji prijatelji.« 

(»Za vjeru i dom« g. 1938. br. 5.) 

»Ciela je ova godina bila s njim i uz njega. Od 
Križarskog dana pa dalje. Sve naše skupštine, 
ođborske sjednice i obični sastanci. I naše zabave, 
izleti, šetnje. Naše organizacijske brige, poslovi, 
uspjesi i neuspjesi. Borbe i pobjede. Veselje i ža- 
losti. On — naš dragi brat Ivan — pratio nas je 
na svakom koraku. Od jutra do večeri. Od crkve 
do kuće, pa kroz cieli dan,> u svim poslovima, svim 
dužnostima, svim podhvatima. Poput anđela pred 
Izraelcima njegova je euharistijska duša nepre- 
stano lebdjela pred nama. On nam je govorio, 
kada smo ga posjećivale na Mirogoju. On nas je 
poučavao, kada smo ga u duhu gledale u crkvi, 
na ulici, uz stara otca, po dragim uspomenama 
tihog doma. Svuda smo bile uz njega, i on s 
nama .... 

A kada je žito počelo sazrievati, trebalo je još 
poći na veliki praznički tečaj .... Ove se godine 
nije moralo dugo misliti i odlučivati o kraju i 
mjestu. Bilo je svima jasno, da će to biti rodno 
mjesto našega Ivana — - Banja Luka.« 

(»Za vjeru i dom« g. 1938. br. 7 — 9.) 

Velik u ljubavi 

»Ima stvari tako intimnih i svojih, da je težko 
govoriti o njima. Ima tajna tako slađkih, da ih je 
nemoguće odkriti svietu. 

Danas ću ipak nešto reći. Reći ću, što sam do- 
živjela pred četiri godine, točno u dan smrti dra- 
goga Ivana Merza. 

Cvao je svibanj. Sve je cvalo, i svuda se budio 
život. O, kako sam toga svibnja ja prisluškivala 

74 



buđenje života drugačije nego ikada prije. Bu- 
đenje života ... da, jer se i u meni tada budio 
život . . . Bog je bio dobar, i u mom tielu sazdao 
malo biće i ja sam toga svibnja bila sretna — u 
čekanju . . . 

Ali za čas, u tren oka, kada se absolutno nije 
nadao nitko, moja radost pretvori se u bol, i 
moja sreća u križ. A moje čekanje? U bolnici, u 
noći, dok su munje sievale, i lievala kiša uz strašnu 
grmljavinu, među tuđima, kasno, ali još U danu 
obljetnice Ivanove, došao je na sviet — 
puno, puno ranije, jedva sposoban za život — 
jedan mali, sićušni Ivan. 

Moje prvo pitanje je bilo: koliko je sati. Bila 
sam sretna, da još nije prošla ponoć i da još traje 
Ivanov deseti svibanj. 

Zatim sam mnogo tjeskobnih noći provela, i 
mnogo nesavršenih suza prolila, i nisam tako dugo 
prestala moliti Merza, dok mi jednoga dana nije 
poslao crvenu ružu u znak, da će moje' čedo, 
makar onako presitno, živjeti.... 

Cesto se pitam, zašto si sve baš tako udesio, da 
je bilo na Tvoj dan . . . 

Ne znam, ali jedno mi je jasno: htio si me jako 
upozoriti na sebe, htio si, da djetetu nadjenem 
Tvoje ime, ali ne samo ime, nego da i ozbiljno, 
do dna shvatim najveću zadaću: odgajati za nebo, 
rađati svetce . . .« 

(»Za vjeru i dom« g. 1938. br. 5.) 

»Već se spustio gusti sumrak, a ja još uviek 
stojim kod groba Ivanova. Kad najednom iza spo- 
menika gotovo nečujno stupi preda me grobni 
čuvar. 

— - Oprostite gospođice, ali vas liepo molim, 
recite mi, tko je ovaj gospodin, što leži ovdje . . . 

— Najbolji čovjek, što sam ga su- 
srela u svom životu... 


75 


— Takav odgovor još nisam dobio! 

— Znači, da ste već mnoge pitali za toga gospo- 
dina? 

— Da, mnoge, i već godine sabirem odgovore 
na upit: tko je ovaj gospodin . . . 

— Jednom vam je došao neki svećenik i dugo 
je stajao kod groba. Ja mu se približim, kao i 
vama sada, i upitam ga ponizno: Velečastni, tko 
je ovaj gospodin, što ovdje leži? On me pogleda, 
nasmieši se i reče: Svećenik — pravi Kristov 
svećenik . . . On je tako živio, radio i trpio, premda 
je bio svjetovnjak, kako želi Isus, da živi, radi i 
trpi svaki njegov svećenik. 

Neki mladić, obični radnik, kao što sam ja, kad 
sam ga upitao za ovog gospodina, odgovorio mi je 
ovako: Ovaj gospodin bio je moj najbolji 
prijatelj.... On me je čekao skoro svaki su- 
bote pred tvornicom, i onda smo zajedno krenuli 
u katoličko družtvo. Kolike sam nedjelje u đruž- 
tvu s njim pristupio sv. Pričesti. To su nezabo- 
ravni časovi! Jednom sam i spavao kod njega. I 
jeo sam s njim kod istog stola. 

Neki ga nazivaju dobrim savjetnikom, 
neki anđeoskim mladićem, redovni- 
kom, svetim profesorom, dobrim i 
uzornim sinom, mučenikom i žr- 
tvom... 

Kad dolaze na grob mlade djevojke, one ga na- 
zivaju svojim dragim bratom... 

O nijednom pokojniku ne znam toliko, koliko 
o ovom ... U noći kad stražim, na ovom grobu 
dulje se zadržim i osjećam, kao da me nešto vuče 
gore, gore, i tako sam sretan. Sretan sam, iako 
sam siromah s brojnom obitelji. Ja i moji doma 

zovemo pokojnika dobri doktor « 

(»Za vjeru i dom« 1937. br. 5.) 



Hvala za sve 

»V eliki naš učitelju, hvala Ti! 

Hvala Ti, što si nas naučio, kako se vjerno ljubi 
Krist. 

Hvala Ti, što si nam pokazao svu slast euhari- 
stijskog blagovanja, svu vitalnu snagu božanske 
mane, svu ljepotu prijateljstva s dobrim Pastirom 
i Zaručnikom duša. 

Hvala Ti, što si nas naučio gledati Krista u Nje- 
govu mističnu Tielu, Njegovoj svetoj zaručnici, 
Crkvi katoličkoj. 

Hvala Ti, što si nas upozorio, da ne možemo biti 
katolici bez ljubavi Papi, biskupima i svećenicima. 

Hvala Ti, što si nam otvorio srdce za one, po 
kojima nam govori sam Duh Sveti. 

Hvala Ti, što nam je danas jasno, da u ljubavi 
k njima izkazujemo ljubav i poštovanje samom 
Bogu i da prezirući njih, Gospoda preziremo. 

Hvala Ti, što u pomazaniku Božjem gledamo 
ne slaba grješnika, nego drugog Krista, čovjeka 
jaka, koji svojom riečju saziva trojednog Boga, da 
Ga samo po njegovim posvećenim rukama može- 
mo primiti u sebe. 

Hvala Ti, što si nas naučio projicirati sve svoje 
želje i nastojanja na transcedentalno, vječno; što 
si nas uputio, da u B o g u smirimo nemirna svoja 
srdca, da neizmjernu pustoš njihovu možemo za- 
dovoljiti samo Neizmjernim. 

Za sve ovo hvala Ti! 

Dobri naš prijatelju, hvala Ti! 

Hvala Ti, što si nam srdca učinio širokim, da 
obuhvatimo u njih sve ljude, sve sestre i braću 
svoju, dragu domovinu i cio sviet. 

Hvala Ti, što si nas oplemenio u shvaćanju 
onih, koji nas mrze i progone, da budemo ponizni 
i blagi, veseli sa sretnima i žalostni s tužnima. 


Hvala Ti, što s Tobom, kao s asiškim Siroma- 
hom, pjevamo himnu radosti i zahvale za sunce i 
zviezde, za sitna mrava i malenu travku. 

Za sve ovo hvala Ti! 

Čisti naš brate, hvala Ti! 

Hvala Ti, što si bio prema nam tako delikatan, 
i suptilan. Što si razumio sve najfinije vibracije 
najsitnije stanice djevojačke duše. 

Hvala Ti, što si u svakoj ženi gledao sliku Naj- 
čistije. Ti si bio, liepi brate, jedan među tisućama, 
koji si savršeno shvatio u saobraćaju s nama, za- 
što je Krist baš po ženi došao na sviet. 
Hvala Ti, Ivane, što si iskreno poštovao sve svoje 
sestre, što si u svakoj od njih gledao Kristoforu, 
Bogorodičin nastavak. 

Hvala Ti, što smo po Tebi uzljubile čistoću dje- 
vica, bjelinu Marije i Njezina Sina. 

Za sve ovo hvala Ti! 

Veliča duša naša Gospodina, jer 
nam velike stvari učini onaj, koji 
je moćan... 

(Božji, čovjek Hrvatske, predgovor) 


Kroz trku dana i godina 

Prvi organizacijski temelji Križarstva postav- 
ljeni su godine 1930. U sliedećim godinama orga- 
nizacija se širi i produbljuje. Osnivaju se nova 
družtva na mjestima, gdje su nekada bila orlička 
družtva, a osvajaju se i mnoge nove župe, sela i 
gradovi. 

Da se članstvo odmah u početku što solidnije 
izgradi, preporučuju se cieloj organizaciji tečajevi 
duhovnih vježbi. Neke organizira VKS za zagre- 
bačko članstvo i članice iz provincije u Domu du- 
hovnih vježbi na Vrhovcu, a druge organiziraju 
sama družtva uz pomoć domaćih dušobrižnika ili 

78 



im VKS iz Zagreba šalje svoje duhovnike, da 
održe duhovne vježbe. Ako duhovne vježbe u po- 
krajini ne mogu biti sasvim zatvorene, tad su 
djelomično otvorene, ali glavno je, da se duše 
čiste, smiruju i penju prema Bogu. 

Misijski i karitativan rad neprestano se nagla- 
šuje. Već godine 1931. priređene su velike misij- 
ske izložbe u Osieku i Šibeniku. Okružja prire- 
đuju za vrieme božićnih i uzkrsnih praznika 
okružne tečajeve, na koje redovito dolaze dele- 
gatice VKS-a, da veza između središnjice i poje- 
dinih pokrajina bude što čvršća, a rad jedinstven. 

U godini 1932. organizacija se sve više širi u 
sela. Uz duhovne vježbe naglašuju se i provode, 
gdjegod se dade, crkveni mjesečni sastanci, na 
kojima duhovnici družtava govore članstvu o du- 
hovnoj izgradnji. 

Još u orlovsko vrieme počeo se unutar naših 
družtava slaviti Papin dan. To je Merzovo 
djelo. On je razpalio u srdcima naše mladeži lju- 
bav prema Papinstvu. Križarska organizacija 
uvela je službeno proslave Papina dana u svoje 
redove. 

Godine 1932. bila je prva velika pr.oslava 
Papinog dana u Zagrebu. Silne mase 
građanstva kretale su prema starom Zagre- 
bačkom zboru. Donje prostorije napunili su muž- 
karci, među njima vrlo ugledni zagrebački gra- 
đani, a galeriju ženski sviet. Po prvi puta čula 
se javno i svečano Papinska himna, a blagi lik 
Pia XI. smiešio se sa pozornice prisutnicima. Taj 
i takav nastup značio je prodor papinske ideje u 
široke slojeve građanstva. Iz Zagreba ušle su pro- 
slave Papinog dana i u našu pokrajinu, a val lju- 
bavi i povjerenja u vidljivog Krista na zemlji 
rasao je iz godine u godinu. Državne vlasti težko 
su podnosile izdizan je katoličke i hrvatske misli, 
pa su redovito te proslave, a napose one u Za- 

79 


grebu, praćene ne samo strogim nadzorom već i 
raznim izpadima i progonima gorljive policije. 

I proslava nove svetkovine Krista 
Kralja postala je sve češća u našim redovima. 

U godini 1932. izašao je životopis dra Ivana 
Merza od dra Dragutina Kniewalda, pa je i taj, 
neobično snažno pisan životopis, pridonio ne samo 
jačem štovanju Ivanove ličnosti već i unutarnjem 
produbljivanju članstva. 

Te je godine bio i veliki praznički tečaj u Šibe- 
niku za delegatice iz sviju krajeva, i odtada pa 
do danas svake godine priređuje organizacija 
takav tečaj. U godini 1932. VKS broji 52 družtva. 
Neka vam se ta brojka ne čini premalenom. Likvi- 
dacija Orlovstva učinila je ipak u našim redovima 
mnogo štete, a državne vlasti, iako nisu mogle 
spriečiti razvitak Križarstva, spletale su kod 
osnutka raznih naših jedinica u pokrajini i kod 
njihovoga redovitog društvenog rada. Ne smije se 
zaboraviti, da su godine 1930. i dalje godine naj- 
jače diktature, i da se u svakoj katoličkoj i hrvat- 
skoj stvari vidio antidržavni i protuzakoniti rad. 

Kolika su naša družtva na redovitim sastanci- 
ma bila počašćena žandarskim posjetima. Vlasti 
su redovito branile križarskim družtvima u po- 
krajini javne nastupe, nošenje znački, pa i sasta- 
nak u izvancrkvenim prostorijama, Mnogo je 
našega članstva bilo u to vrieme vođeno na koje- 
kakva izpitivanja, globljeno, zatvarano. Mladim 
djevojkama skidali su križarske znakove, pogrdi - 
vali ih najružnijim riečima. Ali ništa nije moglo 
zaustaviti snažni križarski prodor, ništa umanjiti 
jačinu križarske misli. 

Uz misijski i karitativni rad osnivaju se u go- 
dini 1933. i sekcije Za službenike oltara. Sekcije 
i moralno i materialno pomažu svećenike i sveće- 
nički podmladak. Mole i žrtvuju za svet hrvatski 
kler i novčano pomažu kojega siromašnog đaka, 


80 



Hoćeš li doći 
na uzkrsnu 
izpovied ? 






Evo ti molitva za Veliki petak! 


Iza blagovanja vazmenog Janjeta 


da se može lakše uzpeti na oltar Gospodnji. Naj- 
više poticaja za osnutak te sekcije dala je pokojna 
uzorna članica Alba Goli, koja se sa sestrama 
Anticom Ostojić i Jelicom Matijević požurila, da 
u najranijim godinama Križarstva odleti u liepo 
nebo. Godina 1933. doniela nam je i naše liepe 
ponosne križarske zastave. 

24. XII. 1934. odlukom hrvatskog metropolite 
dra Antuna Bauera, proglašeno je Kri- 
žarstvo Katoličkom Akcijom, pa je 
tako službeno potvrđeno ono, što je u praksi po- 
stojalo još od osnutka Križarstva. 

U godini 1935. slavile smo desetgodišnjicu sre- 
dišnjice SHO — VKS. Povezale smo orlovsku pro- 
šlost sa križarskom sadašnjicom. U toj jubilarnoj 
godini VKS broji 108 družtava, a za svoj jubilej 
primile smo mnogo pohvalnih pisama od preuzv. 
gg. biskupa. 

Broj družtava porasao je godine 1936. na 195 
družtava. Na Sviećnicu 1936. umro je dobri naš 
brat dr. Avelin Ćepulić. Po svome radu nije bio 
tako povezan sa križaričkom organizacijom kao 
dr. Ivan Merz, ali kao njegov najbolji prijatelj i 
on je s nama zajedno budno čuvao Merzovu 
baštinu. 

U godini 1937. broj se družtava povećao na 238. 
Od prvih početaka Križarstvo je okupljalo djevoj- 
ke sviju staleža i slojeva. Članice su međutim 
uviek bile razdieljene po staležima zato, da svaki 
stalež dobije ono, što mu je u dnevnom radu i 
apostolatu specifično potrebno., Ta dioba nikad 
nije škodila pravom sestrinskom odnosu među 
pojedinim staležima, jer je uviek bilo sastanaka, 
priredaba, tečajeva, manifestacija, kad su se sve 
članice zajedno našle. 

Godine 1937. VKS je razdieljen na staležke 
zajednice: radni čko-građansku, seljačku i 

đačku. Svaka je zajednica stala izdavati svoj po- 


Mladost vedrine 6 


81 



sebni mjesečni Vjestnik u kome su izlazile upute 
za tromjesečni rad, prilagođene djelokrugu đač- 
kih, seljačkih i radničkih družtva. Đačka zajednica 
prozvala se Merzova Đ. K. Z. Te godine uvela se 
u križaričke redove Božična akcija, pomoć 
onima, koji su u duhovnoj ili tjelesnoj biedi. Kad 
je ta akcija ne samo s mnogo oduševljenja prim- 
ljena, već i gorljivo provedena, uvedena je i 
U z k r s n a borba. To je borba, da što više 
duša u našim obiteljima i našoj radnoj sredini 
obavi uzkrsnu dužnost. Taj rad nuždno je tražio, 
da se u križaričkim redovima postroje pionir- 
ke, i u 1937. godini učinjeni su prvi pokušaji na 
tom području. 

Godine 1938., 1939. i 1940. možemo nazvati go- 
dinama kušnje. Kušnje su dolazile izvana, a imale 
smo ih i unutar križarskih redova. Bilo je časova, 
kad nam se činilo, da će Križarstvo nestati. Ali u 
najtežim danima jedno nas je tješilo. Pokret, u 
koji je uloženo toliko napora i žrtava, toliko suza 
i molitava, pokret, u koji je ukopan dr. Ivan Merz, 
taj pokret ne može nestati. Kad nam je najteže 
bilo, našle smo se kraj Merzova groba. Znale smo, 
da će on pomoći. Vjerovale smo, da će Križarstvo 
prebroditi i najteže krize i da će živjeti. I bilo je 
tako. 

Obnovom Nezavisne Države Hrvat- 
ske došlo je i hrvatsko Križarstvo u novo raz- 
doblje rada. 24. lipnja 1941. primljena su vodstva 
križarskih organizacija od Poglavnika dra 
Ante Pavelića. Tom zgodom rekao nam je 
Poglavnik i ove značajne rieči: 

»Stoga vama, koji ste ne samo formalno, nego 
i stvarno pokret čisto hrvatski, koji ste uzimali za 
zadaću raditi na tom polju, vama koji ste time za- 
dužili narod, zapada i u budućnosti jedan veliki 
udio u radu oko ozdravljenja hrvatskog života i 
hrvatskog družtva. Ja znam, da ćete vi i u buduć- 


nosti to izvršavati u svakoj formi i budite sigurni, 
da ćete u meni naći ne samo prijatelja nego i su- 
radnika.« 

Od tih poviestnih dana pa do danas hrvatsko 
Križarstvo još je intenzivnije radilo na vjer- 
sko - ć u d o r e d n o j obnovi hrvatskoga 
naroda. Ono zna, da je to njegov poziv u slo- 
bodnoj domovini. Ono zna, da je katolički rad 
najdragocjeniji prilog nutarnjoj izgradnji Hrvat- 
ske. Ono je uviek sliedilo rieči svoga prvoborca 
dra Ivana Merza: 

»Ako u crven — bieli — plavi upletemo go- 
rući krst, Hrvatska će izpuniti svoju historijsku 
ulogu.« 


Tri obična slova 

Jeste li ih vidjeli kadgod? Tri slova na srebr- 
nastim značkama naših djevojčica? Tri slova na 
crvenom polju naših članskih znakova? Tri slova 
na odorama Križarica, kad ponosno stupaju u po- 
vorkama i procesijama. Tri slova: Ž. E. A. 

Koliko puta su nas pitali, šta ta slova znače. 
Tri obična slova. Tri mala slova. A ipak, koliko 
ta tri slova za nas znače? Koliko nam govore? 
Kako dubok sadržaj u sebi nose! 

Žrtva, Euharistija, Apostolat 

Kako zanosno izgovaraju te rieči tisuće hrvat- 
skih djevojaka. Kako ih pobožno šapću tolike 
hrvatske majke, koje su mladost svoju provele u 
školi križarske lozinke. Kako su ih tiesno s mo- 
litvama svojim spojile tolike hrvatske redovnice, 
kojima je križaričko družtvo bilo novicijat za 
redovnički život. 


82 


8.3 


Tri obična slova ... Tri neobično drage rieči . . . 
A u njima divan, uzvišen, nenadkriljivo liep pro- 
gram i organizacije i tolikih duša u njoj. Program, 
ne pun tek za neko razdoblje, za neke staleže, za 
neka pokoljenja, već program za sve, za čitav 
život pojedinih duša, za život i sadanjih i budućih 
pokoljenja. 

Mogu li doista te tri rieči izgraditi podpuni 
životni plan? Izpuniti životnu zadaću? Riešiti 
smisao života? 

Neka one same govore! 

Žrtva 

Žrtva je stalan pratilac čovječjeg života i rada. 
Bez žrtava nije stvoreno nijedno veliko djelo. Pa 
ni najsitnije dnevne stvari i dužnosti ne možemo 
mnogo puta obaviti bez žrtava. I zato govorimo o 
svećeničkoj žrtvi, majčinskoj žrtvi, o žrtvi zvanja, 
o žrtvi dužnosti. 

Pa čemu onda još posebno govoriti o križarskoj 
žrtvi? 

Križarskom žrtvom, križarskim shvaćanjem 
žrtve i križarskom spremnošću na žrtvu opleme- 
njujemo, posvećujemo svoje svagdanje žrtve. 

Žrtve težkoga tvorničkoga rada. 

Žrtve u oblacima kuhinjskog dima i u valovima 
zagušljivih mirisa. 

Žrtve u životu slabo izhranjenih i zapuštenih 
naučnica. 

Žrtve u jednoličnosti uredskog posla. 

Žrtve đačkog života. 

Žrtve u obitelji. 

Žrtve u saobraćaju s ljudima. 

Žrtve rada u javnom životu. 

Sve te žrtve oplemenjuje, posvećuje, daje im 
novi smisao, novu unutarnju snagu naša križar- 
ska žrtva. Ona pročišćuje mladu dušu, ona izgra- 


84 


đuje dušu, ona daje mladoj djevojačkoj duši ne- 
običnu nutarnju jakost. 

Ali žrtva je potrebna i u našem križarskom 
radu. I te kako potrebna. U našem redovitom 
radu i na izvanrednim putevima križarskog dje- 
1 ovan ja. Koliko naš družtveni život traži žrtava 
vremena! Koliko se puta treba odreći užitaka i 
razonode! Koliko žrtava traži križarska stega! 
Kakve sve žrtve mora prinositi ona članica, koja 
u svome zvanju, a često puta i u svojoj obitelji, 
hoće dosljedno provesti svoje križarsko uvjerenje! 
A koliko tek žrtava traži križarski apostolat! 

Tko bi izmjerio sve ono vrieme, koje je naše 
članstvo žrtvovalo za organizaciju. Tko bi prebrojio 
rieči, koje su izrečene radi organizacijskog apo- 
stolata. Korake, koji su učinjeni radi organizacije. 
Putovanja, koja su poduzeta radi nje. Novčane 
žrtve, koje su u nju utrošene. 

Tko bi to sve i izbrojio i izmjerio? Tko bi mo- 
gao izraditi brojitbene podatke žrtava, koje su 
uložene u križarski pokret, u križarsko djelo. 

Malo ima pokreta i zbivanja, i u svietu i u Hr- 
vatskoj, u koja je uloženo toliko žrtava i napora 
kao u Križarstvo. Vanjskih žrtava, a i onih još 
težih nutarnjih žrtava. Koliko odricanja, svlada- 
vanja sebe, svladavanja raznih neprilika. Onda, 
kad je trebalo ići protiv struje. Kad se pojedina 
osjećala tako sama, čudna okolini, kad nas nisu 
najbliži razumjeli, kad su nam oni, od kojih smo 
očekivale pomoć, postavljali stupice. 

Svaki se čovjek po naravi buni protiv žrtava. 
Svako se mlado srdce nehotice opire žrtvama. Ali 
u Križarstvo su svojevoljno ukopane žrtve tolikih 
mladih života. 

Po križarskoj žrtvi, kao i po svakoj žrtvi, 
izpravno shvaćenoj, bliži smo Kristu, sličniji 
Kristu. Po žrtvi zaboravljamo na sebe, prelazimo 
preko sebe. A što smo manje vezani uz sebe, što 


85 


manje naglašujemo sebe, što više po žrtvi briše- 
mo slabe strane svoga »ja«, to više Krist živi u 
nama. Izpaćeni, prezreni, popljuvani Krist — 
žrtva novoga zavjeta — naša žrtva. Ako je On 
kao glava bio velika, najveća žrtva, tad i mi, koji 
smo udovi njegovi, moramo razumjeti veličinu i 
misterij žrtve. 

Križarice su shvatile taj misterij. Na upit: Za- 
što se u našem geslu naglašuje žrtva, odgovaraju 
ovako: 

»Svaka je sveta i velika stvar posvećena žrtvom. 

Čovjek, naviknut na žrtvu, sretan je. Nijedan 
neuspjeh ne smatra nesrećom, jer je naučio svla- 
dati samoga sebe, žrtvovati se. 

Bez žrtava ne može se nositi križ, koji nam je 
Providnost namienila. A mi smo Križarice — lju- 
biteljice Križa — prema tome je nuždno nagla- 
šavati žrtvu i mrtvenje nas samih. 

Krist je bio žrtva. Ako sam ja drugi Krist, mo- 
ram i ja biti žrtva. 

Po Euharistiji dolazi Bog k nama, po žrtvi mi 
dolazimo k njemu. Sa žrtvom se susrećemo u 
svakom času svakidanjeg života. Križarica treba 
da bude spremna na sve moguće žrtve. Ne samo 
na one, koje joj Bog šalje, nego i na svojevoljne.« 

Euharistija 

Na jednom mjestu u svome dnevniku napisao 
je Merz, kako katolička organizacija ima zadaću, 
da uništava grieh. Ako želimo izkorieniti grieh, 
izčupati grieh, izbaciti grieh iz najdubljih i naj- 
skrivenijih kuteva naše duše, trebamo jako, radi- 
kalno sredstvo, koje sve očišćuje, sve lieči, sve 
izcjeljuje u nama i u drugim dušama. 

To je Bog sam. To je Krist u Euharistiji. 

Krist u Euharistiji je najsigurniji Liečnik naših 
bolesti. Najsavršeniji Pedagog, jer se nikada ne 
može prevariti. Najbolji Savjetnik na sklizkim 



putevima mladosti. Najtrajniji Vođa u svim ple- 
menitim podhvatima našim. Najvjerniji Drug u 
križarskom apostolatu našem. 

Jer Euharistija je Bog sam. Bog, koji se sakrio 
u Hostiji, jer ne bismo mogli podnieti Njegova 
sjaja. Kristovo čovječtvo pod prilikama kruha i 
vina i Kristovo Božanstvo, nedjeljivo i jedno sa 
psobom Otčevom i Duhom Svetim. 

I zato je Euharistija početna i završna točka 
križarskog rada. Bez Euharistije ništa, sa Euha- 
ristijom sve. 

U Euharistiji je čvrstoća naših redova, jakost 
naše ideologije, tajna naših uspjeha, životna sna- 
ga našega obstanka. Svaka stvar izbliedi i izgubi 
svoj čar, svoju aktuelnost. Pa i pokreti i organi- 
zacije podvrženi su tome. I oni bliede i nestaju. 
Kod Križarstva nije tako. Ono jednako odušev- 
ljava duše kao i u godinama osnutka. To je djelo- 
vanje Euharistije . . . Moć Euharistije : . . Blago- 
slov Euharistije. 

Križarstvo je uvelo euharistijsku obnovu u 
hrvatsku mladež. Mjesečna sv. Pričest, koja se 
uobičajila u križarskim redovima, znači najveću 
duhovnu revoluciju u Hrvatskoj. Znači, da se od 
godine 1930. do danas nepregledne povorke hrvat- 
ske mladosti hrane Euharistijom i unose euhari- 
stijskog Krista u naše domove, tvornice, radionice, 
škole, urede. I da su te povorke hrvatske mladeži 
preporodile obitelji, župe, čitava mjesta. 

Da, Euharistija je ona, koja daje plodnost na- 
šim akcijama, prodornost našim nastojanjima, 
privlačivost i pojedinim ličnostima u našoj orga- 
nizaciji kao i čitavoj organizaciji. Merz je bio 
tako privlačiv, tako bliz svima, jer je bio čovjek 
Euharistije. 

Na upit: Zašto je Euharistija u našem geslu, 
odgovaraju Križarice: 


86 


87 


»Bez Euharistije se ne može zamisliti pravi 
duhovni život, a kamoli ostvariti one ideje, koje 
prožimaju duh naše organizacije. 

Zato, jer Križarica treba da je drugi Krist. U 
njoj se Krist objavljuje svietu, koji ga je izgubio. 

Euharistija je u našem geslu, jer bez nje uobće 
ne bi bilo križarskog gesla. 

Križarstvo je strogo crkvena organizacija. Kao 
takvoj mora da joj je najuzvišeniji cilj štovanje 
najvećeg crkvenog poklada — Euharistije. Bez 
Euharistije i njezine pomoći naše je nastojanje 
jalovo i ono nikad ne će donieti ploda.« 

' Apostolat 

Zašto apostolat? 

»To je zvanje naše. Iza osobnog posvećenja 
jedino potrebno. 

Tko Krista posjeduje, ne može biti egoista, ne 
može da Ga zadrži za sebe. On će Ga htjeti dati 
i drugima.« 

Tako misle Križarice. Jest, svaka Križarica 
mora biti apostol. Svaka članica, svaka odbornica, 
svaka pionirka, svaka Mala Križarica. 

To smo dužne iz ljubavi prema Bogu. 

To smo dužne iz ljubavi prema bližnjemu. 

To je naša obaveza po krstu. Po krstu smo po- 
stale udovi Tiela Kristovog. U svima nama teče 
ista krv. Dane su nam jednake milosti. Odkuplje^ 
ne smo jednakom cienom. Pa ako jedan od udova 
obamre, zar ga nije drugi dužan oživjeti? Ako 
jedan ne prima hrane, zar ga drugi ne mora hra- 
niti? Ako je jedan bolestan i ranjen, zar ga ne će 
i ne mora drugi liečiti? 

Apostolat je naša dužnost po sakramentu po- 
tvrde. Po tom smo sakramentu postale vojnici 
Kristovi. Vojnik se ne bori za sebe, već za druge. 
I po sakramentu potvrde primile smo jakost Duha 
Svetoga ne samo za sebe, već i za druge ... Da 


poučimo svakoga, tko je u mraku . . . Da dignemo 
svakoga, tko je u biedi ... Da privedemo Bogu 
one, koji daleko od Njega lutaju. 

Križarice su i apostolat svoj duboko shvatile. 
One vrše apostolat primjera u svojoj okolini, u 
sredini u kojoj se kreću, gdje su zaposlene. To je 
tihi, ali sigurni apostolat. Kadgod sigurniji od 
najljepših rieči i najglasnijih propoviedi. 

Uz apostolat primjera provodi se i apostolat 
rieči. Tu je borba protiv psovke, protiv nećudo- 
ređa, Uzkrsna borba. Apostolat rieči obuhvatio je 
vrlo široko područje. Od obazrivih opomena do 
žestokih savjeta i ukora. 

I apostolat djela križarske mladeži je veoma 
mnogostruk. Tko bi ga izbrojio. Čitave bi se knjige 
mogle napisati o niemu. 

Žrtva, Euharistija, Apostolat! Naša lozinka! 

To je naša plemićka povelja! To je naš plemićki 
list! List naše slobode! Naše odlikovanje. Baština 
jednoga svetca. Jer Merz je odabrao tu lozinku. 

Tri obična slova . . . Tri mala slova . . . Jesu li 
kadra izpuniti čitav jedan život? 

I izpunila su. Ne jedan, već tisuće mladih života 
u Hrvatskoj. 


Djevojče s bojnom zastavom 

To je sv. Ivana Arška, djevica Orleanska, za- 
štitnica hrvatskih Križarica. Koliko smo puta gle- 
dale njezinu sliku u družtvenim prostorijama 
našim. I u gradu i na selu. U priprostim i skupo- 
cjenim okvirima. Ali svagdje se smiešio njezin 
ijubki djevojački lik, u kacigi i gvožđu, s bojnom 
zastavom, na koju su utkani bieli ljiljani. 

Mala francuska pastirica, rođena 6. I. 1412. u 
Domremyu, ubavom seocu Francuzke, postala je 
spasiteljicom svoje domovine. 


88 


89 




Neuko i nepismeno djevojče ponielo se poput 
najizkusnij eg vojskovođe. 

Skromna i jednostavna kršćanska duša poka- 
zala je neslućeni heroizam u službi Bogu i bliž- 
njemu. 

Slabo i nježno biće izgorjelo je na lomači za 
svoje uvjerenje, za istinu i pravdu. 

Sv. Ivana je neobična djevojka, neobična sve- 
tica. Bog joj je dao zadaću, koju On redovito ne 
namjenjuje ženskom biću. »Ljepota je Kraljeve 
kćeri iznutra.« A Ivanin lik, iako velik i bogat 
iznutra, i izvana sja neobičnim pozivom i ne- 
običnim djelima. 

I upravo njezina vanjska djela: spremno odazi- 
vanje nebeskim glasovima, bieg iz roditeljske 
kuće, susret sa kraljem Karlom VII., bitka kod 
Orleansa, krunitba kralja u Reimsu, sve nas to 
neobično začuđuje, iznenađuje, zadivljuje. 

Zašto smo baš nju izabrale za zaštitnicu? 

Liturgija blagdana sv. Ivane 30. V. ovako go- 
vori: »Bože, koji si čudesno potaknuo sv. Ivanu, 
da bude na braniku vjere i domovine, podaj, mo- 
limo Te, po njezinom zagovoru, da Tvoja Crkva 
svlada sve zasjede i uživa vječni mir.« 

Evo odgovora, zašto smo sv. Ivanu izabrale za 
zaštitnicu. Bog je Ivanu čudesno potaknuo. Po- 
zvao ju je glasno i rječito. I nije trpio oklievanja. 
Tražio ju je svu. Cielu njezinu dušu, snagu, mla- 
dost. Izabrao ju je između tisuća. Između milijuna 
francuzkih djevojaka, koje su blistale bistrinom, 
ljubkošću, sposobnošću. Ali On je izabrao baš nju. 

Zar vam se ne čini, da i u pozivu svake od nas 
ima nešto slično. U našem osobnom pozivu i u 
pozivu sviju hrvatskih Križarica. 

Zar nije i nas Gospodin pozvao čudesno? Ne 
tako glasno kao sv. Ivanu, ali pozvao nas je nu- 
tarnjim, tihim i čudesnim glasovima. Tako tihim, 
jedva primjetljivim, a opet tako jasnim i razgo- 



vjetnim. Glasovima, kojima se nije moglo oglu- 
šiti. I odlikovao nas je svojim pozivom, kad nas 
je izabrao između tisuću hrvatskih djevojaka, da 
kao sv. Ivana budemo na braniku vjere i domo- 
vine. 

0 misiji sv. Ivane i misiji svake Orliće i Kri- 
žance mnogo je govorio i pisao dr. Merz. Nje- 
govim se mislima i služimo u daljnjem prikazi- 
vanju života naše sv. zaštitnice. 

Ivana je vojnik vjere i domovine. To je ne- 
obična zadaća za ženu, koja je pozvana na tihi 
rad, na rad u obitelji. Ali u izvanrednim vremeni- 
ma povjerava Bog i ženi izvanredne zadaće. A 
zar nisu današnja vremena izvanredna? I zar nije 
upravo Križaricama povjerio Gospodin, da budu 
u ovim težkim vremenima na braniku vjere i do- 
movine. 

Ivana je u svojoj izvanrednoj težkoj ulozi ostala 
uviek žena. Prema svojim vojnicima vrši ulogu 
duhovne majke. Brine se za njihov vjerski odgoj, 
organizira propoviedi za njih, preporučuje, da se 
izpoviedaju i pričešćuju. Uz vjerski apostolat ona 
vrši među njima i ćudoredni apostolat. Zabranila 
je hazardne igre, borila se protiv kletve, uklonila 
razpuštene žene, koje su išle za vojskom. 

Zar nije na sve to pozvana i Križarica? Zar i 
ona ne mora u svojoj misiji ostati uviek žena i 
duhovna majka prema svima. Onda kad kori, i 
onda kad primjerom svojim propovieđa. Onda kad 
savjetuje, i onda kad se bori protiv zla u dušama. 

Sv. Ivana bila je na poseban način odana Crkvi. 
U svome domu, u svome javnom djelovanju, pa 
i onda, kad su je odpali sinovi Crkve odsudili na 
smrt. I onda, kad je bila sama, ostavljena od 
sviju, čak i od nebeskih glasova. 

1 Križarica mora biti odana Crkvi. Mora ljubiti 
Papu. Mora uviek vjerno surađivati sa svećeni- 
cima. 


90 


91 


Sv. Ivana je uzor pravoga rodoljublja. I Križa- 
rica ljubi svoju domovinu. Ljubi je vrhunaravnom 
ljubavlju, ljubi je u Bogu, u Kristu Gospodinu. 

Sv. Ivana spaljena je na lomači 30. V. 1431. 
Častnopn je proglašena 1891., blaženom 1909, a 
svetom 1920. Štovanje sv. Ivane u Hrvatskoj nije 
veliko, ali zato katolička Francuzka kleči pred 
njom. Za zaštitnicu su je uzele organizacije žen- 
ske Katoličke Akcije u mnogim zemljama. I mala 
Hrvatska pridružila se tome. Od prvih dana 
Orlovstva pa do danas častimo je kao zaštitnicu. 
Vojnička organizacija mora imati vojničku za- 
štitnicu. Junakinje Kristove, hrvatske Križance, 
predvodi hrabro djevojče s bojnom zastavom i 
križem u ruci. 

Nepoznata ruka napisala je u »Za vjeru i 
dom« g. 1931. br. 6 — 7. neobično liepe pohvale u 
čast sv. Ivane. Evo ih, da uzplamte žar mladih 
križaričkih srdaca prema svetoj zaštitnici našoj. 

Sv. Ivano Arška, biela bjelcata kao ljiljan u do- 
linama, 

Sv. Ivano Arška, tako marljiva i radišna u polj- 
skim poslovima, 

Sv. Ivano Arška, tako gorljiva i pobožna u mo- 
litvama, 

Sv. Ivana Arška, prava kćeri Božja, 

Sv. Ivano Arška, koja si toliko ljubila Gospu, 

Sv. Ivano Arška, koja si nalazila sve svoje milje 
u Euharistiji, 

Sv. Ivano Arška, ratnice samilostna srdca, 

Sv. Ivano Arška, ponizna u pobjedi i slavlju, 

Sv. Ivano Arška, puna pouzdanja u protivšti- 
nama, 

Sv. Ivano Arška, mudra i pobjedonosna protiv 
zasjeda nevjernika i bezdušnika, 

Sv. Ivano Arška, uviek strpljiva za vrieme tam- 
novanja, 

Sv. Ivano Arška, vjerna do mučeničtva, 



Sv. Ivano Arška, poslušna nebeskim glasovima, 
Sv. Ivano Arška, istinski odana Crkvi, 

Sv. Ivano Arška, uviek podložna volji Božjoj, 
moli za nas! 


Najveće svetinje 


Znak 

Kad se u ravnoj Slavoniji iza večernjice dje- 
vojke uhvate u kolo, i kad se kolo lagano zanjiše, 
iz djevojačkih grla izvija se jedna neobična pje- 
sma. Jednostavna i mirna kao slavonske ravni, a 
topla i zanosna kao klasovi žita. 

» KriSarica bila sam * bit ću, 

Svoju značku do smrti nosit ću.« 

Jeste li čuli tu pjesmu? Ne pjeva se ona danas 
samo u Slavoniji. Možete je čuti svagdje, gdje 
živi križarički rod. 

I jest križarički znak i drag i svet. Drag je, jer 
je simbol Križarstva, križarske misli, križarskog 
opredjeljenja, križarskog programa. Svet je, jer 
nam ga je svećenik dao kod Božjega oltara. 

U sjaju voštanica, uz pjevanje crkvenih pjesa- 
ma, pred Svetohraništem, primaju Križarice svoje 
znakove. Tiho kucaju mlada srdca, svečano zvone 
rieči zavjere, a tad se svećenik okreće k oltaru, 
da blagoslovi znakove. 

»Posveti, Gospodine, Isuse Kriste, ove znakove 
muke Tvoje, da budu neprijateljima Tvojim za- 
preka, a onima, koji vjeruju u Te, postanu vječita 
pobjedonosna zastava. Koji živiš i kraljuješ u 
vieke vjekova. Amen.« 

Kako si goruće molila u taj čas! Molila si, da 
Gospodin primi Tvoju zavjeru, a molila si, da 
punina Božjega blagoslova siđe na Tvoj dragi 
znak, na znakove Tvojih susestara. 


92 


93 


A tada je svećenik Tvojoj predsjednici predao 
znakove, a ona Ti ga je prikopčala uz rieči: 

»Primi, sestro, znak, koji nam pokazuje put do 
pobjede.« 

Taj dan bio Ti je uz dan prve sv. Pričesti i dan 
sv. potvrde sigurno najljepši. Ganuta do suza 
Spustila si se na koljena, da primiš još blagoslov 
sa Presvetim. A tad u život, u borbu do pobjede! 
Sa dragim i svetim znakom na grudima! 

Možda ga već nosiš dvie, tri, pet godina? Možda 
ga nosiš od osnutka Križarstva? Možda si ga pri- 
mila tek nedavno? Ili ćeš ga možda primiti za koji 
mjesec? 

Kakogod bilo, čuvaj ga, voli ga, ne zataji ga 
nikada! Jer tko ga zataji, zatajuje zapravo sebe i 
ono najbolje, najsvetije, Božje u sebi. 

» Križanca bila sam i bit ću. 

Svoju značku do smrti nosit ću«. 

Zastava 

»Ima ih već mnogo. Plave se kao latice različka 
u razcvalom žitu. I crvene kao makove glavice 
sred livadnog zelenila. Veselo lepršaju na rame- 
nima čiste katoličke mladeži. Zagledavaju se na 
okna seljačkih, kućica i zovu kovrčaste glavice, 
koje ih s udivljenjem promatraju. Kucaju na 
srdca gradske mladeži i kao da govore: Dođite! 
Zar ne vidite tko smo? Križ se bjelasa s naših 
modrih i crvenih polja, obasjan svjetlucavim boj- 
nim kopljem. Mi smo barjaci Kristove čete! Mi 
smo zastave vojske nebeskoga Kralja!« 

Tako je zabilježeno u »Za vjeru i dom« g. 1933. 
br. 10. To je godina, kad je Križarstvo dobilo 
svoje zastave. I od onda do danas križarske se 
zastave množe. 

Na križarskim sletovima, zborovanjima, kon- 
gresima, vide se šume križarskih zastava. Nosi ih 


građanka uz seljakinju, radnica uz učenicu. A za 
njima stupaju smjelim koracima sve one, koje 
Boga nose u duši. 

Sjećaš li se dana, kad si prvi puta stupala pod 
našom zastavom? Zar Ti nije taj cieli dan bio 
vedar, sunčan, liep? A sjećaš li se dana, kad si 
položila izpruženu ruku na križarsku zastavu i 
pred euharistijskim Bogom, Njegovim svećeni- 
kom, pred svim sestrama i pred cielom crkvom 
rekla: 

»U vjernosti neka mi Bog pomogne!« 

Koliko su naše' zastave stvorile odluka u mladim 
dušama! Koliko su plemćnitih osjećaja probudile! 
Kolikim su zanosom napunile tolika mlada srdca! 

Koliko su se puta prignule pred Presvetim! Ko- 
liko su puta pozdravile Gospu! 

A koliko su puta naše zastave pratile križarske 
vjerenice do Božjega oltara! Koliko puta su naše 
zastave sa crnom vrpcom lepršale na sprovodima 
Križarica! 

»Svete križarske zastave! Dignite se smjelo! 
Prvi vaš pozdrav euharistijskom Kralju! On vas 
je s oltara naših blagoslovio. Drugi Namjestniku 
Njegovom Sv. Otcu Papi. On vas je na srdce svoje 
privinuo. Treći domovini našoj Hrvatskoj! Ona 
vas je nepobjedivima nazvala. Prolazite i dalje 
kroz sela i gradove naše. I budite, zovite, vrstajte 
u svoje redove sve, koji su vriedni da stupe u četu 
Krista Kralja!« 

Pozdrav 

Mnogo puta ste ga čuli. Glasni, zanosni: Bog 
živi! U kući, u družtvenim prostorijama, na ulici, 
kraj crkve, uviek i uviek se čuje topli i srdačni 
Bog živi! 

Bog živi! 


94 


95 


Jesmo li se zamislile, što taj pozdrav znači? 
Drag je, neobično drag, ali jesmo li se zaduble u 
njegovo značenje, u njegov sadržaj. 

Bog živi! Neka Bog živi u dušama! U Tvojoj, 
u mojoj, u svima. Neka bude uviek u dušama pri- 
sutan! Neka bude u nama sa svojim milostima i 
svojom ljubavlju. 

Ima li ljepše želje? Dubljeg značenja? Veće 
ljubavi? 

Bog živi! 

Da, Bog živi, djevojčice naša, koja se još igraš 
prašinom kraj puta i veselo nas pozdravljaš. Neka 
Bog živi u Tvojoj duši! 

Bog živi, mala djevojko, koja tjeraš ovce na 
zelene pašnjake. Neka Bog raste u Tvojoj duši! 

Bog živi, dobra naučnice, koja brzaš jutrom 
ulicama velikoga grada, da na vrieme stigneš na 
posao. Neka Bog čuva danas i uviek Tvoju dušu! 

Bog živi, sestro radnice, koja žuriš u tvornicu, 
gdje Te čeka buka strojeva i dugi naporni rad. 
Neka Bog ojača Tvoju dušu! 

Bog živi, draga činovnice! I Ti žuriš u ured na 
tvoj nezanimivi i dosadni dnevni rad. Neka Ti 
Bog dade danas mnogo strpljivosti! 

Bog živi, kućna pomoćnice, koja već u najrani- 
jim jutarnjim satovima nosiš velike košare sa 
trga. Neka Ti Bog pomogne u poslu! 

Bog živi, marljiva naša učenice! Još nije od- 
kucalo osam sati, pa ne brzaj tako. Neka Te Bog 
prosvietli u školi! 

Bog živi, studentice, intelektualko! Neka Bog 
dade, da svoje zvanje upotriebiš na dobro svoje i 
drugih! 

Bog živi, nježna majko sa sitnom nejačadi! 
Neka Bog bude uviek u Tvojoj duši i u dušama 
Tvojih najmilijih! 

Bog živi, skromna redovnice, koja si na 
spomen-sličice Tvoga redovničkog oblačenja sta- 

96 



I uspomene smo dobile 



Gošće smo nahranile, a sad malo i nama 



Međumurje naše malo, zeleno 


vila križarski znak. Neka Bog po znaku križa 
prožme čitavo Tvoje djelovanje! 

Bog živi, sieda starice, koja svojim unučićima 
šivaš križarske košuljice, a unukama vežeš crvene 
križarske vrpce. Neka Bog razveseli breme Tvoje 
starosti! 

Bog živi, poštovani križarski duhovniče! Po- 
zdravljamo Te s najljepšim pozdravom katoličke 
hrvatske mladeži. Tebe, koji nas hraniš evanđe- 
oskom naukom i Kruhom Neba. Tebe, preko čijih 
ruku dolazi blagoslov Božji na naše znakove, na 
naše zastave, u naše duše. 

Bog živi, katolička Crkvo, majko ljubljena naša! 

Bog živi, domovino Hrvatska, najdraža zemljo 
pod zviezdama! 

Bog živi! 

Tri puta Bog živi! 

Uviek Bog živi! 


Himna 

Kako si bila iznenađena, sestro, kad si je prvi 
puta čula na križarskom sastanku. Našu živahnu, 
sadržajnu himnu. 

Zastave gore, križarski rode, 

Za vjeru svetu napried u boj! 

Križevi bieli neka nas vode, 

Iz mladih grudi nek jekne poj«. 

Na drugi sastanak nosila si papir i olovku, da 
zabilježiš rieči himne i da je naučiš što prije. 
Tvoja okretna ruka bilježila je žurno drugu kiticu: 

»Lugovi šumeć prigiblju glave. 

Urliče burnih vihora bies, 

A Križar gleda u vis bez strave. 

Ne plaši njega gromova tries.« 


Mladost vedrine 7 . 


97 


I dalje redom. A kad si prvi puta pjevala 
himnu s ostalim članicama, činilo Ti se, kao da si 
iznad zemlje. Zar se ne ganeš u duši i danas svaki 
puta' kad iznova čuješ našu himnu? Kad čuješ 
stihove: 

»Jakošću mladom, kreposti nadom 
Cvjetna budućnost rodu smo svom, 

Radosti puni, znojem i radom, 

Slavu na stari skupljajmo dom.« 

A kako je tek divno, kad križarska glasba za- 
svira prve tonove naše himne. I kad uz njezine 
zvukove stupaš po ulicama Tvoga grada ili Tvoga 
sela, u hram Božji, na mjesto zborovanja,- ili u 
Križarski dom. Usta šute, ali duša Ti se u tišini 
razpjeva: 

»Hrvatska mati srdcem junaka, 

Ljubi te kršni Križar, tvoj sin, 

Za krst i narod volja nam jaka, 

Spremni smo sved na junački čin.« 

Ima s glasbenog, s literarnog gledišta ljepših 
himna od naše. Ali nema nam draže, jer je u zvu- 
kove te himne, u sadržaj te himne, ukopana mla- 
dost naša, mladost tolikih hrvatskih pokoljenja. 

»Božjemu suncu dignimo srdca, 

Vječita ljubav doziva nas, 

S visa nebeskog križarska sila 
Ubit će krivdu, donieti spas. 

Ne, za nas uz »Liepu našu« nema ljepše himne 
od križarske. Znam jednu Križaricu, koja ju je 
umirući pjevala. Uz rieči križarske himne gasio 
se jedan mladi život, da nastavi na zemlji nedo- 
vršenu himnu u vječnosti, pred Božjim Licem. 

» Zastave gore, križarski rode! 


Podpuna katolikinja 

Već nekoliko puta spominjali smo anketu, koja 
je provedena u redovima Križarica. Među ostalim 
postavljeno je i pitanje: Kakva mora biti Križa- 
rica. Evo nekoliko odgovora: 

»Uzor katolikinja, kćerka, sestra i buduća maj- 
ka. Treba da najprije izgradi i usavrši sebe i onda 
nastoji, da to postigne i kod drugih. 

Podpuno duhovno izgrađena osoba. Mora u 
prvom redu dobro poznavati katekizam i sve 
ostale vjerske istine, jer samo, ako dobro pozna 
vjerske istine, može raditi na spas duša. 

Dobra katolikinja životom. Mora imati smisla 
za žrtvu i samozataju, mora biti ponizna, strpljiva, 
ljubiteljica siromaha, misija, širiteljica dobre 
štampe, široka srdca za svako dobro djelo. 

Duhovno, moralno i intelektualno izgrađena 
ličnost, koja će raditi svagdje po križarskom uvje- 
renju. 

Onaj, tko gleda pravu Križaricu, morao bi do- 
biti uvjerenje, da život po kršćanskim načelima 
nije nemoguć i nesuvremen, već naprotiv, da je 
svaki život, koji nije kršćanski, prazan, promašen 
i nesuvremen. 

Križarica bi trebala biti onakva, kakav je bio 
naš prvi Orao — Križar dr. Ivan Merz. A biti kao 
Merz znači: Ja živim, ali ne više ja, već Krist u 
meni.« » 

Tako o svome pozivu sude same Križarice. A k 
ovim izpravnim i iskrenim zapažanjima Križarica 
dodajemo još neke iz našega glasila. 

»Mi počinjemo svoj rad unutra, u duši. Da tu 
dušu preobrazimo podpunoma. Da uklonimo grieh 
iz naše organizacije, kako bi to pokojni Merz 
rekao. Da sazidamo Kraljevstvo Božje u srdcima 
ljudskim. To smo mi. To -je naš plan, naša zadaća, 
naša nauka.« (»Za vjeru i dom« g. 1933. br. 2.) 


98 


99 



»Naša organizacija ne odgaja mladež, koja će 
svoje vjersko osvjedočenje pokazivati samo u 
sakristijama i crkvama, već uviek i svagdje: u 
svojoj kući, u službi, na ulici, u svakoj javnoj pri- 
godi.« 

(»Za vjeru i. dom« g. 1932. br. 4 — 6.) 

Ili još snažnije o tome govori »Za vjeru i dom« 
g. 1933. br. 5.: 

»Naše su organizacije škola, iz koje moraju 
izaći podpuni katolici. Ako igdje, ovdje se mogu 
primieniti rieči Spasiteljeve: Nisam donio mir, 
nego mač. Mi ćemo radikalno izčupati, iztrgati, 
izsjeći iz duša naših sve ono, što se ne može slo- 
žiti s nazivom podpuna katolikinja. I makar to 
tražilo velikih žrtava, makar nas «to osjetljivo 
bolilo. To je naš križarski pokret. S tim progra- 
mom rastemo i padamo. Ili ćemo ga provesti do 
sitnica, ili nas ne će biti. Ili će naša organizacija 
bit'i skup podpunih katolikinja, ili je ne treba.« 

Iz ovoga se vidi, da je križarička organizacija u 
prvome redu odgojna organizacija. Cilj je njezin 
preporod družtva u Kristu, ali taj cilj mogu 
ostvariti samo izgrađene katoličke duše, samo 
podpune katolikinje. 

U križaričku organizaciju stupaju djevojčice od 
6—15 godina i djevojke od 15 — 30 godina. U na- 
šoj se odgojnoj školi nalaze djevojčice iz pučke 
škole, djevojčice u prelaznoj dobi, djevojke u 
prvim godinama iza prelazne dobe, djevojke u 
zrelom djevojačtvu i one, koje već iz toga djevo- 
jačtva izlaze. Tu svim tim životnim razdobljima 
križarička organizacija mora spremati podpune 
katolikinje, mora davati temeljiti vjerski odgoj. 

Taj se vjerski odgoj sastoji u prvom redu u 
izgradnji katoličkog svjetovnog na- 
zora. Uviek i svagdje katolički misliti. Uviek i 
svagdje katolički prosuđivati. Uviek i svagdje 
katolički nastupati. Nije to lako. Pogotovo to nije 

100 



lako za mlado biće. To mnogo puta znači, da treba 
ići protiv struje. To znači mnogo puta biti sam. 
Sama sa svojim katoličkim gledanjem u uredu, 
u radionici, u tvornici, u školi. Sama sa svojim 
katoličkim mišljenjem među svojim đrugaricama, 
svojim vršnjakinjama. Sama čak i često puta u 
svojoj kući, u svojoj obitelji. 

Katolički svjetovni nazor stiče naša Križarica 
na sastancima, predavanjima, tečajevima, tiskom, 
anketama, razgovorima. Ali još više crkvenim 
sastancima, nagovorima, vjerskim predavanjima, 
duhovnim vježbama i duhovnim obnovama, raz- 
govorima s duhovnikom družtva ili osobnim du- 
hovnikom, koji se svima preporučuje. Tko bi 
izbrojio duhovna predavanja, crkvene sastanke, 
duhovne vježbe i duhovne obnove, koje su Kri- 
žarice upriličile za sebe ili organizirale za druge. 
Brojitbeni podatci u tom pravcu bili bi značajni 
prilog ne samo vjerskoga rada križaričke organi- 
zacije, već i djelovanja Crkve među hrvatskom 
mladeži. * 

Sve je to škola za oblikovanje podpune katoli- 
kinje. Škola za odgoj radikalnih katolikinja. 
Škola, iz koje izlaze katoličke djevojke, koje zna- 
du, koji su katolički ideali, koje poznaju katoličku 
nauku, koje sve gledaju katoličkim očima. 

»Kad ne bi tražile podpuni katolički radikali- 
zam od sviju članica, ili kad bi dozvolile bar malo 
paktiranje, bar sitne kompromise s duhom vre- 
mena, tad bi nas, naravno, bilo više. Ali mi ho- 
ćemo u našim i po našim članicama čisti nepa- 
tvoreni bezkompromisni katolicizam svagdje. I 
zato za nas vriedi krilatica: Ne kao ostale! Ne 
ćemo biti kao ostale!« 

(»Za vjeru i dom« g. 1933. br. 9.) 

Ali za katolički život nisu dosta samo načela, 
već treba ta načela provesti u djelo. Tko hoće 
uviek katolički misliti, tko hoće uviek katolički 

101 


nastupati, taj mora znati moliti. Molitva je 
naš razgovor s Bogom. Molitva je naša najintim- 
nija veza s Najsvetijim. Molitva su stepenice, koje 
nas vode do gledanja i posjedovanja Trojstva. 

Podpuni katolik mora znati moliti. Katolički 
radikalac mora imati katolička koljena. Križa- 
nca, ako hoće biti prava katolikinja, ako hoće na 
druge katolički djelovati, mora moliti, mnogo 
moliti. ■ 

Krist je mnogo molio. Često se povukao u osamu, 
da se po molitvi sav preda svome nebeskom Otcu. 
Život Gospin nije bio ništa drugo nego tiha nepre- 
kidna molitva. Anđeli Božji neprestano kleče pred 
Licem Božjim u molitvi. I svetci su mnogo molili. 
I djevice, i mučenici, i učitelji Crkve, i apostoli, i 
svete majke i udovice, i izpovjednici, sve su to 
nepregledne povorke molitelja. I naš je Merz 
mnogo molio. I Križarice moraju mnogo molit:. 
Radi vlastite izgradnje i radi apostolata. 

Pa one to i čine. Bez straha da će ih netko izsmi- 
jati. Bez bojazni, da će ih netko prezreti. Bez pla- 
šljivosti, što će njihova okolina reći. 

Križarska mladost moli svoje redovite dnevne 
molitve: jutarnju i večernju molitvu, molitvu 
prije i poslije jela, Pozdrav Anđeoski. Ona moli, 
kad je u potrebi, moli kad zahvaljuje za primljene 
darove, moli kad treba izvršiti koje apostolsko 
djelo, moli jer zna, da se molitvom Bog slavi. 

Ona moli i za svoje najbliže, moli za biedne, 
siromašne, nevoljne. 

Moli za obitelji, u koje treba vratiti Aiir. Moli 
za srdca, koja su nemirna, jer ih nije Bog izpunio. 

Moli za misije, za svećenički podmladak, za 
sveti kler. 

Moli za Crkvu, moli za domovinu. 

Sve štogod Križarice proživljuju, poduzimlju, 
izvode, za sve mole. Kad se dvie Križarice raz- 
staju, redovito čujete: »Moli za me! Sjeti me se 

102 



u molitvi!« Ili: »Preporučam Ti u molitve našu 
organizaciju. Uključi u svoje molitve dušu, za 
koju se borim.« 

Tako čine Križarice. A one zrelije upućuju 
se i u razmatranje, čitanje duhovnog štiva, u po- 
sebno izpitivanje savjesti, a sve uz želju, da du- 
boki duhovni život dade njihovim dušama mir, a 
krila pravoga poleta njihovom apostolatu. 

Po križaričkoj organizaciji sigurno se molitveni 
život hrvatske mladosti pojačao. I nije li možda 
upravo ta kita molitava doniela mnogo puta Božji 
blagoslov Hrvatskoj ili odvratila desnicu Otčeve 
srčbe? 

Podpuna katolikinja mora biti e uh ariš ti j- 
ska duša. O važnosti Euharistije u životu 
mladeži govorili smo već; pa ne ćemo ovdje to 
ponovno napominjati. Samo iztičemo, da je naša 
mladež shvatila važnost Euharistije u životu mla- 
dog čovjeka, u životu organizacije, u apostolatu. 
I zato često kleči pred pričestnom klupom. A iza 
nje toliki vjernici, koje je euharistijski žar kri- 
žaričke mladeži doveo k oltaru. 

A osim propisane mjesečne sv. Pričesti mnoge 
se Križarice pričešćuju svake nedjelje, a vrlo 
mnogo njih i svaki dan. Vjenčić sv. Pričesti uobi- 
čajena je stvar u našim redovima. Svaki mjesec 
je i zajednička sv. Pričest na posebnu nakanu ili 
organizacije ili Crkve. 

Neka jedno naše družtvo samo izpriča svoj 
euharistijski život. 

Hrv. Mitrovica g. 1936. 

»Duhovni život naših članica je, hvala Bogu, dobar. 
Osim zajedničkih sv. Pričesti pristupaju naše članice 
češće, a neke i dnevno Stolu Gospodnjemu. Te sv. Priče- 
sti obično prikazujemo na 4 nakane: Za našu organizaci- 
ju i križarski pokret, za službenike oltara, za misije i 
za naše prostorije. Na Križarski dan 13. IX. prikazale 
smo zajedničku sv. Pričest na nakanu, da Presveto Srd- 
ce Isusovo izlije obilje svojih milosti na naš cieli dragi 

1Q3 


križarski pokret te smo odmah započele i devetnicu na 
tu nakanu. Na našim mjesečnim adoracijama molimo 
uviek 5 Otčenaša za službenike oltara. Osim toga smo 
izmjenično adortrale na pokladni utorak i na Malu 
Gospu.« , 

Kako je euharistijski žar Križarica velik do- 
kazuje pismo iz Sun je g. 1933. 

Kad želimo nedjeljom biti kod sv. Mise, sv. Pričesti i 
na sastanku i još na kakvoj probi, moramo sobom uzeti 
zajutrak i ručak. Cieli dan nas nema kod kuće. A sve te 
naše sladke dužnosti obavljamo u hladnoj sobi. Mila nam 
je, jer je u blizini Svetohraništa . . . 

A takvi glasovi dolaze i iz drugih mjesta. Na 
svome apostolskom putu po sjevernoj Dalmaciji 
Antica Ostojić išla je i kilometrima daleko, u sre- 
dište župe, samo da se pričesti, a onda se opet 
vraćala u mjesto, na koje ju je još vezao posao. 

Znam Križancu, koja je putovala morem i 
ostala sred najveće bure natašte, samo da se može 
pričestiti. A druga je putovala od ranoga jutra po 
najvećoj sparini, da se još oko 12 sati pričesti. 

Doista Krist u Euharistiji našao je u Križari- 
cama vjerne pratilice i klanjalice. One Ga posje- 
ćuje u zapuštenim crkvama. One Mu se klanjaju 
kod javnih crkvenih svečanosti. One Ga prate u 
procesijama. One siplju cvieće na Tielovo pred 
Njegovom bielom pojavom. One ukrašuju Njegove 
oltare. One vezu zastoriće za vratašca Tabema- 
kula. One bielom svilom oblažu ponutricu nje- 
govu. 

Križarice! Tjelesna straža Krista Kralja! 

Da našu mladež sasvim približimo oltaru, Kristu 
— Nekrvnoj Žrtvi i Kristu — euharistijskom 
Zatočeniku, to "od prvih početaka organizacije bu- 
dimo u našim članicama smisao za liturgiju. 
Želimo, da sv. Misa bude središte dana svake Kri- 
žarice. Ili bar da nedjeljna i blagdanska Misa 
bude za Križaricu doživljaj. 


U organizacijama drže se često liturgijska pre- 
davanja. Na jednom prazničkom tečaju razprav- 
ljalo se samo o liturgijskim pitanjima, a na sva- 
kom tečaju bar je po koje predavanje iz područja 
liturgije. Veliki broj članica ima Misal i prati sv. 
Misu po njemu. U nedjeljama, kad su zajedničke 
sv. Pričest, te u drugim svečanim zgodama, sv. 
Misa se recitira. Liturgijsko slušanje sv. Mise na- 
stojale su Križarice uvesti i u svoju okolinu. U 
jednoj su župi naše Križarice nedjeljom razastrle 
po klupama male knjižice Sv. Misa ili Život s 
Crkvom. Križarice su sv. Misu recitirale, a ostali 
vjernici i nehotice su zavirivali u priložene knji- 
žice, da vide, kako bi to išlo. Za kratko vrieme 
župa se naučila recitirati. 

Evo što o recitiranju Mise pišu sestre iz Šibe- 
nika g. 1941. 

»Recitiranje sv. Mise, koje smo dosada provodile dva- 
puta mjesečno, nastojat ćemo što bolje izvježbati i nau- 
čiti sve članice. Naročitu pažnju posvetiti ćemo shva- 
ćanju sv. Mise. Moramo dati dobar primjer svojim ne- 
organiziranim drugaricama, da i one shvate vriednost 
sv. Mise te je s pažnjom slušaju.« 

Da nanižemo još rieči sestara iz N o v a 1 j e iz 
g. 1937. nakon duhovnih vježbi. 

Duhovne vježbe održalo je naših 16 članica. Ta tri da- 
na, odieljene od svieta, slušale smo divnu nauku Kristo- 
vu. Bilo nam je tako liepo, da mo zaboravile što se zbiva 
u svietu. Nemamo rieči, kojima bi mogle izreći svoju 
sreću za vrieme duhovnih vježbi. Vrieme nam je brzo 
prolazilo. Na završetku mogle smo se samo pitati, zašto 
je tako brzo prošlo i zašto moramo otići iz mjesta ti- 
šine.« 

U tišini se izgrađuju pođpune katolikinje. I kad 
izgrađene uđu u vrevu života, među svoje druga- 
rice, u svoju radnu sredinu, tad imadu što kazati. 

Samo podpune katolikinje mogu danas nešto 
kazati. 

Polovičnjaci, katolički kržljavci, ne govore da- 
nas ništa. 


104 


105 


Filia Petri 


Taj naziv dao je našoj djevojci dr. Merz. Svaka 
Križarica treba da je »F i 1 i a P e t r i!« Kći Pe- 
trova! Kći apostolskog prvaka! Kći Crkve! 

Ona je Petrova po velikoj vjeri u instituciju 
Papinstva. Po neograničenom pouzdanju u misiju 
Papinstva. Po podpunom posluhu direktivama 
Papinstva. Po žarkoj ljubavi prema Kristu, utje- 
lovljenom u Papinstvu. 

Križarica zna, da je institucija Papinstva bo- 
žansko djelo. Ona zna, da je Papinstvu Krist po- 
vjerio vodstvo i spas duša. Ona zna, da u Papin- 
stvu živi Krist i da po njemu ljubi samoga Krista. 
Ona zna, da kad sluša Crkvu, sluša samoga Krista. 

»I mi se divimo moralnoj veličini Papinstva. I 
mi razumijemo značenje Papinstva u životu na- 
roda, ulogu Papinstva u izgradnji kulture čitavog 
čovječanstva. I mi se klanjamo papinskim encikli- 
kama i zalažemo se za provedbu njihovu u svietu. 
Ali to još nije sve. Ovako se može Papinstvu diviti 
i svaki inovjerac. Vriednost- Papinstva može lako 
priznati i svaki samo malo objektivan bezvjerac. 
Za nas je Crkva i Papinstvo još više, mnogo više. 

Crkva je prošireni Krist, mistično Tielo Kri- 
stovo, čiji smo svi udovi, a Papa je vidljiva glava 
Kristove Crkve, vidljivi Krist na zemlji. 

I zato mi Papinstvo ljubimo, kao što ljubimo 
samoga Krista. I zato smo mu svom dušom odane, 
kao što smo odane samome Kristu. I zato je Papa 
za nas najveći auktoritet, jer sam Krist govori po 
njemu i preko njega. 

Ali ta naša ljubav, odanost i poštivanje papin- 
skog i crkvenog auktoriteta nije za nas nešto ma- 
glovito, nešto u zraku, već odanost, vjernost i po- 
sluh uviek i svagdje. 

Mi gledamo u Papi Krista, ne samo kad nešto 
nalaže, već kad i samo savjetuje. Mi gledamo 



106 


Krista u Crkvi ne samo onda, kad nam daje direk- 
tive u pitanju vjere i morala, već i onda, kad nam 
zacrtava smjernice za naš obični svagdanji život, 
život čovjeka i život obitelji. Mi gledamo Krista i 
u svakom drugom crkvenom predstavniku, jer 
Krist govori i preko njih. Darovi Papinstva dani 
su u najvećoj mjeri Petrovom nasljedniku, ali Duh 
je Sveti sašao nad sve apostole. I zato ne ljubi 
Papu onaj, tko prezire biskupe. Nema papinskog 
duha onaj, tko prezire biskupe. Nema papinskog 
duha onaj, tko ne sluša svoju prvu zakonitu 
crkvenu vlast.« 

(»Za vjeru i dom« 1938. br. 2.) 

To je bilo naše gledanje od prvih dana naše 
organizacije. To je gledanje mladeži, koja je u 
prvim godinama svoga života prozvana papin- 
skom, rimskom mladeži. 

Papinski duh u srdcima naše mladeži postizava 
se cjelokupnim križarskim odgo- 
jem. Na redovitim sastancima obrađuje se zna- 
čenje i važnost Papinstva, poviest Papinstva, utje- 
caj Papa na razna područja u životu naroda i čo- 
vječanstva, a napose na kulturu i socialne odnose. 
Posebno pažnjom proučava se utjecaj Papinstva 
na hrvatski narod, na njegov vjerski, prosvjetni, 
družtvovni, pa i politički život. S velikom ozbilj- 
nošću proučavaju se papinske okružnice i enci- 
klike. Tako se u posljednje vrieme temeljito pro- 
učila enciklika Časti conubii i socialne enciklike 
Leona XIII. i Pia XI. Pa i svaki govor, svaka rieč 
Sv. Otca odmah je zapažena u našim redovima, 
prevodi se iz Osservatore Romano ili kojega dru- 
gog lista i svestrano tumači. 

Uz pojavu Papinstva proučava se na našim 
sastancima i tečajevima i pitanje Crkve. Njezino 
božansko podrietlo, njezina obilježja, njezino po- 
slanje, njezino uztrojstvo. O svim tim pitanjima 


107 


mora Križarica, podpuna katolikinja, »Filia 
Petri«, imati izpravan katolički stav. 

Uz ove sasvim načelne stvari križarička orga- 
nizacija uči Križaricu ljubiti Crkvu, ljubiti Pa- 
pinstvo, ljubiti. Sv. Otca najnježnijom, najdubljom 
ljubavlju. Onako, kako je Papinstvo ljubio borac 
za papinski duh u Hrvatskoj dr. Ivan Merz. 

Mnogi su se čudili, kako su se mlade djevojke 
mogle oduševiti za tako sažetu, katolički radikalnu 
ideologiju kao što je križarska. I kako su mogle 
prema njoj udesiti svoje mladenačko gledanje i 
svoj život, pa i u onim pitanjima, u kojima se 
mladost tako težko prilagođuje stopostotnom ka- 
toličkom gledanju, kao na pr. u pitanju mode, 
plesa, koedukacije. To je papinski duh, kakvoga 
nam je Merz namro, to je Merzova baština, Mer- 
aovo životno djelo. 

Križarica — »Filia Petri!« Taj naziv uključuje 
u sebi ne samo ljubav i privrženost Papinstvu, već 
i ljubav i posluh prema onome, tko Sv. Otca za- 
stupa u jednoj biskupiji, ljubav prema bisku- 
p u. Križarstvo se u svome radu uviek držalo one: 
Nihil sine episcopo. Ništa bez biskupa. I u svome 
četrnaestgodišnjem životu Križarstvo je uviek sta- 
jalo uz svoje biskupe, ali je i od njih primilo mno- 
go priznanja i poticaja za daljnji rad. 

Križarica — »Filia Petri!« Taj naziv uključuje 
i privrženost prema župniku. Križarice mu 
spremno pomažu u svim župskim akcijama. One 
surađuju s njime, gdjegod ih treba. One su kvasac 
katoličkog preporoda župe. Mnogi su to župnici 
priznali i priznavaju. Mnogi župnici križarsku 
mladež nazivaju svojim prvim pomoćnicima, svo- 
jim kapelanima. 

Križarica — »Filia Petri!« Taj naziv uključuje 
i poseban stav prema duhovniku družtva. Za 
Križaricu je duhovnik družtva zastupnik Crkve. 
On je propovjednik njezine nauke. On je djelitelj 



najvećega blaga Crkve — sakramenata. On je od- 
gajatelj katoličke savjesti. On je anđeo čuvar naše 
mladeži. On je brižan otac povjerenih duša. I zato 
ga naše članstvo susreće uviek s dubokim pošto- 
vanjem, povjerenjem i zahvalnošću. Križarstvo je 
uviek davalo svećeniku u organizaciji ono mjesto, 
kako to traže načela Katoličke Akcije. Ni drug, ni 
odbornik, već zastupnik Crkve. Zastupnik Krista 
Gospodina. 

Svu svoju ljubav prema Crkvi i Papinstvu za- 
svjedočila je naša mladeži i vanjskim načinom 
prigodom priređivanja proslava Papinog dana. 
Baš pod uplivom Križarstva zaredale su te pro- 
slave gradovima i selima hrvatskim. 

Hoćete li čuti nekoliko primjera, kako je naša 
mladež proslavila Papin dan? Evo ih! 

Bugojno g. 1934. 

»Divan je dan 11. II. Nedjelja je. I dok poganska svje- 
tina sniva umorna od plesa karnevalske noći, stupa Pa- 
pina garda — naše Križarice — k žrtveniku, a u dušama 
im pjesma, sunce i bjelina. Idu i mole sa svećenikom 
divni »Introibo ad Deum qui laetificat juventutem me- 
am.« Primaju Križarice u mlada srđca bieloga Kralja i 
prikazuju ga Bogu za bieloga Starca u Vatikanskim vr- 
tovima, za Sv. Otca Papu Pia XI. 

Topla rieč župnika fra Emila Miličevića oduševljeva 
našu katoličku elitu za Namjestnika Kristova na zemlji, 
a iz mladih se grla ori oduševljeno bugojanskom crkvom 
»Jekni pjesmo, širom svieta« pa veličanstveni »Hoćemo 
Boga«. Da, djeca Božja hoće Boga, a suhe grane strše 
u prazninu, dok ih orkan ne skrši, ,jer nemaju oslon u 
Bogu. 

18. je veljače. Dan siv — oblačan. Papina garda oku- 
pila se, da i vanjskim načinom proslavi dan svoga Otca. 
I gle! Dolazi publika, da prisustvuje akademiji u slavu 
Sv. Otca Pape. Neočekivano posjećeno. Publika vanredno 
zadovoljna . . . Program pun topline, skroman i jedno- 
stavan, bio je izveden u prostorijama zabavišta čč. ss. 
milosrdnica. 

Donosim točke ove akademije: 

1. Iz brošure »Papa Pio XI.« od preuzv. dra Iv. Ev. 
šarića čitala s. Tinka Visković. 


108 


109 - 


2. Uz pratnju harmonija ođpjevale su članice i Male 
Križarice Papinu himnu s puno oduševljenja. 

3. »Pozdrav Sv. Otcu« deklamirala je zvonkim glasom 
Mala Križarica Mara Gavranović. 

4. »Molitva za Sv. Otca Papu« simboličku gimnastičku 
vježbu izvele su 3 Male Križarice. 

5. »Bielom Starcu« deklamirale su Slavica Jurišić i 
Mira Palčić. 

6. igrokaz »Isus prijatelj malenih« od Tete Mire odi- 
grale su Križarice s mnogo života. Sv. Tereziju odigrala 
je voditeljica Malih Križarica Ana Pleić, a sv. Ivanu od 
Arka predsjednica KS Bosiljka Jurišić. 

Akademija je svršila pjesmom »Hoćemo Boga« uz bur- 
ni pljesak publike, koja je bila razdragana.« 

Kotoriba g. 1935. 

»17. veljače imale smo proslavu Papinog dana. Kako 
nam prilike niesu dale, da priredimo javnu priredbu, to 
smo se morale zadovoljiti s proslavom u tišini. 

Ujutro smo imale zajedničku sv. Misu i sv. Pričest. 
Vlč. duhovnik održao je vrlo liepu propovied o značenju 
toga dana. Naš zbor je pjevao Misu od Vilka Novaka. 
Poslije sv. Mise zapjevale smo »Tebe Boga! hvalimo!« 

Prošlo je podne, i približava se 1 sat. Vidi se užurba- 
nost Križara i Križarica, a za njima ne zaostaju naše 
vriedne sestre starješice. Svi idu na zajednički sastanak. 
Sa svih strana dolaze, i čuje se samo Bog živi! 

Tišina je . . . Sastanak počinje . . . Molitva . . . Sve je 
tjho, čuje se svaki dah. Brat zamjenik vođe pozdravlja 
sve prisutne i čita dnevni red. Sliedi deklamacija »Himna 
Piu XI.« Vrlo ju je liepo deklamirao Đuro škoda. S. 
Dora Balog održala je predavanje: »Naš Papa Pio 

XI.« Svi s najvećom pažnjom prate. Poslije je s. zamje- 
nica voditeljice vrlo liepo izvela deklamaciju »Stiena Cr- 
kve«. 

Sliedi predavanje brata vođe Križara Vojvode Stjepana 
»Papa i Hrvati«. Brat Ivan Matoš deklamirao je »Pio 
XI.«, a vlč. duhovnik govorio je o Katoličkoj Akciji. 

Iza toga smo pjevali naše križarske pjesme i završili 
sastanak. Iz stotinu srdaca vinula se molitva pred Sve- 
višnjega, da nam poživi dobrog Otca kroz mnogo još 
sretnih i blagoslovljenih godina.« 

M u r t e r g. 1936. 

»Ove godine na svečan način proslavile smo Papin dan- 
Javno smo pokazale, koliko ljubimo sv. Otca i našu sv. 
Crkvu. 



Uoči Papina dana bila je iluminirana glavica S v - Roka. 
Tu razsvjetu priredili su braća Križari, a trošak smo 
snosili polovično. 

U nedjelju ujutro pristupile smo sv. Pričesti, koju smo 
namienile za Sv. Otca. 

Navečer smo priredile uspjelu priredbu. To je bila pr- 
va akademija, odkada postoji naše družtvo. Pozornica 
je bila divno okićena. Na pozadini slika Sv. Otca i nje- 
gova zastava. 

Akademija je sliedila ovim redom: Najprije smo od- 
pjevale Sokolovu Papinu himnu. Zatim je vlč. župnik 
održao poučno i potresno predavanje »Odnos Papa prema 
našem narodu.« Da je ovo predavanje bilo liepo, dosta je 
iztaknuti suze, koje su mnogima navrle na oči. Treća 
točka bila je šarićev »Himan Piu XI.« koji je s puno 
razumievanja izrekla s. Neda Ježina. Sliedila je drama 
»Nađena kći«. Ovu dramu naše su diletantice odigrale 
na najveće zadovoljstvo i divljenje svih prisutnih. Po 
cieloj dvorani je bilo plača zbog žalostne sudbine Virgi- 
nije. Naše su sestre pokazale time, što mogu organi- 
zirane seljačke djevojke. Iza drame ođpjevale smo 
križarsku himnu, i time je akademija bila dovršena na 
podpuno zadovoljstvo svih prisutnih. ■ — Diljem naše hr- 
vatske domovine pozdravljamo sve sa gromkim Bog 
živi!« 

A kako su Križarice proživjele susret sa Sv. 
Otcem? I to su one zabilježile. Marija Herci- 
gonja iz Zagreba poklonila se Piu XI. g. 1933. 

»Kad smo došli u Rim, bilo nam je prvo pitanje, kad 
ćemo Sv. Otcu ... I došao je taj dan. Uzbuđeni krenuli 
smo u Vatikan. Uzpinjali smo se stubama puni sreće, 
kao djeca koja idu pred otca, koji je bio daleko, a sad nas 
zove, da nas vidi, da nas umiri. 

Dugo smo čekali . . . Najednom pojavio se On dostojan- 
stveno na vratima. Sve oči bile su uprte u nj, i u prvi 
čas kao da smo zaniemili. Nečiji glas »živio Papa« pro- 
budio nas je, i sad je nastalo klicanje, kojim smo htjeli 
izkazati svu svoju odanost prema Otcu kršćanstva. 
Mirni i blagi pogled Starca zaokružio je po nama. Smie- 
šak njegovih usana kao da nam je govorio, da mu je dra- 
go, što smo kod njega. Sve je ljubezno i s puno ljubavi 
.gledao. Pošao je od jednoga do drugoga i svakom pružio 
ruku na poljubac. Neobično me se dojmilo, kad sam vi- 
djela, da mi se približava On, Papa, jedini na svietu, i 
da mu smijem poljubiti ruku. Oduševljeni i vesela 


110 


111 


srdca zapjevali smo pred njim našu liepu pjesmu »Zdra- 
vo Djevo!« Akordi drage pjesme brujali su Vatikanom. 

Kad je pjesma svršila, i kad se sve utihnulo, počeo je 
dragi Starac svoj govor. Sve oči bile su uprte u njega. 
Htjeli smo zapamtiti svaku njegovu rieč ... A On nas je 
pozdravljao. Pozdravljao nas je kao dragu i milu braću 
i sestre iz drage Hrvatske. Spomenuo je, da se veseli, 
što smo došli u Rim, sada u ovoj svetoj godini, te se tako 
odazvali njegovoj želji. Veseli se, da smo došli obaviti 
oprost ovdje na tolikim grobovima mučenika. Ovdje neka 
prikupimo snagu i neka je ponesemo domu svome. I bla- 
goslov neka ponesemo svima našima. Napose je pozdravio 
Križarice i Križare, kojima se osobito raduje. Neka pri- 
grlimo križ, koji je jedina nada . . . 

Tako i još dugo i liepo govorio nam je, a mi smo ga 
zapanjeno slušali . . . Pozdravio je još jednom sve i tada 
se digao, da pođe dalje, da obiđe i drugu svoju djecu. 
Sada smo ponovno vikali »živio Papa!« Izgledalo je, kao 
da ne ćemo ni prestati. Na naše pozdrave okrenuo se k 
nama tri puta i malo popostao, kao da mu je bilo težko 
otići ... To su bili časovi, koji se ne zaboravljaju tako 
brzo, zapravo nikad...« (»Za vjeru i dom« g. 1933. 
br. 9). 

Anka Magdić iz Ogulina vidjela je Sv. 
Otca Pia XII. g. 1942. Ona to ovako opisuje: 

»Moja ga; je mašta toliko puta gledala blaga i dobra, a 
sada još nekoliko minuta i vidjet ću ga stvarno. Moje ć^r 
oči obuhvatiti Njegovu bielu i vitku pojavu, a duša će se 
naslađivati milinom njegova pogleda i odrazom svetosti. 

I došao je među nas. Dvoranom je zavladao svečani 
muk. Vječni grad Rim prisluškuje, da čuje, kakav će biti 
susret između nas i njega, između mlade Hrvatske, na- 
sljednice stare i slavne prošlosti »Predziđa kršćanstva« i 
Njega, s kojim smo iz davnih vremena vezani vjernošću, 
ljubavlju i odanošću. Duboko proživljujem ove časove i 
kao Hrvatica i kao Križarica. Biela svetačka pojava pro- 
lazi dvoranom lagano i dostojanstveno. Kod svakog se 
zaustavlja. Svatko proživljuje susret s njim na svoj na- 
čin. Riečju, pogledom, šutnjom izpituje Otac kršćanstva 
naša srdca. Osjećaji, koji su obuzimali moju dušu, odgo- 
jenu u sjeni njegova lika, a sada tako bliza Namjest- 
nika Kristova, sasvim su okupili sve moje biće. Sva oko- 
lina je izčeznula, i moje su oči gledale samo bieli lik An- 
đeoskog Pastira. I kad su se na čas naše oči srele, osje- 
tila sam Krista u njima, i to je bilo tako divno, kao da 


112 






Vožnja Jadranom 


je djelah njegove vječne ljubavi sašao u dušu njegovog 
malog nemirnog janjeta. Da, janjeta, koje znade često, 
premda samo i na čas, skrenuti s puta i hraniti se na tr- 
nju života, a koje je sada blizu svoga Pastira, koji njež- 
nom brigom ravna i upravlja koracima milijuna.« 

(»Za vjeru i dom« g. 1942. br. 6). 

Tako govore križaričke duše. Da li još- uviek 
neobično zvuči naslov »Filia Petri?« 

Ne, Merz je dobro znao, kome ga daje. 

Neokaljana mladost 

Križarstvo želi čistu, neokaljanu mladost. Čistu, 
neokaljanu žensku mladež. »Kako je liep čist na- 
raštaj u sjajnosti svojoj!« Davno je to rečeno, ali 
ta rečenica nosi u sebi vječnu vriednost. Kako je 
liepo čisto dječje oko! A kako je tek divno čisto 
djevojačko oko! Pogotovo, kad se u njemu zrcali 
sviestna, ponosna čistoća. Čistoća, koja nije samo 
odraz bezazlenosti onih godina, kad još ništa nije 
moglo okaljati bieli ljiljan čistoće, već čistoća, 
koja je sasvim sviestna, čistoća, stečena prvom 
borbom i prvim pobjedama. 

Križarstvo čuva čistoću naše mladeži. Križar- 
stvo joj pomaže u borbi za čistoću. Križarstvo je 
upućuje, kako će čistoću sačuvati. Sva odgojna 
nastojanja Križarstva idu za tim, da hrvatska 
mladež bude Božja mladež. A to je nemoguće, ako 
ta mladež nije čista, ako nije netaknuta, ako nije 
neokaljana. , 

Križarička organizacija bori se svom snagom za 
čistoću hrvatske ženske mladeži. Čistoća je naj- 
veći dragulj na duši djevojke. Čista djevojka 
može se svojim mladenačkim zanosom vinuti do 
zviezda. Čista djevojka lako i upoznaje i ljubi 
Boga. Čista djevojka spremna je na žrtve za ve- 


Mladost vedrine 8 


113 



V, 


like križarske ideale. Čista djevojka razumije 
veliku životnu misiju, koju je Bog ženi i djevojci 
namienio. 

Mnogoj mladoj neizkusnoj djevojci čine se neke 
stranice križaričkog odgoja težke, prestroge, čak 
možda i nesuvremene, zastarjele. Pa ipak one su 
najjači štit neokaljanosti mladih života, mladih 
bića, mladih djevojačkih duša. Najjači štit onoga 
najdubljega, najljepšega, najsvetijega u duši sva- 
ke djevojke. Onoga, po čemu svaka djevojka i 
svaka žena sliči Gospi, po čemu je njezina sestra. 

Upravo je zato križarička organizacija dala svo- 
jim članicama upute, kakav stav da zauzmu pre- 
ma mnogim pojavama dnevnog života. Pođimo 
redom! 

Čitanje 

Ti čitaš, mnogo čitaš, je li! Pa naravno, u Tvo- 
jim godinama svaka djevojka mnogo čita. Jedne 
čitaju radi naobrazbe, druge iz školskih dužnosti, 
a treće i;adi razonode. Dakako, malo ih je koje 
čitaju iz prvog razloga. Iz drugog razloga čita se 
više, iz trećega najviše. Je li da je tako? 

U Tvojim godinama vrlo se malo čitaju naučne 
ili poučne stvari. To su tek izuzetci. Mlade dje- 
vojke najviše čitaju romane. Nismo mi protiv 
romana! Nikako! Ima liepih, sadržajnih romana. 
Ali pogledajmo naslove romana u rukama naših 
djevojaka! Ili zavirimo u njih, pa ćemo vidjeti, da 
se čitaju gotovo izključivo ljubavni romani. Ali 
ne oni, u kojima se ljubav prikazuje na ozbiljan 
način, već ljubav u najgorem smislu. Nedozvo- 
ljeni odnosi, sumnjiva prijateljstva, bračne raz- 
mirice, razstave, preljubi i kojekakve pikanterije. 

Zašto se čitaju takve stvari? 

Iz straha, da ne bi djevojci u uredu, u školi, u 
radionici tkogod kazao, da je nesuvremena, ne- 
moderna. Iz želje, da u romanima nađe uzor, pre- 


ma kojemu će udesiti svoj život. A najviše iz 
znatiželje. 

Kadgod je to obična djevojačka znatiželjnost. A 
kadgod je znatiželja, u koju se pomiešalo i mnogo 
niže osjetne naravi. S tim se mora računati, draga 
djevojko! Nitko nije od nje prost, pa makar Ti 
duša ne znam kako letjela k zviezdama i čeznula 
za bielim ljiljanima. Kadgod je to i sasvim sek- 
sualna znatiželja. Samo mi to ne ćemo priznati. 
Ili ne znamo dobro razglobiti pojave svoje duše. 

Ima djevojaka, ima dobrih djevojaka, pa i Kri- 
žanca, koje tvrde, da knjiga na njih nikako ne 
djeluje. Pa ni najgora knjiga. Koliko puta se takve 
izjave čuju iz djevojačkih usta. »Čitam sve, što 
mi dođe pod ruku, pa ništa!« — »Tvrda sam kao 
kamen. Nijednu suzu ne izpustim kod najganutlji- 
vijih stvari.« — »Smijem se na ljubavne gluposti 
i ništa više.« — »Makar čitala najgore stvari ne 
mienjam se u duši.« 

A je li to baš tako, draga djevojko? 

Zar loše knjige ne prljaju našu fantaziju? Zar 
je duša nakon pročitane loše knjige tako mirna 
kao i prije? Zar nam ne dolaze napasti? Možda im 
se hrabro opiremo, ali one su tu, uviek spremne, 
da nas zaskoče. 

Tko to ne priznaje, ne pozna sam svoje duše i 
psiholoških zakona, od kojih nije nitko izuzet. Ili 
zar djevojke, koje redovito čitaju glupe i senti- 
mentalne romane, ne postaju i same sentimen- 
talne? Nesređene, fantastične, čudne djevojke. 
Zar takvi romani ne guše u mladoj duši katoličko 
gledanje i katoličke vidike? Zar ne prigušuju ka- 
tolička načela u ocjenjivanju moralnog čina? 

Koliko je puta nemoralno u romanu prikazano 
kao moralno. Najgori činovi prikazani su kao kre- 
post. Ono što se mora osuditi, prikazano je tako, 
da u čitateljici ne pobuđuje osuđivan je, već sućut 
i suze. 


114 


115 


Ili, ako je već koja naša djevojka i tvrđe du- 
ševne konstrukcije, može' li garantirati, da loša 
knjiga ne će uobće probiti njezinu tvrdoću? Da 
ne će djelovati polagano, ali odlučno. Svaki otrov 
ne djeluje jednako. Mnogi djeluje polagano, ali 
ipak smrtonosno. 

I Ivka je mislila, da je tvrde duševne građe. 
Naša vesela, duhovita Ivka. I ništa je nije moglo 
u tome njezinom sudu pokolebati. 

— Sestro Marice, pa zar vi doista mislite, da 
mene mogu knjige pokvariti? To me onda ne po- 
znate! 

— Ali, Ivka, tko ti jamči, da si ti baš tako jaka? 

— Ja! Ja se svemu smijem! Svemu se izrugu- 
jem! O mene se sve odbija. 

— Ivka, ne valja ti to! Ne poznaš građu svoje 
vlastite duše. Opeći ćeš se! 

Ivka se smijala širokim pustopašnim smiehom i 
nastavila s čitanjem bilo čega. Svršetak? Takav, 
kakav sam prorekla. 

Izostala je iz organizacije. Počela je zanemari- 
vati nedjeljnu Misu, sakramente. Doživjela je 
nekoliko brodoloma. — A život je tekao dalje . . . 

I danas kadgod sretnem Ivku. Iz živih, nekad 
tako vedrih i rađostnih očiju, viri joj prerana zre- 
lost, zasićenost, umor. Iz njezinih rieči razabirem, 
da je sita svega, da je pila iz pune čaše života, i da 
joj se život ogadio. 

— Ivka, dieliš li još ono mišljenje o čitanju od 
prije nekoliko godina? 

— Ne, zle knjige su otrov, pravi otrov, ali sad 
je već sve svejedno . . . 

Pa šta da onda Križarica radi? 

Križarica ne čita knjige protiv vjere i ćudoređa. 
Ne čita knjige, koje su na indeksu. 

Križarica ne čita knjige, koje su joj osobno po- 
gibeljne. 

116 



Ona čita knjige, koje joj daju pobude u vjer- 
skom životu, koje su joj potrebne za vjernije 
vršenje zvanja, koje joj pružaju plemenitu za- 
bavu. 

Kod svake sumnjive knjige Križarica pita za 
savjet svećenika ili stariju katolički izgrađenu 
osobu. 

Slikokaz 

Slikokaz je vrlo važna kulturna tekovina. Pro- 
tiv slikokaza u načelu ne može biti nitko. Sliko- 
pisom se mogu prikazati daleki i nepoznati kra- 
jevi, ljepote naše domovine, razna poviestna doba, 
prošlost našega naroda, dirljive i duboke ljudske 
drame, svetost obiteljskog ognjišta, ljubav maj- 
čina. 

Ali u slikokazu se prikazuju i umorstva, po- 
kušaji ubojstva, zavođenje, pijanstvo, preljub. A 
sve je to odjeveno u liepe slike, u muziku, u 
otmjena odiela. Sve je to poljepšano liepim očima 
kakve mlade glumice i skladnom pojavom kojega 
glumca. Sve je to obučeno u tajanstvenost tame. 

Ako smo za čitanje rekli, da sugestivno djeluje 
na mladu dušu, kako tek na mladu dušu djeluje 
slikokaz. Ta tu djeluju i slike i muzika i glumačke 
pojave. Radnja se odvija pred našim očima mnogo 
uvjerljivije nego u knjigama. Glavni junaci go- 
vore, pjevaju, kreću se, plaču i smiju se. Čujemo 
uzklike njihove radosti. Slušamo njihove jecaje. 
Gledamo suze na njihovom licu ili tiho veselje 
na nasmiešenim obrazima. Pa da to onda ne dje- 
luje na čovjeka, na mlado biće! Zašto publika u 
slikokazu plače, kad glavni junak stradava? Ili 
zar ne plješču, kad glavna junakinja pobjeđuje 
sve zapreke i sretno dolazi k cilju? Cieli put do 
kuće priča se samo o sadržaju slikopisa. O glum- 
cima i glumicama. O haljinama i drugim pojedi- 
nostima. A onda se o tom slikopisu cielu noć sniva, 

117 


da se ujutro u poslu, u školi, opet povede razgovor 
o njemu. 

Pa je li onda svejedno kakve slikokaze mladež 
gleda? Danas su slikokazi puniji nego ikada. Sva- 
ki se novi komad mora vidjeti. Svakoj se matineji 
mora prisustvovati. Napose učenice. Iza školske 
nedjeljne Mise ravno u slikokaz. Pa makar baš 
bio u to vrieme križarički sastanak. A ostale dje- 
vojke, pa i naše članice, pohađaju slikokaz obično 
navečer, poslije posla ili u nedjeljno poslije podne. 

Mora li to baš tako biti? Mora li Križarica biti 
na svakom novom komadu? Mora li za slikokaz 
dati i posljednju kunu? 

Zar ne bi mogla koristnije upotriebiti vrieme? 
Zar ne bi to vrieme mogla provesti u apostolatu? 
U karitativnom radu? U čitanju dobrih knjiga? 
U šetnji u prirodi? 

Ne, nismo mi protiv toga, da naše Križarice, od 
vremena do vremena, idu u slikokaz. Ali neka im 
to ne prieđe u strast. Neka ih to ne zarobi kao 
većinu naše ženske mladeži. To vriedi, ako su 
komadi i sasvim dobri. 

A što da tek kažemo o lošim komadima? Oni 
prljaju fantaziju još strasnije od knjiga. Oni uno- 
se u mladu dušu neozbiljno shvaćanje života 
Zašto ima danas sve manje čistih' dječjih očiju? 
Jer ih majke već u najranijoj dobi vode u sliko- 
kaz na komade za odrasle i na prljave komade. 
Zašto ima sve manje bistrih djevojačkih očiju? 
Jer im je mrak slikokaznih dvorana i sadržaj 
drama na slikopisnom platnu oteo ljepotu i sjaj. 

Pa koje onda slikopise smije Križarica gledati? 

Samo one, koji služi kulturi uma i srdca, koji 
proširuju znanje i bude u njoj plemenita čuvstva. 
Ona ne ide u slikokaz prečesto, a kad ide, ići će 
s majkom ili s prijateljicom, a nikad u mužkom 
družtvu. Nikad ne će dozvoliti, da joj kakav mla- 


118 


dić slikokaz plaća, jer to njezin djevojački ponos 
ne dozvoljava. > 

Što smo rekli o slikokazu vriedi s malom razli- 
kom i za kazalište. Iako je na umjetničkoj ljestvici 
kazalište daleko nad slikokazom, i tu Križarica 
bira komade prema svojoj dobi i obćoj spremi. 
Kad ne zna riešiti, da li je jedan komad za nju 
ili ne, a to isto vriedi i za slikokaz, ona pita izku- 
sne starije osobe. 

Jednoga proljetnog dana pošla je oveća grupa 
Križarica u kazalište. Naslov je kazalištnog ko- 
mada odgovarao jednom slikokaznom komadu, 
koji je bio i pristojan i liep. 

Smjestile su se u kazalištu kroz čitav jedan red, 
toliko ih je bilo. Predstava poče. Već iza nekoliko 
časaka bilo im je sasvim jasno, da su se prevarile. 
Komad je bio sasvim drugoga sadržaja nego su 
mislile. Neke slike iz uličnog života. Jedna slo- 
bodnija od druge. Jedna prostija od druge. Prosti 
izrazi, proste kretnje. 

Što sad? Da izađemo? Možda će se ipak kasnije 
popraviti! Što će ljudi reći, ako sad izađemo? Ne 
možemo narušivati tišinu! 

Ali na pozornici je bivalo sve gore. Sve mast- 
niji izrazi. Sve nepristojnije scene. I konačno 
mrak, iz kojega se čulo neko živinsko gušenje. 

— Idemo! 

— Da, idemo! 

— Tu nam nije mjesto! . . I skupina se Kri- 
žarica digla, da izađe. 

— No, to su neke guske! Po što su i došle u 
kazalište? Ili su glupe provincialke ili ližu oltare... 

Tako su im dobacivali. A one su smiono digle 
glavu. I žena kod garderobe ih zapita: 

— Zar vam se ne sviđa komad? 

— Ne! 

Čudan ukus! Pa to se cielom Zagrebu sviđa. 

— Mi imamo svoj ukus. 


119 


— Kakav je to ukus? 

— Katolički! 

— Zar taj još postoji? 

— Eto, vidite da postoji, pa i kod mladih dje- 
vojaka ... 

* 

I Lucija je pokazala, da ima svoj ukus, kato- 
lički ukus, križarski ukus. Iako je mislila, da ga 
mora koji puta žrtvovati za volju kućnoga mira, 
ipak je on progovorio na vrieme. 

Lucija je često išla u kino s roditeljima. I ne- 
davno je išla s bratom. Roditelji su neki, mnogo 
oglašeni slikopis, već prije vidjeli i proglasili ga 
dobrim. 

Ali komad je bio doista loš. Sasvim loš. Lucijini 
roditelji nisu imali katolički ukus. Uostalom, oni 
misle, da treba sve vidjeti i da to ništa ne škodi. 

— Sestro Marice, bilo me je tako stid, što sam 
pošla na taj komad. Kad sam izlazila iz slikokaza, 
bojala sam se, da me tko poznati ne vidi. Najed- 
nom opazim nadpis: M 1 a d e ž i izpod 16 go- 
dina zabranjeno. — Zapeklo me u duši. 
Navršila sam 16 godina tek nedavno, a brat nema 
ni 15. 

— Pa što si odlučila iza toga? 

— Rekla sam svojima, da više ne idem u sli- 
kokaz. 

— A oni? 

— Prietili su mi ćuškama. No neka me i izćuš- 
kaju. . Ja imam svoj katolički, svoj križarski 
ukus i ne prodajem ga više. Pa ni za maminu 
volju! 

* 

A sad samo još jedan primjer, da vidite, kako 
se križarska mladež može oprieti zlu, dolazilo ono 
ne znam u kojem obliku. 

Neki pokvareni tipovi dovukli su jednom u 
Zagreb poznatu svjetsku plesačicu Jozefinu Bec- 



ker. Plesačica je nastupala u jednom zagrebačkom 
slikokazu u najogavnijim kostimima, ili još bolje 
bez kostima. Slikokaz se punio iz dana u dan, iako 
su ciene bile visoke. 

Ne znam, u čijoj se duši pojavila misao, da 
treba svakako spriečiti dalnje prikazivanje. Ali 
misao se svidjela svima, i učinjen je pravi ratni 
plan. 

Križari će kupiti karte i ući u dvoranu. Kri- 
žance će ostati vani i upasti, kad bude trebalo. 

Nastup je počeo. Križari su već prije prosuli 
dvoranom bombice za kihanje. A kad je divljenje 
obćinstva bilo najveće, kad je nastup Jozefine 
Becker najviše škakljao senzualnost zagrebačke 
plutokracije, jedan je Križar uzviknuo: »Fuj! Sra- 
mota za Zagreb, da takvoga šta gleda! Zar je to 
naša hiljadugodišnja kultura?« 

U taj čas nastalo je zviždanje s fućkalicama, 
koje su Križari sa sobom ponieli, a mi smo izvana 
htjele provaliti u slikokaz. Vrata su međutim bila 
zatvorena, i dr. Avelin Ćepulić je uzalud udarao 
po njima. 

Buka izvana, zviždaljke i glasni povici iznutra,, 
učinili su svoje. Predstava je bila prekinuta, i 
Jozefina Becker se više nije pokazala u Zagrebu. 

Eto, tako naša mladež čuva i svoje duše i duše 
drugih! 

Korzo 

Smije li Križarica ići na korzo? Taj se upit često 
čuje s ustiju Križarica. 

A što je zapravo korzo? Obična prašna ulica, 
koja postaje još prašnija, kad za vrieme šetnje 
stotine i stotine nogu prođu kroz nju. 

Kakav oveći trg, koji bi bio ugodan, kad ne bi 
po njemu šetalo toliko ljudi, te jedan drugome 
staje na noge. 


120 


121 


Ili kakav liepi park, u kome mladež zaboravi na 
sav čar zelenila i cvieća, jer je zaokupljena dru- 
gim mislima. 

A kakve su to misli? Kakvi razgovori? I zašto 
djevojke idu na korzo? 

Da vide nekoga i da budu viđene. Da zapale 
nečije srdce svojim pogledima. Da steknu oboža- 
vatelja. Da nađu svog viteza. Ne ozbiljnog život- 
nog druga, već udvarača, dečka. 

Zar se baš zato, samo zato ide na korzo? Da, 
može se na korzo ići iz običaja. Može se ići iz 
razonode. Iz želje za novostima. Iz znatiželje. Zato 
jer i druge mlade djevojke idu na korzo. Ali naj- 
više se ipak ide iz flirta i koketerije. 

Ne tvrdimo mi, da svaka šetnja kroz korzo mora 
značiti flirt i koketeriju. Ali djevojka, koja ide 
trajno na korzo, prije ili kasnije napuni se atmo- 
sferom korza, postaje površna, neozbiljna, prazna. 

A praznih djevojaka imamo na žalost dosta. Mi 
hoćemo zdrav, vedar, ozbiljan djevojački sviet. 
Zato, Križarice nemoj ići na korzo! Ni iz znati- 
želje! Ni iz običaja! 

Ti na korzo ne spadaš! 

Šlageri 

Pa zar i šlagere ne smijemo pjevati?... Jesi li se 
interesirala kod glasbenih krugova, koliko šlageri 
sa glasbene strane vriede? Vrlo ih malo ima, koji 
mogu podnieti strogu glasbenu kritiku. Šlageri su 
oponašanje nekih crnačkih i amerikanskih ple- 
sova. Pa to da pjevaju naše djevojke kraj tolikih 
naših krasnih melodija? Time da kvare svoj dje- 
vojački ukus? Da daju prednost na po divljačkim 
motivima pred biser j em naše narodne umjetnosti? 

A sadržaj šlagera? Zar se nisi crvenila, kad si 
prvi puta čula rieči mnogih šlagera? A poslije si 
se naučila na njih. I nije te više bilo stid. Svi te 
šlagere pjevaju. I nitko ne vidi u njima ništa zla. 

122 



To je baš ono, što se mi često priučimo na mno- 
go toga, na što se ne bi smjeli priučiti. Da nam 
ono, protiv čega se u početku bunimo, postaje 
sasvim obično i razumljivo. 

Smije li kod katoličke djevojke, kod Križarice 
biti tako? Odgovorite same! I ne varajmo se kod 
tvrdnje: »Pjevam šlagere samo radi melodije. Ne 
pazim na sadržaj.« Ne, to ne može biti! Tko to 
tvrdi, taj ne pozna tkiva ljudske duše. Kao što 
razbludna glasba budi najniže u čovjeku, tako i 
razbludne rieči, bar pomalo, kidaju čistoću duše, 
otimaju joj prvotnu bjelinu i sjaj i stvaraju u njoj 
niža, osjetna razpoloženja. 

Koliko sam takvih razpoloženja gledala u ži- 
votu! I u očima djevojačkim! I u kretnjama dje- 
vojačkim! I u dušama djevojačkim! 

Križarice, ako želiš biti čista, ne pjevaj šlagere! 
Nikad i nigdje! 

Želiš li sačuvati svoju mladost neokaljanom, 
budno bdij nad njom i bježi od svega, što bi je 
moglo povriediti, zaprljati, uništiti. 


Moda 

Moda je najveći diktator na zemlji. Najstrašniji 
tiranin pod suncem, napose tiranin ženskoga 
svieta. Ti otvaraš od čuda oči i ne vjeruješ, je li? 
Pa ipak, što sve moda od nas žena traži? Naravno, 
mi to u brzini vremena i događaja ni ne zapa- 
žamo pravo. Ali dozvolite, da samo malo razčla- 
nim, šta sve moda od nas zahtieva. 

Suknje su nam jednom tako duge, da njima 
upravo čistimo ulicu, a drugi puta ne dosižu ni do 
koljena. Zimi nosimo na j prozirnije čarape, a ljeti 
krzno oko vrata. Cipele su nam čas šiljaste, da 
jedva hodamo, a drugi puta kao čunjevi. Kosa 

123 


jednom kao u dječaka, a drugi puta frizure »na 
tri kata.« Jednom radi vitkoće uzimamo razna 
sredstva za mršavljenje, drugi puta navlačimo što 
više tkanina, da izgledamo punije. 

To je samo nešto iz područja svemoćne mode. 
Samo nešto o hirovitosti njezinog veličanstva 
mode. O tome bi se dalo mnogo, vrlo mnogo go- 
voriti. No dosta je i ovo za djevojku, koja misli. 

Jesmo li mi protiv mode? Ne! Čovjek še mora 
držati bar donekle mode, jer je inače smiešan. Po 
staroj modi se svakako ne ćemo odievati. A naj- 
manje će to činiti Križarica. Ona mora i vanjšti- 
nom dati izgled suvremene djevojke. Ona će se 
odievati prema modi, koja je uobičajena. Ali iz te 
suvremene mode, nove mode, ona će uzimati samo 
ono, što je čedno. 

Zašto odielo mora biti čedno? 

Zašto pokrivamo tielo? 

Jer nas odielo š t i t i od zime i vremen- 
skih nepogoda. To svi razumijemo. 

Jer je odielo ukras tiela. Ne zvuči li to 
malo poganski? Ne, ako to ukrašivanje nije pre- 
tjerano. Bog, vječna Ljepota, dao nam je svima 
smisao za ljepotu. Za ljepotu u prirodi, na čovje- 
ku, u rukotvorinama čovjeka, u duševnim produk- 
tima. Svatko po naravi voli i liepo odielo, i skla- 
dan šešir, i uredne cipele, i dotjeranu kosu. I na 
sebi i na drugima. Onaj, tko nema oka ni smisla 
za to, vjerojatno je to u sebi zapustio, zanemario, 
pustio, da u njemu zakržlja jedan veliki Božji dar. 
Treba se liepo odievati. Napose je sasvim naravno, 
da se mlada djevojka liepo odieva. Ali ne smije 
se tu pretjerati. Za volju liepog odiela upropastiti 
kuću. Ne imati socialnog osjećaja prema drugima. 
Svu svoju pažnju svoditi samo na odielo. To znači 
biti površan. Praviti iz sebe napirlitanu lutkicu. 
A koliko ih još uviek ima! . . . Križarica ne smije 
biti takva. 

124 



Ali odielom štitimo i dušu bližnjega. 
Što to znači? Kakav je to jezik? . . . Vrlo jedno- 
stavan! 

Ti se sjećaš prvih ljudi u raju zemaljskom na- 
kon grieha. Postidješe se jedan drugoga, jer su 
opazili, da su goli. I tad im sam Gospodin načini 
odielo iz lišća. Razumiješ li sada? Mi nismo anđeli, 
mi smo ljudi, sastavljeni od duše i tiela. Zakoni 
tiela znadu biti vrlo nasilni. Posljedice iztočnog 
grieha svi nosimo, a među tim posljedicama je i 
nerazmjer između tjelesnih i duševnih moći. Ža- 
lac u puti, anđeo sotonin, kako kaže sv. Pavao, 
ćuška nas neprestano. Tko to ne priznaje, taj laže. 
Ili nije normalan. Istina je, djevojka redovito nižu 
čovječju narav lakše svladava. Ali Ti moraš znati, 
da na svietu ne postoje samo djevojke. Na svietu 
su i mladići, mužkarci. Njihova se niža narav teže 
sputava, a lakše razdražuje. A razdražuje se i 
nečednim ženskim odielom. 

Ti to ne vjeruješ! Pogledaj na cesti bezposlene 
mladiće. I prisluškuj razgovore i primjetbe, kad 
kraj njih prolazi napirlitana gospojica, u sapetom 
odielu, napola obučena. Zar se nisi mnogo puta 
zacrvenila slušajući te primjetbe? I zgražala si se 
nad pokvarenošću mladića. A tko je kriv mnogo 
puta, da su mladići takvi? Žene i djevojke svojim 
nečednim odielom. One razdražuju nižu narav 
mužkaraca. Izazivlju osjetne misli. Razpaljuju 
njihove strasti. Istina, mogu to one činiti i neho- 
tice, nesviestno, ne misleći ni na što, ali katoličke 
djevojke i žene ne smiju ići kroz sviet zavezanih 
očiju, ne smiju oči zatvarati ni pred kojim proble- 
mom. Glasovita liečnica Elizabeta Gnauck-Kiihne 
napisala je jednom: »Djevojke, smilujte se duša- 
ma, koje su odkupljene krvlju Kristovom.« Da, 
smilujte se dušama mladića! Mnogi od njih, koji 
je bio određen, da bude nježan zaručnik, vjeran 
životni drug, dobar otac brojne djece, postao je 

'' , 125 


obična protuha, razsirpnik, propalica, ženskar, jer 
ga je pokvarila, jer je u njemu'' sve najbolje ugu- 
šila nečedna ženska moda. Moda, za koju veli gđa 
Gnauck-Kiihne, da je odurna trgovina mesa. 

Dakle, odielo mora biti štit protiv neurednih 
strasti. To je njegova socialna funkcija. 
A kad ono nije takav štit? Kad iztiče d i e- 
love tiela, mjesto da ih pokriva, 
kad je prekratko, od prozirnog 
materiala, s prekratkim rukavima, 
s prevelikim izrezom oko vrata, 
bez čarapa ili u preprozirnim čara- 
pama. 

Ne zaboravi! Odielo može biti dosta dugo, s 
pristojno dugim rukavima, od neprozirnog mate- 
riala, bez izreza, pa ipak nije pristojno. Kada? 
Onda kad je tiesno. Čak Sv. Otac u svome govoru 
rimskim ženama g. 1941. morao je primjetiti: 
»Odiela su takva i tako krojena, da više iztiču 
ono, što bi imala pokrivati.« U to se napose treba, 
zamisliti! 

Ali djevojka se odieva čedno ne samo radi dru- 
gih, već i radi svoga vlastitog dostojan- 
stva. Nečedno odielo ruši dostojanstvo žene. 
Prenosi pažnju iz duše na tielo. S duhovno na 
osjetno. S vječnog na kratkotrajno. Ubija u ženi 
dio Marijine ljepote i bjeline. 

O 'tome je krasno pisao i govorio naš Merz. 
Uobće čitavu borbu protiv nečedne mode unutar 
naših redova počeo je zapravo dr. Merz. On je to 
smatrao jednim od svojih najvećih životnih zada- 
taka. Neprestano je proučavao to pitanje, iztraži- 
vao kako je u drugim katoličkim zemljama, tražio 
crkvene smjernice u tom pravcu. Gotovo svaki 
dan donio bi nam okružnicu kojega katoličkog 
biskupa o modi, govor Sv. Otca o tom pitanju i 
dokumente, kako se druge katoličke ženske orga- 
nizacije bore protiv nečedne mode. Evo što o tome 

126 



pitanju piše dr. Merz u »Za vjeru i dom« g. 1930. 
br. 4 — 5. Članak je izašao dvie godine iza njegove 
smrti. 

»Ništa na svietu nema ljepšega od ljudske duše, koja 
je zaodjenuta u ruho Kristove nevinosti i Kristovog sjaja. 
Pa ipak se to izvana na čovjeku ne vidi. A zašto, pitate 
me, zašto se to uobće mora izvana vidjeti? Dosta je, da 
je duša zaogmuta blistavom odjećom Kristovom, a ’ sve 
ostalo je sporedno. No možda vaše mišljenje nije posve 
izpravno ! Možda je i sam tjelesni život vrlo važan za život 
nevidljive duše! Nije vanjski sviet bez veze s nevidljivim 
svietom duše! Prvi su ljudi izgubili blistavo ruho Milosti 
posvgćujuće, i golotinja njihove duše kao da se odrazivala 
na njihovu tielu. A da se ne vidi, daj im je duša gola 
i ranjena, oni samo pokrivaju svoje tielo, a i sam 
Tvorac im pomaže kod toga. Zar nas dakle naše pokriveno 
tielo ne upućuje na to, da i naša duša mora da je nečim 
pokrivena? Zar nije istinita misao kršćanske mudrosti, 
da tjelesnim sredstvima dovodimo do duševnog svieta. 
(Sv. Toma III. 261, a 1) ? Ako dakle naše tielo pokrivamo, 
zar na taj način svemu svietu ne izpoviedamo. da čvrsto 
vjerujemo, da i naša duša treba da je Milošću zaodjenuta? 
Da, ako naše tielo liepo i čedno odievamo, postajemo 
apostolima svetoga Krštenja, propovieđamo, da se po 
svetom Krštenju naša gola izranjena duša obukla blista- 
vom i divnom odjećom) Krista i to upravo onako, kao što 
se naše golo i od pohote izranjeno tielo zaogrnulo liepim 
i čednim odjećama. 

Ta to je i u duhu svete Crkve! To hoće život i osje- 
ćanje sa svetom Crkvom \ I ona nas vidljivim sred- 
stvima vodi u nevidljivi sviet! Ža čim drugim 
napokon teži sveta liturgija? I ona svojom skladnom i 
koralnom glasbom, svojim slikovitim crkvenim ruhom, 
miomirisima svoga tamjana hoće da pomoću sjetila dušu 
digne k Bogu i sjedini s Isusom! . . . 

Ako vanjskim i nevidljivim sredstvima možemo postati 
apostolima duhovnih istina, zašto to ne bismo postali? 
Zašto da naša ukusna i čedna nošnja ne bude slikom 
prikladne i liepe odjeće, u koju nas je Bog obukao svetim 
Krštenjem.. Tako činimo radi' Isusa i radi nas samih! A 
zar da ne mislimo malo na naše sestre i na našu braću? 
Mnogi lutaju svietom i traže Isusa i ne mogu da ga nađu. 
Možda Isus hoće, da ga zalutali nađu upravo na vama; 
da Njegovo obličje pronađu i odkriju na vašoj čednoj i 
ukusnoj nošnji? Zašto ne biste propoviedale, da se tako 
odievamo upravo »radi krotkosti i čednosti 
Kristove« (II. Kor. 10, 1.), koji je zaodjenuo našu 

127 


dušu? Zašto ne biste svojom liepom nošnjom svemu svietu 
izpoviedale, da je naša duša po svetom Krštenju zaogmuta 
onim, koji je »sjaj slave« Otčeve (Hebr. 1, 3)? 

Zar apostolat čedne i liepe nošnje nije za kršćansku 
djevojku važan apostolat? Ovaj odgovara ženskoj naravi 
i što na tom području mužkarac ne će moći da učini, tu 
je upravo ženi otvoreno široko polje rada.« 

Još prije, godine 1925., nakon povratka s ho- 
dočašća iz Rima piše Merz ovako: 

»Jeste li ikad dulje promatrale sliku naše nebeske kra- 
ljice? Znate li na koga mislim? Na malu sv. Tereziju od 
Djeteta Isusa . . . Vjekovi će promatrati njezino anđeosko 
lice i ne će ga se moći da nagledaju ... A šta mislite, da 
je njena ruka odkrivena i to samo do lakta? Sav taj nad- 
naravni čar pada . . . ćutiš, da nas pogled na tu ruku, ma- 
kar to bila ruka svetice, ne vodi tako neizravno u du- 
hovno carstvo Milosti . . . 

Vi ste Orliće! Vi radite u Katoličkoj Akciji . . . Vrhovni 
vojskovođa naše vojske je Papa, a zatim dolaze biskupi. 
Oni su već rekli svoju. Rukavi izpod lakta; . . . Misijska 
izložba, koja je tako očita manifestacija triumfa duha nad 
materijom, upućuje na radikalni \n odni aposto- 
la! Kad su tolike djevice mogle na \dan svojih zaruka 
predati svoj život Kristu i umrieti mučeničkom smrću, 
zar da smo mi tako malodušne, da za ljubav Krista, koji 
govori preko Petra i biskupa, ne bismo mogle pridonieti 
žrtvicu od dva centimetra sukna.« 

Upravo pod utjecajem Merzovim počela je već 
g. 1926. žilava borba hrvatskih Orlića, a kasnije 
Križarica protiv nečedne nošnje. Još g. 1926. na . 
tečaju u Zagrebu stvorene su rezolucije: Suk- 
nja bar preko koljena, rukavi preko 
lakta, odielo ni prozirno, ni tiesno. 
Čarape ne u boji kože. Ovome se kasnije 
nadodalo — uviek duge čarape, a nikad 
prozirne. 

Je li Merz bio prestrog u pitanju mode? Da li je 
njegovo mišljenje i danas održivo? 

Merz nije u pitanju mode ni iznio, ni zastupao 
ništa svoga. On je tražio samo ono, što Crkva želi 
od ženskog svieta. U korizmenoj propoviedi rim- 
skim župnicima g. 1926. rekao je Sv. Otac ovo: 


128 



jtiPt'V 


Lakim čamcem do izvora Bosne 






»Propovjednici i župnici nikad ne će dosta gla- 
sno podići svoj glas protiv ove profanacije ljud- 
skog tiela, koje je Božji hram, tako, da se mnogih, 
ovako obučenih, Krist mora samo stidjeti.« 

Koliko je puta Crkva digla svoj glas protiv ne- 
čedne ženske mode. I pojedini biskupi i sv. Otac. 
A Crkva se kraj toliko gorućih pitanja sadašnjice 
sigurno ne bi uplitala u modu, da nema za to 
ozbiljne i težke razloge. Uostalom, pravo je rekla 
neka katolička djevojka: »Doista žalostno, da smo 
se mi katolikinje uobće dale tako daleko zavesti 
nečednom modom, te smo prisilile Crkvu i bisku- 
pe, da nam propisuju, kako ćemo se odievati.« 

Jest, Crkva određuje, kako će se žene i 
djevojke odievati, kad mi žene same nismo znale 
urediti tu stvar. Koliko je strogih uputa dala 
Crkva u tom pravcu. Spomenimo samo jednu iz 
g. 193'0., što ju je proglasila Sv. Kongrega- 
cija Koncila po nalogu sv. Otca Pia XI.: 

»1. župnici i propovjednici, kadgod im se pruži zgoda, 
prema onim riečima apostola Pavla (II. Tim. 3, 2), neka 
nastoje i uztrajno traže, pokaraju, zapriete, mole i potiču, 
da žene nose odiela, koja odišu čednošću, te su uresom i 
zaštitom kreposti. Neka opominju roditelje, da kćerkama 
ne dozvoljavaju nositi nepristojna odiela. 

2. Roditelji, sviestni svoje težke dužnosti, koja ih veže, 
da se u prvom redu brinu za vjerski i ćudoredni odgoj 
svoga poroda, neka osobito uznastoje, da im se djevojčice 
već u najranijoj mladosti temeljito pouče u kršćanskom 
nauku. A i sami neka svim marom, riečju i primjerom u 
njihovim dušama njeguju i goje ljubav prema kreposti 
čednosti i čistoće. K tome slieđeći primjer sv. Obitelji 
neka nastoje, da svoju obitelj tako urede i upravljaju, da 
svi članovi njezini sred domaćih zidova nađu uzrok i po- 
ticaj, da ljube i čuvaju čednost. 

3 Roditelji neka kćerke odvraćaju od javnih vježbi i 
gimnastičkih natjecanja. A ako su prisiljene, da u njima 
sudjeluju, neka se pobrinu, da im odjeća bude sasvim pri- 
stojna. Neka im nikada ne dozvole nositi nepristojno 
odielo. 

4. Upraviteljice zavoda i učiteljice škola neka svojski 
porade, da dušu djevojčica zadoje ljubavlju prema čeđ- 


Da se razveselimo pjesmom i svirkom 


Mladost vedrine 9 


129 



nosti tako, te se ove uspješni i stvarno predobiju za čednu 

n ° S ? j Upraviteljice i učiteljice neka ne pripuste u zavode 
i škole djevojčice, pa niti njihove majke, koje su odjevene 
u manje pristojna odiela. . , . . 

6. Redovnice neka u skladu s pismom izdanim od 

Svete Kongregacije za redovnike 23. kolovoza g. 1928. ne 
primaju u svoje zavode, škole, oratorije, zabavišta dje- 
vojčice, koje se ne drže kršćanskog načina odievanja. A 
ako su ih već primile, ne drže li se toga kršćanskog na- 
čina odievanja, neka ih ne trpe. Suviše pak neka pn od- 
aoiu epienica s osobitim marom uznastoje, da se u 
njihovorh srdcu duboko ukorieni ljubav prema svetom 
stidu i /kršćanskoj sramežljivosti. _ __ 

7. .Neka se ustanove i promiču ženska udruženja sa 
svrhOm, da savjetom, primjerom i djelom sprieče takvu 
nošnju, koja se ne podudara s kršćanskom cednošcu, te 
da istodobno unapređuju čistoću u nošnji te čednost i 

pristojnost, u odievanju. . 

8 U pobožna ženska udruženja neka se ne primaju 
one žene i djevojke, koje se nepristojno odievajaJesu U 
veo primljene, te bi se kasnije u tom pogledu ogriesile 
opomenute ne bi se popravile, neka se odstrane. 

9. Djevojčićama i ženama, koje su nepristojno odje- 
vene, neka se uzkrati sv. Pričest te neka ih se ne pri- 
pusti za kume kod krštenja i potvrde. Pače, prema prili- 
kama, neka im se zabrani i ulazak u crkvu. 

10. Kroz godinu, kad dođu svetkovine, koje posebice 
pružaju zgodu, da se preporuči kršćanska čednost, osobito 
na blagdane BI. D. Marije, neka župnici i svecem«, _ koji 
kao upravitelji i duhovnici vode razna pobožna udruženja 
i katolička družtva, ne propuste a da prikladnim govorom 
opomenu i potaknu djevojke i žene na _ kršćanski načm 
odievanja. Na blagdan Bezgrjesnog Začeća BI. Dj. Manje 
neka se ne propusti, kad je to moguće, da se puku dadu 
zgodne opomene u svečanoj propoviedi.« 

Što imaš na ovo reći, sestro! Na ovu ozbiljnu 
rieč Crkve! Ništa, nego slušati, ako želiš biti do- 
bro diete Crkve. I prava Merzova sljedbenica. I 

prava Križarica. , „ 

Ti ipak još mrmljaš i prigovaraš. Kao da i- 
čujem, gdje pitaš: Zašto da se pažljivo i upravo 
prečedno odievam radi dečki? Pa ja ih i ne gle- 
dam. Neka ne gledaju ni oni u mene . . . Lako fi 
to govoriš, ali u modi je ipak sve udešeno radi nji , 
makar Ti to htjela ili ne htjela. I zato ne možeš 


130 


zbaciti svu odgovornost za sebe. Pazi, čovjek nije 
sam na svietu. On je'socialno biće, pa ima prema 
tome i’ socialnu odgovornost. I moda ima svoju 
socialnu misiju i socialnu odgovornost. 

Ili, čujem Te, kako tvrdiš, da ne ćeš biti stari 
žurnal. To i ne moraš. To nitko od Tebe ne traži. 
Ni Crkva, ni križarička organizacija. Odievaj se 
ukusno, suvremeno, a ako iz suvremene mode 
izbaciš samo ono, što je nečedno, ne ćeš zato biti 
stari žurnal, već naprotiv novi model, privlačiv za 
svakoga, koji ima pravi kršćanski ukus. 

Ili možda misliš, da se ne ćeš udati, ako se čedno 
odievaš. Zapamti, da se čestitom mužkarcu, pogo- 
tovo onda, kad si bira životnu družicu, više sviđa 
skromna, čedna, jednostavna djevojka od napirli- 
tane namiguše. Uostalom, ako bi Te netko uzeo 
samo radi Tvojih pretjerano suvremenih haljina, 
onda bolje, da se ne udaš, jer u tom braku ne će 
kralj evati trajna sreća. 

Mnogo puta čujemo naše Križarice, gdje se 
izpričavaju na svoju majku. — »Mama ne da, da 
nosim dulju haljinu.« — »Mama hoće, da nosim 
kratke rukave.« »Mama mi ne da, da nosim čara- 
pe.« — Znam, da ima takovih slučajeva. I da ih 
čak mnogo ima. Ali zašto Ti u svim drugim stva- 
rima ratuješ ša svojom majkom? I ratuješ i od- 
nosiš pobjedu. To je uviek, kad treba ići u sliko- 
kaz. Kad tražiš novaca za kakvu knjigu. Kad 
šetnja mora dulje trajati, nego to majka misli. Sta 
Ti u takvoj borbi sve ne pomaže? I dokazi, i uvje- 
ravanje, i suze. Samo u pitanju mode ne moljakaš 
i ne tražiš ništa, jer Ti majčin stav odgovara, jer 
je baš po Tvojoj volji. Priznaj, da je tako! 

Čuj, što o modi sude Tvoje drugarice. Donosi- 
mo ove misli iz prije spomenute ankete. 

»Križarica može da se odieva po modi, ali po 
onoj, koja štiti čednost i ljepotu. 


131 


Ako je prava Križarica, naći će i u najnovijoj 
modi samo ono, što je liepo i čedno. 

Križarica će uviek gledati, da njezino odievanje 
bude u skladu s odredbama katoličke Crkve. 

Upadno odievanje, kratki rukavi, veliki izrez i 
prozirna tkanina izazivlju poglede, kod kojih se 
poštena djevojka crveni. 

Križarica ne treba da bude hipermoderna, da u 
svim nastranostima sliedi modu. Ona može biti i 
pristojna i moderna. Dugi rukavi, pristojan kroj 
i pristojna tkanina ne smetaju haljini, da bude 
suvremena. 

NtUtražimo od Križarica, da.se oblače po modi 
svojih baka i prabaka. Ne, neka budu i moderne, 
ali bezuvjetno čedne i po želji Crkve. 

Loša, nečedna moda izvor je grieha nečistoće, a 
Križarica mora čuvati ne samo svoj, već i tuđi 
bieli lier.« 

Tako govore Križarice! Upoznaj, da si Ii, oas 
Ti pozvana, da budeš apostol čedne i r i- 
stojne mode. I da si pozvana, da svojom čed- 
nom modom čuvaš duše. I da svojim čednim odie- 
vanjem zadovoljuješ za griehe onih, koje su svo- 
jim nečednim odielima uzrokom mnogobrojnih 
grieha. 

Kad govorimo o apostolatu mode, tad moramo 
spomenuti i apostolat pristojnog s je- 
denja. Da! Na sramotu ženskih redova! Pogle- 
dajte, kako danas žene i djevojke sjede na šetali- 
štima, u munjovozu, na predavanjima, u radioni- 
cama, na sastancima, pa i na križarskim, čak i u 
crkvama. Suknja ne pokriva koljeno, već se od- 
maknula daleko iznad koljena. Kadgod čak toliko, 
da se vidi i rublje. Nekada su majke pokrivale 
koljena trogodišnjim djevočicama, a- danas ih od- 
krivaju odrasle djevojke, žene i majke. I one 
s boljim odgojem, i praktične katolikinje, i čak 
Križarice. Hoćemo li i opet tvrditi, da se to sasvim 


132 


slaže s radikalnim katolicizmom, sa ženskim do- 
r-tojanstvom, s uzvišenom misijom, koju je Bog 
ženi dao? Možemo li to tvrditi? 

Suknje preko koljena uviek, pa i 
kod sjedenja! 

Neka naše drage seljačke sestre ne misle, da se 
glede mode ne bi i njima štošta dalo reći. I kod 
njih se sve više uvodi gradski drač i korov. Pogo- 
tovo tamo, gdje nema narodne nošnje, ili ona izče- 
zava. Sve modne gluposti grada prodiru i u sela. 
Križarice na selima moraju biti brana toj poplavi, 
a ne da one podliežu prve poplavi gradske kaljuže. 

A drugdje opet, pa i tamo gdje se još nosi na- 
rodno odielo, previše djevojke traže od svojih ro- 
ditelja. Za svaki veći blagdan novo ruho. Inače 
ne idu u crkvu. Inače se ne pokazuju pred svie- 
tom. Traže od roditelja novo ruho, pa makar naj- 
nuždnije stvari iz kuće morale na prodaju. Pa ma- 
kar se i zemlja prodavala, ako je više kćeri. Pa 
makar se u kući slabo jelo. I s takvim se običajima 
treba boriti. I takvu seljačku mddu i običaje treba 
odsuditi. I na selima moraju Križarice biti nosite- 
ljice čedne mode. I na selima se moraju boriti 
protiv luksusa. I selo mora razumjeti potrebu 
kršćanske jednostavnosti i pravoga kršćanskoga 
ukusa. 

A što da Križarica misli o b o j a d i s a n j u 
lica i kose, o crvenilu na usnama i 
noktima? Neka Križarice same o tome govore! 

»Na žalost ima još danas mnogo žena, kojima je 
to ideal. Žalim svaku ženu, koja u današnje doba 
misli na takav luksus. Od toga nema koristi ni- 
kakve, ali ima mnogo štete. Žena, koja ima čitav 
sloj crvenila na usnama i sva je naprašena, nema 
ni stida ni ponosa. Mislim, da je i gospoda ne po- 
štuju. 

Šminkanje ne odobravam i ustajem protiv sva- 
ke žene, koja tako zavodi mužkarce. Žena time ' 


133 


sebe ponizuje. Igra ulogu prazne lutke. Osobito 
to zamjeravam intelektualkama. 

Odurno je i strašljivo sastati se u noći s takvom 
osobom pri svietlu. To su utjelovljene nakaze. 

Ovako dotjerivanje pristaje samo ženama iz 
polusvieta, a ne Križarici, koja hoće, da Krist i 
njegovo Evanđelje zavladaju svietom.« 

Ozbiljna i razborita Ines stala se najednom ma- 
hati. Sto je to? Sto joj je došlo? Hoću li je upo- 
zoriti, da to nije u redu? Ipak sam pričekala još, 
da vidim, nije li to slučajni i prolazni hir. Ali nije 
bio! Kako je težko obračunavati s takvim stva- 
rima! 

— Ines, zašto se mažeš? 

— Volja me je! 

— Ti znaš, da se organizacija bori protiv toga, 
pa kako to onda opravdavaš u svojoj križarskoj 
savjesti? 

Ines se samo smijala. Drugi dan bio je rub crve- 
nila na usnama još veći i napadniji. Ali, pustila 
sam ipak, da vidim što će vrieme učiniti. 

No Ines je došla namazanih usana i na zajed- 
ničku sv. Pričest. 

— Ines, to ne ide! To je sramota za običnu vjer- 
nicu, a kamoli za Križaricu. 

Ines se uvriedi i ode ravno iz crkve. Viđevala 
sam je kasnije vrlo često. Odielo, frizura, lice, 
cipele, sve je na njoj vikalo, i izazivalo svačije 
poglede. Kad me je opazila, digla je prkosno gla- 
vu. Dok druge bivše članice i dalje srdačno po- 
zdravljaju, Ines je gledala na drugu stranu. 

O Ines! Stani! Ne boj se! Ne ljutim se na te! 
Neka te anđeli čuvaju, ako se ti sama ne znaš . . . 
Zar misliš, da će ti mračni mužki pogledi, koji te 
prate, donieti sreću? ... ■ 

* 


Znam, vi bi htjele još nekoliko primjera o modi. 
Da znate, kako mi je o modi već težko govoriti, a 
još teže pisati. Koliko sam puta o njoj govorila! 
Koliko pisala! A koliko puta uredovala! Rukavi su 
se produljivali prije procesije na samom sabira- 
lištu. Inače se moralo iz nje! I suknje su se pro- 
duljivale! Mnogo su puta članice govorile, da ne- 
maju materiala za produljivanje, ali se uzposta- 
vilo, da je rub na suknji neobično širok ili da je 
suknja podvinuta oko pasa. 

Koliko su se puta članice, koje nisu bile obu- 
čene, kako treba, sakrivale preda mnom. Bježale 
su u kućne veže ili su se okrenule prema dućanu, 
da ih ne uočim. A na V. K. S. su dolazile obučene, 
kako treba, pa neka sestra Marica misli, da je sve 
u redu. 

Ali pustimo sve to! Izpričat ću vam iz naše ži- 
lave borbe protiv nastranosti u modi samo đvie 
stvari. 

Jednu mi je pričala Ljubica iz Nove Gradiške. 
Njih nekoliko pošle su u nedjeljno poslije podne 
u susjedno selo, da osnuju Križarice. Obukle su 
se baš putnički. Neke lagane ljetne haljinice, 
kratke i vrlo kratkih rukava, i sandale na bosu 
nogu. 

Djevojke su ih čekale. Poslije blagoslova bit će 
prvi sastanak. Govoriti će Ljubica. 

I bilo je tako. Ljubica je govorila liepo, odu- 
ševljeno. Ali djevojke su ukočeno gledale i ništa 
više. Ni jedna iskra oduševljenja. Ni jedna rieč 
potvrđivanja . . . Ljubica je svršila svoj govor. 

— Sto imate na ovo izlaganje reći, sestre? 

— Ništa! 

— Kako ništa? Da li ste me razumjele? Slažete 
li se s time? 

— Da, slažemo se, ali jedno ne razumijemo! 

— Što? Kaži slobodno! 


134 


135 


\ 


— Kako se vaše odielo slaže s onim, što ste go- 
vorili? 

Ljubici je bilo dosta. I ostalima. Ta je opazka 
djelovala jače od svih govora i članaka, od svih 
savjeta i okružnica V. K. S-a. 

To je jedna zgoda. A drugu mi nije trebalo pri- 
čati, jer sam je sama vidjela. 

Jednoga dana ušla sam u Nevenkin salon. To 
vam je križarički šivaći salon. Mala prostorija bila 
je puna djevojaka, a svaka s velikim omotom u 
ruci. Bile su tu Melita, Blanka, Marija, Ankica, 
Ivančica i druge. Doniele su svoje haljine, koje 
nisu bile po križarskoj modi. Neka ih Nevenka 
popravi. 

— Šta ti je rekla mama, kad si se odlučila na 
taj korak, pitala sam Melitu. 

— Nije pravo ni vidjela, što vučem sa sobom, 
a kad haljine donesem opet kući, što može! 

— A kako je kod tebe bilo, Marijo! 

— Ja nisam još u svemu uspjela! Danas sam 
doniela tek jednu haljinu, a drugi puta ću ostalo. 
Mislim, da je taj put za moju mamu najzgodniji. 

— A tvoja mama, Blanka? 

— Mrmljala je u početku, govorila je, da sam 
poludila, ah na koncu je ušutjela. 

I druge su međutim nadolazile i pripoviedale 
isto. Nevenkin je salon imao tjedan dana posla, 
dok je sve haljine uredio. 

Evo, Križarice, to su sudovi, to je rad, to je na- 
stojanje Tvojih susestara. Da li Ti se sviđaju? 
Hoćeš li i Ti za njima? Hoćeš li u povorku mudrih 
djevica, koje .sliede Mariju, ili onih ludih djevo- 
jaka, kojima se svjetiljke ugasiše. 

Ali što Te to pitam! Ta Ti si već izabrala put! 

Za Marijom! Za Marijom! 


136 


Ples 


Mi ne kanimo ovdje obširno razpravljati o plesu. 
Sigurno je, da je ples izražaj čovječje radosti. Da 
plešu svi narodi. I divlji i civilizirani. Da je ples 
umjetnost i da sam po sebi nije zao. U svojoj knji- 
žici »Katolici i novi plesovi« tvrdi dr. Merz: »Ples 
postaje u toliko loš, ukoliko se stavlja u službu 
neurednim strastima.« (Str. 8). 

Crkveni otci odgovarali su vjernike od plesa. 
Zašto? Jer ples, iako nije sam po sebi griešan, 
može vrlo lako postati prigoda za grieh. A kršća- 
nin se pomno čuva svake takove prigode. I zato u 
staro kršćansko doba »novi obraćenici, da pokažu, 
kako nemaju više ništa zajedničko s poganstvom 
i njegovim običajima, prestali su plesati.« (Isto, 
str. 9.). 

Sv. Franjo Saleški daje ovakove naputke Filo- 
tei: »Ako te koja okolnost, iz koje se ne možeš ni 
najboljom voljom osloboditi, prisili da ideš na 
ples, pazi, da ti ples bude kako treba udešen. A 
kako mora da bude udešen? Mora da je pun 1. 
čednosti, 2. dostojanstva, 3. daje s 
dobrom nakanom. Pleši 4. malo i 5. 
riedko, jer ako činiš drugčije, onda ti prieti 
opasnost, da zavoliš ples... Ovakove 
zabave 1. raztresaju duh pobožnosti; 
po njima 2. oslabe sile, 3. ohladni lju- 
bav i 4. budi se u duši stotinu vrsta zloče- 
stih nagnuća; stoga se njima treba služiti 
velikom r a z b o r i t o š ć u.« (str. 11.). 

Da ples ne bude grieh, prigoda na grieh, ni ni- 
kakvo sjetilno zadovoljavanje, ne smije dati pri- 
liku »nijednoj nepristojnoj kretnji, nijednom 
previše slobodnom doticanju, ni- 
jednom odviše lintimnom zbliženju 
između odraslih osoba raznoga spola, nijednom 
ružnom stavu, nijednom obuhva ta nj u, 


137 


nijednom grljenju, koje podražuje sjetilne 
strasti.« (str. 12.). 

Dakako, da treba još napose iztaknuti, da odielo 
plesačica mora biti čedno i pristojno. To su pra- 
vila za stare plesove. Pa i od njih odgovaraju raz- 
boriti svećenici mlade duše, pogotovo od plesova 
u noći, od maskiranih plesova i neprestanog ple- 
sanja s jednom osobom. 

A što da tek reknemo o modernim plesovima? 
O plesovima, koje danas viđamo u plesnim salo- 
nima, u malim pokrajinskim dvoranama i zagu- 
šljivim krčmama? 

Danas malo tko pazi na zakone pristojnosti kod 
plesa. Danas nema sv. Franje Saleškog, da daje 
upute mladim djevojkama prije plesa. Danas dje- 
vojke dolaze na plesove same, a kući ih prate ka- 
valiri u rano jutro. Kavaliri, kuje je noć, muzika, 
alkohol, razbludna atmosfera učinila neprisebni- 
ma, poludivljima. 

A kretnje i način plesanja kod zabranjenih ple- 
sova? »Ovi su plesovi znak moralnog boljševi- 
zma.« (str. 18.). Unose neurednost u mišljenje 
plesača, zablude u prosuđivanje, odtupljuju volju, 
izazivaju prevlast nižih nagona. Papa Benedikt 
XV. govorio je o plesovima, »koji su došli nedavno 
iz barbarskih krajeva u modu elegantnih ljudi i 
od kojih se ne može naći ništa zgodnije, što bi 
poništilo svaki stid.« (str. 19.). 

Jedan svjetski plesač označio je moderne ple- 
sove ovako: tango, nečist; fox-tratt, ciničan; jazz, 
grub; schottich i espagnole, izazovan; schimmy i 
blue, tup i trzav. 

Parižki biskup Dubois rekao je, »da ti plesovi 
ne tvore samo bližu prigodu grieha, već su sami 
po sebi grieh.« (str. 20.). Sami su po sebi grieh, 
jer su plesač i plesačica u tiesnoj blizini, jer su 
koraci nepristojni i jer ih prati nečednost golo- 
tinje. 


138 


Biskupi pojedinih biskupija osudili su suvreme- 
ne plesove poimence i izdali stroge naredbe rodi- 
teljima i odgajateljima. Evo ih nekoliko. 

»Osuđujemo, kaže kardinal nadbiskup parižki, 
ples stranoga podrietla, poznat pod imenom 
tango, koji je po svojoj naravi -bezsraman i 
vrieđa ćudoređe. Kršćani ga po savjesti ne smiju 
plesati. 

Tango, kada se izvodi po svojim posebnim 
pravilima, veli msgr. Chollet, nadbiskup u Ca- 
brai-a, jest ples, koji je do temelja opasan za ću- 
doređe . . . Stalo nam je do toga, da na taj običaj 
svratimo pažnju kršćanskih obitelji, koje pod ni- 
kojim uvjetom ne će kod njega sudjelovati, niti 
će mu otvoriti svojih salona. Upozoravamo tako- 
đer izpovjednike, koji će svom odlučnošću voje- 
vati proti jednom od najmoćnijih razarača fran- 
cuzkog ćudoređa.« (str. 21.). 

»35. poglavlje crkvenih naredaba biskupije u 
Quebecu (Kanada) donosi sliedeću odluku: Osu- 
đujemo plesove kao tango, fox-trott, tur- 
key-trott, camel-trott, schimmy, 
onestep, check-tochek, two-step, i 
druge iste vrste, kojega mu drago bili imena, koji 
su sami po sebi bestidni; i također plesove, koji se 
plešu bestidno kao valcer, polka, koji se da- 
nas obično na bestidan način plešu. Odlučno ih 
osuđujemo kao bliže prilike grieha i izričito ih za- 
branjujemo u cieloj našoj biskupiji, tako da onaj, 
neka nas od toga Bog očuvao, koji bi se usudio, 
da u njima sudjeluje, ili bi dopustio, da se plešu 
u njegovoj kući, taj bi učinio težki grieh nepo- 
slušnosti.« 

Godine 1923. austrijski su biskupi zabranili: 
onestep, fox trott, tango, schimmy. Biskupi vele, 
da je plesanje tih plesova nespojivo s kršćanstvom, 
težki grieh i težka sablazan te nalažu izpovjedni- 


139 


cima, da uzkrate odrješenje majkama, koje dozvo- 
ljavaju kćerima polazak ovih plesova.« (str. 22.). 

No biskupi ne brane samo nove plesove po- 
imence, već brane sve plesove, bili to plesovi sa- 
dašnjice ili budućnosti, zvali se oni ne znam ko- 
jim imenom, ako u njima dolaze stavovi: lice uz 
lice, prsa uz prsa, noge među nogama. 

Biskupske. zabrane mogu vezati pod grieh. »Ako 
su vam nepoznate zabrane, ili ako se nalazite u 
zemlji, gdje ne postoje takve zabrane, vi plešući 
ne počinjate grieh protiv poslušnosti, a možda ne 
griešite ni proti čistoći. No možete li tvrditi, da ne 
griešite proti ljubavi!?« (str. 25.). Zašto proti lju- 
bavi? Zato, jer ako moda ima socialnu misiju, 
onda i kod plesa treba paziti ne samo ha sebe, već 
i na dušu plesača. Ako Ti ne griešiš, može se do- 
goditi, da grieši tvoj plesač. A Ti moraš i o tome 
voditi računa. 

Mnogo puta čuje se iz katoličkih usta, od kato- 
ličkih djevojaka: »Svaki se ples može pristojno 
plesati. To, ovisi o plesačima.« Prema ovome svi 
plesovi, pa i tango, mogli bi se plesati u pristoj- 
nom obliku, kao što se valcer i polka mogu ple- 
sati u nepristojnom. Ali biskupi brane moderne 
plesove i u blažem, pristojnijem obliku. Evo što 
navodi o tome dr. Merz u toliko već puta spome- 
nutoj knjižici. 

»Neka se pripitomi, veli msgr. Gharost, ako se 
može, ovaj divljački kalem modernih plesova i 
neka se njegova prirođena bezstidnost manje ili 
više vještački popravi. Čim sretne koju srodnu 
ćud, uza sve preudesbe, poprimit će ipak svoju 
vatru i svoj prirođeni bies. On je otrov poganske 
putenosti, koji prodire u onaj socialni organizam, 
što ga je uobličilo sedamnaest vjekova kršćanskog 
spiritualizma i moralnog dostojanstva. On je više 
od pobune, on je u svojoj bitnosti i po svojoj 


140 


težnji anarhija najnižih nagona; on 
odbacuje stid i disciplinu.« 

»Vi znate, što sudi vaš biskup o ovim pristoj- 
nim preudesbama. Da se izbjegne osudi, 
nije dozvoljeno podmuklo se uticati onom, što 
sam čuo, da se nazivlje pristojnom interpretaci- 
jom tih nepristojnih igranki. To je samo tašti po- 
kušaj, da se uzmognu uvesti u kršćansko družtvo. 
Izkustva nam i priznanja iskrenih ljudi iz svieta 
dozvoljavaju tvrdnju, da su ove preudesbe 
nesposobne da ponište kod čuvstvene mladeži, u 
kojoj bukti život, prirođeno bezsramno obilježje 
ovih tuđinskih zabava.« (msgr. Quilliet). Isto je 
mišljenje izrekao glasoviti romanopisac i pozna- 
valac suvremenog družtva Paul Bourget: »Ovi po- 
sebni plesovi, stvoreni u svojim rodnim zemljama 
poradi posebne svrhe, ne mogu biti posve oslobo- 
đeni od svojih prvih nedostataka i u njima je 
sklonost, da se prije ili kasnije povrate 
svojoj prvotnoj naravi, t. j, da po- 
stanu nećudoredni.« 

»I njemački su biskupi zabranili te pristojne 
interpretacije«: Katolički se krugovi moraju kod 
njegovanja družtvenosti i gostoprimstva povra- 
titi staroj . jednostavnosti i čednosti. Razvratnost 
se i pijančevanja svake vrsti ne dadu spojiti s ka- 
toličkim naziranjem. Modemi plesovi, koji — jer 
su skoro svi najgoreg podrietla — ugrožavaju stid- 
ljivost i čednost, ne smiju se podnositi u nikakvu, 
pa ni u takozvanom profinjenom 
obliku.« (str. 26., 27.). 

A sad čuj, što o današnjem plesu sude Tvoje 
sestre Križarice. Dosada si slušala rieč Crkve, a 
sad čuj njihovu rieč. 

145 Križarica odgovaralo je na anketu o plesu. 
Na prvo pitanje — Zašto ne volim ples — evo ne- 
koliko odgovora: 


141 


»Ples je nepristojan. Odvratan je i nećudore- 
dan. — Poguban za dušu i tielo. — Škodi zdravlju. 
— Dušu ostavlja praznom. — Ništa se dobro ne 
nauči na plesu. — Ne bih mogla učiti da plešem. — 
Glup mi je i mrzak. — Ples mi se čini smiešan. — 
Ples je smiešno vrtenje.« 

Tako odgovara 68% djevojaka. 

Na drugo pitanje — Sto mislim o načinu današ- 
njeg plesa — odgovaraju ovako: 

»Ples je prost. — Današnji je ples seksualno 
razdraživanje. On je izgubio vriednost kao umjet- 
nost. — Ples je igranje nečednih kretnja i kva- 
renje savjesti. — Izaziva čudne osjećaje i pobu- 
đuje strasti. — Današnji plesovi u dvoje su kuga 
i za starije djevojke, a kamoli za mlađariju. — 
Ples je uviek neodgojno djelovao. Nikada nije od- 
gajao prave karaktere. — Većina plesova uobće 
nije ples, nego natezanje. — Nepristojan je u raz- 
košnim salonima, kao i skromnim provincijskim 
prostorijama. Može izpasti i kao svinjarija. — Da- 
našnji način plesa ide za tim, da ojača senzual- 
nost. Često se uobće ne pleše radi plesa, nego iz 
erotičkih motiva. — U plesu ima nešto pogansko- 
ga. — Opasan je radi sanjarske glasbe. — Da- 
našnji je ples izživljavanje. — Zgadio mi se pod- 
puno. 

Na plesu su djevojke kao figure. — Ples je 
kriv, da je današnji djevojački sviet tako neozbi- 
ljan. — Djevojke su izložene kojekakovim tipovi- 
ma. Često mislim, šta bi majka rekla svojoj kćer- 
ki, da je u plesnoj pozi vidi pred kućom ili gdje 
drugdje; volim liepi ples, ali pošto je to rieđkost, 
to radije izpuštam i taj riedki časak zabave poradi 
sati srčbe i gnušanja.« 

Na ove iskrene odgovore nastavlja naš »Za 
vjeru i dom«: 

»68% je veliki broj. Ima li onda križarička or- 
ganizacija pravo, da se bori protiv plesa? I zar ćeš 


142 


Ti plesati i dalje, iako 68% Tvojih sestara osu- 
đuje ples, truje na plesu svoje duše, a neke pri- 
znaju, da grieše, ili su bar u blizini grieha? Ti 
tvrdiš, da Te ples ne smućuje. A zar Ti onih 68% 
Tvojih sestara ne govori, da bi trebala prestati s 
plesom poradi njih. Poradi svih onih djevojaka, 
a da o plesačima i ne govorimo, koje ples smu- 
ćuje i uznemiruje, u grieh dovodi, iako si Ti za 
sebe uvjerena, da Ti ples ne škodi.« (g. 1938. br. 

. U, 12.)- 

Na pitanje — Bi li mogla iza plesa mirne savjesti 
ići istog jutra, kad svrši ples, sv. Pričesti bez izpo- 
viedi — 75 Križarica odgovorilo je sa »ne«, 47 sa 
»da«, 15 sa »kako kada«, a 8 ih nije odgovorilo na 
to pitanje. 

»Morala bih ići prije sv. Pričesti na izpovieđ, 
jer se na plesu djevojke svašta razgovaraju. — Nq 
plesu se svašta događa: prostota, nemoral. — Kod 
plesa mi dolaze napamet nečiste misli i želje. — 
Imam nešto nečista, što tereti dušu. — Bojala bih 
se, da sam zlo djelovala na onoga, s kime sam 
plesala. — Kad mi se plesač previše približi, to 
izazivlje u meni nečiste misli.« 

Nakon ovih odgovora naš »Za vjeru i dom« 
ovako proslieđuje: 

»A što će na ove odgovore kazati one, koje na postav- 
ljeno pitanje odgovaraju sa »da«. Znam, reći će, da se 
takve misli nisu nikad pojavile u njihovoj duši. Vjeru- 
jem, da to može biti. I da djevojka s plesa ode s posve 
netaknutom dušom. No gdje je garancija, da će to tako 
uviek biti? X ne će li jednom duša ipak doći u pogibelj, 
da se okalja, ili da izgubi svoju kristalnu prozirnost i 
sniežnu bjelinu. 

Jednom su pokojnom dru Ivanu Merzu isto tako do- 
kazivali, da se kod plesa, mješovitog kupanja i sličnih 
stvari ne mora sagriešiti. A on je ozbiljno odgovorio: »Da, 
uviek se ne grieši, ali se lopta s grješnim mislima.« A na 
čuđenje prisutnih obrazložio je to ovako: »Neuredne misli 
kod zdravih i normalnih ljudi redovito dolaze. Katolička 
djevojka i katolički mladić ih, doduše, odbijaju, ali one 
se opet vraćaju. Eto, što znači loptanje S neurednim mis- 


143 


lima. A tko može garantirati, da će to loptanje uviek 
dobro izpasti ? « 

Budimo iskrene same sebi i ođvažno pogledajmo u 
svoju dušu. Ples nije nikada nikoga opametio, popravio, 
naobrazio. Naprotiv, on sam po sebi raztresuje, uznemi- 
ruje, onesposobljuje za ozbiljan rad. Pravo ima ona 
Tvoja drugarica, koja priznaje, da ples u djevojkama po- 
buđuje taštinu. Ili: Djevojke plešu, da pokažu svoje ha- 
ljine i da im se drugi dive. Cieli dan, cieli mjesec, ciela 
plesna sezona prolazi djevojkama samo u brizi na ples. 
Jedna Tvoja drugarica sa školskih klupa piše: Djevojke 
samoi misle, kako će ići u plesnu školu i na plesni vjen- 
čić. U školi se neprestano dogovaraju, kakve će haljine 
imati za ples, s kim će plesati i gdje će biti kakva ča- 
janka. 

Mi danas toliko govorimo, kako sviet, naš narod, naše 
obitelji treba spasiti. No hoće li spas doći preko ovako 
neozbiljnog, raztresenog i lakoumnog ženskog naraštaja? 
Da li je uobće moguće zamisliti jednu snažnu apostolsku 
djelatnost kod djevojaka, koje plešu? .... Ako si doista 
iskrena, morat ćeš odgovoriti sa ne. 

A Tvoj će upliv na druge, Tvoj apostolat, Tvoje kato- 
ličko djelovanje, i Tvoj udio u izgradnji Kraljevstva Kri- 
stova u hrvatskom narodu biti još manji, nikakav, ako se 
Ti, kako Merz kaže, loptaš s neurednim mislima, ako Ti 
nije stalo, da sačuvaš kristalnu čistoću i ne brineš se, 
da uviek možeš podpuno čistog srdca ući u svetinju nad 
svetinjama. 

Križarice biraj! Odluči! Ili — ili! Ili ćemo biti čista 
katolička Kristova vojska, ili nas ne treba. (g. 1938. br. 
11 , 12 .). 

Još g. 192 6. odlučile su hrvatske 
Orliće, da neće plesati ništa osim 
čednih narodnih kola. Taj se je zaklju- 
čak toliko puta ponavljao na tečajevima i u dru- 
gim svečanim zgodama i u orličkoj i u križaričkoj 
organizaciji. Pa zar ćemo o petnaestgodišnjici 
Merzove smrti oboriti zaključak, za koji se Merz 
tako zalagao. I još u ova težka ratna vremena, kad 
u svakom času toliki životi padaju? 

Ne, ne ćemo! Nikada i ni za što! 

Smije li ipak Križarica polaziti plesnu ško- 
1 u? Majka je tjera. Naučit će se finom ponašanju 


144 


i otmjenosti. Polazit će plesnu školu, samo da po- 
stane gibiva i elastična, a na zabave ne će ići. 

Može li to baš tako biti? Ne poznam nijedne 
djevojke, koja nakon plesne škole nije polazila 
zabave. Ta plesna škola jest uvod u zabave. I nitko 
ne polazi plesnu školu radi same gibivosti i elasti- 
čnosti, već zato, da može tu gibivost i elastičnost 
pokazati pred nekim; u plesnoj dvorani, pred mla- 
dim ljudima, pred udvaračima. A majke? Istina 
je, da majke mnogo puta tjeraju kćeri u plesnu 
školu, ali tu vriedi ona opazka, koju smo već iz- 
takli kod mode. Kako to, da je kći baš u tim stva- 
rima tako slaba i popustljiva prema majci? 

Ne, Križarica ne pleše! 

»Plesati? Zašto bih plesala? Blažena Djevica 
nije nikada plesala«, piše nam jedna Varaždinka. 
A jedna iz Novalje tvrdi: »Kod nas ne pleše nitko. 
Ne plešem, jer držim do moga križa, do moje kri- 
žarske časti.« 

Tako govore Križarice! 

Jedna nam seljačka sestra iz Dalmacije piše: 
»Uviek me čudi, a više puta i buni, da naši kon- 
vikti priređuju za svoje učenice ples. S jednom 
sam osobom razgovarala o plesu, a ona se branila, 
da ples nije zlo, jer kad bi bilo zlo, častne sestre 
ga ne bi dozvoljavale.« 

Da i tu ne bude zabune, bilježimo naredbu bi- 
skupa iz Linza od 9. VIII. 1924., koju je upravio 
svim zavodima častnih sestara; »Isto se tako za- 
branjuje obdržavanje i priređivanje plesnih teča- 
jeva u zavodima, kojima upravljaju redovnice.« 

A onda još jedno! Kako ćemo se držati 
na križarskim priredbama? Hoće li i 
one, radi druge publike, završiti zabavom, plesom? 
I na to se pitanje odgovaralo u anketi. Od 145 Kri- 
žarica, koje su u anketi sudjelovale, 92 su odgo- 
vorile sa »ne«, 41 sa »da«, a 12 »samo s pristoj- 
nim plesovima.« 


Mladost vedrine 10 


145 


Zašto ne? 

»Jer sve ono idealno, što se stekne na programu, 
ples iza programa razruši.« A druga jedna još 
energičnije nastupa: »Nije se trebalo ni postaviti 
pitanje, da li mogu križarske proslave završiti 
plesom. One se moraju prirediti bez plesa.« 

Ti odgovori su sasvim u skladu s onim, što je 

0 križarskim priredbama mislio dr. Merz. 

U pismu gđici X piše on ovako: 

»Izkustvo je pokazalo, da naše veće priredbe 
loše svršavaju. Ako naši sletovi imadu apostolsku 
svrhu, to ne smiju završiti narodnom veselicom. 
Time se sav blagotvorni učinak, za kojim idemo, 
razvodni. Moje je mišljenje, da se sve ove javne 

1 veće produkcije imadu završiti kakvom teofo- 
ričkom procesijom ili procesijom sa sviećama ili 
pjevanjem Tebe Boga hvalimo. U Rimu je tako u 
Coloseju završio Narodni kongres mladeži i osta- 
vio je u dušama svih neizrecivo liepe dojmove.« 

(»Božji čovjek Hrvatske«, str. 54.). 

U smjernicama SHO (HOS-a) o stvaranju krš- 
ćanskih običaja još je to potanje obradio. 

»Neka se akademije i javni nastupi nikad ne 
završe veselicom. Time se izbriše ili oslabi idejni 
dojam te katoličke manifestacije, za kojim se u 
prvom redu ide, a skreće se onim putem, kojim 
idu protukatoličke, interkonfesionalne i indife- 
rentne organizacije. 

Kao zadnja točka akademija, javnih nastupa i 
drugih javnih priredbi neka se redovno uvrsti 
nešto svečanijega, što ostavlja dublji i trajni do- 
jam kod gledalaca. Osobito naši javni nastupi ne- 
ka se redovno završe pjevanjem: »Hoćemo Boga«, 
»Orlovske himne«, »Liepe naše«, a naročito sve- 
čane priredbe i s pjevanjem »Vjerujem« ili »Tebe 
Boga hvalimo.« Time je svršena ciela priredba i 
ne smije da bude neslužbenog diela, kod kojega 
je, kako je izkustvo kod nas dokazalo, težko držati 

146 



disciplinu, već i stoga, što se među naše članstvo 
lako umiešaju nepoćudni elementi, koji onda po- 
činju davati neorlovski ton cielom razpoloženju 
ovoga neslužbenog diela i tako iznatno oslabe 
idejni dojam službene javne priredbe, za kojim 
se išlo.« 

Za naša družtva mora biti mjerodavno i ono, 
što je za katoličke priredbe odredio preuzv. nad- 
biskup zagrebački i hrvatski metropolita d r. 
Alojzije Stepinac. 

»A) čedna, oplemenjena 1 liepa narodna kola neka se 
dopuštaju svuda. Ona neka postanu redovne Igre naših 
zabavnih priredaba. 

B) U mjestima, gdje dosada nije bilo običaja da mla- 
dež pleše ni t. zv. starinske plesove (valcer, polku, kva- 
drilu i t. d.) , neka se suzbija uvađanje tih plesova u na- 
rod, a posebno u naša katolička družtva. 

C) U mjestima, gdje su ti starinski plesovi razšireni, 
posebno na selima, gdje su oni postali, makar i loš na- 
rodni običaj, treba sve uložiti, da se ti plesovi plešu pri- 
stojno i samo u prisutnosti Starijih. Duhovnici će su- 
stavno uz pomoć uzgojenih katoličkih svjetovnjaka ra- 
diti, da se i ovi plesovi polako iztisnu, i da zabave naše 
mladeži budu u novom stilu, bez plesova u dvoje, ma i 
starinskih, samo uz oplemenjena narodna kola i igre. — 
Duhovnici svih katoličkih družtava u mjestima, gdje su 
uzgojnim sredstvima i uplivom na mladež postigli toliko 
spoznanja i zrelosti, da to, ne će škoditi našim društvima, 
dogovorno mogu za cielo. mjesto, odnosno kraj, dokinuti 
uobće i ovakove starinske plesove, istovremeno za sva 
katolička družtva. 

D) Moderni plesovi i . starinski plesovi, plesani nečed- 
no, ne mogu se uobće u našim društvima nikada dopustiti. 

E) Ovih načela imadu se držati članovi naših organi- 
zacija ne samo kod zabava u vlastitom družtvu, nego i 
onda, ako polaze na priredbe drugih družtava. 

F) Istih načela neka se drži i druga publika.. na prired- 
bama katoličkih društava.« 

Križarica sluša glas Crkve ne samo onda, kad 
j°j to godi, nego i onda, kad Crkva traži od nje 
stanovite žrtve. Prava Križarica ne pleše. Prava 
Križarica ne ide u plesnu školu. Prave Križarice 

147 


budno bdiju, da križarske priredbe budu kako 
treba. 

Kad se jedna Orlića tužila Merzu, da će borba 
protiv plesa biti težka, jer Orlovi tu borbu ne 
shvaćaju, odgovorio joj je on: 

»Slobodno se sprijateljite s mišlju, da će Orliće 
biti u ćudorednom pogledu korektnije od Orlova 
(moderni plesovi i t. d.) i u tom pogledu može 
vam lebditi pred očima misao sv. Pavla: Žena 
vjerna posvećuje muža nevjerna. I ako se tu ne 
može govoriti o nevjeri u doslovnom značenju, 
ipak Orliće treba da vrše etički utjecaj na Orlove. 

Zašto bi Orliće klipsale za Orlovima, zašto se u 
njima ne bi uzgajao ponos i sviest, da one u 
saobraćaju moraju biti aktivni faktor pridizanja, 
a ne pasivnog klipsanja za muškarcima. Ako vas 
je izkustvo uvjerilo, da Orlovi nisu tako radikalni 
u tim pitanjima plesa i slično, to tom realnom 
činjenicom valja računati i u Orlicama još većma 
uzgajati tu sviest, da one moraju biti i prema 
Orlovima nositelj icama toga radikalizma. Orlove 
će to možda izprva malo upeći, ali je uviek bolje, 
da je neki mali razboriti borbeni stav između na- 
ših dviju organizacija i njezina članstva, nego li 
tiesno prijateljstvo!« 

* 

Zamislimo se i danas u to! 

A pokladne zabave? Zar mi nemamo 
pravo, da se proveselimo, zabavimo? — Imamo! 
Još više nego ostali. Ali takve pokladne vesele 
priredbe najbolje, da si djevojke prirede same. 
A ako se za javnost udesi kakva priredba, i onda 
Križarica nikad ni ne dolazi ni ne odlazi s nje bez 
pratnje roditelja. Točke programa neka budu 
vesele, ali pristojne. Iza programa nema plesa. Ne 
prodaje se alkohol, ne razbijaju se čaše. Šaljiva 
pošta mora proći kroz cenzuru. Maske nemaju 
pristup, i sve se svršava najkasnije do ponoći. 

148 


Da, i u časovima veselja i zabave treba se dr- 
žati križarski, treba razviti svoj posebni križarski 
stil. 

Ali Ti bi htjela i ovdje nekoliko primjera, kako 
su se Križarice odricale plesa! I kako su društva 
odgovarala na stroge križarske propise o plešu! 
One Križarice i ona društva, koja nisu nikako 
htjela računati s onih 68% članstva, .koje je protiv 
plesa. 

Jedne zime bila sam u velikom podravskom 
selu Virju. Ono je na glasu sa svoje veličine, sa 
svoga bogatstva i sa mahnitog plesa. Ciela Podra- 
vina pleše. Pleše se i u jeseni i u zimi i na prolje- 
će. U gostionama, u kućama, u dvoranama, na pu- 
tevima. Kad plesna sezona dođe, plesni orkan za- 
hvati sve, obavije sve, poruši sve. Tu nema više 
razuma, razboritog suđenja. Noge se same okreću, 
a u ušima neprestano odzvanja plesna muzika. 

I tad se mladež vrti divlje, strastveno, do u 
kasnu noć, do jutra. Naravno, i nepristojne se šale 
čuju, ali tko bi za to mario! I mužka se mladež 
opija, no ništa za to! Za djevojačku čast ne mari 
nitko! Ta nije ni skupa! Pa to i nije takav grieh, 
ako se momci i djevojke sred plesa ljube i navlače 
tako, da bude i poderanih odiela i razčupanih 
glava. 

A Križarice nisu bile skoro ništa bolje od osta- 
lih djevojaka. I one su plesale. Razgovarala sam 
s njima sasvim otvoreno. Priznale su zle posljedice 
plesa. Čestitost ženskoga svieta sve je manja. Ne- 
odgojene djece, raztrovanih obitelji sve više. Ali 
što se može? Djevojke se ne će udati, ako ne 
plešu. 

Kroz tri dana tečaja neprestano sam se svra- 
ćala na to pitanje. Pustila sam, da one govore. A 
govorila sam i ja. Merzovim riečima i Merzovim 
izvodima. I mnogo sam molila. 


149 


Posljednji dan, na -završetku tečaja, prignuta 
sam se strastvenoj plesačici, koja je prvi dan naj- 
više galamila, ali je do konca tečaja ušutjela sa~ 
svim. 

Marice, hoćeš li biti dobra? Ona je odmah 

shvatila na što ciljam. 

— Hoću! 

— Marice, kako dugo? 

— Zauviek! 

— Doista? 

— Doista! 

Marice! ... I moja se ruka nehotice digla, 

da pomiluje plave pletenice. 

Ali nije svagdje išlo tako lako kao u Vir ju. 
Bilo je i ljutih borba i okršaja. Kad savjet nije 
koristio, prišlo se kaznama. Najprije je V. K. S. 
zabranio društvima, koja se nisu okanila plesa, 
svako nastupanje i javne priredbe. Na ovakvu 
kaznu ozbiljnije članice su se ipak trgle, a one 
tvrdoglave su redovito izostale. A kadgod su o 
pala i ciela društva. Boljelo je to, ali moralo se 
tako. Da se načela održe, potrebna je mnogo puta 
i koja teška operacija. 

Ne znam, koja je operacija bila teža. Da li ona, 
kad se moralo amputirati cielo društvo, ili kad se 
morala ukloniti koja članica. 

I u mojoj blizini rasla je strastvena plesačica. 
Mala Mira. Do osamnaeste godine nije marila za 
ples, ali iza osamnaeste nije bilo plesa, čajanke, 
kućne ili javne zabave, na kojoj Mira ^ni je bila. 
Mira se često, bar svake nedjelje pričešćivala. A 
sad je nakon neproispavane noći išla na posljednju 
nedjeljnu Misu ili ju je uobće prespavala. 

Nikad je nisam korila za to. Čak joj nisam rekla 
ni rieči. Znala sam, da u toj dusi još nešto nije 
dozorilo, a kad dozori, da će se sama trgnuti i dići. 
Tek od vremena do vremena zavirila sam u nje- 


zine oči, da vidim, šta se u njima krije. Zadovolj- 
stvo ili nemir? Vedrina ili tama? 

Mira nije nikad izdržala moj pogled. Oborila je 
oči i porumenila u licu. 

Jednih praznika pošla je Mira na veliki godišnji 
križarički tečaj. Nakon duhovnih vježbi zvala me 
je jednoga poslije podneva. 

— Sestro Marice, imam vam nešto kazati. 

— Sto? 

— Nešto u četiri oka! 

— Evo me! 

— Sestro Marice, ne ću više plesati. Progledala 
sam! Vi se ne ćete trebati više žalostiti. I sasvim 
ću se posvetiti radu za duše. 

Primila sam je za ruke. I ne znam, čije su se 
suze u očima više caklile na žarkom južnom 
suncu .... 

Ali nisu samo pojedine duše bile pobjednice u 
borbi protiv plesa. Pobjeđivala su i čitava društva. 

Oveće mjesto na strmini nad morem . . . Odavno 
se poznamo, još iz orlovskih vremena. Ples u dvoje 
i nije baš razširen, ali se mnogo plešu neka doista 
nečedna narodna kola. A Križarice? Sastadoše se, 
dogovoriše i u nedjelju će provesti svoj plan. 

Iza večernjice uhvate se one u kolo oko crkve, 
u svoje staro narodno kolo, ali nečednih kretnji 
nema. Sve je to izpušteno, pa ipak se dade liepo 
plesati. 

Ostale djevojke gledaju u čudu, a još se više 
čude momci. No konačno se i njima to svidi, pa 
pomalo ulaze u kolo i oni, i danas je po Križari- 
cama nestalo u mjestu -nečednih kola .... 

Mali gradić bieli se na pospanom zatonu mor- 
skome. Pokladna je zabava, ali u plesnoj dvorani 
nema živahnosti. Mužke omladine sabralo se mno- 
go, ali plesačica nema. Gotovo sve djevojke u 
mjestu Križarice su i ne će da plešu. Priređivači 


150 


151 


plesa ljute se, psuju, ali što mogu! Zabava se pre- 
kida, mladići razočarani odilaze kućama. 

I kad se to još u nekoliko navrata ponovilo, 
plesne su zabave u mjestu ukinute. 

A u jednome gradiću na otoku zaprietiše se 
momci Križaricama »Ako ne ćete plesati, mi se 
ne ćemo ženiti s vama!« Djevojke su neustrašivo 
odgovorile: »Ako nas hoćete takve kakve jesmo, 
dobro, ako ne, i opet dobro.« 

Momci šute, a u dušama se dive. Jest, u križa- 
ričkim redovima izrasao je divan ženski nara- 
štaj! To će biti žene! To će biti majke! 

I to su pobjede! Pobjede Marijine djece! I 
Merzovih učenica! 


Da li zajednički odgoj? 

Zajednički odgoj ženske i mužke mladeži? Može 
li se to spojiti s odgojnim ciljevima naše organi- 
zacije? I kakva je bila praksa u orlovsko doba, 
a kakva danas? 

Uviek jednaka. Mužka se mladež odgaja u svo- 
jim organizacijama, a ženska u svojima. Podpuno 
odieljeno. O tome odieljenom odgoju naše mla- 
deži ovako piše dr. Merz u svojim spomenutim 
smjernicama: 

»O zajedničtvu mužke i ženske mladeži pišu 
biskupi ilirske provincije, a među njima biskup 
Mahnić: Hoćemo prije svega, da še u katoličkom 
omladinskim udruženjima zaprieči svako upozna- 
vanje ili zajedničtvo mladića i djevojaka. Nadalje 
veli biskup Mahnić u svojoj mariborskoj posla- 
.nici, da je idejna veza organizacija katoličkih uče- 
nika s organizacijama katoličkih učenica posvema 
dovoljna, pa zato želi, da se katoličke organizirane 
učenice u svojim posebnim organizacijama pri- 
pravljaju za svoj poziv. Presv. biskup Marušić 

152 


hvali one katoličke organizacije, koje imadu po 
spolovima odieljene organizacije, odieljene sa- 
stanke, odieljena odgojna glasila, odieljene redo- 
vite akademije, nastupe i sletove, odieljeno puto- 
vanje i odieljeno se zabavlja.« 

Tih smo se direktiva uviek držale. I zato kod 
nas nije bilo zajedničkih sastana- 
ka, predavanja i tečajeva. Ne samo iz 
straha, da se mladež prerano ne upozna, ne zalju- 
bi i kraj toga i duševno ne zakržlja, već i zato, 
jer su potrebe ženske naravi i ženske organizacije 
sasvim drugačije. Krivo je mišljenje, da se muž- 
koj i ženskoj mladeži mogu održati sasvim ista 
predavanja, sasvim jednaki tečajevi. Iako su ko- 
načni ciljevi organizacija isti, ipak u samoj na- 
ravi ženske mladeži i u njihovom životnom cilju 
ima toliko sasvim ženskih, sasvim specifičnih crta, 
da razboriti uzgajatelj mora s time računati i kod 
predavanja, i kod sastanaka, i kod tečajeva i u 
cjelokupnom odgojnom svome radu. Djevojka ne 
smije biti kopija mladića, jer to Bog nije htio. 
Ona ne smije oponašati mladića ni u svojoj mo- 
ralnoj, ni intelektualnoj izgradnji, jer to nije u 
Stvoritelj evom planu. Ona mora biti prava dje- 
vojka, prava žena, kao što i mladić mora biti pra- 
vi mladić, muž, čovjek. Svako miešanje i izjedna- 
čivanje bilo duševnih osebina, bilo životnih zada- 
taka, bilo vanjskih manifestacija ženske i mužke 
mladeži znači diranje u one razlike, u one duševne 
osebine, u one životne zadatke, koje je sam Bog 
postavio. 

Upravo radi toga razloga Crkva je bila uviek 
protiv zajedničkog odgajanja. Protiv koedukacije, 
u školi i u organizacijama. Obitelj je jedina sta- 
nica, gdje se može žensko i mužko zajednički od- 
gajati bez štete za duševni razvitak jedne ih dru- 
ge strane. Zašto? Jer je obitelj Bog tako uredio, 
da se u roditeljima sastaju sve specifične osebine 

153 




mužkoga i ženskoga spola, pa je zato njihovo pre- 
davanje mlađima razumljivo, jednostavno i na- 
ravno. Ali naglašujemo, samo obitelj ima tu spo- 
sobnost. Sve drugo su nevaljane patvorine, nezreli 
pokušaji unapried osuđeni na neuspjeh. U javnom 
životu Hrvatske ta je pojava ocienjena kako tre- 
ba, i zato je načelo našega školstva, bar za bu- 
dućnost, odieljene škole. Ženske škole sa ženskim 
nastavnicama i posebnim nastavnim programom. 

No dakako, da je i onaj prvi razlog odlučivao 
kod odluke o odieljenom uzgoju. Mladež, ako je 
zajedno, redovito se međusobno zaljubljuje. I to 
u najranijim godinama. Radi toga nastaje u njoj 
neko psihičko kočenje. Ta zaljubljena stanja 
hrane samo osjećajnost mladića ili mladih djevo- 
jaka, a intelektualna strana njihova, snaga volje, 
sasvim otupljuje, zahiri. Znade Crkva dobro, za- 
što ne valja koedukacija. I koje joj je krivo ko- 
rienje i koji su joj nezreli plodovi. I zato se kao 
najbolja, najizkusnija majka zalagala uviek, a 
zalaže i danas za odieljeni odgoj. Podpuno odie- 
ljeni! 

Evo, to su razlozi, radi kojih je Orlovstvo i Kri- 
žarstvo uviek energično tražilo odieljene 
sastanke, odieljene tečajeve, odie- 
ljene izlete, odieljena putovanja. 

Na izlete idu Križarice same! Sa svojim majka- 
ma i duhovnikom! Na putovanja isto tako! Ako 
na kakav kongres ili manifestaciju putuju Križari 
i Križarice, tad su u odieljenim vagonima ih ku- 
pejima. 

Križarstvo ne voli ni mješovitih pje- 
vačkih zborova. A još manje predstava 
s mješovitim ulogama. Istina je, mješo- 
viti zborovi ljepše pjevaju. Predstave s mješovi- 
tim ulogama bliže su životu, realnije. Ali Križar- 
stvo žrtvuje ono, što je umjetnički jače, snažnije, 
samo da ostane vjerno načelu: odieljeni odgoj. 

154 


Mnogi se čude, što branimo mješovite uloge. 
Sta se tu može dogoditi? Ništa! Ta naše su pri- 
redbe javne! Da, ali ne radi se tu samo o nastupu 
na pozornici. Radi se o nizu. pokusa, koji se odr- 
žavaju obično na večer. Pa što onda? Zar nije 
svećenik redovito kraj mladeži? ... A je li sveće- 
nik s mladeži i na putu kući u kasnim večernjim 
satima? I može li njegova prisutnost spriečiti rano 
zaljubljivanje među mlađahnim glumcima ili 
čudnu, neozbiljnu, bolestnu atmosferu, koja na- 
staje i mora nastati, kad se mladež obojega spola 
nađe zajedno. 

Merz je imao pravo. Ne ćemo mješovitih uloga 
u našim redovima. Mi smo protiv njih, jer smo 
Merzovi učenici, .Merzovi sljedbenici. 

Merz se ne oduševljava ni za redovite zajed- 
ničke priredbe. U svojim smjernicama govori on 
ovako: 

»Redovno priređuju Orlovi svoju zasebnu akademiju, 
a zasebnu Orliće. — Razumije se, da ova načela ne prieče, 
da prigodom riedkih, obćih, katoličkih, narodnih, pokra- 
jinskih, diecezanskih, župnih manifestacija u sporazumu 
s duhovnikom prirede sletove i akademije, koje se doduše 
obdržavaju na istom mjestu, ali ipak imadu odieljen ka- 
rakter.« (Biskup dr. Marušić HOS-u 7. VH. 1926.). 

A što da kažemo o kupanju? Samo se kupaj, 
ako Ti je potrebno za zdravlje. Ako se hoćeš u 
vodi malo proveseliti, odmoriti! Ako se želiš, na- 
vlažena valovima rieke ili mora, prosunčati. Ali 
nikad se ne kupaj u mužkom družtvu! Uviek u 
odieljenom prostoru, u odieljenom kupalištu. 

Kupališta su danas postala mjesta za upoznava- 
nje. Za koketeriju, flirt. Danas se malo tko i kupa 
radi zdravlja. To je mjesto, gdje je danas erotika 
progovorila glasnije nego igdje i nego ikada. Ti 
ne vjeruješ! Pogledaj današnje kupaće kostime! 
I kod mužkih i kod ženskih. Više se ljudsko tielo 
ne može ogoliti. Još može jedino biti sasvim bez 

155 



odiela. Pa da to ne djeluje na razbuktalu fanta- 
ziju, na mladenačku krv? To Ti nekom drugom 
dokazuj! Ili možda nisi nikad bila na kupalištu? 

Tad pogledaj slikopisne slike s plaže! Po 
gledaj plažu na našoj Savi! Pogledaj naša morska 
kupališta! Zar su badava naši biskupi morali izda- 
vati pastirska pisma, da se naše obale obrane od 
razvratnih stranaca? Od polugolih kupačica, koje 
su iz kupališta dolazile i u mjesto, čak i u crkvu. 
Od divljačkih plesova na našoj obali. Od javnog 
bluda. I redarstvo je moralo uredovati. I našlo je 
mnogo puta obilan plien. 

Čista djevojka, Križarica, ne će 
se nikada kupati na javnim, neodie- 
ljenim kupalištima. Niti u mužkom 
družtvu. Jer čemu da se ona, kako bi rekao Merz, 
lopta s kojekakvim sklizkim mislima, od straha 
da na njih ne pristane. A zašto bi se loptala, kad 
je stvorena za više, za neizmjerne visove, za sun- 
čane visove. 

Dapače, Križarice će kao družtvo poduzeti sve 
potrebne korake kod vlasti, da se mjestna kupa- 
lišta odiele i da se na njima sprieči nemoral. Kri- 
žarice moraju biti čuvarice ćudoređa. Pa i onda, 
kad ih to mnogo stoji. Sa svom energijom mla- 
dosti. Sa svim dostojanstvom sestara Marijinih. 

Križarica će paziti na svoj kupaći kostim i onda, 
kad je sama ili u ženskom družtvu. Ne mora on 
sizati preko koljena i imati rukave do lakta. Ni- 
smo mi zato. Ali neka ne bude ni od nekoliko cen- 
timetara oko bokova i od neke krpice izpod vrata. 
Križarica je uviek sestra Marijina, pa na to mora 
misliti i onda, kad se prepušta ljetnim radostima. 

A kako je Merz gledao na gimnastiku, žensku 
gimnastiku? Merz se mnogo time bavio, jer 
se u orličkoj organizaciji gimnastika njegovala. 

Merz odobrava gimnastiku, kojoj je svrha ja- 
čanje tiela, zdravlje, porast stege, jačanje volje. 


Dakako, da i ženska gimnastika mora imati svoje 
specifično žensko /jbiljež je. Zato preporuča vježbe 
u disanju, razne igre, narodna kola, proučavanje 
narodnih običaja, jednostavne i skladne proste 
vježbe te izbor iz ritmike. 

Oštro se obara na onu ritmiku, kojoj je svrha 
kult tiela. Bori se protiv gimnastike u kupaćem 
kostimu, jer guši stidljivost žene. Prema enciklici 
o uzgoju mladeži bori se protiv ženskih javnih 
vježbi, jer takove vježbe bude kod gledalaca erot- 
ska čuvstva, a ženu iznutra kvare i pomužkar- 
čuju. Tako je Merz govorio pred 15 godina. 

A što bi Merz danas rekao, kad bi vidio u hla- 
čama tolike skijašice, tolike djevojke na dvo- 
kolici? Sto bi rekao, kad bi vidio, kako djevojke 
u hlačama prolaze po ulicama u po biela dana? 
Kad bi vidio naše hazenašice? Njihov trener bar 
je u dugim hlačama, a one u hlačicama od neko- 
liko centimetara? Sto bi rekao kad bi vidio naše 
rekoderke u pliVanju, tenisu, atletici? Sto bi 
rekao? 

Ne znam! Ali jedno znam. Hrvatski narod ne će 
obnoviti ni skijašice, ni hazenašice, ni rekorderke 
na plivačkim utakmicama, ni prvakinje u tenisu, 
ni pobjednice u atletici, već one djevojke, žene i 
majke, kojima na čelu sja zviezda Marijine čisto- 
će, Marijine dobrote, Marijine svetosti. 

Samo te i takve obnoviti će Hrvatsku! 

Spasiti Hrvatsku! 

Djevojačko srdce 

I konačno smo došle do onoga najintimnijega, 
najskrivenijega u Tebi, do Tvoga srdca, draga 
Križarice. Do njegovih pokreta, do njegovih vibra- 
cija, do njegovog života. 



156 


157 


Možda će koja od Vas prezrivo manuti rukom. 
I još prezrivije se nasmiešiti. Srdce! Kakvo srdce? 
Ono kod mene ne znači ništa. Držim ga čvrsto u 
rukama i ne bojim ga se. Ono je poslušno i mirno. 
Pa uostalom! Što je srdce? Jedan običan mišić. 
Razum, volja, to je nešto, a ne srdce! 

Tako sigurno misle neke među Vama. A druge 
ne dižu tako prpošno glavu. I ne zaklinju se na 
svoj razum. Možda već naslućuju nemirne vibra- 
cije svoga srdca. Trzave pokrete njegove. I već se 
plaše svoga vlastitog srdca. Ta bilo je tako dugo 
mirno, sasvim mirno, a sad kao da se probudilo. 
Kako će svršiti ta borba s vlastitim srdcem? Tko 
će biti pobjednik? Tko pobieđeni? 

A trećima je već srdce sasvim nemirno posko- 
čilo, i one možda ni ne naslućuju, kako je zago- 
spodarilo u njima. Ni ne slute, kakvog tiranina no- 
se u sebi. 

Da, to srdce, koje znade biti neizrecivo veliko 
u ljubavi, u praštanju, u brizi za druge, u pre- 
danju, u žrtvi, to srdce koje može bregove dići i 
jaruge izravnati, na kome je toliko toga sagrađeno 
u obiteljima, u narodu, u svietu, to srdce može 
biti nesnosni tiranin, diktator. Može biti sliepo, 
maleno, uzko. Može biti nerazborito, divlje. Može 
mnogo toga porušiti, pokvariti, uništiti, slomiti 
u nama i u drugima, ako ne pazimo na nj, ako ne 
držimo njegove uzde, ako pustimo, da hara po 
svojoj volji. 

Kako to? Zašto to? Zašto to ljudsko srdce toliko 
znači? I zašto mu je Bog dao toliku moć? Zašto, 
je dozvolio, da tako glasno govori? 

Šesti je dan stvaranja. Posljednji dan. Iz Božje 
ruke upravo je izašao prvi čovjek — Adam. Kako 
mu se divan činio ovaj sviet! Kako se u njemu 
divio svemoćnoj Božjoj ruci! Kako je bio sretan 
i blažen! Bog mu je bio tako blizu. Ništa se još 


158 


nije postavilo između Adama i vječnoga, neiz- 
mjernog Boga. 

Pa ipak! Adamovo srdce nije bilo sasvim za- 
dovoljno. Čeznulo je za sličnim bićem. Za bićem, 
kojemu će se moći podpuno povjeriti, koje će ga 
sasvim shvatiti, koje ce se srdćem za njega pri- 
vezati, s kojim će se zajedno diviti i Bogu i svemu 
što je Bog stvorio. 

I tad stvori Bog Evu. Eva je srdce Adamovo. 
Eva je srdce čovječanstva, jer je bila prva majka, 
prva nositeljica i čuvarica djeteta. 

Bog je htio, da se ljudska srdca sretnu, jsastanu, 
i da po spoju tih srdaca stanu kucati nova mala 
srdca. 

Vidiš, da je srdce ipak važno. Bog je stvorio 
Evu, drugaricu, za kojom je Adam tako čeznuo. 
Po Adamu i Evi stvorio je i zakon davanja života 
novim bićima na zemlji. 

Prva žena bila je majka. Rieč Eva i znači maj- 
ka živih. Majka mnogih. U majčinstvu je snaga, 
moć, čast i dostojanstvo žene. I svi se snovi dje- 
vojački kreću oko toga. Sve želje djevojačkog 
srdca. Svi planovi djevojačke duše. Sve čežnje 
mladosti njezine. 

Već mala djevojčica nosi to nesviestno u sebi, 
kad posiže za lutkicama. Svejedno, bila to velika, 
liepa lutka iz bogatog dućana, ili lutka od krpica, 
koju je napravila sirotica majka. Nagon je tu, 
čežnja je tu. 

Kasnije se taj nagon u djevojčici pojača, kad 
gleda i promatra svoju majku i njezin rad. Još 
je jači, kad djevojčica spozna, da je nešto drugo 
od dječaka. Još jači, kad kao odrasla, zrela dje- 
vojka skriva u svojoj duši želju, da nekoga ljubi, 
da se za njega žrtvuje, da za nekoga živi, da na 
svojim koljenima njiše svoj porod. 

Je li to grieh? Je li ta čežnja nesavršena? Ne- 
što, što bi trebalo iz duše izrezati, izbaciti? 


159 


Ne! To su sveti osjećaji. Bog ih je stavio u 
dušu, u srdce žene. Iza svećeničke službe, maj- 
činska je najsvetija. Iza Tabernakula najsvetije je 
materino krilo. 

I Ti već možda nosiš u duši sliku čovjeka, ko- 
jega bi mogla ljubiti, koji će tebe ljubiti i s kojim 
bi htjela saviti obiteljsko gniezdo. Još ga i ne po- 
znaš, ne znaš kako izgleda, ali sanjariš o njemu. 
Gledaš njegovu pojavu, njegovu dušu, njegove 
vrline i sebe promatraš kraj njega. Duša Ti čezne 
za tim bićem, za ljubavlju. 

Je li to grješno? Je li to nedostojno katoličke 
djevojke, Križarice? Ti titra ji Tvoje duše i Tvoga 
srdca? 

Ne, nisu ti titraj i grješni. Sve je to u redu, sve 
je to čisto i pred Tvojom savješću i pred očima 
Božjim. Svi ti Tvoji planovi u» skladu su s onim, 
što Bog od Tebe hoće, što hoće od većine ženskog 
svieta. 

Ali što ne bi bilo u redu? Kad pokreti Tvoga 
srdca ne bi bili opravdani, razboriti, katolički, 
križarski? 

Onda, kad bi Ti to prerano posve izpunjavalo 
dušu. Kad bi se prerano Tvoje srdce privezalo za 
nekoga. Dok si premlada. Dok si još u školi. Dok 
još nisi svršila nauk ni zanat. Dok još nisi ni du- 
ševno ni tjelesno zrela za terete materinstva. 

Zašto? Jer zaljubljena djevojčica nije sposobna 
za ozbiljan posao. Ne ćeš moći ni učiti ni raditi. 
Tvoje djevojačtvo ne će se moći ni razviti kako 
treba, ako se već kao napola diete dadeš terorizi- 
rati od srdca. Jer ćeš postati duševni kržljavac, 
zaostalo čeljade. Jer će se Tvoja duševnost razvi- 
jati samo u jednom pravcu, samo u nabujalosti 
osjećaja, a sve ostalo će zahiriti. 

Prerane ljubavi nikud ne vode. 
Prerane ljubavi ne svršavaju brakom. Ti to ne 
vjeruješ! Pitaj starije! Mogla bih' Ti nabrojiti sto- 


160 





tine primjera, koje znam iz života i iz organiza- 
cije, gdje su, ovakve prerane ljubavi svršile ne 
brakom, već katastrofom, žalošću, bolešću, tuber- 
kulozom, živčanim slomom. Jer žensko biće uviek 
stvari srdca jače proživljuje, više svoje duše u to 
ulaže, pa su i razočaranja veća. Kad bi netko 
slagao brojidbene podatke, koliko preranih ljubavi 
završi pred oltarom, rezultat bi bio vrlo malen, 
zaključna brojka vrlo nizka. 

No možda ćeš reći: Pa ja znam, da se ne ću 
udati za onoga, s kim se u rano svoje proljeće 
sretnem. Ali to moje srdce traži. Hoću biti ljub- 
ljena! Hoću da netko za me živi! Da me netko 
osvaja! Da se netko za me bori. Sve djevojčice 
imaju danas dečka. I ja hoću imati dečka! 

Ali pazi! Ljubav nije stvar za igru. Ljubav je 
sveta stvar. Ona se ne prosipa, ne prodaje, ne 
mienja. Ona ima samo jednu svrhu: sklapanje 
zakonitog braka i rađanje novih bića, novih gra- 
đana domovine i neba. 

Križarica ne smije biti lakoumna. Za n j u n e 
postoji flirt, koketerija; igranje sa 
svojim i tuđim srdce m; kvarenje, k a- 
rikiranje svoga ili tuđeg srdca; kva- 
renje svega onoga nježnoga, veliko- 
ga, svetoga, što je Bog u ženskom 
srdcu stvorio. 

I zato moramo odlučno reći našim djevojčicama 
i djevojkama: 

Napolje s upoznavanjem na ulici, korzu, šeta- 
lištu! 

Napolje s napadnim i namještenim ponaša- 
njem. Križarica ne može biti koketa! 

Napolje sa šetnjama s mladićem, , napose sa šet- 
njama po mračnim i zakučastim mjestima. Sa 
šetnjama po šumama i planinama. 

Napolje s krokodilskim suzama i glupim sce- 
nama. 


Mladost vedrine 11 


161 


Napolje s ganutljivim i otrcanim pismima, koja 
mirišu po prepisivanju iz ljubavnih listara. 

Napolje sa svim tim! Imati dečka, to nije ni- 
kakva umjetnost. Ali nemati dečka, već čuvati 
svoju dušu za onoga, koji će Ti kao životni drug 
biti prva i jedina ljubav i Ti njemu prva i jedi- 
na, to je umjetnost. Božja umjetnost! 

Ne, Križanca ne će ciepati svoje srdce. Ni uni- 
štavati svoju dušu. Ni kvariti svoje najbolje ose- 
bine. Ni kaljati svoju djevojačku i križarsku čast. 
Ona ne će biti za fićfiriće glupa guska. Ni igračka 
za lakoumnike. Ni prazna glava za ozbiljna čo- 
vjeka. 

Ona će biti uviek ponosna, čista. Ne će dovoditi 
sebe ni druge u opasnost strasti i opasnost grieha. 
Uostalom, to joj je i najbolje jamstvo, da će se 
sretno udati. Čestite djevojke svatko traži. Na 
ižmikani limun, na djevojku, čija je mladost pro- 
tekla u lovljenju dečki, u dieljenju srdca, nitko 
se i ne obazire. S ozbiljnim nakanama ne! 

Dozvoli, da Ti i i ovdje reknem koju iz toliko 
godišnjeg izkustva. Stotine i tisuće djevojaka pro- 
lazile su kraj mene kroz toliki niz godina. Neke 
sam promatrala izdaleka. Druge sasvim izbliza. 
Jedne su mi odkrivale svoje srdce, a druge su 
brižno skrivale svoje tajne. Ali ja sam ih mnogo- 
puta ipak čitala i preko zatvorenih vratiju. I od 
svih tih poviesti mladih, prerano zaljubljenih 
srdaca, znadem samo za jednu, u kojoj je školska 
ljubav završila brakom. Samo za jednu! 

Vjera je počela sa zaljubljivanjem u svojoj šest- 
naestoj godini. Bila je ljepušasta plavojka, iz do- 
bre obitelji, ali nešto neuravnoteženo bilo je u 
njoj. Ne znam, da li je to bio utjecaj slikokaza ih 
romana, ali ona se neprestano zaljubljivala. Na 
svakom izletu, na svakom sletu, na svakom hodo- 
čašću ona je pronašla bar jednoga udvarača. I tako 
je išlo kroz godine. 


162 


Zvala sam je mnogo puta. 

— Vjera, zašto to činiš? 

— Sto? 

— Ne znaš, na što ciljam? 

— Ne! 

— Na tvoje ponašanje prema dečkima! Sta 
znači to tvoje neprestano upoznavanje, ružičasta 
pisma, izleti u dvoje, skrivanje po kutevima? Pa 
u tvojim godinama! 

— Ništa! Sto bi značilo? Hoću si naći dečka! To 
mi organizacija ne može braniti! 

— Zar si ti za udaju? Gdje je još to za tebe? 
Izkrvarit ćeš dušu! Razciepati srdce! Izgubiti naj- 
ljepše biserje svoje duše! I pazi! Ne ćeš se tako 
lako udati! Dečki ne vole djevojke, koje su imale 
previše poznanstava. 

Ali sve je bilo badava. Vjera je samo manula 
rukom, trznula ramenima, i sve je bilo po starom. 

Međutim, godine su prolazile. Gomila udvarača 
oko Vjere bila je sve manja. Na kraju je ostala 
sama. Ogledavala se oko sebe, ne bi li bila još za 
koga zanimljiva, ali badava. I tad ju je uhvatila 
zlovolja, bies, ogorčenost. Liepo lice ukočilo se 
od neke nutarnje strave. Žive plave oči postale su 
staklene. A usne su se skupile u podrugljiv 
osmieh, koji je svakoga odvraćao od nje. 

Ipak se iza tridesete godine nekako udala. Ali 
sreća je bila vrlo kratka. Njezin dom nije bio dom 
ljubavi i mira nego pravi pakao. Da je sretnete, 
ne biste je prepoznali. Posve je oronula i posta- 
rala se. Muž je grub prema njoj, kadgod je i tuče. 
A kad se ona potuži na njegov postupak, odvraća 
joj, da mu mora biti zahvalna, što ju je pokupio 
u posljednji čas. 

Tako je! Izžmikani limun i ne može biti u časti 
i cieni! 


163 


Danica je bila dobra djevojka. Ali i ona se htjela 
što prije udati. I ona je počela prerano. Još u 
srednjoškolskim klupama. 

Najprije joj je udvarao jedan srednjoškolac. Ali 
jednoga dana oni se posvadiše. Još nekoliko pisa- 
ma, nekoliko scena, kiša suza, i stvar je bila do- 
vršena. 

U žalosti stala se tješiti s nekim trgovačkim 
pomoćnikom. Taj je sigurno ne će napustiti. Do- 
bro će ga držati, da ga tako lako ne izgubi. Uosta- 
lom, on je manje obrazovan od nje, pa će gledati 
u nju kao u više biće. 

Ali jednoga dana njezin trgovački pomoćnik ode 
u vojsku, i ni glasa više. 

Danica osta razočarana, ali baš za to pobrza za 
novom simpatijom. Ovaj puta je to bio slušač me- 
dicine. I opet šetnje i izleti. Polazili su zajednički 
u slastičarne, slikokaz, na Savu. Danica je ma- 
nula rukom na sve, što je u organizaciji čula. Sve 
joj se to činilo dosadno, zaostalo, nemoderno. 
Glavno, da je njezin Vlado kraj nje. 

No nešto tu ipak nije bilo u redu. Opazila je 
i ona, da je Vlado nekako prema njoj ohladnio. 
Sve je rjeđe dolazio. Ali bit će izpiti krivi, tješila 
se ona. No kad su izpiti bili gotovi, kad je Vlado 
postigao žuđeni cilj, kad su se mogli naći pred 
ulazom u bračno svetište, Vlado je naprosto 
utekao. 

A Danica je ostala ogorčena, ojađena, slomlje- 
na, razmrskana, srdita, bez volje za život. I ništa 
više nije ju moglo dignuti. Od organizacije se uda- 
ljila. Crkvi se otuđila. A mogla je biti netaknuti 
mirisni cviet, pun životnoga veselja i životne 
sreće. Možda bi se i sretno udala, a možda bi 
vršila zvanje, koje je i danas vrši, ali s mnogo više 
ljubavi i unutarnjega mira. 

Možda ćete me pitati, zašto sam je pustila. Za 
što se nisam uplela u njezin život? 


Danica to nije dala. Inače mila i nježna, ali u tim 
je stvarima bila zatvorena. Kad sam htjela o tome 
govoriti s njom, osjećala sam, kao da stojim pred 
ogradom od bodljikavih žica. A kad sam je ipak 
pokušala prieći, zadrle su se bodljike u me prije 
nego što sam dohvatila njezino srdce. 

Eto, tako je bilo s Danicom! S prerano zalju- 
bljenom Danicom! 

A može li postojati prijateljstvo izme- 
đu djevojke imladića? To se pitanje mno- 
go puta postavlja, a da djevojke odmah na nj i 
odgovaraju. Može! Dečki su karaktemiji. Znadu 
čuvati tajne. Dobri su drugovi. S prijateljem mo- 
gu lakše sve podieliti nego s drugaricom. 

Pustimo, tko je karakterniji i tko znade bolje 
čuvati tajnu. Jedno je sigurno. U 99% slučajeva 
prijateljstva između mužke i ženske osobe nema 
i ne može biti. Ne može! Jer to je protunaravno. 

To je nešto mimo onih zakona, koje je Bog stavio 
u nas. Poznati njemački pedagog Foerster rekao 
je, da prijateljstvo između mužke i ženske osobe 
može biti samo onda, ako su u poodmakloj dobi, 
ako su riedko zajedno i ako su oboje sveti. Možeš ' 
li Ti koju od ovih točaka i na sebe primieniti? 

Nemoj misliti, da kod prijateljstva s duhovnim 
osobama vriede neka druga pravila. Isto. I sve- 
ćenik je čovjek. I sva ta duhovna prijateljstva, 
koja redovito počinju jako liepo, sklopljena tobože, 
da dižu dvoje ljudi u svetosti, svršavaju vrlo 
obično i vrlo jadno. 

Dakle, ni prerano zaljubljivanje; ni ljubakanje, 
ni prijateljstvo s mladićem. 

Nego kako? Kako ću si muža naći, ako moram 
biti uviek čedna, smirena, rezervirana? 

Naći ćeš ga ako Bog hoće! I ako se moliš za to! 
Kad odrasteš, kad dođeš u dobu, da se možeš malo 
ogledati oko sebe, tad budi i u tim časovima raz- 
borita. Nikad smušena! Nikad nasilna! Nikad ne- 


164 


165 


obuzdana! .Nikad preblizu mužkarcu! Nikad pre- 
više povjerljiva! 

Uviek naravna! Uviek dostojanstvena! Uviek 
razborita djevojka, koja se ne razmeće sa svojom 
ljubavlju, sa svojim srdcem, već ga čuva, da ga 
dade pred oltarom onomu, kojega joj je Bog na- 
mienio. 

Ali jednom će Tvoje srdce ipak progovoriti. Ne- 
ka ne progovori za bilo koga. To mora biti osoba, 
koja Te je vriedna. S kojom ćeš lako ići kroz život. 
Psovači, alkoholičari, kartaš i, raz- 
metnici, ženskari ne dolaze u obzir. 
Ti ne ćeš gledati na vanjštinu i bogatstvo, ali uzet 
ćeš čovjeka, koji može prehranjivati svoju obitelj. 
Pazi, da je zdrav, marljv, okretan. I Ti moraš biti 
zdrava. Od zdravih roditelja rađaju se redovito i 
zdrava djeca. Inovjerac? Taj se izklju- 
čuj e! Brak nije samo susretaj dvaju tiela, već u 
prvom redu susretaj dviju duša, koje jednako mi- 
sle, jedno ljube, za jedno žive. Bračni drugovi, 
koji imaju razna vjerska gledišta, ne mogu biti 
sretni. Ni mješoviti brakovi ne donose sreću, a da 
o brakovima sklopljenim izvan katoličke Crkve 
uobće ne govorimo. To za katoličku stranku i nije 
brak. Zato katolička djevojka, Križarica, s ino- 
vjercem ne sklapa poznanstva. Isto tako ni s ože- 
njenim ih razstavljenim mužem. Tu Te ne smije 
srdce prevariti. Jer kad se ono umieša, oduševi, 
razigra, onda je težko kidanje i lom. Zato drži 
svoje srdce u rukama, i nemoj da ono ravna To- 
bom. Razum, prosvietljen vjerom, i katolička 
Tvoja savjest neka Ti bude mjerilom. 

Već Te vidim, kako se smiješ na ove moje izvode. 
Kakav inovjerac! Kome može i pasti na pamet, 
da bi Križarica uzela inovjerca? Pa ipak, slušaj! 

Bila je liepa kao iz priče. S dubokim plavim 
očima. S dvie divne pletenice oko glave. Mari- 
jina medaljica bila je uviek na njoj. Njezina pre- 

166 



davanja o Euharistiji bila su upravo ganutljiva. 
Bila je pročelnica euharistijske sekcije u svome 
družtvu. 

Kad jedne jeseni Meta je nekako počela izo- 
stajati sa sastanaka. U mjestu se pročulo, da ima 
opasnog udvarača. Nekog inovjerca! 

Prve viesti o tome bile su dosta nejasne. Nitko 
nije vjerovao. Ta Meta je diete Marijino! Meta je 
euharistijska duša! 

Ali glasovi su postajali sve ozbiljniji. Zabrinula 
se za Metu predsjednica družtva i pošla je tra- 
žiti. Našla ju je upravo u dućanu njezinih rodi- 
telja. 

— Meta, što je s tobom? 

— Ništa! Evo to je moj Boško, moj zaručnik! 

Boško? Zaručnik? Predsjednica je st-ajala sva u 

čudu. I ime i izgled i govor odavao je i rasu i vjeru 
mladića. 

— Meta, zar doista? 

— Jest, i sretna sam! 

Tad je Metu i njezine roditelje posjetio duhov- 
nik družtva. A nekako u to vrieme stigla sam i ja 
u Z. i potražila Metu. 

Ali sve badava! »Marijino diete« i »euharistijska 
križarička duša« govorila je već poznate fraze: 
Bog je jedan, i sve su vjere jednake. 

Metina križarska izgradnja nije bila podpuna. 
Izdala je i posve zatajila u pitanju srđca . . . Meta 
se vjenčala u tuđoj crkvi . . . Gdje je danas? Ne 
znam ... Je li sretna? Ne znam . . . 

Ali ako još ima negdje spremljenu Marijinu 
medaljicu i križarski znak, ne može biti sretna. 
Bar ne onda, kad ih kod »velikog pospremanja 
kuće« opet nađe, i kad joj te svetinje opet progo- 
vore . . . 

* 

Na jednom tečaju upala mi je u oči cmokosa 
Olgica. U njezinim je očima bilo toliko nevinosti 

167 


i djetinje bezazlenosti. Molila je tako sabrano. 
Iz svake njezine rieči gorio je križarski plamen. 
Bila je voditeljica Malih Križarica u V. Nisu mo- 
gle doći u bolje ruke. 

— Olgice, piši mi, kad se vratiš kući! 

— Hoću, sestro Marice! 

— I budno bdij nad našom djecom! 

— Hoću! Male su mi najveća radost. 

Olgica je doista pisala. Šteta, što nemam više 
tih pisama, da vidite, kako su bila puna idealizma. 

Kad ali jednoga dana i njezina pisma postanu 
sve rjeđa i napokon izostanu sasvim. A njezine 
susestre mi javiše, da se Olgica udaje za inovjerca. 

Isti dan napisala sam joj sve ono, što sam mi- 
slila, da joj moram reći. Pismo je došlo nekoliko 
dana prije vjenčanja. Stiglo je prekasno. 

I Olgica se vjenčala u tuđoj crkvi. I djecu je 
odgajala u tuđoj vjeri. Ali sreća je sasvim izo- 
stala. Ne samo, da ju je grizla savjest, već joj i 
djeca poumiraše jedno za drugim, a muž joj ne- 
stade u vrtlogu ovoga rata 

* 

A Tuga? Nije bilo sposobnije djevojke od nje. 
Sve vrline i uma i srdca kao da su se sastale u 
njoj. Dobro je govorila. Sjajno pisala. Divno se 
snalazila među djevojkama. 

Pa ipak, svoje je srdce priliepila uz čovjeka, koji 
nije bio doduše inovjerac, ali je nije bio dostojan, 

— Tugo, taj čovjek nije za tebe. Pusti ga! 

— Ne mogu! 

— Taj čovjek ne misli ozbiljno! 

— Varate se! Njegovi su priedlozi sasvim oz- 
biljni! 

— Ali on nije nikakav katolik! 

— Glavno da je pošten čovjek! Plemenit čo- 
vjek! 

168 



I ona je otišla iz naših redova. Čovjek je više 
od organizacije. Ljubav je više od načela. Sa strep- 
njom sam izdaleka pratila, kako će se stvar raz- 
vijati. Tuga je izgledala sretna. Ali ja nisam ni- 
kako vjerovala u trajnost te sreće. I doista! Kad 
se Tuga na tri tjedna odmakla iz Zagreba, javio 
joj je taj nedostojni udvarač, da se zaručio s ne- 
kom drugom gospođicom. Tuga mi je sama pričala 
o tome. 

— Da znadete, kako sam to saznala! Jedva sam 
prekoračila prag svoga stana, opazila sam njegovo 
pismo. Jao! Kako je to bilo strašno! Htjela sam 
otići do vas, izplakati se kod vas, ali kako ću na- 
trag! Lutala sam cielu noć i razgovarala sa svo- 
jim nemirnim srdcem. 

— A zašto se ne bi opet k nama vratila? 

— Ne, ja se ne vraćam više tamo, gdje sam 
jednom bila. 

I otišla je u noć, u tamu, u mrak. Vidim je koji 
puta. Redovite kršćanske dužnosti sasvim je na- 
pustila. Moli se kadgod Majci Božjoj i mnogo po- 
štuje našega Merza. 

Hoće li je Gospa ipak jednom vratiti k Merzo- 
vim idealima? . . . 

Evo, to je poviest triju slomljenih i razmrskanih 
srdaca. 

Ti ne ćeš tako, je li? Ali zato čuvaj svoje srdce! 
Od vjetra i mraza, od vatre i dima i od njega sa- 
moga najviše. Ne daj da progovori, gdje mu nije 
mjesto! 

A kad Tvoje srdce u miru, tišini, u prisutnosti 
Božjoj progovori i ljubavlju svojom ovije drugo 
mlado i čisto srdce, srdce slično Tvome, tad sa 
svetim strahopočitanjem idi u susret velikoj tajni, 
koju je Bog u raju ustanovio, a Krist u Kani Ga- 
lilejskoj posvetio. Idi u susret toj tajni! Na tom 
putu pratit će Te stotine i tisuće mladih djevo- 
jačkih srdaca, koja pod zastavama s bielim kri- 

169 


žem očuvaše svoju bjelinu. I Ti si je na tome putu, 
pod tom zastavom sačuvala. 

Zato idi mirno Tvojoj sreći, sreći Tvoga srdca, 
sreći Tvoga života! 


Poziv katoličke majke 

0 majčinstvu, o pozivu majke, o uzvišenoj zadaći 
majke mnogo se u križarskim redovima govorilo i 
pisalo. Na sastancima, na tečajevima, na proslava- 
ma. Koliko je samo članaka o tome pitanju napisa- 
no u našem glasilu. Pisale su ih one, koje su s lju- 
bavlju promatrale najredovitiji poziv mladih dje- 
vojaka, iako same nisu ni žene ni majke. Pisale su 
ih one, koje su se upravo spremale, da uđu u brač- 
no svetište i da na njemu zapale voštanicu mate- 
rinstva. A pisale su ih i one, koje već vrše svetu 
materinsku zadaću. Naj voljela bih sve te članke 
prenieti u našu knjigu, da budu glasni dokumenat, 
što je organizacija u dušama naših članica upravo 
na tom području izgradila. Kako je oplemenila nji- 
hovo gledanje, kako je posvetila njihovu majčin- 
sku brigu, kako je vrhunaravno digla ljubav nji- 
hovih majčinskih srdaca. Neka bar neke od naših 
majka progovore vama, budućim majkama. 

Radi tebe 

»Sve što te dulje gledam, i više slušam, i jače 
upijam u sebi, to sve bolje svakim danom i dublje 
osjećam, da je sve, sve u mom životu od moga pr- 
voga daha bilo tako, baš tako i nikako drugačije 
udešeno samo i jedino radi tebe, premilo čedo. 

1 moje djetinjstvo. I ona velika lutka, ko- 
jom su me obdarili davno, davno jedne Badnje ve- 
čeri, i koju sam grlila i nosala kao danas tebe, 
diete moje! I onaj mali dječji šivaći stroj i moje 
prve haljinice za lutku, kao i za tebe danas, jedino! 



I moje duhovno spremanje. Sve moje 
male davne početničke vježbe u kreposti. Sve 
moje molitve. Da i dobro se sjećam, moje prve du- 
hovne vježbe. Radi tebe, srdce, da imaš majku 
i da budeš Isusovo! 

I sva čežnja mladosti moje za ljubavi i 
za njim, sva snatrenja moja i čekanja duga u 
sutone meke ... Da imaš otca, diete, i da budeš 
sretno! 

SVe, sve je već davno, davno, od najprve mlado- 
sti moje bilo čekanje tebe, priprava u tielu, i duhu, 
i duši, i srdcu za tebe, sve je u svemu bilo zaziva- 
nje tebe i sve, sve je bilo tako liepo i dobro, jer je 
bilo radi tebe, ljubavi mala! 

A danas? Danas, kada jesi, kada živiš, kada me 
gledaš, svaki čas zoveš i neprestano ljubiš? O, da- 
nas je još stotinu, tisuću puta više nego ono davno 
— sve moje samo za tebe, srećo mala! Ja za tebe 
radim, za tebe trpim, za tebe molim, za tebe bdi- 
jem, za tebe živim. Ništa mi nije težko, jer je za 
tebe. Čude se, da me ne izdaje strpljivost, živci, 
zdravlje, ali ne znaju, da je moja snaga strašna, 
kada se žrtvujem za tebe. 

Ti si vrhunac mojih radosti i mojih naslada! 

Ti si moja najčišća sreća! 

Ti si moja zadovoljština za sve! 

Ti si zanos i pjesma moje duše! 

Tko će me shvatiti? Tko će shvatiti majku i nje- 
zinu ludost? 

Tko će shvatiti majčinu sreću? 

Nije važno, tko će shvatiti. Važno je: da je sve, 
sve bilo i da sve, sve bude uistinu radi tebe, 
diete! 

(»Za vjeru i dom« g. 1937. br. 5.) 

Tako piše jedna naša članica nakon porođaja 
prvoga čeda. Danas je ona sretna majka dvaju dje- 
čaka i dviju djevojčica. 

Sto je materinstvo u sebi, što znači u očima 
Božjim opisuje i opet jedna majka. 


170 


171 


Vriednost materinstva 

»Materinstvo je milost Božja. Jer postati majka 
znači, primiti od Boga u svoje krilo čovjeka, ma- 
log, sitnog, slabašnog čovjeka, i njegovu malu, 
sitnu, ali zato neumrlu dušu, primiti dakle izravno 
iz ruku Božjih stvorenje Božje, najsavršenije je 
djelo Božje ljubavi — i to na neki način kao svo- 
jinu ili bar kao nešto tako blizu i tako svoje, da 
mu iza Boga nikoga bližeg nema. Nije li to milost, 
kad Bog daruje i to još, kad nešto tako dragocjeno 
daruje. Jer u onoj duši stanuje iza krštenja mali 
Krist, i ona je cienom njegove božanske krvi ođ- 
kupljena. Uz ono malo biće bdije anđeo, i ona mala 
sitna, biela, nevina dušica vriedi više nego sve 
blago i sav svemir. Majku, samo majku je Bog tako 
odlikovao, da je u njezinu tielu sazdao kolievčicu 
za sve sinove ljudske, sve poklonike Ljubavi, za 
sve stanovnike neba. 

Ako sa ovog stajališta promatramo, zaista nam 
se materinstvo prikazuje u svem svojem dostojan- 
stvu. Ono nam se čini kao dragocjena posuda, kao 
blagoslovljena zemlja, kao njiva Gospodnja, iz 
koje niču cvjetovi duše, koju Bog oplođuje svo- 
jom milošću, u koju se uzda Božja ljubav i od 
koje se nada proslavi svojoj.« 

(»Za vjeru i dom« g. 1935. br. 5). 


Majka je srdce obitelji 

»Uz prvu i najglavniju misiju čeka katoličku 
majku još jedno važno polje rada. Čeka je njezina 
obitelj, čeka je muž, čekaju je i mole je, da im 
bude luka okrepe i mira, sunce radosti i vječne ve- 
drine. Da, od majke, toga srdca obitelji, traži se 
danas mnogo. Danas, kada svuda oko sebe vidimo, 
kakve su sloga, razumievanje i ljubav, kako muž 
vuče na svoju, žena na svoju, a djeca na svoju 
stranu, a svi zajedno na stranu daleko od Boga i 
tako svi srljaju u propast . . . danas se pitamo, tko 

172 



će ovo zlo, ovu rak ranu zaustaviti. Kako? Duboko 
smo uvjereni, ako majke ne spase naše obitelji, da 
ih ne će spasiti nitko. Velik je stoga i veoma va- 
žan poziv majke u obitelji. One neka tu budu u 
prvom redu čuvarice mira i ljubavi Božje. Neka 
ne dopuste, da se na ognjišta njihova useli svađa, 
razdor, nepoštivanje zakona Božjega. Neka budu 
anđeli mira i utjehe. Neka naročitu pažnju i lju- 
bav posvete mužu, koji se kući vraća ujnoran s po- 
slova i pun briga za dobro svoje obitelji. Neka mu 
budu pravom i razumnom pomoćnicom, snagom i 
okrepom, neka ga obodre mirom svojim, rađost- 
nim i pouzdanim pogledom u budućnost. A same 
neka ne teže izvan svoga doma, neka krutu životnu 
borbu prepuste njemu, koga je i Bog za to odredio, 
a one neka čuvaju mir, ljubav i dječicu po volji i 
zakonu Božjemu. Neka mole, neprekidno mole, 
neka im sav rad i sve misli budu molitva, neka 
budu skromne i čedne, i saći će blagoslov Božji 
nad krovove naše, i po katoličkim će se majkama 
spasiti naš hrvatski narod.« 

(»Za vjeru i dom« g. 1935. br. 5.) 

Spremnost na žrtvu 

»Sva se velika djela postizavaju žrtvom ... Pa 
tako ni katolička majka ne će nikada svoj veliki 
poziv moći izpuniti bez velikih patnja i žrtava. 
Rađanje svetaca i čuvanje i spašavanje kršćanskih 
ustanova, obitelji, traži od majke neizkazanih žr- 
tava. Tko bi ih sve nabrojio? One su tako velike, 
tako liepe, tako nesebične, toliko već opisane, opje- 
vane, a opet tako čedne i sakrivene, da se upravo 
ne usuđujemo dirati u njih. One su tako stvarne 
i tako bitne za materinstvo, da pravog materinstva 
bez njih uobće nema. Bilo u kojoj formi, bilo da 
su patnje tiela, duše, srdca, bilo sve zajedno, ali 
one jesu, i biti majka zaista znači slično, što i biti 
patnica. To dobro znadu one, koje se danas ponose 

173 


nazivom feministkinja i koje se plaše materinstva. 
Tu leži i ključ za riešenje zamršene i čudne zago- 
netke liberalnog feminizma. On zna i mnogu kato- 
ličku dušu oduševiti liepim riečima o slobodi žene, 
o navodnoj ravnopravnosti s mužem, o ograniče- 
nju djece, tobože, da jadna ne poginu od gladi . . . 
A zar ne vidite i zar ne osjećate, da sve to, kad še 
prevede jednostavnim katoličkim jezikom znači: 
bježanje od žrtve. 

Moć žrtve je neizmjerna. I to neka ne zaborave 
naše katoličke majke. Po njoj i samo po njoj mogu 
one đaj.zpune svoj božanski poziv, ali po njoj mogu 
još nešto. Ako je prožmu vrhunaravnim svietlom, 
t. j. dnevno je prikazuju Bogu, tada će po toj nji- 
hovoj patnji doći mir u one obitelji, gdje nema ni- 
koga da moli, žrtvuje; obratit će se duše, za koje 
se nitko ne brine, umnažat će se svećenici, ojačati 
misije, bit će više pričestnika, manje grješnika, 
više mira među narodima, manje nesloge i psov- 
ke ... a sve na veću slavu Božanskoga Srdca i Nje- 
gove nakane. Na taj će način katoličke majke po- 
stati apostolice patnje, i ova će ih ideja sigurno 
još jače oduševiti za žrtvu, jer će sada znati, da 
žrtva njihova ima vječnu cienu.« 

(»Za vjeru i dom« g. 1935. br. 5.) 


Kao Marija 

»Bit je Njezina života tajna i fiat. 

Sva je skrivena i zastrta, premda je najveća 
žena, što se ikada rodila na svietu, premda je kra- 
ljica neba i mati Sina Božjega. O, kako bi se čitala 
ona knjiga, u kojoj bi u tančine bila opisana njena 
ličnost sa svim psiholožkim pojedinostima. Ali 
takve knjige nema. Nikakvim historijskim iztraži- 
vanjima, nikakvim ni najduhovitijim rekonstruk- 
cijama, nikome, pa ni samoj najžarčoj ljubavi nije 
pošlo za rukom, da tako obnovi njezin lik. On je 
kao koprenom zastrt i vječita tajna u Bogu. 



Bog hoće, da poput najveće žene svaka žena 
bude tajna i kao pod koprenom. Velik je simbol 
koprena. Ona zastire ženu u najvećim momentima 
njezina života: zaručnica pred oltarom, redovnica, 
udovica nose koprenu. Ali ona nada sve dolikuje 
majci. Njezini poslovi, njezine brige, njezine mo- 
litve, njezine žrtve — neka budu tajna. Kada se 
diže, kada liega, kada pati, kada sve svršava, kada 
sve dospieva i za sve nalazi rješenja — neka se 
ne zna. Njezine umorne ruke, njezina klonula ra- 
mena, njezine zaplakane oči — neka se ne vide. 
Kao izpod koprene, da bude slična Majci nad maj- 
kama. 

Bit je Njezina života i fiat. Službenica Božja. 
Neka mi s v e bude po volji Božjoj. Podpuno pre- 
danje. Takva je u cielom životu. Odkako je začela 
Sina, pa sve dok ga nije mrtvoga držala na krilu. 
Ona, koja bi mogla sve dobiti, sve izmoliti, sve 
promieniti, sve uđesiti — ne moli ništa nego samo 
fiat i ne traži ništa, nego samo volju Otčevu. Ali 
zato je velika, najveća, vječna. 

I žena je velika, samo kad je predana. Naročito 
majka. Onda, kad je prva i posljednja njezina rieč 
fiat. Onda, kad je »ne moja, nego Tvoja volja«, sa- 
držaj, cilj i filozofija njezinog života. Uviek i u 
svakom slučaju: i kad se budu rađala, ali i kad 
budu umirala djeca; i kad otac bude imao posla, 
ali i kad se bieda useli na domaće ognjište; 
kad budu cvjetale ruže nepomućene obiteljske 
sreće, ali i kad trnje svih mogućih križeva stane 
gušiti ruže . . . 

Za takvim majkama vapi naše doba i u 
takve se nada. U majke po Mariji! 

(»Za vjeru i dom« g. 1936. br. 5.) 

Tako pišu, govore, misle i rade katoličke majke- 
Križarice. 


174 


175 


Ako se ne udam? 

Koliko se puta to pitanje čuje s djevojačkih 
usana. Što onda, ako se ne udam? 

Ponajprije, nije tjelesno materinstvo jedino 
zvanje žene, iako je najčešće, najobičnije. Neke 
Gospodin zove poput Marije, sestre Martine, da 
sjednu do nogu Njegovih i ne odmiču očiju s usa- 
na Njegovih. To su one duše, kojima je Bog dao 
redovničko zvanje i pozvao ih u osamu, 
da bolje čuju Njegov glas i sasvim se posvete 
službi Njegovoj. Kolike je Bog tako pozvao i iz 
križaričkih redova. One danas djeluju diljem naše 
domovine kao odgajateljice, bolničarke, u siro- 
tištima, u službi nemoćnih, u kućnome radu. Svoje 
molitve i svoj rad prikazuju one i dalje za Križar- 
stvo, koje je uzgajalo cviet njihova zvanja i po- 
moglo im, da bolje čuju Kristov poziv i Kristov 
glas. Za mnoge su redovničke poglavarice izjavile, 
da im gotovo ne bi trebalo noviciata, tako ih je 
Križarstvo odgojilo i izgradilo. 

Ima još jedno zvanje, koje mogu izabrati naše 
djevojkfe, a to je apostolat u svietu. Cieli 
život posvetiti dobru bližnjega, bilo u križarskom 
apostolatu, bilo u drugim granama katoličkog rada. 
Žene su takvu misiju vršile i u prvoj Crkvi, a ko- 
liko Crkva tek danas treba ovakvih svjetovnih apo- 
stola. Oni ulaze tamo, kamo ne može svećenička 
ruka. Oni unose Krista tamo, gdje je svećeniku 
pristup zatvoren. Oni posvećuju laičko družtvo, 
jer žive u svietu. Takve apostolske duše su u svie- 
tu, a nisu od ovoga svieta. One se po načinu života 
ne razlikuju od drugih, ali iznutra se dnevno obo- 
gaćuju Božjom blizinom, da tako bogate i pune 
mogu davati i drugima. One se bore za kraljevstvo 
Kristovo, za Krista Kralja. 

Pokojni dr. Ivan Merz oduševljavao se za ovo 
zvanje, za ovaj poziv. On ga je i sam odabrao, iako 
nije bio član nikakve zajednice ovakvih svjetovnih 


176 





Kolo kraj obale Dubrovnika 





Oj divni gorski kraju! 


Pojele smo 
se na vrh 
Lokruma 


apostola, jer ga je smrt spriečila, da to ostvari. 
Možda će se o petnaestgodišnjici njegove smrti 
biljka, koju je on usadio u duše razviti, razrasti i 
možda će upravo i među našim mlađim naraštaji- 
ma biti onih, koje će trajni, doživotni apostolat u 
svietu, spojen s vršenjem evanđeoskih savjeta, 
prihvatiti kao svoj životni cilj, kao svoje zvanje, 
kao svoj poziv, na korist Crkve i neumrlih duša. 

Ali Ti sigurno na ove misli u duši nadodaješ: To 
je sve liepo, ali to nije za mene. To su odabrane 
duše, a ja sam obična mala djevojka, kojoj Bog 
nije nikakve osobite puteve zacrtao, koja bi se 
udala i samo udala. Ali što onda, ako nikoga ne 
nađem? 

Da, što onda ako djevojačko srdce nikoga ne 
nađe. Ako se nitko na nj ne obazre. Nitko na nje- 
gove želje ne odgovori. A takve su pojave vrlo 
česte. I bit će još češće. Žena je na svietu više 
nego mužkaraca. A iza ovoga rata bit će ih još 
više. 

Pa i bez obzira na ratne prilike, kolike djevojke 
ne nađu svoga životnog druga. 

Zar te nisu izpunile svoj životni zadatak? Zar 
one ne izvršuju plan, što ga je Gospodin odvieka 
ženi namienio? 

One naše tihe i slabašne radnice, koje su još kao 
djevojčice odkinute iz obiteljskoga gniezda, da u 
prašnim i zagušljivim tvornicama u znoju svoga 
lica zarađuju svagdanji kruh. 

Ili bliede i pognute krojačice, koje za ništa drugo 
ne znadu, do igle i okretanja šivaćeg stroja. 

Ili naše činovnice, čija mladost nestaje u zapari 
ureda, pošta, advokatskih kancelarija, a koje svo- 
jom zaradom ne prehranjuju samo sebe, već mo- 
žda i staru majku i otca, a možda školuju i mladu 
braću i sestre. Zar je njihov život bezplodan? Ta u 
borbi, u buri i oluji života nisu jadne ni dospjele, 
da se ogledaju za svojim životnim drugom. A kad 


Mladost vedrine 12 


177 



su to ipak htjele, već je bilo prekasno. Mladost je 
prošla! 

Ili zar možda nisu životnu zadaću častno izvr- 
šile naše učiteljice, osamljene i zapuštene po za- 
bitnim selima. Ta one su bar bile majke mnogima. 

Ili zar je izgubljen život jedne kućne pomoćnice, 
koja kroz godine pomaže kod odgoja djece jedne 
obitelji. Ona živi i umire za njih. 

Ili što da kažemo o onima, koje su gojile sladku 
nadu, da će si naći životnog druga, pa ipak im ga 
Bog nije dosudio? Ili o onima, koje se zbog tjeles- 
nih nedostataka nisu mogle udati? 

Koliko samih djevojaka! Koliko osamljenih dje- 
vojačkih srdaca? 

Zar su svi ti životi bez smisla? 

Hoće li ovako osamljeno djevojačko srdce ići 
kroz cieli život ojađeno, ranjeno, puno gorčine, 
mraka i boli? 

Hoće li to osamljeno djevojačko srdce govoriti, 
da je badava na svietu, da nije izpunilo svoju mi- 
siju, svoju zadaću? 

A k tim djevojačkim srdcima, koja se nisu ni- 
kada, u životu srela sa srodnim srdcima, treba pri- 
brojiti i ona, koja su u životu osjetljivo pogažena, 
slomljena, prevarena. I ona, kojima je rat oteo 
ljubljeno biće i ostavio ih u crnoj osami. 

Hoće li takva srdca nositi oko sebe jad i čemer, 
sipati očaj i nemir? 

Nekada su ljudi bježali od starih djevojaka, sta- 
rih frajla, usidjelica. Te rieči značile su čangrizavu, 
hirovitu, nepodnošljivu staru djevojku. Svatko je 
bježao iz njezine blizine. Svatko joj se izsmjehivao. 
Svatko je mislio, da ima pravo, da se blatom na- 
baci na nju. 

Doduše, više puta su tome starije djevojke bile 
i same krive. Zbilja su bile nervozne i nestrpljive. 
Sam očaj rigao je iz njih. Nisu mogle podnositi 
tuđu sreću. Zaviđale su na tuđem miru. Napose 
mlade sretne djevojke nisu mogle živjeti kraj 

178 



njih. A to sve zato, jer ih nije nitko podučio, da i 
njihov život može biti plodonosan, častan, kori- 
stan i velik. 

Kršćanstvo, koje je podiglo čast i dostojanstvo 
žene, donielo je i nove poglede o ulozi i zadaći 
žene. S riečima — Zdravo milosti puna — nastaju 
novi dani za ženu. S Evanđeljem počinje novo raz- 
doblje za siromašne, potištene, nejake, a među 
tima bila je u Starom Zavjetu i žena. Nema više 
slobodnih i robova, nema mužkih i ženskih, svi su 
jedno u Kristu, kaže sv. Pavao. Zenitba je po- 
dignuta na sakramenat. Ali pored ženitbenog sta- 
leža kršćanstvo pozna i neudatu ženu — djevicu. 
I to ne samo djevicu, koja će se zatvoriti u samo- 
stanske zidine, već i one, koje će u svietu častno 
izpuniti svoju zadaću. 

Materinstvo je najvažnija zadaća žene, ali i bez 
braka i tjelesnog materinstva. Žena je doista maj- 
ka, ali osim tjelesnog materinstva postoji i du- 
hovno materinstvo. Kadgod je ono teže od tjele- 
snoga. U njemu žena sve daje, a ne prima ništa. 
Za sve se žrtvuje, a ništa ne traži. Na sve je 
spremna, a ništa za sebe ne ostavlja. U kojemgod 
ona zvanju bila, kakvim se god poslom bavila, 
žena mora uviek biti kao majka, rekla je glasovita 
njemačka liečnica Elizabeta Gnauck — Kiihne. 
Svaki svoj posao ona će shvatiti materinski. I 
doista! 

Kroz stoljeća je neudata žena po svome karita- 
tivnom, odgojnom, kulturnom radu vršila u ljud- 
skom družtvu ulogu duhovne majke. 

A kako je danas? Danas je neudatih žena mno- 
go više nego prije. U budućnosti bit će ih još više. 
Koji su tome razlozi? S jedne strane promjena 
družtvenog poredka. Borba za obstanak nije osta- 
vila ženu pošteđenu. Nestalo je idiličnih domova, 
u kojima su ženska djeca bila zaštićena do udaje. 
Već za rana, često još u najnježnijim godinama, 

■ 179 


tjeraju je prilike u tvornicu, u službu, u ured. I 
želja za znanjem tjera je u javna zvanja, koja 
joj je Crkva uviek priznavala. 

Kadgod im i životna borba otupi smisao za po- 
rodicu. A kadgod prođu neopažene kroz život, a 
da se ničije oko nije zaustavilo nad djevojkom, 
patnicom i mučenicom. S druge strane uslied nov- 
čane krize, a još više uslied nećudoređa, koje se 
napose iza rata razmahalo,. postoji veliki broj muž- 
karaca, koji se ne će ženiti. I tako postotak žena, 
koji se poradi manjega broja mužkaraca ne može 
udati, postaje daleko veći. 

Priznajemo, sve su to manje više nezdrave po- 
jave, ali nemojmo se varati. Stara se vremena ne 
će vratiti. A kakvo stanovište imamo prema to- 
me zauzeti mi katolikinje? Ono, koje smo i prije 
iztakli: Materinstvo je najvažnija za- 
daća žene, ali i u duhovnom materi n- 
stvužena možesvoj cilj postićiibiti 
cio čovjek. I zato ne valja kod odgoja djevoj- 
ke tjelesno materinstvo postavljati kao jedini 
ideal. Istina, danas se upravo s katoličke strane, 
taj ideal podcrtava, jer ga se udate žene vrlo lako 
odriču, i jer vriednost njegova nije danas dovoljna 
naglašena. Ali govoriti o tjelesnom materinstvu 
kao jedinom cilju djevojke — pogrješka je. Ne 
izpuni li se taj djevojački san, djevojka postaje 
nesretnom. Naprotiv, ako je djevojka sviestna, da 
i za nju ima bezbroj častnih zadaća u ljudskom 
družtvu, to će, ako se ne uda, ostati i dalje sre- 
đena, vedra i sretna. Pa gdje i na kojim područji- 
ma bi mogla naša katolička djevojka djelovati? 

To je u prvom redu dom. Bog Ti nije dao, da 
osnuješ svoj dom, ali Ti nisi bezkućnica. Živiš u 
domu svojih najbližih. U kući roditelja, s mla- 
đom braćom i sestrama, da im budeš druga majka. 
U kući sestre ili brata, da njeguješ i odgajaš ne 
svoju, već njihovu djecu. Pa bila Ti bez ikoga 


svoga, još Ti uviek ostaje obitelj, kod koje si, kod 
koje živiš, gdje možeš djelovati materinski. Znam, 
mnogoj našoj djevojci stegnut će se srdce od bola, 
kad gleda tuđu sreću. Ali samo za čas! Jer mi zna- 
mo, što je žrtva i najljepša osebina naše naravi 
je smisao za žrtvu. Klasičan primjer za tu žrtvu 
dala je BI. Djevica. Ona je doduše majka. Ali što 
ona ima od svoga Sina. On ne pripada njoj, vee 
drugima: apostolima, bolestnicima i siromasima. 
Čak su i farizeji više u saobraćaju s Njim od nje, 
Majke njegove. I kad Ga moli da pomogne mla- 
dencima u Kani, On je tvrd. »Ženo, još nije došao 
moj čas.« I kad Ga je čeznutljivo čekala, da Ga 
samo izdaleka vidi, i kad Ga učenici upozoravaju: 
»Gle Mati Tvoja i braća Tvoja stoje napolju i tra- 
že Te«, Isus odgovori: »Tko je mati moja i tko su 
braća moja? Oni, koji vrše volju Otca mojega na 
nebesima.« — Spasitelj kao da se odriče svoje 
Majke. On ne pripada njoj. I kad će na križu 
visjeti, ne će joj kazati sladku rieč Majko, već 
tvrdu i ozbiljnu: Ženo! 

Razumieš li Ti to, sestro? I kad se kidalo srdce 
najnježnije Majke, kad se u srdcu odricala njež- 
nosti, kojima sin majku obasiplje, kad je stupala 
putevima najtežih žrtava i križeva, kojima ju je 
vodio Njezin Sin, možda je baš onda mislila na 
Tebe, samotna djevojko, na Tebe, koja ćeš biti 
apostol u tuđoj obitelji, a ne u svojoj, koja ćeš 
pratiti tuđu djecu, a ne svoju rođenu. I Marija 
prati rođake Njegove, prati žene iz naroda Nje- 
gova. Nemoj dakle ubijati onih najnježnijih, naj- 
ljepših, struna svoje duše, ako nemaš svoje obi- 
telji, već zagrli, žrtvuj se, pokloni najljepši dio 
svoje duše onoj obitelji, u kojoj živiš. Koliko tu 
dobra možeš učiniti, samo ako nosiš apostolsku 
dušu. Ta će se dobra bilježiti u knjigu života zlat- 
nim pismenima, jer to su prave žrtve, bez obilja 
Tvojih osobnih radosti. 


180 


181 



A gdje ćeš još materinski i apostolski djelovati? 
U svome zvanju. Koje će zvanje odabrati 
naša djevojka? Svi se slažu u tome, da djevojke 
moraju odabrati ona zvanja, gdje ženske sposob- 
nosti mogu doći najviše do izražaja. To su u prvom 
redu pedagožka zvanja. Odgojna zvanja . . . Odgo- 
jiteljice djece, učiteljice. A onda njegovanje bo- 
lestnika, siromaha, djece, tako zvana socialna 
zvanja. Kolika se apostolska djelatnost dade tu 
razviti! Sto znači odgojiteljica, učiteljica u odgoju 
djece, o tome ne treba potanje govoriti. Ona for- 
mira dječju dušu za dobro ili zlo. Tragovi, što ih 
odgojiteljica u ranoj dječjoj dobi ostavlja u duši 
djeteta, neizbrisivi su. Samo treba zvaničnu duž- 
nost svoju shvatiti materinski, a ne kao prosto 
kruhoborstvo. 

A što da kažemo o socialnim zvanjima? 
I bolničarke, sestre pomoćnice, namještenice u 
pjestovalištima, dječjim zavodima, u sirotinjskim 
i mirovnim domovima mogu mnogo plemenita i 
dobra učiniti, ako svoje zvanje shvate materinski. 
Baš na ovim područjima žena je učinila velika 
djela. I to baš samostalna, neudata žena razvila 
je tu upravo čudesno djelovanje i pokazala, kako 
se može žrtvovati za bližnjega i kako u bližnjemu 
gleda dio sebe, svoj porod. Ili zar ne može žena 
apostolski — materinski djelovati kao liečnica ili 
pravnica? Koliko su tu žene dobra učinile baš u 
posljednje vrieme. 

A što da kažemo oonim zvanjima, koja 
su manje više mehanička. 

To su uredi, pošte, blagajne u radnjama. A što 
tek o tvornicama, šivaćem stroju, dućanskom na- 
mještenju i sitnim podvorbama? Zar to može za- 
mieniti dom, obitelj, vlastitu porodicu? Zar tu ima 
nešto idealno? Zar se tu može razviti kakav apo- 
stolat? Zar da se tu djeluje materinski? O i te ka- 
ko! Samo treba dobro zapažati i gledati. Uredi i. 


pošte pune su doduše mrtvih spisa, ali ima tu i 
živih bića. To su kolegice, kolege. Zar baš nikakav 
apostolat nije među njima podesan? Koliko 
bismo mogli navesti primjera iz života osam- 
ljenih činovnica, koje su u svojoj okolini upravo 
čudesa stvorile. Uredi su kao stvoreni za apo- 
stolat dobre štampe, apostolat rieči, a još prije 
svega apostolat dobroga primjera. Jedna naša 
skromna, jednostavna, čedno odjevena članica 
govori u svojoj okolini više nego knjige, mudri 
savjeti, a često i svećeničke propoviedi. Znam, 
možda će joj se tkogod i rugati. Pravit će se 
dosjetke na njezin račun. Nazivat će je opaticom 
i sveticom. Ali uza sve to u potaji divit će joj 
se u duši. A koliko se i riečju dade duša spasiti. 
Koliko ženskih srdaca, koja očajavaju, koja srljaju 
u propast, a možda se već i guše u griehu. O, to 
je jedno nepregledno polje rada! 

Pa i naše tvorničke radnice, vlasuljarke, kitni- 
čarke, švelje i sve ostale, ako imaju srdca, ako su 
sviestne katolikinje, mogu u svojoj okolini učiniti 
vrlo mnogo. Predobiti svoje drugarice, da idu u 
crkvu, oduševiti ih za koju plemenitu karitativnu 
akciju, preporučiti im da stupe u katoličke redove, 
zar to sve nisu velika djela. Kako će se Gospodin 
veseliti, kad ugleda ovčice, koje riedko dolaze u 
šatore njegove. Kako će katolička družtva brižno 
čuvati nevinost mladosti onih, koje se najlakše 
gube. A karitativan njihov rad bit će novčić udo- 
vice, koji se tako dirljivo u Sv. Pismu spominje. 

Evo apostolata, plodnog apostolata u zvanju. A 
svemu ovgme, što smo nabrojili, pridolazi i to, da 
naše djevojke u svome zvanju, danas u vrieme, 
kad je sve uzkomešano i nervozno, daju primjer 
strpljivosti, da danas u eri bezobzirnosti i mahni- 
tog kruhoborstva razvijaju tankoćutnost prema 
bližnjemu, razumievanje i za neizkazane želje i 
neizplakane suze. 


182 


183 


To znače duhovne majke. 

Duhovne majke su ures Crkve. 

Duhovne majke su dokaz, kako ženska duša 
može biti velika. 

Duhovne majke su žene jake, koje idu same 
kroz život, da se na njihovim srdcima ogriju svi, 
koji trebaju: siromasi, biednici, mlade neizkusne 
duše u radionama, tvornicama, salonima, uredima, 
školama. 

Za njima vape osirotjela djeca, zdvojne majke, 
prezrene žene, umorne drugarice, posrnule dje- 
vojke. . . 

Njih traže muževi bez posla, zapušteni starci, 
bolestnici. 

Svagdje, svagdje se dade apostolski raditi. Sva- 
gdje naš rad može imati duboki smisao, duboko 
značenje, samo ako hoćemo shvatiti vriednost 
duhovnog materinstva. 

Tad ne će biti mrzovoljastih starih djevojaka, 
starih frajla, čangrizavih usidjelica. Tad će živjeti 
uviek dobra ženska bića, uviek velika, uviek jaka 
u žrtvi i predanju. 

I tad će Tvoje srdce, žensko srdce, na oko osam- 
ljepo, nikad ljubavlju ogrijano, biti iznutra bo- 
gato, puno ljubavi za sve. 

Bit će bogato, jer će biti ogrijano velikom Lju- 
bavlju, najvećom Ljubavlju, Bogom. 


Križarica u apostolatu 

Prelazimo na veliko i široko područje križa- 
ričkog apostolata. Križance su uviek izpravno 
shvaćale rieč Pia XI: »Katolička se Akcija ne sa- 
stoji samo u tome, da se nastoji, oko vlastitog 
usavršavanja, i ako ovo mora da bude prvi i glavni 
cilj, već i u istinskom .i pravom apostolatu.« Jako 
i prodorno apostolsko obilježje bilo je uviek ozna- 

184 



ka križaričke organizacije i svih njezinih dielova. 
Uviek smo ga naglašavale, i sav naš odgoj bio je 
tako usmjeren, da sve članice bez razlike, pa i one 
najmlađe, moraju biti zaposlene u bilo kojoj grani 
apostolata, da u toj apostolskoj grani dadu sve, 
što u službu Božje stvari može dati jedno mlado 
biće i da tako Križarstvo odgovori onim ciljevima, 
koje je Crkva Katoličkoj Akciji po cielome svietu 
namienila. Kako je apostolat Križarica mnogo- 
struk, uviek prilagođen prilikama vremena i sre- 
dine, to ga moramo razdieliti u nekoliko smje- 
rova, i ako sav ide za istim ciljem: za unašanjem 
Krista u naš privatni i javni život, za ostvarenjem 
Kraljevstva Kristova na zemlji. , 

Da ti svi budu blizu, Gospodine! 

Vjerski apostolat Križarica već smo prije spo- 
minjali, a sad da samo nabrojimo još neka njego- 
va područja. Uz liturgijski preporod župe Križa- 
nce, napose one u selima, preuzele su u svoju 
dužnost brigu za čistoću ij ukraši vfa nje 
Crkve. Svake subote dolaze one u svoju župnu 
crkvu, metu i peru kameni pod crkve, mienjaju 
oltarnike, ukrašuju oltare cviećem. One se brinu, 
da crkveno ruho bude cielo i uredno. Da sveto su- 
đe i sve sitne stvari, koje se upotrebljavaju kod 
sv. Mise, sjaju od čistoće. One se brinu zacrkve- 
no pjevanje i redovito sudjeluju u mjestnim 
pjevačkim zborovima ili vode pjevanje u dje- 
vojačkimi redovima naše Slavonije. Evo kako rad 
svoje pjevačke sekcije opisuje družtvo u Oguli- 
n u g. 1940. 

»Sekcija je početkom družtvene godine imala 18 čla- 
nica; tokom godine odpalo je 7 članica, a nadošlo 7, tak« 
sekcija opet broji 18 članica. Imale smo 79 vježbi pje- 
vanja s poprečnim polazkom 10 članica. U glavnom smo 
njegovale crkveno pjevanje. Svake nedjelje i blagdana 
pjevale su članice pod sv. Misom i blagoslovom u kapeli 
Krista Kralja, a nastupalo se i u drugim važnijim zgo- 

185 


dama u istoj kapeli te prigodom naših akademija. Na- 
stojalo se uviek, da pjevanje u kapeli bude u liturgij- 
skom duhu i da se ne pjevaju neliturgijske pjesme. I ako 
nismo pod sv. Misom uviek pjevale Misu, pazile smo, da 
na »Gospodine pomiluj«, »Slava«, »Vjerovanje«, »Svet« i 
»Blagoslovljen« pjevamo kitice misnih pjesama, koje po 
svojem tekstu odgovaraju dotičnim dielovima sv. Mise. 
Najljepše je to bilo provedeno na blagdan Krista Kralja. 
Tada smo pjevale Anđeosku Misu kao i sve promjenljive 
dielove na starohrvatskom jeziku, a na »Prikazanje« po- 
znatu pjesmu: »Isusu Kristu Kralju«. 

U početku smo pjevale bez orgulja, odnosno harmonija, 
pa smo stekle dragocjenu samostalnost u nastupu. Sad 
pjevamo u glavnom uz pratnju harmonija. I na disciplinu 
na koru se mnogo pazi. Uz učenje staroga gradiva naučile 
smo i novih 19 pjesama te jednu misnu. Za neke zgode 
naučile smo pjevati i Male Križarice, tako da i one budu 
mogle u budućnosti preuzeti na sebe ovu dužnost. Na 
prepisivanje nota se uobće nije ništa trošilo, jer su same 
članice crtale papir i prepisivale note,« 

U mnogim mjestima Križarice pomažu župni- 
cima u katehiziranju djece. I tu ne mi- 
slimo samo na naše učiteljice, koje vrše mnogo 
puta ulogu vjeroučitelja, već i na naše ostale dje- 
vojke, pa i na seljački naš sviet. Križarice iz 
S u n j e g. 1935. pišu nam: 

»Dvie naše članice obavljaju katehizaciju u selima Gra- 
dusi i Letim.« 

A to su činila i druga mjesta. Napose se po- 
svetila pažnja onoj djeci, koja su se pripravljala 
na prvu sv. Pričest i sv. Potvrdu. Kadgod su Kri- 
žarice uzele tu pripravu sasvim u svoje ruke. I 
kod školske djece i kod one zapuštene, u već po- 
odmakloj dobi. U selima, gdje nije župe, Križarice 
u mjesecu svibnju redovito okupljaju svoje su- 
seljane u maloj seoskoj kapelici ili pred križem 
na razkršću i tu predmole litanije u čast Gospe. 
Pjevanjem Marijanskih pjesama svršili bi se takvi 
»blagoslovi« za puk, koji je daleko od crkve. 

Kad je g. 1938. središnjica pozvala svoja đruž- 
tva na borbu protiv psovke, družtva su 
se odazivala ovako: 


Čađavica g. 1938. 

»Budući da je advent to su počele i zomice, pa smo 
odlučile, da po mogućnosti svaka sestra, a napose pio- 
nirke, idu dnevno na sv. Pričest te je u tu svrhu prikažu. 
Svaka če nastojati,, da i u svojoj kući odstrani tu grdobu. 
U seosku gostionu metnut ćemo razne nadpise u tom 
smislu (već su i gotovi), a neke sestre na veliko muku 
muče, da slože što zgodnije stihove za kolo. Stihove pro- 
tiv kletve. Već su to jednom i pjevale u kolu, ali su, na- 
ravno, bile od nekih izsmijane. No to im je dalo još više 
volje.« 

B a j m o k g. 1939. 

»Kad je u crkvi izloženo Presveto, adoriraju dvie po 
dvie Križarice, da nam - Bog pomogne u borbi protiv 
psovke, a imale smo i nekoliko zajedničkih sv. Pričesti na 
tu nakanu.« 

S o m b o r g. 1939. 

»Po svim dielovima grada i radionicama dielile smo 
letake protiv psovke. Mnogi su nas pohvalili, što smo 
prihvatile ovu borbu protiv toga ružnog narodnog po- 
roka, a mnogi su nas izsmijavali.« 

Subotica g. 1939. 

»Prema uputama, koje smo čule na prazničkom tečaju, 
počele smo u našem mjestu borbu protiv psovke. Naj- 
prije smo na redovitim sastancima imale dva predavanja, 
koja su nas upoznala sa zloćom grieha psovke i sred- 
stvima u borbi protiv ovog zla. Pojedine članice pročitale 
su i poslanicu Episkopata o tome. Na jednom sastanku i 
odborskoj sjednici dogovorile smo se, što ćemo učiniti. 
Osim molitava pojedinih održale smo na poklade jedno- 
satnu adoraciju, na kojoj smo glasno molile za uspjeh 
borbe. S. blagajnica donesla je iz Zagreba letke i nad- 
pise, koje smo počele đieliti po trgovima i u gradu. Neg- 
dje su nas pohvalili, što smo se prve sjetile na ovu za- 
ista potrebnu akciju. Neki su nam se opet rugali, da smo 
preuzetne i umišljamo si, da će nas šačica s ovim pa- 
pirima izkorieniti ovu duboku narodnu manu. Ipak su ti 
letači primljeni i još stoje u izlozima ili na vratima. Za- 
molile smo vlč. gg. svećenike, da u korizmenim propovie- 
dima reknu koju rieč i o ovome. Na Cvjetnicu smo imale 
zajedničku sv. Pričest i izpred svih crkvi su dieljeni le- 
tači, koje smo dale štampati. Gotovo svi rado primaju 
letke i odobravaju tekst, ali kad im se govori, da to i 
ostvare, zbunjeno slegnu s ramenima i vele, da je to zlo: 
jedva moguće izkorieniti. 


186 


18 7 


Po podne smo imale akademiju, koja je bila posjećena 
preko svakog- očekivanja. Po neke članove obitelji trebalo 
je gotovo silom, dovući, jer su se izgovarali, da oni i sami 
znaju, koliko je ružna psovka, pa im ne trebaju još i 
Križarice soliti pamet. Dvorana je bila ukrašena prigod- 
nim nadpisima, a svaki posjetilac dobio je maleni letak, 
da ga stavi u svoj stan. 

Prva točka programa bila je pozdravna rieč s. pred- 
sjednice Tone Kujundžić, koja je toplim riečima pozvala 
prisutne, da s nama prihvate i nastave ovu borbu protiv 
najružnijeg narodnog zla. Odmah zatim izvele su mlade 
članice prigodni komad u jednom činu: »Pripreme za 

borbu protiv psovke.« S. Ana Pavluković liepo je reciti- 
rala pjesmu A. Kokića: »Razpelo nad oranicama.« S. 
Zora čović je u oduljem govoru izhiela svu strahotu 
psovke i sredstva za njeno izkorjenjivanje. često je bila 
prekidana izrazima odobravanja . . . Kao zadnju točku iz- 
vele su članice simboličnu sliku »Tiha adoracija«, u ko- 
joj je naglašeno, da je cilj svih naših nastojanja i po- 
moćnik u borbi euharistijski Krist. 

Da je akademija uspjela, dokazuju i kasnije izjave po- 
jedinaca, da se često uzajamno podsjećaju na ono, što su 
čuli i vidjeli na akademiji, i tako u mnogim kućama po- 
lako nestaje psovke. 

Zanimljivo je, kako je u jednoj radionici, gdje rade tri 
Križarice, primljena ova naša akcija. Najprije su radnici 
počeli izvrgavati ruglu i Križarice i nadpise, koje su sta- 
vile u pojedina odjeljenja. Ipak se iz šale izrodila navika, 
da za svaku psovku jednoglasno zaori opomena: »Pogle- 
daj nadpis!« I polako ironija i šala prelazi u ozbiljnu 
činjenicu, da se u radionici rjeđe čuju pogrde i nepristoj- 
ne rieči. Već samo prisustvo Križarica je signal: »Pazi 
što govoriš, ovdje su, slušaju te Križarice!« 

Ovo su početci naše borbe protiv psovke. Zamolili smo 
i ostala đružtva u biskupiji, te ćemo uz pomoć Božju 
nastaviti borbu zajedno.« 

Spomenule smo već, kako su g. 1932. osnovane 
sekcije Za službenike oltara unutar 
križaričkih družtava. Prvih godina nakon osnutka 
te su sekcije i najbolje radile. Pravila njihova slo- 
žio je vlč. g. Franjo Kialik, danas urednik »Kato- 
ličkog tjednika« u Sarajevu. Donosimo iz tih pra- 
vila § 1. i 2.: 


§ 1. Ime i svrha. 

Sekciji je ime Za službenike oltara. Svrha 
joj je Križarice oduševljavati za rad: .a) na po- 
svećenju svećenika, b) na obraćenju zlih i odpalih 
svećenika i c) za svećenički pođmladak. 

§ 2. Sredstva. 

Sredstva, kojima sekcija Za službenike oltara 
postizava svoju svrhu jesu: 

a) družtveni sastanci, predavanja, akademije, 
radni satovi i izložbe za siromašne crkve, te razne 
druge priredbe; 

b) molitva u najširem smislu rieči, dakle i sv. 
Misa, sv. Pričest, adoracija, trpljenja i t. d. (i 
žrtva) duhovna: samozataja, i materialna: dobro- 
voljni prilozi za ciljeve sekcije, darovi za siro- 
mašne crkve i odgoj svećeničkog podmladka); 

c) apostolat rieči (braniti ugled svećenika, oba- 
rati predrasude, buditi povjerenje u svećenike 
i t. d.); 

d) apostolat primjera (izkazivati poštovanje 
svećenicima, pomagati ih u pastvi i t. d.); 

e) apostolat pera (pisati članke za našu štampu 
beletrističkog i didaktičkog smjera, izdavati bro- 
šure, letke, molitve, sve u smislu svrhu sekcije). 

Tako pravila. Križarice su ih shvatile podpuno. 
Održan je čitav niz akademija, čiji se čisti prihod 
upotriebio ili za kojega siromašnog sjemeništarca, 
ili se od tih novaca nabavljalo za siromašne crkve. 
Neka su družtva preuzela stalnu novčanu brigu 
za jednoga sjemeništarca ili bogoslova i pomagala 
ga sve do oltara. A sve su sekcije molile i žrtvo- 
vale za svećenike, da budu »sveti i blagoslovljeni 
i posvećeni Gospodinu.« U vječnosti ćemo vidjeti, 
koliko su te molitve velikom Svećeniku, Kristu 
Gospodinu bile drage, i koliko je svećeničkih duša 
očuvao po molitvama Križarica. 

Družtvo u Vinkovcima izvješćuje nas g. 
1934. o radu te sekcije ovako: 


188 


189 


»Za nakane sekcije prikazale smo 11 sv. Misa, 180 sv. 
Pričesti, 520 molitava. Priredile smo akademiju, a za 
dobiveni novac izradile smo 1 oltamik, 2 purifikatora, 3 
korporala i 3 pale. 

Održale smo nekoliko predavanja i to: U svetoj službi. 
Uloga svećenika i Kako da se pomogne svećenicima i 
siromašnima crkvama. Izrađeno je nekoliko manjih pred- 
meta i poslano župnoj crkvi u Deževicama u Bosni, a 
sada smo im i opet poslale jedan oltamik.« 

Sekcije Za službenike oltara i danas rade u 
nekim družtvima, ali radi ratnih prilika onaj ma- 
terialni dio znatno je izostao. Ali i danas se moli i 
žrtvuje, da Gospodin dade Hrvatskoj i sveto sve- 
ćenstvo i brojan svećenički podmladak. 

Križarice u brizi za siromašne crkve diljem do- 
movine ne zaboravljaju ni svoje crkve. Kolike se 
župne crkve u Hrvatskoj hvale, da su im Križa- 
rice, negdje u zajednici sa Križarima, nabavile i 
crkvenog ruha, i crkvenog suda, pa čak i pozla- 
ćeni kalež. Križarice skupljaju novac za kipove 
novih blaženika Crkve. Tako su baš njihovom 
brigom u mnogim crkvama nabavljeni kipovi sv. 
Terezije od Djeteta Isusa te našega hrvatskog bla- 
ženika Nikole Tavelića. Križarice se brinu, da se 
križevi stave na razkršća seoskih puteva, da se 
za spomen misija postave veliki križevi pred 
crkve. 

Družtvo u Strizivojni g. 1937. piše: 

»Veliko je djelo svih naših križarskih organizacija, što 
smo od svojih priredaba nabavili liep harmonij za našu 
crkvu u iznosu od 5.000) Din.« 

I to je nježna pažnja prema domu Gospodnjem, 
u kome je Gospodin blizu dušama i duše njemu. 

Da svi budu jedno! 

Misijski rad bio je uviek obilježje naše organi- 
zacije. On je i po svojoj svrsi i po svom načinu 
tako bliz ženskoj naravi i tako skladno popunjuje 
zadaću i program Križarstva. Bilo je razdoblja u 


190 


poviesti organizacije, kad nije gotovo bilo druž- 
tva bez misijske sekcije. 

Održavali su se i posebni misijski sastanci, na 
kojima su i predavanja i recitacije i slobodne 
radnje bile imisijskog (sadržaja. Organizacija je 
izdavala poseban Vjestnik za misijska siela. Napo- 
se u vrieme, kad je misijski rad organizacije vo- 
dila s. Anica Novaković, »misijski anđeo«, kako 
smo je zvale. 

Križarice su priređivale i javna misijska pre- 
davanja. Širile su misijsku štampu, napose Kato- 
ličke misije. Skupljale su marke, srebrni papir 
i novac za misije. Priređivale priredbe u korist 
misija. Organizirale misijske izložbe, na kojima 
se prodavao ručni rad, što su ga izvezle marljive 
ruke Križarica u korist misija, a uza nj se izlagalo 
od njih izrađeno misno ruho, koje se obično slalo 
u hrvatsku misijsku postaju Bošonti. , 

U korist misija izmoljeno je bezbroj molitava, 
prikazano neizmjerno množtvo žrtava. Još i da- 
nas družtva sakupljaju novac za pokrštenje kojega 
pogančeta, a prešlo je upravo u običaj, da se takav 
dar dade duhovniku družtva ili članici vodstva za 
imendan. 

Pustimo i ovaj puta, da družtva o svome misij- 
skom radu sama govore: 

Sarajevo g. 1930. 

»9. III. 1930. osnovana je misijska sekcija. Za zaštit- 
nika ove sekcije odabrasmo sv. Franju Ksaverskog. Od 
osnutka do danas imala je naša misijska sekcija 4 sa- 
stanka, koji su bili priređeni u čisto misijskom duhu. Sa- 
stancima prisustvovao je preč. g. Marko Nedić i sam 
oduševljen prijatelj misija), koji bi nas uviek oduševlja- 
vao liepim riečima za misijski rad. 

Na početku sastanka izmolile bi Otčenaš, Zdravo Ma- 
rijo, Slava Otcu i zaziv »Sv. Franjo Ksaverski, moli za 
nas!« Istom bi molitvom sastanak završile. Za vrieme 
sastanka čitale bi razne članke iz »Katoličkih misija«, 
»Misijskog kalendara« i »Katoličkog tjednika« . . . Bilo 


191 



je i nekoliko misijskih deklamacija, a i same članice odr- 
žale su nekoliko misijskih referata . . . 

Među članice razdieljeni su Zlatni listići, na koje je 
svaka članica zabilježila, koliko je molitava, sv. Misa, sv. 
Pričesti i žrtvica prikazala za naše misije u Bengaliji. 
Da bi i materialno. pomogle našu misiju, sabiru se i milo- 
dari. Sabrani novac upotrebljavamo za izradbu ručnih ra- 
dova, koje ćemo, kad izradimo dovoljan broj, izložiti, a 
utržak pokloniti našoj misiji u Bengaliji . . . Počele smo i 
sa zajedničkim satovima ručnog rada. Na tim satovima 
poučavaju se članice, kako se može iz bezvrieđnog ma- 
teriala napraviti mnoga liepa stvarca za našu izložbu. 
Sabi'remo i marke, pa ih imamo sabranih oko 8.000.« 

Hrvatska Mitrovica g. 1937. 

»Mjesečno držimo, po 1 misijski sastanak. U svemu 
smo održale 10 sastanaka i na koncu uviek izmolile 5 
Otčenaša za potrebe naše misijske postaje u Bošo-ntiju. 
Za nikolinjski misijski bazar u Zagrebu poslale smo u 
novcu 250 Din. I mi ćemo prirediti misijsku izložbu i u 
tu svrhu imamo crnče u crkvi. U ovoj godini skupile smo 
za misije 452 Din, tako da sad u svemu Imamo 1.701.50 
Din. O Uzkrsu smo prodavale maslinove grančice i sku- 
pile 156 Din.« 

Ogulin g. 1940. 

»Ove godine poslale smo za crkvicu sv. Tereziju u Bo- 
šontiju 376 Din, koje smo dobile na nikolinjskoj zabavi 
za prodanu tombolu. 193 Din dobile smo od maslinovih 
grančica, koje smo prodavale na Cvjetnicu. Na Misijsku 
nedjelju prodavale smo misijske razglednice, časopis »Mi- 
sionar« i razne misijske brošurice. Razpačale smo 10 mi- 
sijskih kalendara . . . 

Duhovno blago sabiremo na zlatnim listićima, koji se 
diele svakog mjeseca. Prema njima članice su prikazale 
za Bengaliju: sv. Pričesti 98, duhovnih sv. Pričesti 221, 
sv. Misa 208, otajstvenih pohoda 333, sv. krunica 297, 
raznih molitava 1.818, strjelovitih molitvica 3.995, dobrih 
djela 110, žrtvica 427.« 

Donosimo i nekoliko izvještaja o uspjehu mi- 
sijskih izložbi naših Križarica: 

O s i e k g. 1931. 

»Na Duhove otvorena je u Osieku prva misijska izlož- 
ba. Ukupna je vrieđnost izloženih stvari oko 35.000 Din. 
Izložbu je otvorio preuzv. g. dr. A. Akšamović, biskup 

192 



đakovački, koji je preuzeo i pokroviteljstvo. Otvorenju su 
prisustvovali gg. inspektor Perković, dr. Hengel, grado- 
načelnik i drugi odličnici . . . 

Kroz sve dane trajanja izložbe građanstvo je s veli- 
kim interesom pohađalo izložbu te jednodušno izrazilo 
svoje priznanje. 

Čisti prihod 20.000 Din izručen je misijskoj centrali u 
Zagrebu u korist naših misija u Bengaliji i poklonjeno je 
jedno misno odielo i nešto drugog crkvenog ruha u vried- 
nosti od 10.000 Din.« 

Šibenik g. 1931. 

»Našu izložbu otvorio je preuzv. biskup dubrovački dr. 
Josip Carević . . . Otvorenju ove izložbe prisustvovao jr 
uz ostale i gradonačelnik dr. V. Smolčić te predsjednik 
suda dr. K. Pasini. 

Odmah iz otvorenja izložbe počeli su se redati čitavi 
nizovi posjetilaca. I tako je bilo kroz čitava tri dana. 
Između nekoliko hiljada osoba, koje su posjetile našu iz- 
ložbu, opazio se jako velik broj odlične, pa i liberalne 
gospode. To je i razumljivo. Možda su po prvi put čuli 
rieč misija, pa su iz znatiželjnosti došli i s njima se upo- 
znali. 

Na izložbi je bilo raznih ručnih radova, slika, dječjih 
igračaka. Jako liepu sliku pružale su crkvene stvari, kao 
stole, korporali, kaleži, albe. Osobitu pozornost svraćale 
su razne misijske stvari, koje je vlč. O. T. Marković do- 
nio iz Zagreba i svaku najmanju stvar liepo i strpljivo 
tumačio.« 

Zemun g. 1933. 

»22. X. 1933. na veoma svečan način otvorena je u Ze- 
munu prva misijska izložba. Dvie godine radilo se . za 
nju . . . Ono što treba naglasiti i što je jedinstveno kod 
ove izložbe jest to, da su svi radovi izrađeni u čistim 
narodnim šarama, originalnim po crtežu, vezu i bojama. 
Ti motivi nisu svjetski, jer je njih stvorila duša, i oni su 
u stvari izraz jednoga naroda, a većina njih još je iž sa- 
moga početka katoličanstva našega naroda, kad je bila 
duša naroda još čista. 

Uzorke smo birale s narodnih nošnja . . . Naglasiti tre- 
ba osobito, da je svaki narodni yez urešen širokim raz- 
pletom, skinutim sa seljačkih košulja i sukanja iz Sla- 
vonije. Osim ovih razpleta bio je na jednom oltarniku i 
dalmatinski razplet, koji se naročito sviđao publici, jer 
je bio novost za Zemun . . . 


Mladost vedrine 13 


193 


Izloženi radovi su sve liturgijski predmeti, divno i 
ukusno izrađeni, tako da im se svatko mora ’ diviti, pa 
i najfiniji ukus zadovoljavaju. 

Naglasiti treba i to, da su na ovoj izložbi bila i 2 pođ- 
puna misna odiela, koja je izradila gđa Anka šajnović i 
to po nevjerojatnoj nizkoj cieni od 1.000 — 1.400 din. 

Za misije je poslano 1 velika goblenska slika (oltama), 
4 albe, 12 roketa, 2 košulje za ministrante, 25 garnitura 
za kalež, 14 oltamika, 4 stole, 2 veluma, 3 plašta za 
ciborij, 2 burze i 2 pokrivača za oltar. Uza to je poslano 
i nešto novaca, a školska djeca su sakupila mnogo sre- 
brnog papira, maraka i starih pera. Male Križarice su 
sakupile mnogo svetih sličica, međaljica i krunica.« 

No neka se ne misli, da su to bile jedine misij- 
ske izložbe Križarica. Takve su izložbe priređi- 
vala družtva u Bjelovaru, Sarajevu, Vinkovcima, 
Zagreb, Sveti Duh, i druga. 

Evo što Vinkovci pišu o uspjehu svoje mi- 
si jske izložbe: 

»Utržak naše izložbe iznosio je 8.000 din. Tu smo svotu 
poslale misijskoj centrali u Zagrebu, a mislimo da će ta 
svota ići u fond za lađicu o. Mesarića i čamac o. 
Vizjaka.« 

Kad je kasnije u Hrvatskoj organizirano Druž- 
tvo za širenje vjere, papinska međunarodna mi- 
sijska organizacija, onda su Križarice surađivale 
i s njom. Učlanjivale su se u nju, molile i žrtvo- 
vale na nakanu obće misije Crkve. 

A da li j e u križaričkoj organizaciji niklo koje 
misijsko zvanje? 

Anka Habuš, Križarica iz Donjega Kra- 
ljevca u Međumurju, otišla je u misionarke pa 
nam iz Englezke g. 1935. ovako piše: 

»Ja znam, da Vi, drage sestre, mislite, da sam 
Vas zaboravila. Sada se, hvala dragom Isusu, nala- 
zim u Njegovoj kući, u kući mira i ljubavi. Skoro 
će biti 15 mjeseci odkako smo se razstale, ali to 
je bio samo tjelesni razstanak. Duhom smo uviek 
zajedno. Moje skromne molitve Vas uviek prate, i 


194 


fa Vam od srdca želim, da Vaš apostolski rad na- 
preduje. 

Drage sestre, sada se nalazim u noviciatu skoro 
7 mjeseci. Dan moga oblačenja bio je 10. listopada. 
Je li, krasan mjesec, mjesec naše nebeske Majke, 
Kraljice svete krunice. Najveći križ za mene je je- 
zik. Koliko je suza proteklo niz moje lice. Nje- 
mački sam dobro naučila, ali englezki! Kad smo 
došle ovamo, morale smo moliti englezki Otčenaš. 
To Vam je bilo strašno. Plakale smo i smijale se. 
Zatim smo kazale Isusu: Isuse, pa Ti nas razumi- 
ješ, kako mi molimo. — Nitko ne zna, koliko žrta- 
va mora snositi jedna misionarka, ali trpjeti je 
sladko . . . Vrlo me veselilo, kad sam pročitala, da 
su Križarice počele marljivo raditi za misije .... 

Uzkrs sam veselo sprovela. Bila je vrlo svečana 
Misa. Naše častne sestre prekrasno pjevaju. Sada 
moram završiti, jer će zvono naskoro zvati, da ide- 
mo u crkvu. Pozdrav svim Križaricama.« 

• 

Anka Habuš, sada sestra Antonija Josipa, bila 
je moja učenica, pa mi se nakon dovršenog novi- 
ciata javila iz svoje nove domovine — Bošontija. 

»Na 24. listopada 1936. krenula je naša lađa put 
daleke Indije. Bilo nas je 8 sestara: 3 Englezkinje, 
3 Niemice, 1 Indijanka i ja. Putovanje je bilo vrlo 
ugodno, samo dva dana bila je strašna oluja, pa 
smo svi morali u krevet. Sve se rušilo u blago- 
vaonici od velikoga gibanja. Ali ipak smo sretno 
stigle na kopno. Osam dana smo ostale u Bandri, 
da se malo odmorimo, a poslije toga krenule smo 
prema Kalkuti. Već 4. prosinca bila sam poslana 
n naš dragi Bošonti. Hvala Bogu, zdravlje mi po- 
malo služi. Vrućina je bila velika, a sad je već 
malo hladnije, osobito kroz noć je vrlo hladno. 
Riža pomalo dozrieva, bit će žetva za 2 tjedna. 
Prošli mjesec imali smo veliku oluju ovdje, tako 
da nismo mogle prisustvovati sv. Misi, jer je cesta 
bila pod vodom. Treći dan velečastni otac poslao 


195 



nam je mali čamac: U našoj školi imamo preko 
stotinu djece. Većina od njih je vrlo siromašna, pa 
ih mi moramo odievati, ali često je naš ormar 
prazan. Iz Kalkute smo dobile male krpice, i to 
naše djevojke sašiju zajedno i prave odielca. Kad 
bi nam bar sestre Križarice poslale kakva stara 
odiela, bile bi im vrlo zahvalne.« 

I danas sestra Antonija radi u Bošontiju. Pisme- 
ne veze su radi ratnih prilika prekinute, ali i pre- 
ko gora i dolova veže je s Križarstvom ljubav 
Kristova i čežnja za dušama. 

Da pomognemo svetima ! 

»A sad idem u Jeruzalem, da služim s v e t ima. 

Jer su odlučile Macedonija i Aha ja sabrati zajed- 
nički prinos za siromahe svetih, koji su u Je- 
ruzalemu.« (Posl. Rimljanima, 15, 25-26). 

Tako piše veliki apostol naroda sv. Pavao. Slu- 
žiti svetima, pomoći svetima, znači pomoći krš- 
ćanina. Jer su sveti oni, koji su kršteni u Kristu 
Isusu i koji izpoviedaju vjeru u Njega. Uviek je 
bilo biede na svietu, ali uviek je bilo i onih, koji 
su tu biedu blažili, umanjivali. Crkva je u tome 
radu prednjačila. Od Pavlovih vremena do danas. 

U prvoj Crkvi nije ni bilo sirotinje, tolika je bila 
međusobna ljubav i međusobno pomaganje prvih 
kršćana. A i kasnije, na svim stranicama crkvene 
poviesti, vidimo divne kršćanske duše, koje su se 
sasvim stavile u službu ljubavi prema bližnjemu 
i koje su karitativan rad smatrale svojom kršćan- • 
skom dužnosti. 

I našoj je organizaciji karitas kršćanska duž- 
nost. U tome duhu odgajala je ona svoje članstvo. 

U vjestnicima organizacije, u našem glasilu i na 
našim tečajevima neprestano se govorilo o potrebi 
karitasa i provedbi karitativnog rada. 

»Karitas traži djelo. Najprije praksu, a onda 
teoriju. Karitas traži ponajprije polje obilnoga 


196 


rada, pa da na temelju toga rada stvara karitativ- 
nu nauku. Tko u karitativnom radu polazi od 
nauke do prakse, taj ne dospije daleko.« 

(»Za vjeru i dom« g. 1933. br. 3.). 

Unutar organizacija osnivaju se karitativne sek- 
cije. Članice tih sekcija skupljaju živežne namir- 
nice, ponošena odiela i novac za sirotinju. Živežne 
namirnice diele se najsiromašnijima. Ponošena 
odiela prekrajaju se za siromašne obitelji. Po- 
sebnom ljubavlju bdiju dobre Križarice nad dje- 
com, napose nad prvopričestnicima. Jednoj treba 
nabaviti haljinicu, jednoj cipele, jednoj čarapice. 
Isto tako bdiju nad siromašnim majkama, nad 
starcima i staricama. Karitativan rad ulazi i u 
naša sela. 

»U gradu već liepo rade u karitativnom smislu 
mnoge organizacije, ali taj rad za selo još je uviek 
veliki problem .... Ali karitas mora biti svuda 
djelotvoran. Kako u gradu, tako i u selu. Ako 
bieđni, ljubavi i pomoći željan Krist na tuđim 
vratima kuca, kuca izvan svoga sela, onda u do- 
maćem selu nije sve u redu. Ili je tamo mnogo 
bogatih, koji su u svome bogatstvu otvrdnuli i ne 
osjećaju tuđu biedu, ili je bieda tako obćenita, da 
se razlika između siromaštva i biede izbrisala. 
U jednom i u drugom slučaju Kristova vjera ob- 
novit će sve, oživjet će sve!« 

(»Za vjeru i dom« g. 1933. br. 3.). 

Navest ćemo samo nekoliko primjera našega 
karitativnog rada. 

Bjelovar g. 1931. 

»Prekrojile smo svoje stare haljine za naše siromašne 
Male Križarice. Okitile smo božično drvce i pjevale bo- 
žične pjesme, a poslije toga je svaka Mala Križarica bila 
nadarena.« 

Šibenik g. 1933. 

»Dosta se naših članica odazvalo, da pomognu bied- 
nicima. Naše su članice sakupljale po gradu milodare. 
Od toga novca otvorila se pučka kuhinja, koja je do kon- 


197 


ca svibnja izdavala 25 obroka dnevno. Za Božić i Uzkrs 
ođniele smo nekim obiteljima voća, sladkiša, a u bolnicu 
raznih listova i bielog- vina. Oko 40 obitelji nadarile smo 
rubljem i odjećom.« 

. S u n j a g. 1940. 

»Posjetile smo 30 bolestnika i odniele im dosta knjiga 
i časopisa. Desetak članica pomagalo je stalno nekoliko 
siromašnih obitelji s hranom i odielom, a dvie Križarice 
pomagale su siromašne obitelji s novcem. Sašile smo 13 
haljina, a jedna je Križarica dala jednoj siroti šivati ka- 
put za svoje novce.« 

Ogulin g. 1941. 

»Na Božić smo pjevale u kaznionici sv. Misu, a iza Mise 
nadarile smo kažnjenike raznim jestvinama.« 

Kako je karitativan rad u godini 1937. dobio 
neke posebne oblike, to ne ćemo ovdje više go- 
voriti o njemu. Samo jedno iztičemo. Križarice 
nisu nikada siromašne i biedne prestale smatrati 
svojima, najbližima, svetima, koje treba pomoći, 
jer su djeca jednoga Otca na nebesima i živi udovi 
mističnog Tiela Kristova 


Da se veselimo u Gospodinu I 

Križarstvo kao odgojna organizacija ulazi u sva 
područja mladenačkih htijenja i mladenačkog 
života. Zato ne zaboravlja ni na pitanje veselja, 
razonode, zabave. Mladost ima pravo na veselje. 
Mladost ima pravo na vedrinu, na razonodu, na 
zabavu. Čista, vedra, sunčana mladost! 

. Da se što bolje provesele, priređuju Križarice 
zajedničke izlete, kadgod kratke, a kadgod i kroz 
cieli dan. Koliko tu bude pjesme, svirke, smieha 
i nevine šale. U Božjoj prirodi, daleko od grada, 
igraju se Križarice kao djeca. Baca se lopta, pre- 
bacuje uže, a one najnestašnije igraju se »skri- 
vača« ili »lovica«. Svjetlopisni aparati rade cieli 
dan. Harmonike ječe do iznemoglosti. 


Uz izlete veliko vrelo zabave su zabavni sa- 
stanci. Ti se u raznim družtvima razno provode. 
Neka družtva drže zabavne sastanke jednom mje- 
sečno. Sva£a članica donese na taj sastanak ručni 
rad, i tad se priča, čavrlja i pjeva. Druga opet 
družtva priređuju takve sastanke u pokladno vrie- 
me i inače preko godine, kad se žele posebno^ pro- 
veseliti. Program takovih sastanaka je redovito 
šaljiv. 

U zimi priređuju naša družtva i čajanke. Male 
čajanke za same članice. Na tim čajankama nije 
glavna stvar ni čaj, ni kolačići, već veselo razpo- 
loženje, kraj kojega se sve članice još bolje upo- 
znaju i povežu. Na takovim se čajankama redo- 
vito igra tombola, šaljiva pošta i druge igre. O 
Nikolinju dolazi i među članice sv. Nikola, dariva 
ih, blago kori za njihove mane i hvali vrline. 

Javnim priredbama daje se u organizaciji ve- 
lika pažnja. Te priredbe vesele naše članstvo. U 
njih je redovito uloženo mnogo vremena, mnogo 
truda, mnogo žrtava. Ništa zato! Naše članstvo 
znade, da su takove priredbe ne samo veselje već 
i apostolat. I da naše priredbe mnogo puta upravo 
tale otvrdnula srdca i unose Božje svietlo u duše, 
koje su se dugo pred njim zatvarale. 

Donosimo nekoliko programa naših priredaba. 
Održane su u raznim prigodama i na raznim mje- 
stima, ali po njima i kroz njih govori uviek vedra 
križarička mladost. Neke su od tih priredaba pri- 
' redile Križarice same, a neke u zajednici sa Kri- 
žarima. 

Pa zar nije liepo kod nas? I zar se naša mladež 
ne veseli, ne raduje? Da, raduje se, ah čistom, 
Božjom radošću. 

Križarice, mlada apostolko Hrvatske, čuvaj 
uviek svoj polet i svoja krila. 


198 


199 


Prosvjetni zadatci Križarstva 

Prosvjetnim radom Križarstva nazivamo onaj 
rad, koji podiže i upodpunjuje naobrazbu našega 
članstva te po kojemu i iz kojega struje rieke 
zdrave naobrazbe u životno bilo hrvatskog naroda. 

Taj se rad odvija u prvom redu na našim s a- 
stancima. Poznato je, da križarička družtva 
drže svoje redovite sastanke svake sedmice. Za 
program tih sastanaka brine se podpredsjednica, 
i on se uglavljuje tjedan dana unapried. Program 
sastoji od zapisnika prošloga sastanka, preda- 
vanja s debatom, slobodnih radnja, recitacija i 
slučajnosti. Mjesto slobodnih radnja drže se koji 
puta i slobodni govori. Mjesto predavanja s deba- 
tom vodi se kadgod sastanak u obliku ankete. Kod 
debate javljaju se članice dobrovoljno za rieč. 
Kod ankete mora svaka govoriti. Ankete se obično 
povedu o kojemu vrlo važnom pitanju na pr. mo- 
di, plesu, čitanju, slikokazu, prijateljstvu, kod 
učenica o kojem školskom pitanju, kod činovnica i 
radnica o onome, što zasieca u njihov život i u 
njihovo zvanje. Ako dođe okružnica V. K. S.-a ili 
Okružja, onda se i ta čita. U slučajnostima uviek 
se pretresu najvažnija družtvena pitanja i stvore 
se zaključci za rad u sliedećoj sedmici. 

Na sastancima se obrađuju sva pitanja, koja 
mogu zanimati mladu djevojku i koja proširuju 
njezinu naobrazbu. Dakako, da se prosvjetni rad 
prilagođuje naobrazbi i potrebama članica, pa će 
drugačiji biti u gradu, a drugačiji na selu. Druga- * 
čiji kod radnica, a drugačiji kod učenica. Ali sav 
prosvjetni material daje se u posve katoličkom 
duhu, s katoličkih vidika i s nerazorivim peča- 
tom katoličke istine. 

Prosvjetni se program za cielu godinu zapravo 
uglavljuje na glavnoj skupštini družtva, a onda se 
razrađuje po mjesecima i tjednima. Za taj pro- 

200 



svjetni rad izdaje V. K. S. posebne upute, jednom 
u obliku kratkih nacrta, a drugi puta putem Vjest- 
nika, u, kojima su razrađena pojedina predavanja, 
a naznačen je i nacrt za ostali prosvjetni i orga- 
nizacijski rad. 

Evo kako je svoj prosvjetni program za godinu 
1939. — 4'0. izradilo družtvo u Subotici: 

Liturgija: 

1. Sveti znakovi (križ, stajanje, iitd.). 

2. Krštenje 

3. Krizmanje 

4. Sv. Pričest. 

5. Sv. izpovied 

6. Zadnja pomast 

7. Sv. red 

8. ženitba 

9. Sv. Misa. 

Obitelj: 

1. Djevojačtvo 

2. Svetost braka 

3. Zaručničtvo i obćenita priprava za brak 

4. Vjerska i odgojna uloga obitelji 

5. Socialna i ekonomska uloga žene u obitelji 
8. Nerazrješivost ženitbe 

6. Neprijatelji obitelji 

7. Narodni grieh — biela kuga 

8. Nerazrješivost ženitbe 

9. Mješovite ženitbe 

11. Kušnje i pobjede u obitelji 

10. Dom privlaćiv po ženi 

Organizacija: 

1. Poviest i razvoj Katoličke Akcije 

2. Oblici i družtva K. A. 

3. Dužnost i sudjelovanje u K. A. 

4. Uređenje naše organizacije 

5. Dužnost i prava članica. 

Razno: 

1. vladanje Križarice u kući (kći, sestra, rođakinja) 

2. na ulici 

3. na) radu 

4. u družtvu s đrugaricama 

5. u družtvu s mladićima 

6. na zabavi , 


201 


7. na izletu 

8. ređenje i čišćenje doma 

9. o čemu da razgovaramo 

10. potreba čitanja 

11. kako i što da čitamo 

12. psovka kao sramota i grleh 

13. borba protiv psovke (praktično) 

14. dr. Ivan Merz 

15. sv. Ivana 

16. radničko pitanje 

17. istina o Bunjevcima. 

„ , ° svome cjelokupnom prosvjetnom radu izvje- 
šćuje nas Đačko Križarsko Sestrinstvo u Šibe- 
niku g. 1930. ovako: 

»Od ustanovne skupštine našega družtva ođržasmo 21 
sastanak. Na sastancima je održana 21 deklamacija, 21 
radnja i 10 govora duhovnog starješine. Navest ćemo ih 
redom. 

Deklamacije su održale sestre: 

BaraJta Rina: Rodu o jeziku, Svećenik četi, Slavenska 
lipa. 

Jurišić Darinka: Stara slika, Petar Svačić. 

Kaštelan Mira: Robkinja. 

Kurtin Milica: Pod Križem. 

Tanašćuk Marija: Panem et circenses. 

Babec Anka: Božji sud. 
županović Ladislava: Majci, 
sarin Marica: Zvonimirova lađa. 

Radnje su održale sestre: 

Kristić Ana: Emancipacija žene, Organizacijski rad Kri- 
zarice, Učiteljica na selu. 

Baraka Vjekoslava: Prijateljstvo, O značenju Majčinog 
dana, Uzor Križarica. 

C vrije Anka: Utjecaj družtva na čovjeka. Ljubav bliž- 
njega. 

Antunac Anka: Li epa vrlina. 

Kužina Korina: Moda, O majci, Naša budnica 
Belamarić Mileva: Ljudski obzir, O dužnostima. 

Šarin Marica: Kršćanski ponos. 

Kristić Josipa: Naša poviest. 

Babec Anka: Moć molitve, Najljepši cviet. 

Segarić Marija: Kultura duha. 
ćosić Ema: Duhovni starješina. 

Kaštelan Mira: Progon katolika, Bdijte i molite da ne 
padnete u napast. 


202 


/ 


Duhovni starješina govorio je: O utjecaju dobre i zle 
knjige, Više svietla, Korizma i Križarica, O majci, O 
duhovnim vježbama, Apostolat sada i kasnije, O na- 
šim idealima, Starokatolicizam, Putevi • k našim ide- 
alima. 

Neke su sestre održale predavanja i - kod sestara ne- 
učenica, a priredile smo i dvie priredbe. — Pratimo re- 
dovito svu našu katoličku štampu i svraćamo se na sa- 
stancima na najznačajnije članke.« 

Tako javlja jedno naše družtvo. A tko bi izbro- 
jio, koliko je predavanja održano u svim organi- 
zacijama kroz 14 godina? To bi bili neobično veli- 
ki brojevi. 

Na kraju družtvene godine mnoga družtva pri- 
ređuju izpit iz građe, koja se prošla kroz jednu 
godinu. Sve članice moraju položiti takav izpit. 
Kadkada se takvi izpiti upriličuju i prije prima- 
nja u članstvo. Građu za takav izpit izdaje 
V. K. S. ili ga izradi odbor družtva. 

Recitiranje na sastancima odgojilo je u našim 
redovima liepi broj izvrstnih recitatorki. Vježba- 
nje u slobodnom govoru u početku je članicama 
uviek malo potežko, ali ipak ide. Bude i treme i 
suza, ali jakom voljom sve se može. Danas orga- 
nizacija razpolaže velikim brojem članica, koje 
mogu javno govoriti i nastupati. Imamo ih među 
učenicama, činovnicama, radnicama i seljačkim 
djevojkama, a sve se to postiglo vježbom na sa- 
stancima. 

Isto tako imamo liepi broj članica iz sviju sta- 
leža, koje dobro pišu, a to se postiglo time, što su 
se vježbale u sastavljanju predavanja i slobodnih 
radnja na redovitim sastancima. To je prilog naše 
organizacije obćoj uljudbi hrvatskog naroda, na- 
pose njegovoga ženskog diela. 

Naše organizacije, napose one u pokrajini, pri- 
ređuju više puta i javna predavanja o 
važnim pitanjima sadašnjice. Ta su 
redovito dobro posjećena, pa je i to jedan prilog 
organizacije pridizanju prosvjete u Hrvatskoj. 


203 



Za nepismene članice i ostale nepismene dje- 
vojke priređuju Križarice tečajeve nepi- 
smenih, koji su jednom zatvoreni na križarički 
krug, a drugi puta javni za sve nepismene djevoj- 
ke u mjestu. 

Posebna se pažnja u našim organizacijama po- 
svećuje čitanju i širenju dobrog tiska. Križarice 
moraju mnogo čitati. No kako pojedine članice 
obično ne mogu same nabavljati knjige, to družtva 
osnivaju družtvene knjižnice. Nešto se knjiga do- 
bije na dar od katoličkih nakladnih zavoda ili po- 
jedinaca, a ostale se nabavljaju novcem skuplje- 
nim na kojoj priredbi. Liepi broj naših družtava 
imade svoje knjižnice. Za njihovo uređenje i 
izdavanje knjiga odgovara knjižničarka. 

U našem arhivu našla sam Pravilnik o uređenju 
knjižnice i izdavanju knjiga iz knjižnice Križar- 
skog Sestrinstva u Mikleušu. To je malo selo 
blizu Podravske Slatine. Evo toga Pravilnika: 

1. Knjižnica je pođieljena u dva diela: I. dio za Male 
Križarice, II. dio za članice. 

2. II. dio dieli se na: a) odio za križarske knjige, Za 
vjeru i dom, vjerske časopise i ostale duhovne knjige; 
b) Poučne knjige, napose iz područja gospodarstva; c) 
Zabavne knjige, koje su u skladu sa križarskim propisi- 
ma. 

3. Knjige ima pravo posuđivati svaka članica u za to 
određeno vrieme. 

4. Posuđena knjiga ne smije se dalje' posuđivati. 

5. Knjiga može kod jedne članice najdulje biti 14 
dana. 

6. Ako se knjiga u određenom roku ne vrati, plaća 
se globa i to za svaku nedjelju 50 para. 

7. U slučaju da se knjiga izgubi, dužna je ona čla- 
nica, koja je to učinila, štetu nadoknaditi. 

8. Ako se posuđena knjiga izgubi, dužna je ona čla- 
nica, kojoj se to desilo, nadoknaditi vriednost knjige ili 
dati u zamjenu drugu knjigu, odprilike iste vriednosti. 

9. Najednom se može uzeti po jedna knjiga iz sva- 
koga odjela. 



i 


10. Knjigu izdaje knjižničarka, u slučaju da je ona za- 
priečena, voditeljica Križarica ili članica koju ona od- 
redi. 

11. Ovaj Pravilnik stupa na snagu, kada ga potvrdi 
V. K. S. u Zagrebu, i m.ože se jedino mienjati na njegov 
zahtjev. 

U Mikleušu 30. VIII. 1935. 

Voditeljica: Anica Bankić, s. r. 

Knjižničarka: Elza Sakač, s. r. 

Zar nije ganutljivo ozbiljan taj Pravilnik? 

Križarice šire katoličke knjige i časopise, uobće 
katolički tisak, i u svojoj okolini. Poznato je, ko- 
liko Križarice i po selima i po gradovima prošire 
raznih glasnika, kako marljivo razprodavaju »Ne- 
djelju«, »Katolički tjednik«, te ostale katoličke 
knjige i časopise. Križarice iz Gušća, mirnog 
sela na Savi, pišu nam g. 1935.: 

širile smo katoličku štampu od kuće do kuće i u uda- 
ljena sela. Prije godinu dana u našem selu nije bilo ka- 
toličke štampe. Danas imamo pored našega glasila i 
»Nedjelje« i 18 komada katoličkog dnevnika. Razpačale 
smo nekoliko stotina komada »Jeronimskog svietla.« 

Zagrebačke pionirke, njih 30, dobile su ove go- 
dine zadatak, da kroz mjesec siečanj razpačaju 
svaka bar dvie katoličke knjige. A one su u mje- 
sec dana razpačale preko 600 knjiga. 

I naše organizacijsko glasilo «Za vjeru i 
d o m« ima veliki udio u prosvjetnom radu Kri- 
žarstva. Ono prati organizaciju od 1930. do danas. 
U njemu pišu najiztaknutije naše članice. U nj 
šalju izvještaje sve naše organizacijske jedinice. 
Ono ulazi u svako naše družtvo, u svaku križar- 
sku kuću. Ono je proživjelo sve naše slomove i 
pobjede. A u danima progona ono je bilo gotovo 
jedina veza između naših družtava i središnjice. 
Naslov njegov simbolizira rad hrvatskih Križa- 
rica. Ta sve one rade za vjeru i dom. 

D6 godine 1936. uređivala ga je s. Marica Stan- 
ković, od 1936. — 1942. s. Đurđica Vitković, a za- 
tim sestre Janja Magdić i Mara Čović. 


204 


205 


»Nedjelju«, križarski tjednik, Križarice također 
i čitaju, i šire, i pišu u nju. A isto tako i ostalu 
križarsku štampu. 

Prosvjetni zadatci Križarstva možda nisu nigdje 
tako uspjeli kao na našem selu. Kroz godine kri- 
žarska organizacija bila je među riedkima, koje su 
dizale prosvjetu sela. I zato je selo Križarstvo za- 
voljelo i stopilo se s njim. I zato ga je selo opje- 
valo u stihovima, koji će živjeti trajno među na- 
rodom. Njihov sadržaj pokazuje ne samo ljubav 
sela prema Križarstvu, već i prirodnu bistrinu 
našega seljačkog svieta, kojoj je Križarstvo dalo 
jači prosvjetni i uljudbeni, karakter. 


Božična akcija 

Spomenuli smo već, kako je karitativni rad 
hrvatskih Križarica dobio u kasnijim godinama 
novo ime. -Okrstile smo ga Božićnom akcijom. 

Što je Božična akcija? Rađanje novorođenog 
Kralja u srdcima mnogih. Rađanje Njegovo preko 
djela milosrđa. Treba pristupiti biednima i siro- 
mašnima, pomoći im, učiniti im Božić ljepšim, 
ugodnijim, pa će' i Spasitelj lakše u ta srđca doći. 
Ili zar pomaganjem sirotinji ne pomažemo Njemu 
samome? »U bosom djetetu, Tsus je bos. U gladnoj 
oslabljenoj majci Isus sam trpi glad i slabost.« 
Tako smo pisale za prve Božićne akcije 1937. god. 

»Propitajte se oko sebe, zašto tolike duše odpa- 
daju od vjere, pitajte zašto se komunizam toliko 
širi. Odgovor će vam biti jasan: bieda, skrajnje 
siromaštvo. Badava mi držimo govore o komu- 
nizmu, upozorujemo na pogibao, što nam ga do- 
nosi! Pomozimo ljudima, pokažimo im svoju lju- 
bav, i komunizmu će iz ruku izpasti glavno sred- 



stvo agitacije. I tu mi katolici moramo prednja- 
čiti. Mi naučavamo najveću Ljubav, od nas je svi 
i očekuju! .... 

Zato ćemo po svim družtvima organizirati 
skupljanje novčanih priloga starih i novih odiela, 
živeža, i dieliti to siromašnim obiteljima. Rad svo- 
jih vlastitih ruku stavit ćemo u službu siromaha! 
Ali ne ćemo ni duše zaboraviti! Osvajat ćemo obi- 
telji za Isusa! Najprije svoju! Ove godine mora 
naša obitelj osjetiti, da se Isus i za nju rodio, da 
se rodio unjenoj sredini! Zato ćemo u nju 
unositi božićne pjesme, božićno veselje! Nastojat 
ćemo, da se sva obitelj naša izpoviedi i primi z a- 
j ednrčki Isusa u sv. Hostiji! Da ta sv. Pričest 
bude u istinu Isusovo rođenje u našoj obitelji! 
Uniet ćemo u svoju obitelj jaslice, što ćemo ih sa- 
me napraviti, da nas one sjećaju, do koje nese- 
bičnosti je pošao Isus iz Ljubavi prema nama! 

Priredit ćemo roditeljsko veče, da skupa sa svim 
našim prijateljima i roditeljima proživimo pravi 
Božić i sjetimo ih, da je Isus i za njih došao na 
ovaj sviet. (»Za vjeru i dom« g. 1937. br. 2.). 

A kad ćemo s našim božičnim darovima zare- 
dati među siromašnim obiteljima, i njima ćemo 
donieti izkićeno božićno drvce, i za njih ćemo 
izraditi jaslice, i s njima ćemo zapjevati svete bo- 
žićne pjesme. U tom veselju dovest' ćemo ih i do 
oltara, do Hostije. To je cilj Božićne akcije. 

Tako je i bilo. Križarice su se dale ha posao. 
Najprije je trebalo obitelji pronaći, posjetiti, zabi- 
lježiti njihove prilike, njhove potrebe i tad mar- 
ljivo skupljati sve što se dade. Izvidi i bilježke 
bile su provedene po stalnom planu. Savjestno i 
ozbiljno. U velikoj žutoj koverti našla sam mnogo 
bilježaka ove vrste, pa iz njih vadim neke, pisane 
nepoznatom rukom. Neka sve Križarice vide, kako 
se u takvim prilikama radi. 


206 


207 


»12. XII. 1937.« 

1. G . . .ć Josip, bolestan, ruke su mu ranjave, žena. 
već dva mjeseca u bolnici. On je postolar bez posla, a. 
žena pralja u vojnoj bolnici. Plaća stan mjesečno 150 
dinara. Ima troje djece, tri djevojčice stare 14, 10 i 2 go- 
dine. Moli nešto odjeće i obuće za sebe i djecu, žena je 
nekako snabdjevena, zatim moli živežne namirnice, rub- 
lja za njega i nešto drva. Stanuje u Rabskoj ulici br. . . . 

2. H k Sofija. Ima troje djece, 6, 3)4 godina staro 

i jedno dvomjesečno diete. Muž radi na gradu kao rad- 
nik i ima 150 dinara tjedno. Stan plaća 100 din. na mje- 
sec. Djeca dobiju na gradu obuću, a ona moli za sebe ci- 
pele br. 37, a za muža cipele i kaput, zatim drva i ži- 
vežne namirnice. Stan Njivice bb. 

3. M ć Štef a. Muž bez posla, inače po zanima- 

nju radnik, a žena slaba poslije poroda. Ima troje 'djece i 
to: 3 godine staru djevojčicu, 15 mjeseci starog dječaka 
i jedan mjesec staru djevojčicu. Stan plate 110 din. Sta- 
nuju u podrumu. Moli za veću djevojčicu odielo i cipelice, 
a za sebe cipele br. 39. Najglavnije je, da muž dobije 
posla. On je zdrav i mlad stanuje u Mlječkoj ul. br 

4. B ć Ivan, po zanimanju postolar. Radi nešto 

maloi kod kuće, a žena radi u jednoj tekstilnoj tvornici i 
ima 20 din. na dan. Stan plate 150 din. Ima dvoje djece: 
djevojčicu od 4 god. i dječaka od 2)4 godine. Moli za 
djecu kaputiće i mužkog rublja. Stan Pašmanska ulica 
br .« 

Rezultati? Križarice su ih same zabilježile: 

»Dne 18. XII. odputile smo se s darovima u siromašnu 
obitelj K., koja broji 9 članova, a od toga sedmero djece. 
Dvie djevojčice su Male Križarice, pa smo ih pozdravile s 
našim dragim Bog živi. Nakon pozdrava predale smo im 
darove, a uz njih borove grančice, nešto božičnog nakita 
te jaslice. Majka, vrlo prijazna žena, otvorila je paket, a 
sva djeca okupila su se oko nje i nestrpljivo čekala, što 
će koje dobiti. Divna je to> bila slika! Majka nam je kas- 
nije pričala, da su joj htjeli uzeti jedno diete, ali ona ga 
nije nikako dala, iako težko prehranjuje obitelj. Svako 
diete dobilo je nešto, a veselju i radosti nije bilo kraja. 
Dobivene stvari navukli su na sebe i bezbrižno skakutali 
po kuhinji. Majka ih je suznih očiju promatrala, a otac 
je također zadovoljno pravio janjčiće, koje će za blag- 
dane prodavati. On je šofer, ali bez namještenja . . . Malo 
smo> razgovarale s djecom, koja su neobično draga, i tad 
se trebalo razstati. Zaželile smo im sretan Božić; napo- 










Vježbe s lutkama u Vukovaru 



208 


S Tetom Mirom 
na koloniji 




Prizor iz »Šume Striborove« 



S našim »ujakom« u borbu za kršćanske ideale 


menule im koju o božanskom Djetešcu, o ponoćki, zamo- 
lile, da se mole za Križarstvo, a napose smo se preporu- 
čile u molitve djece. Još jedan zahvalan pogled majke, i 
mi smo nestale u tami. Premda je vani duvao hladan 
vjetar, a zima je oštro prltisla, mi je nismo osjećale. 
Bile smo sretne i zadovoljne, što smo pomogle Kristu 
u bližnjemu. 

Druga naša članica piše:, U pola šest na večer ušle smo 
u jednu malu sobicu gdje stanuje obitelj S. Prepoznali 
su nas, jer smo kod njih bile na izvidu,,a još su se više 
obradovali, kad su opazili, da imamo prilično veliki pa- 
ket u rukama. 

Kad smo se malo ugrijale, pričala nam je gospođa S. 
o svojoj biedi. Kad smo otvorile pakete, i kad je gospođa 
vidjela, što je sve dobila za svoju malu kćerku, veselju 
nije bilo kraja. Nije znala, kako bi zahvalila. U svojoj 
sreći govorila je, da bi nam mogla ruke i noge izljubiti. 
Obećala je, da će na Božić prikazati sv. Pri- 
čest za križarsku organizaciju, čije je 
članice poslalo k njoj samo nebo. A mi smo opet bile 
sretne, što smo pomogle, da nekoliko srdaca 
osjeti blizinu Božju. 

Posjetile smo i obitelj P. Nakon pozdrava predale smo 
im određene stvari. Spomenule smo im, da im to šalje 
križarska organizacija, za koju neka mole, da im može 
drugi puta i više pomoći. 

Razgovor se odvijao o Božiću. Pozabavile smo se s dje- 
com. Roditeljima smo govorile, kako treba u duše djece 
usaditi ljubav prema Bogu. Vesele smo se vratile kuća- 
ma. Veselje siromašne obitelji izpunilo je i naša srdca.« 

Ivka je o svojim posjetima izpisala cielu bilježnicu: 
Evo nekoliko odlomaka: 

«Silazim u podrum. Odmah na desno čujem dječju vi- 
ku. Pokucam i odmah ulazim. Obitelj me poznaje. Otac 
ne radi, majka bolestna, a troje sasvim male djece. 

žena pobožna, muž ide kadkada u crkvu na nagovor 
žene, inače daleko od svega, što je vjersko. Djecu odgaja 
žena u kršćanskom duhu. U razgovoru tuži se žena na 
susjede i kućevlastnike, koji joj se rugaju poradi djece i 
odkazuju stan radi njih. 

Okolina, u kojoj živi, ne drži ništa do Boga. »Još ni- 
sam naišla na susjedu, koja bi bila crkveno vjenčana. 
Sve vam to živi tako dugo zajedno, dok im se svidi. Sa 
mnom se samo prepiru i grde me, što držim s popovima. 
Rugaju mi se, što mi Bog ne pomaže, i ako sam u biedi. 


Mladost vedrine 14 


209 




Ja im se sada svima uklanjam, a da živim sto godina u 
takvoj bieđi, ne bih se odrekla svoje vjere.« 

Uoči Božića dolazim sa živežnim namirnicama, žurim 
se, moram i drugdje dospjeti. Konačno stignem u tamni 
prostor, do poznatih vrata. Pokucam. Djeca viču, da su 
sama i zaključana. Dosjetim se, da bi se moglo kroz pro- 
zor, ali taj je previše duboko> u zemlji, pa se treba oprez- 
no uvući sa svom prtljagom. Ipak se odlučim. Djeca su 
otvorila prozor i znatiželjno promatraju, kako ulazim i 
pužem unutra. U sobi pod prozorom stoji ormar, ja sre- 
tno stignem na njega i skpčim u sobu. 

Djeca su bosa, skaču oko mene. U kutu je mala polica, 
na njoj nekoliko komada suda, inače sve prazno. Nigdje 
ništa od jela. Upitam djecu, gdje su roditelji. »Mama ra- 
di, a tata je malo prije otišao od kuće i zaključao nas.« 

Polažem stvari na stol, ostavljam listić, u kojem im 
poručujem, da im Križarice žele sretan Božić. Djeci >sam 
podielila sladkiše, zabranila dirati u stvari i izvukla se 
kroz prozor. Djeca su se skupila oko jaslica, a, ja odoh. 
Nekoliko dana iza Božića došla je žena sva sretna, da se 
zahvali za dar. Da joj nismo mi pomogle, ne bi imali za 
Božić upravo ništa . . . 

Obitelj u Petrovoj ulici najbjednija je od sviju. Znala 
sam prije njihove prilike, ali ih nisam posjećivala. Slabo 
koriste liepe rieči, kad je želudac prazan. Još su bjedniji 
u duhovnom pogledu. Jedna podpuno zapuštena obitelj. 
Ne zna, se tu za Boga kao dobrog Otca. Mrze ga i psu- 
ju ga. 

S djecom sam se najprije sprijateljila, i ona su mi 
otvorila. Četiri dana pred Badnjak oboružam se odielima 
i živežnim namirnicama pa se na oko hrabra odputim 
tim biednicima. Znala sam kuću, u kojoj stanuju, pa sam 
bila sigurna, da ću ih lako naći. U blizini opazim njihovu 
djevojčicu. Upitam je, da li je mama kod kuće.« »Nije, 
tata je doma« Tako! Bilo bi mi draže, da je mama kod 
kuće. »A šta radi tata?! — »Leži!« Zamolim je, da me 
odvede kući. 

Ulazimo na široka vrata, zatim u dvorište, pa se pe- 
njemo pd uzkim strmim stubama. Čini mi se, kao da me 
vodi u kokošinjac. Napokon kroz drveni mostić dolazimo 
do otvora u kuću. 

Pozdravim, uđem u slabo osvietljenu neprozračenu so- 
bu. U tami opazim jedan željezni krevet, na kome je le- 
žao otac pokriven nekim krpama. Kažem tko sam, spo- 
menem našu organizaciju i zašto sam došla, stavljam 
odielo i ostale stvari na stol, koji je zbit od dasaka. Čo- 



vjeku mora da je bilo vrlo neugodno, jer se neprestano 
u razgovoru smijao, da prikrije veliko uzbuđenje. 

»Oprostite, što je ovako kod nas. Izvolite sjesti!« Sve 
je to govorio kratko, i zadihano. Ogledavam se, ali stolac 
ne vidim. Konačno mi mala dade stolac. U tami nisam 
odmah opazila, da je stolac pun mokrog odiela, kojega je 
valjda otac svukao, da se suši. Morala sam sjesti kraj te 
mokre krpe, da se čovjek ne bi uvriedio. 

Započe razgovor. On je služnik. Svaki dan stoji pred 
kolodvorom u slabom odielu, s razkvašenim cipelama i 
čeka posao. Žena radi od J46 ujutro do 7 sati na večer, 
a zasluži toliko, da plate stan. Četvero djece. Najstarije- 
mu je 14 godina. Spavaju na podu bez ičesa. 

Doniela sam dobrog odiela i odmah podielila. Bili su 
razdragani. Otac gleda, čudi se, a zatim reče mekim gla- 
som kao za sebe: »Vidiš, kako se oni brinu 
za nas. Poljubi ruku gospodični.« 

Najmlađi se mališ zaželio sladkiša, pa sam obećala, 
da ću mu drugi puta donieti. Otac mi tad reče, da mali 
već mjesec dana neprestano bunca o boru, a ujutro već 
u 4 sata traži kruha, »šta mu mogu reći, nego neka spa- 
va, jer kruha nemamo.« 

Već je bilo vrieme, da odem. Pružim mu ruku, a on je 
stisne i reče: »Gospojice, vi imate dobru dušu. Molim 
vas dođite, da vas vidi moja žena.« Obećam, da ću doći 
dan prije Badnjaka. Kupim još masti, bor, nešto slad- 
kiša, cedulju za drva, ponesem glasnike i Misijsku biblio- 
teku te se odputim ponovno toj obitelji. Već je bilo pri- 
lično kasno, pa su mislili, da me ne će biti. Kad sam 
otvorila vrata, svi su u isti čas zaviknuli: »Evo je!« 

žena skoči sa stolca. Djevojčice su stale buditi dječa- 
ka, koji je spavao na pletenoj košari, slabo obučen, ne- 
pokrit. Rekla sam djeci, neka ga ne bude, ali uzalud. 
Probudile su ga, jer ih je on za to molio. Očekivao je 
sladkiše. 

Muž je ovaj puta bio ozbiljan. Ni traga smiehu. Go-' 
vorio je ozbiljno, kako je mislio, da će nešto zaraditi za 
Božić, ali nije uspio. Nakon duljega vremena dignem se 
a on reče : »M i ćemo imati kruha. Hvala 

Bogu!« 

Začudilo me, da to govori tako poznati psovač . . . 
Ivkini zapisci su gotovi. A još ih je mnogo slič- 
nih. Okružena sam papirićima svih mogućih veli- 
čina i oblika, a na svakom poviest božičnog apo- 
stolata. 


210 


211 



Tako se radilo za vrieme Božićne akcije u Za- 
grebu. A sad neka govori i pokrajina. 

Brod g. 1939. 

»Naše Male Križarice išle su na Božić u betlemaše. 
Bila je zima, snieg, ali one su ipak veselo išle. Za skup- 
ljeni novac odlučile smo im kupiti haljinice. Sve su siro- 
mašne, sve trebaju pomoći, pa zašto da tražimo biedne 
dalje, kad ih imamo kod nas, u našoj organizaciji. Ku- 
pile smo material za deset haljinica, a same, koje zna- 
demo šiti, sašile smo ih i time razveselile i Isusa i naše 
Male Križarice. 

Oh, kako su bila vesela mala dječja srdca. Razveselile 
smo ih, a s njima i njihove roditelje. 

To sve nije možda veliko, ali je pred Kristom veliko, 
jer štogod smo učinili najmanjoj braći Njegovoj, Njemu 
smo učinili.« 

Daruvar. 

»Za Božić nam je uspjelo, da smo dvie odrasle, ali za- 
puštene djevojke, privele prvoj sv. izpoviedi i Pričesti. 
Dva mjeseca prije Božića jedna ih je sestra upoznala i 
to je izniela na sielu. Poslije siela sestra podpredsjednica 
posjetila je te djevojke i podučila ih u svemu, što je po- 
trebno za primanje sakramenata. Prvi puta osjetile su 
slast i veliku milost svete vjere, jer ih je Božanski Spa- 
sitelj pohodio na sam Božić. Došao je kao novorođeno 
Diete pod prilikom kruha.« 

Nova Gradiška. 

»19. prosinca napravile smo božično sielo, na kojemu 
smo darivale sve one, kojima je zbilja trebala obuća. 
Liepo smo okitile našu sobu, u kojoj obično držimo sa- 
stanke. Pod razpelom okitile smo mali bor, a pod bor 
smo stavile darove. U krugu sirotinje, koja je bila po- 
zvana, sjetile smo se Onoga, koji je najviše volio siro- 
tinju, a to je naš dragi Isus. Sve naše uzvanice bile su 
oduševljene, kad su vidjele, kako je sve liepo uređeno. 
Otvorile smo naše božično sielo molitvom, a onda smo 
počastile naše drage sestre čajem i kolačima. Dvie Male 
Križarice deklamirale su prigodne deklamacije, a jedna 
je sestra vrlo liepo govorila o adventu. Kada smo podie- 
lile darove, nastalo je pravo veselje. Pjevajući božićne 
pjesme završile smo našu malu svečanost. 

Nagovorile smo nekoliko djevojaka, da se pred Božić 
izpoviede i pričeste. Bile smo vrlo vesele, kad smo za- 
jedno s njima čista srdca dočekale dragog Spasitelja.« 

212 



Još samo nešto malo o Božičnoj akciji zagre- 
bačkih Križarica radnica: O tome je napisan član- 
čić u »Životu« g. 1939. br. 1. 

»Diete nam se rodilo, i Sin nam je darovan . . . Jest, 
rodio se i darovan nam je, da bude jednak s nama . . . 
Sirotinja je naročito Njegova, jer je On sam bio siromah. 
Svi nezaposleni otcevi i majke, svi tuberkulozni hrani- 
telji obitelji, sve zabačene i nesretne žene, sva prljava i 
gola djeca zagrebačke periferije, sve je to Njegovo. I za 
Njih je rođen i u Njima treba da se utjelovi. Svi zabačeni 
i nepoznati putevi grada Zagreba, što vonjaju po blatu i 
truleži, a prezasićeni su očajem, kletvama i grlehom, i ti 
su Njegovi, i poradi Njih je došao, i u Njima hoće da 
živi. 

Sve On hoće da prožme i posveti. Od trulih i golih 
bračnih postelja pa do prljavih krpa, na kojima se stišću 
polugola djeca. Od zamrzlih štednjaka i razbitih prozora, 
kroz koje struji hladan zrak pa do stolne daske, uz koju 
sjedi brojna obitelj, da razđieli nekoliko kuhanih krum- 
pira i komadić suhoga kruha. Od staraca i starica, koje 
nevolja i bieda učini suludima, pa do biedne rahitične 
djece, koju nitko ne ljubi i nitko joj se ne raduje. 

U svemu i svima hoće da živi, da raste, da kraljuje. 
Ali tko će ga odnieti na periferiju našu bez straha, da 
ne zamaže finu obuću, da neugodnim vonjem ne napuni 
bogate krznene kapute, a osjetljive uši ne povriedi rje- 
čnikom periferije? 

Pa ipak, našlo se duša, koje su Ga i tamo odniele, ali 
ne dame u krznenim kaputima i finim cipelicama. Rad- 
nice, male radnice, koje se grbe čitav dan u svojim radio- 
nama, nosile su novorođenog Kralja na zagrebačku peri- 
feriju. Naše mlade Križarice, koje svake subote lako 
prebroje svoju malu plaću, odkinule su i posljednji nov- 
čić, da ga dadu još bjednijima. One, od kojih mnoge ho- 
daju u izlizanim kaputićima, našle su ipak nešto, čim će 
obući djecu siromaha. One, koje same žive u tuđim ku- 
ćama, bez ljubavi roditeljske, htjele su, da po jelovim 
grančicama, božičnim nakitima i jaslicama pruže tu lju- 
bav drugima .... 

Naše radnice dale su se na posao. Molile su živežne 
namirnice po dućanima. Ništa zato, što u 10 dućana ne 
dobivaju ništa, a u sliedećem ih odpravljaju sa 3 dinara. 
Mole i novčane doprinose kod imućnijih obitelji, a same 
daju koliko najviše mogu. Popravljaju stara odiela. Šiju 
haljinice za djecu od novih tkanina, što su ih izprosile 

213 


po dućanima. A Križarice kućne pomoćnice dolaze na 
originalnu misao. Odilaze ravno u kavane, obilaze oko 
stolova i mole na sabirne arke za sirotinju. I sabrale su 
tako priličnu svotu novaca. 

A kad je već Božić bio blizu, tad marljive ruke radnica 
stavljaju darove u velike zamotke, a uz svaki je borova 
grančica, nakit za bor i male jaslice. I tad ih nose obi- 
teljima. 

Došle su k obitelji, u kojoj otac prodaje »žnirance«. I 
k onoj, gdje petero djece spava na jednom krevetu; troje 
s glavom dolje, dvoje gore. Našle su i obitelj u stanu bez 
poda, sa crnim krpama na razbitim prozorima. Nisu pro- 
pustile ući u stan, gdje bolestni otac leži na slami, po- 
krit vrećama. Nisu zaboravile na obitelj, koja stanuje u 
šupi na Trešnjevki, ni na majku, koja svojoj djeci pravi 
odielo od samih krpica. Majka pred porodom dobila je 
sve, što treba za novorođenče, a bolestni starac s Ka- 
nala odpremljen je u bolnicu.,.. 

Kudgod su ušle naše Križarice, nastalo je veselje, a 
suze su oblievale lica sirotinje.« 

Rade li tako Križarice i danas? Rade! Samo što 
je posljednjih ratnih godina biede toliko, da nji- 
hove snage nisu dostatne. Ali one čine, koliko 
mogu. Negdje su se stavile sasvim u službu žup- 
ske karitativne akcije, negdje surađuju s držav- 
nom Pomoći, negdje s raznim karitativnim i hu- 
manitarnim organizacijama. Negdje šivaju za iz- 
bjegličku djecu, negdje posjećuju ranjenike po 
bolnicama, negdje njeguju osamljene majke s 
novorođenim djetetom. 

Ali kraj ublaživanja tjelesne biede one ne za- 
boravljaju na ono najvažnije. Na rađanje Krista 
u neumrlim dušama. 


Uzkrsna borba 

I ona je uvedena 1937. godine. I prije su hrvat- 
ske Križarice poticale i vodile duše na uzkrsnu 
dužnost, ali od g. 1937. do danas čine to one po 
posebnom planu i s posebnim oduševljenjem. Ne- 

214 



ke su metode Uzkrsne borbe preuzete od belgij- 
skih žosista, ali zašto da se ne uzme i od drugih 
pokreta ono, što je dobro i prokušano. Ipak smo 
u mnogim pojedinostima dale Uzkrsnoj borbi svoj 
pečat i svoje obilježje. Drugačije i ne može biti. 

Na početku g. 1937. proglašena je obća ofenziva 
križaričkih redova. Treba preći u borbu, u osva- 
janje. Ljudske duše su previše dragocjene, da ih 
se pušta, da utonu u grieh, u kal, u beznačelnost, 
u beznačajnost. Treba ih poučiti o vlastitom do- 
stojanstvu, treba im odkriti vrhunaravnu metu, 
treba probuditi božanski život u njima. 

Stvoreni su prvi planovi. Sjednice odbornica 
sviju družtava drže se u Zagrebu vrlo često. Na 
njima se plan u sitnice razrađuje. Svaka oba- 
vješćuje, što je doživjela u svome domu, što u 
svojoj radnoj sredini. Kako su primljeni prvi su- 
sreti, prvi razgovori. Sve su Križarice u poslu, a 
na poseban način naša radnička družtva. Prema 
onome, što se provodilo u Zagrebu, davale su se 
upute i pokrajini. Radnički Vjestnik izašao je u 
povećanom obsegu s točnim uputama, kako i što 
treba raditi. 

Tiskaju se prvi promičbeni letači. Glasilo 
»Za vjeru i dom« izlazi u posebnom ruhu, jer i 
ono će se dieliti u promičbene svrhe. Izrađuju se 
pozivnice za uzkrsni zajutrak. Izlaze prve sličice 
s molitvama za Veliki petak. A iznad svega, mno- 
go se moli. I članice, i njihovi najbliži, i druge 
pobožne duše, a organizira se molitva i među bo- 
lestnicima, u samostanima, u sirotištima, svagdje. 

Donosimo nekoliko primjera iz prve Uzkrsne 
borbe hrvatskih Križarica, da se vidi, kako su 
Križarice osvajale. 

»Grad je jošobavijen jutarnjom maglom, kad naše rad- 
nice odilaze na svoj svagdašnji posao. Već nekoliko go- 
dina ide istim putem, istim ulicama, jedna naša radnica. 
Stare, sive kuće dobro su joj poznate, a isto tako i svi 
prolaznici: mljekarice s velikim posudama u ruci i građ- 

215 


ski pometači, koji još u mrkoj noći počinju s čišćenjem 
gradskih ulica. Poznaje dobro i jednu djevojku, koja 
svako jutro odmiče pred njom na posao. 

Dugo je već promatra. Mlada je. Tko zna, da li Bog 
živi u njezinoj duši? Trebalo bi to vidjeti. Kako bi bilo, 
da je nagovori! Ipak je to malo težko i nezgodno. No 
tako prolaze dani. Poznanstvo] još nije sklopljeno. No do- 
lazi vrieme Uzkrsne borbe. Sad je kocka pala, djevojka 
mora biti naša. 

Jednoga jutra, kad je padala gusta i sitna jutarnja ki- 
ša, naša je radnica opet išla poznatim putem. Njezina 
znanica brzala je pred njom u lakom trošnom kaputiću, 
a bez kišobrana. Naša se radnica osmjeli. Njezin kišo- 
bran .može zaštititi dvie djevojačke glave. 

— Smijem li ponuditi malu zaštitu, — zapita brižno. — 
O, od srdca hvala, odgovori mlada djevojka. 

Poznanstvo je sklopljeno. Odsada njih dvie svakoga ju- 
tra idu zajedno. Jednoga ranog jutra zajedno su klečale 
kod euharistijskog Stola . . . 

* 

Petak je. Tvornički rad je u najvećoj brzini. Samo ču- 
ješ okretanje strojeva, koje kadkada prekida smieh iz 
djevojačkih grla i još glasniji razgovor susjeda. Nadzor- 
nik nije u blizini. 

Tad se najednom začuju zvuci zvonova sa brežuljka. 
To dobri otci konventualci zvone petkom u 3 sata kroz 
cielu korizmu. Neka se ljudi sjete muke i smrti Spasite- 
ljeve. Tvornica se ne obazire na to. Svaki čas je drago- 
cjen. U grozničavoj žurbi samo napried, samo napried! 
Ali u jednom odjeljenju zbiva se nešto neobično. Lupa 
strojeva čuje se i dalje, no smieh i glasni povici prestaju. 
Radnice misle na razpetog Krista i sjedinjuju se u mo- 
litvi s Njim. 

Kako to! U tom je odjeljenju jedna Križarica. Njezin 
je primjer šutnje i sabranosti djelovao i na druge. Bilo 
je najprije smieha i ruganja, ali Križarica je ipak po- 
bieđila. Sve radnice šute petkom kroz 5 minuta. 

* 

Glave činovnika jednog ureda duboko su sagnute. Ruke 
kao da lete po bielom papiru. Prsti marljive tipkačice 
pomiču se nevjerojatnom brzinom. 

Odbija 3 sata. Tipkačica otvara svoju ladicu i vadi 
kartu s molitvom Velikog petka. Ustaju činovnici. Ustaje 
posluga. Svi glasno mole. Naša ih je Križarica spremala 

216 



na to cielu korizmu. Nakon molitve sjedaju ozbiljno i 
zamišljeno, a posao se odvija i dalje. 

* 

Naša znanica iz trafike danas je opet naročito sprem- 
na za osvajanje. Znade ona dobro: danas će joj doći jed- 
na poznata mušterija, koja već dugo nije povirila u 
crkvu, a kamo li na izpovied. Treba se dobro spremiti za 
borbu. 

I doista! Mušterija ulazi polaganim korakom, a naša 
je Križarica razvila svoj ratni plan baš pravom ženskom 
lukavošću. 

Zamislite, gospodine, što sam danas doživjela. Bio 
je ovdje jedan čovjek, koji se već 10 godina nije izpo- 
viedio. To je strašno! Kako taj čovjek može mirno ži- 
vjeti? Zar je njegova savjest tako. uzpavana? Zar je po- 
sve za . . . Ali što vam je, gospodine? Vi bliedite! Zar vam 
je zlo? 

Mušterija šuti i grize usne. 

— što vam je, recite! Ili zar ste možda i vi jedan od 
takvih, koji se nisu 10 godina izpoviedili? No, to nisam 
mislila o vama! Treba to popraviti, što prije popraviti. 
Ja ću vas naučiti kako. 

I tad naša Križarica prelazi u pravu ofenzivu. Više 
puta joj sva rječitost ne pomaže, ali više puta su uspjesi 
vidljivi i trajni. 

* 

Jedne večeri eto male krojačke naučnice. Još je nedav- 
no nosila kratke suknjice i igrala se među Malim Križa- 
ricama. Došla je vedro i nasmijano. Otvara notes. 

— Eto, to su imena onih, koje sam predobila u svojoj 
najbližoj okolini. 

čitava stranica notesa bila je izpisana. Njezine su oči 
sjale od svetog' veselja. Ta kako i ne bi! 14 djevojaka do- 
vela je uzkrslom Kristu. 

— Svi mi u našoj ulici govore, da sam luda, što toliko 
obilazim kuće i zovem djevojke. No ništa zato, ako čo- 
vjeka proglase ludim poradi ljubavi k Isusu. 

* 

Podne je prošlo. Upravo sam htjela ostaviti našu kan- 
celariju, no netko još kuca. Treba saslušati; možda je što 
važno. Ulazi jedna radnica s ovećim papirom u rukama. 

— Znadete, u mojoj blizini je jedna tvornica, u kojoj 
je mnogo djevojaka. Nikako ne mogu doći s njima u ve- 

217 


zu. Sad ću im poslati po jednoj poznatoj ovo pismo. Pro- 
čitajte, možda nešto valja. 

Sjela sam i čitala. Pismo je puno ljubavi i prave dru- 
garske pažnje. Govori o težkom stanju radnica, o slabim - 
plaćama, o dostojanstvu žene radnice i o jedinom Prija- 
telju radničkog svieta, o Kristu Gospodinu. 

Pismo je odneseno u tvornicu, i sedam se radnica oda- 
zvalo. Sedam ih je bilo na uzkrsnoj sv. Pričesti i zaju- 
tarku s Križaricama. Dvie od njih živjele su u divljem 
braku, ali naša Križgrica brine se i dalje za njih. U naj- 
skorije vrieme bit će sklopljeni zakoniti brakovi. 

Bila sam na nekoliko zajutraka, što su ih zagrebačka 
križarička družtva priredila svojim uzkrsnim gošćama. 

Bieli prostrti stolovi okićeni su zelenilom i prvim pro- 
ljetnim cviećem. Pred svakim mjestom gošće ukusne ko- 
šarice s uzkrsnim pisanicama, liepe knjige ili svete sli- 
čice. Na zidovima nadpisi, koji glasno govore o sreći onih, 
koje kušaju Gospodina. Među svima vlada vedrina, ra- . 
dost čistih srdaca i veselje uzkrsnih duša. 

Pristupa se zajedničkom doručku. Molitva Križaričke 
radničke zajednice ozvanja iz duša Križarica. Gošće su 
ganute. Suze im se vrte u učima, kad ih sestre Križarice 
toplo i iskreno pozdravljaju. Ne stide se suza. Puštaju, 
da im se skližu niz obraze. Ta to je dan, možda jedini u 
godini, kad ih netko tako toplo i sestrinski prima. 

* 

I naše učenice rade. Razborito razdieliše posao. Jedna 
grupa obilazi domove na teritoriju župe. Druga skuplja 
novac za uzkrsni zajutrak. Treća marljivo vježba pro- 
gram za malu priredbu, četvrta riše plakate s uzkrsnim 
nadpisima i priređuje ukrase za uzkrsni stol. Iz plavog i 
crvenog kartona izrezuju se pisanice i zvonca, na kojima 
marljive ruke izpisuju program priredbe. A sve grupe, 
na čelu sa svojim pionirkama, love duše . . . 

A naše akademičarke stoje na vratima sveučilišta već 
od ranog jutra. U rukama im množtvo letaka. Dolaze pr- 
ve slušačice. Diele im letake. Neke ga znatiželjno čitaju 
i bacaju odmah. Druge ga polagano slažu u svoje ručne 
torbice. Treće živahno odgovaraju: »Hvala, doći, ću!« 

Naše Križarice ne sustaju. Dolaze i kolege. Zanimaju se 
živo za stvar. Neki se glasno smiju. Padaju i kojekakve 
primjetbe, ali Križarice akademičarke odvažno stoje. Ta 
to je za duše, za Kristove duše. Tu ne smije biti ni stra- 
ha, ni stida, ni obzira, ni umora.« 


218 


Ovo su primjeri iz Uzkrsne borbe zagrebačkih 
Križarica. Pokrajina je o tome radu javljala u pi- 
smima. Veselo pričaju ta pisma. Išla su od ruke 
do ruke. Čitale su ih ođbornice središnjice. Ali i 
druge članice zapitkivale su za njih. Kad smo ih 
svaka po nekoliko puta pročitale, tad smo ih spre- 
mile u poseban pretinac s nadpisom: Uzkrsna 
borba g. 1937. No neka pisma sama pričaju! 

Kod nas je bilo mnogo potežkoća, jer je komunizam 
zahvatio dobar dio radničtva. No naše Križarice radnice' 
neustrašivo su dielile letake za uzkrsnu izpovied. Dielilo 
se u tvornicama. Dielile smo ga i po ulicama onim že- 
nama i djevojkama, za koje smo bile sigurne, da rade u 
tvornici. Ti su letači senzacionalno odjeknuli u našem 
mjestu, i mnogi su odobravali našu borbu. 

Mnogo smo molile za uspjeh... Nekoliko konkretnih 
primjera želite? Evo ih! Jedna mlada sedamnaestgo- 
dišnja djevojka stanuje s jednom našom Križaricom u 
istoj kući. Stalni je gost Radničke komore. Već 4 godine 
nije ni zavirila u crkvu. Naša joj Križarica dala uzkrsni 
letak i »Za vjeru i dom.« Djevojka se porugljivo smijala 
i pokazivala te stvari komunistima. Pa ipak je milost po- 
biedila. Pričestila se s nama i nakon toga rekla, da se 
osjeća vrlo sretnom. 

Jedna druga Križarica privela je Gospodinu sirotu pra- 
lju, koja za crkvu ni dragog Boga »nije imala vremena«. 
Jedna Križarica obratila je svoga brata, druga obraća 
otca, koji se već 26 godina nije izpoviedio. 

I mnogo drugih primjera ima. U molitvama pomogle su 
nam mnogo naše častne sestre. Cieli samostan molitva- 
ma je pratio naš rad.« 

* 

I Slavonija se javlja. Sitna mala okrugla 
slova dozivaju nam pred oči sliku jedne savjestne 
naše ođbornice iz srdca Slavonije. 

»Preko Malih Križarica razpitala sam se za adrese rad- 
nica na periferiji grada. Išla sam s još nekim sestrama 
od kuće do kuće, i to u| ono vrieme, kad smo znale, da su 
radnice već izašle iz tvornice. U kućama smo obično za- 
tekle cielu obitelj. Odmah smo prešle na stvar. Rekle 
smo, da smo došle u ime Križarica, da se s njima upo- 
znamo. Ujedno smo ih došle upitati, ne bi li htjele s na- 


219 


ma zajedno obaviti uzkrsnu Izpovied i sv. Pričest. Neke 
su nas najprije čudno promatrale, no ipak smo se brzo 
sprijateljile. Neke su bile malo zbunjene. Mi smo im upu- 
tile nekoliko pobudnih rieči i rekle, da ćemo kroz 

koji dan opet doći s pozivnicama. Neke kao da su jedva 

dočekale* da ih netko pozove i odazvale su se spremno.... 

Jedna mi je priznala, da ne ide nikada u crkvu i da već 
16 godina nije bila na izpovieđi, jer je prezaposlena. Dru- 
ga se nije 4 godine izpoviedila. Neke su od njih iz dobrih 
katoličkih obitelji, ali su ih otrovali komunisti. Našle 
smo jednu, koja se dugo opirala. Dale smo joj nekoliko 

starih brojeva »Za vjeru i dom«. Kad smo je po drugi 

puta posjetile, primile su nas ona i sestra vrlo prijazno i 
obećalo su doći na sv. izpovied. Preuzele su čak razpača- 
vanje letaka u svojoj tvornici. Sada su Križarice. 

Uoči Cvjetnice bila je sv. izpovied, prije koje je vlč. 
župnik održao pripravu. Na svečanom zajutarku bile su 
24 gošće. Upisala ih se 14.« 

* 

Iz Bačke je došao veliki listovni omot, iz ko- 
jega je izpalo mnogo sitnih izpisanih papirića. Bez 
podpisa, naravno. Ali iza svakog papirića kuca 
jedan mladi život. Iz svakog govori liepa kato- 
lička duša. 

»S jednom članicom popisala sam imena djevojaka iz 
naše okolice. Kad smo dobile letake iz Zagreba, pošle smo 
do njih s krunicom u ruci. Bojala sam se, jer nisam ni- 
kako spretna. No svaka me je liepo primila, ali nisu ništa 
obećale . . . Podvostručila sam svoje molitve i žrtve. Or- 
ganizirala sam molitvu i u svojoj okolini. Ne znam, da li 
sam ikada tako vruće molila, kao ono veće, kad je bila 
sv. izpovied. I Gospodin me je uslišao. Došle su sve.« 

A drugi listić priča ovako: »Na Veliki petak u mojoj 
se porodici svečano molila propisana moliva. Razpelo visi 
u mojoj sobi na zidu. Izpred njega napravila sam oltarić 
sa sviećama i vazama punim ružičastog zumbula. Molili 
smo svi zajedno. I brat je moj molio s nama klečeći na 
oba koljena. Počeo je zapuštati život duše, a malo je i 
crveno obojadisan. No za Uzkrs se izpoviedio. 

Da se sama bolje pripravim za uzkrsnu borbu odrekla 
sam se šetnja bučnim ulicama, nisam čitala ni jednu za- 
bavnu knjigu, razmatrala sam gotovo svaki dan, u ko- 
rizmi nisam uobće jela mesa i pročitala sam život dra 
Merza, koji mi je uzor odavna.« 

220 



I treći listić bogat je molitvama i žrtvama, a završuje 
ovako: »Nagovarala sam jednu svoju drugaricu, da i ona 
ide na izpovied. Kako je na prvi moj nagovor pokazala, 
da nije nimalo razpoiožena za tu stvar, počela sam još 
više moliti za nju. Skoro svaki dan molila sam za nju 
žalostnu krunicu. Dala sam joj letak, glasilo i poziv na 
zajedničku sv. izpovied, no sve mi je vratila bez rieči. 
Jedna je od naših sestara ipak nagovori, i drugarica se 
izpoviedila.« 

* 

Križarice iz jednoga poznatog kupalištnog mje- 
sta na Jadranu pisale su ovako: 

»Za Uzkrs smo se pripravljale raznim žrtvama i mo- 
litvama. Neke su odlučile, da ne će ciele korizme pjevati 
svjetske pjesme, ni smijati se. Neke su više molile nego 
obično. Molitva za Veliki petak izmolila se kod mnogih. 
U više kuća bio je priređen oltarić, pred kojim je ciela 
obitelj molila . . . 

Lovile smo djevojke, više po ulicama nego po kućama. 
Ipak, hvala Bogu, naš trud nije bio uzaludan, jer smo na 
Veliki četvrtak vidjele na zajedničkoj sv. Pričesti liepi 
broj djevojaka i žena, koje inače uobće ne bi došle.« 

* 

I seljačke sestre pisale su o svojim bor- 
bama i uspjesima. 

»Na Veliki petak u 3 sata sastale su se seljačke naše 
djevojke s nama Križaricama u Domu.' Zajednički smo 
pošle u crkvu pred Spasiteljev grob i izmolile propisanu 
molitvu . . . Kod nas se sve djevojke izpoviedaju, pa smo 
zato svoje sv. Pričesti prikazivale Gospodu za uspjeh 
Uzkrsne borbe u drugim mjestima.« 

Tako piše jedno družtvo iz Podravine. A 
drugo iz istoga kraja nadovezuje: 

»Uzele smo za posebnu zadaću, da djevojke uputimo u 
valjanu sv. izpovied, jer je žalostna činjenica, da se sve 
ne znaju izpoviedati. Postigle smo to kod većine. I mi 
smo na Veliki petak molile u crkvi pred množtvom na- 
roda, koji je tu novu pobožnost primio radostno.« 

Iz Posavine pišu ovako: 

»Mi smo organizirale duhovne vježbe za sve djevojke 
naše župe. Najprije smo podielile pozivnice svakoj po- 
jedinoj djevojci. Zatim smo ih još jednom posjetile, da ih 


221 


podsjetimo, da dođu. Bilo je to lako učiniti s djevojkama, 
koje su u našoj blizini, ali imade djevojaka u našoj župi, 
koje su i po 12 km. od nas. Pa ipak, i te smo posjetile i 
po blatu, i po nevremenu. Tako smo posjetile oko 300 dje- 
vojaka. I molile smo mnogo za njih. 

Došlo ih je oko 180, ali odi tih 16 iz najudaljenijih sela 
naše župe. Došle su i 3 odrasle djevojke, koje nisu pola- 
zile školu, pa nisu još bile na sv. izpoviedi i sv. Pričesti. 
Mi smo ih pripravljale za taj veliki čin, i one su sretne i 
vesele primile prvu sv. Pričest. Pobrinule smo se i za bo- 
lestnike, pa je 30 bolestnika primilo u svojim kućama 
Spasitelja.« 

Pismo iz Primorja priča: 

»Cielu korizmu pravile smo žrtvu za jednu dušu, koja 
se već 26 godina nije izpoviedila. A kad smo ga nagovo- 
rile, taj je čovjek od sreće priredio veliku gozbu, jer to 
mu je doista bio najljepši dan.« 

A male u dimijama pišu: »Na Cvjetnu nedjelju organi- 
zirale su članice zajedničku sv. Pričest zajedno sa gošća- 
ma, djecom i velikim brojem mještana i mještanki u nak- 
nadu za one, koji ne vrše te svoje osnovne kršćanske 
dužnosti. Svi su zajedno stupali od mjesta sastajanja do 
crkve i natrag. Povorka je bila velika, a pratili su je suz- 
nim očima oni, koji joj se radi posla nisu mogli pridru- 
žiti.« 

Pa opet iz Slavonije: 

»Mi nismo trebale nagovarati djevojke na uzkrsnu iz- 
povied, već smo obilazile oko odraslih ljudi, za koje smo 
znale, da ne vrše svojih kršćanskih dužnosti. Nagovorile 
smo tako 11 odraslih ljudi. Najznatnije je obraćenje jed- 
noga čovjeka, koji se nije od 1911. izpoviedio. Nije bilo 
dana, da ga koja od nas nije posjetila. Iza sv. izpoviedi 
taj čovjek svako veče moli pred razpetim Kristom, koji 
se nalazi nedaleko njegove kuće.« 

U godini 1938. radilo se na isti način, samo se 
uz duhovnu stranu mnogo pazilo na materialnu 
pomoć, napose na pomoć radničkim obiteljima. 
Neka i ovdje progovori naše glasilo. 

»Bila je neobično hladna nedjelja u mjesecu ožujku. Iza 
nekoliko toplih sunčanih dana oštri vjetar donio nam je 
snieg. Ali zagrebačke Križarice stoje odlučno na uglo- 
vima ulica i sabiru za najbjednije, za siromašne radničke 
obitelji, za siromašnu radničku djecu. Prolaznici daju i ne 


l 




daju, gledaju ih sa simpatijom i podrugljivo se smiju, 
hvale ih i stavljaju neslane upadice, a vjetar brije i ne- 
milo šiba slabo obučene djevojke. Ruke su već promrzle, 
noge se ukočile od stajanja, ali nema druge! Treba izdr- 
žati do večeri, kad će se svi ukloniti u kuće pred hlad- 
nim' zimskim danom. 

Sate i sate prostajale su tako iste Križarice na hladnim 
pločnicima Zagreba. Ali što je to njima! Ta sabire se za 
one, kojima će se preko uzkrsnog darivanja Križarica 
nasmijati uzkrsli Krist i privući ih k svojoj izpovieda- 
onici i k svojoj euharistijskoj Gozbi.« 

♦ 

»Kišni je dan. Po blatnim ulicama teturaju neka kola. 
Oveća ručna kolica, a guraju ih dvie djevojke. Mokri su 
im kaputi, mokre plave kapice na glavama, ali one od- 
važno proslieđuju i drže se propisno desne strane. 

Prometni stražar iz daleka im se smije. »No, vas bi 
propustio i po lievoj strani.« — »Ništa, ništa, i mi znamo 
što je red.« 

To su dvie Križarice. Na kolima voze nekoliko ovećih 
omota, a u njima brašno, šećer, sol, soda, slanina, sapun. 
A sve to za siromašne Kristove prijatelje, za siromašne 
obitelji Trešnjevke.« 

* 

»Kućice Barutanskog jarka utonule su u popodnevni 
mir. U jednu od najmanjih i najbjednijih ulaze Križarice. 
Ulaze u stan. Kakav stan! To je rupa, obična rupa bez 
stakla na prozorima, bez peći. Dva kreveta, prazna, bez 
posteljine, a na jednome bolestan otac kraj šestero djece. 
A gdje spavaju? Na nekim starim krpama u'" kutovima 
sobice. 

Križarice vade svoje omote i pružaju ih uz utješljive 
kršćanske rieči. A blieda lica sirotinje radostno se smiju 
kroz suze. Uzkrsli Krist pozdravio ih je po milosrdnim 
srdcima i dobrim rukama.« 

* 

»Sokolgradska ulica. Ne znam gdje je, morala bih je 
tražiti u popisu zagrebačkih ulica. Ali naše Križarice su je 
pronašle. Siromašni pometač zagrebački stanuje tamo sa 
svojom obitelju. Plaća stan 70. — dinara mjesečno. Mo- 
žete i sami zamisliti, kakav je taj stan, pa ipak, u njemu 
stanuje šestero ljudi. Plaća mu je mala, a kako je za- 
dužen kod Židova, susteže mu se od nje. 


% 


Jedna naša Križarica hoće da upravo uđe, kad začuje 
iznutra razgovor. »Niti na Uzkrs ne ćemo imati što jes- 
ti.« To otac govori svojoj obitelji. 

Križarica pokuca. Obitelj u čudu gleda. Naša Katica 
motri štednjak, na kojemu se kuha krumpir u izlizanom 
loncu, a tad im nudi omot pun živežnih namirnica. 

»O, sad vjerujem u Božju pomoć,« uz drhtavi glas 
šapće otac. A Katica ih upozorava na korizmene kon- 
ference, koje se daju u obližnjoj crkvi za muževe i mla- 
diće. 

Otac bez rieči navlači trošni kaput i zove najstarijeg 
sina. »Ajde, obuci se, pa idemo. Dotle će se i krumpir 
skuhati.«. 

U godini 1939. čitava se akcija ponavljala sta- 
rim utrtim putevima. 

»Ove su godine sabirale Križarice za radničke obitelji 
po zagrebačkim ulicama. Nađpis — Za siromašne rad- 
ničke obitelji — privukao je u početku prolaznike, ali kad 
se saznalo, tko zapravo sabire, čule su se glasne primjet- 
be: Nek vam dadu popovi... Idite na Kaptol... Sabi- 
rate za generala Franka . . . Promienite boje trobojke, 
pa ćemo vam dati.« 

A tad se kroz tjedan trčkalo po dućanima. Kupovalo 
se brašno, slanina, riža, šećer, jaja. Sve to treba sirotinji. 
A u nedjelju pred Uzkrs, mjesto poslije podnevnog od- 
mora, Križarice Su pošle u radnička naselja . . . 

Mnogo su kuća naše Križarice obašle. Naišle su na 
diete, koje nije bilo mjesec dana na krstu, jer ga maj- 
ka nije imala u što obući. Na otca obitelji, koji već 6 
godina leži u krevetu. Na porodicu od 4 člana obitelji, 
koja stanuje u jednoj maloj sobici, a drži i podstanare. 
Nije čudo, da djevojčice od 13 i 15 godina svašta znadu, 
a psuju, da te jeza hvata . . . Nisu Križarice zaboravile ni 
duše . . . Majka mnogobrojne djece našla je opet u uz-- 
krsnoj izpoviedi svoj mir. Sedamnaestgodišnje djevojče 
pristupilo je božanskoj Trpezi žarom svoje prve sv. Pri- 
česti. Izgubljeni brat našao je opet najboljeg Prijatelja. 
Dobri otac naslonio se opet na najvjernijeg Savjetnika. 
A kad se otac jedne članice tvrdokorno opirao, da ide u 
crkvu, naša Križarica načini se bolestnom i legne u kre- 
vet, da svećenik ipak dođe u kuću, a dragi otac sklopi s 
njim poznanstvo. Ostalo će doći samo po sebi. 

Sve su Križarice radile. Učenice su dovele preko sto 
neorganiziranih drugarica na uzkrsne konference. Aka- 
demičarke su pokazale naročitu aktivnost. Sam Nadp-a- 



stir naš pohvalio ih je, kad je iza Uzkrsne borbe došao 
među njih. 

A naše kućne pomoćnice? Našle su i takvih drugarica, 
koje po 7, 10, 15 godina nisu bile na uzkrsnoj izpoviedi.« 

A tako je bilo i godine 1940., pa 1941., sve do 
danas. Tako će i biti, dok bude hrvatskih Križarica. 

Otvorila sam i veliki svežanj s izvještajima o 
Uzkrsnoj borbi od 1938. do danas. Donosimo i iz 
njega nekoliko primjera. 

Valpovo g. 1938. 

»1. Prije godinu dana došlo je u naše mjesto jedna 
trinaestgodišnja djevojčica. Bila je kao divlja. Još ništa 
nije znala o Bogu, jer uobće nije išla u školu. U istoj 
kući s njom stanovala je i jedna naša pionirka. Ona je 
malu svaki dan učila čitati i pisati i upoznavala ju je s 
Bogom. Dnevno ju je strpljivo pripravljala za prvu sv. 
Pričest. Na Uzkrs. se mala, sretna i vesela, prvi puta pri- 
čestila. Da joj ostane taj dan u sjećanju, kupile smo joj 
liepu krunicu i prvopričestnu sliku. 

2. Mladi radnik — strojobravar — nije se već 3 godine 
izpovieđio. Jedna ga je naša Križarica privela k sreći. 
Sam je rekao: Nisam neprijatelj vjere, ali me nije imao 
tko opomenuti na moju kršćansku dužnost .... Dakle, 
trebala mu je opomena, i Križarica ju je dala. 

3. Sedamdesetgodišnja starica, baka jedne naše Kri- 
žarice, živjela je nevjenčano u drugom selu. I sada, kad 
joj je nevjenčani muž umro, došla je k otcu naše Kri- 
žarice. I premda se 50 godina nije izpoviedila, unuka je 
opomene, i ona se izmiri s Bogom. 

4. Kod jedne starice, koja se nije 17 godina izpoviedila, 
naša je Križarica kućna pomoćnica. Starica je gluha, no 
Križarica joj reče, da će joj dovesti svećenika u kuću. 
I tako je i bilo. Svećenik je došao, da baku odrieši od 
grieha. 

5. Jedna mlada djevojka nije se 3 godine izpoviedala 
iz predrasude, da svećenici he čuvaju izpovjednu tajnu. 
Nato sam joj dala knjigu — žrtva izpovjedne tajne — i 
to ju je razoružalo. Pošla je sa mnom na izpovied. 

6. Moj komšija, inače dobar čovjek, nije bio na izpo- 
viedi već 10 godina,, jer čemu da se gorem od sebe izpo- 
vieda. Ja sam ga svaki dan nagovarala, pa se izpovieđio 
i on i žena njegova. 

Za uspomenu dale smo svakome jednu malu sličicu, na 
kojoj je bilo napisano: Duša ti je uzkrsnula s Kristom 




Mladost vedrine 15 


224 


225 


— veseli se za to; Isus neka ti bude uzkrsno veselje; 
Kada te svi ostave, Bog će te primiti; Svrha i cilj ži- 
vota jest spas duše. 

Karte Velikog petka podielile smo mnogima, a kako 
se kod nas na Veliki petak poslije podne ide na groblje, 
gdje se moli križni put, dale smo jednu kartu s molit- 
vom vlč. g. kapelanu, i on ju je molio sa cielim pukom.« 

Novigrad Podravski g. 1939. 

»Moj otac nije se izpoviedio već punih 7 godina. Skoro 
se sasvim udaljio od crkve, a srdce mu je bilo malo cr- 
veno obojano. Neki čovjek donosio mu neprestano neke 
knjižice, koje je on brižno čuvao, da ih nijedan od uku- 
ćana ne nađe. I prošle godine pokušala sam ga obratiti, 
ali bez uspjeha. Nekoliko puta opomenula sam ga i ove 
godine, no on ni da čuje. — Neka ide onaj, koji je grješ- 
nik, a ja nisam — tako mi je govorio. Podvostručila sam 
svoje molitve i opet počela s nagovaranjem. Hvala Isusu, 
uspjela sam. Moj otac postao je sasvim drugi čovjek.« 

Karlovac g. 1939. — »U našoj radionici ima nas 5. 
Dvie su naučnice, dvie pomoćnice i šefica. Četrnaest da- 
na prije Uzkrsa počela sam govoriti o uzkrsnoj dužnosti. 
Nisam ni dovršila, kad mi starija pomoćnica reče, da su 
to popovske gluposti, da se s Bogom još samo djeca 
zavaravaju, a u crkvu da dolaze samo stare bake. Ipak 
joj drugi dan donesem naše glasilo »Za vjeru i dom«, 
»život si Crkvom« i »Socialni rad.« A ona meni dade ne- 
koliko komunističkih knjiga kao: »Kako je čovjek po- 
stao« i »Da li postoji drugi sviet«. Ona je sve moje ča- 
sopise dobro pročitala i tražila razna razjašnjenja. 

Drugi tjedan, na Veliki petak, molila sam je, neka s 
nama u 3 sata poslije podne zajednički moli, a ja 
ću joj donieti životopis dr. Ivana Merza., U 3 sata šefica, 
obađvie naučnice 1 ja ustale smo, a ustala je i ona i mo- 
lila s nama. 

Kad smo išle kući, stala sam je nagovarati, da se izpo- 
viedi. Ona se nećkala, jer da nije griešna, da nije nikoga 
ubila, nikoga prevarila, i da nema šta svećeniku kazati. 
Rekla sam joj još nekoliko pobudnih rieči, i mi smo se 
razstale. Drugu večer ipak smo sve zajedno sa šeficom 
na čelu otišle na sv. izpovied, a na sam Uzkrs primile 
smo zajedno sv. Pričest.« 

O s i e k g. 1939. 

»Za uspjeh Uzkrsne borbe napravile smo najprije ve- 
liki juriš na nebo. Dnevno smo molile i sastavile si 
za te dane posebno izpitivanje savjesti. Svake ne- 


226 


đjelje imale smo zajedničku sv. Pričest, svakog če- 
tvrtka zajedničku molitvu i razmatranje Muke Kristove 
u kapelici Presv. Srdca Isusova, a svaki dan išla je druga 
članica na sv. Pričest. Sve se to obavljalo s velikom 
revnošću. Uz ove molitve učinjeno je mnogo žrtava. To 
su gorke kave, usluge na ulici i u poslu, pomoć u ku- 
ćanstvu. Jela su se jela, koja se ne vole, ranije se usta- ' 
jalo, na golim koljenima obavljala se večernja molitva. 

Jedna naša voli sladkiše. Idemo ona i ja, i čujem, kako 
joj novac zveči u džepu. U to evo slastičarne poput 
ogromne napasti. Oči su joj zasjale. Najednom me uhvati 
izpod ruke i reče: Idemo dalje. — Nakon nekoliko ko- 
raka, pljune ona na zemlju. — Pa što radiš? — Mani me 
se, slina mi se skupila. — Kasnije je njezina skupina 
imala nekoliko dinara više u blagajni. 

Naš rad razdielile smo u grupe, a svaka grupa imala 
je utorkom svoje sastanke. Članice su doniele napisana 
imena i prezimena svojih drugarica, gdje rade i koliko 
godina nisu bile na sv. izpoviedi. Tu smo imale šta vi- 
djeti! Brojke su se redale od 8 do 15, pa čak i do 20 go- 
dina. No naše su najviše lovile ove iz težke kategorije, 
ili jubilarke, kako su ih zvale. Pa ipak članice nisu kod 
toga naišle na velike poteškoće ili neugodnosti. Kao da su 
djevojke čekale, da ih se pozove. Ipak se nisu sve one 
odazvale, oko kojih smo se vrtjele tih dana . . . 

Konačno je osvanulo uzkrsno jutro. Dogovorile smo se, 
da ćemo se sastati u % 8 pred našom župnom crkvom, a 
onda idemo sve zajedno k sv. Misi. Ustale smo vrlo rano, 
jer trebalo se još mnogo toga prirediti. U K> 8 evo nas 
pred crkvom. No koje li razočaranje za nas. Nema ni 
Križarica, ni naših gošća. Srdce nam se stisnulo. Šta će- 
mo s tolikim jelom, koje smo spremile za gošće. No oče- 
kivale smo ipak pravo čudo Božje ... 10 časaka prije 8. . . 
Gdje su?... Nas 10 ne znači ništa... Počele smo se 
tješiti. Uzkrs je, pa i u razočaranjima moramo biti ve- 
sele . . . Ali eto najednom se pokazuju i Križarice i gošće. 
Pojavljuju se iz svake ulice kao gljive iza kiše. Od naše 
' žalosti nastalo je veliko veselje. Od veselja nismo mogle 
ni pratiti Misu iz Misala, jer nam se iz duše neprestano 
dizao onaj jednostavni: Hvala! 

' Došao je čas sv. Pričesti. Isuse, evo Ti duša! Počima- 
mo moliti: Izpoviedam se . . . Radnice mole za nama, a 
rieči smo im prije još razdielile. Najprije idu pričestnoj 
ogradi Križarice, a onda gošće. Iza sv. Mise jedna je 
predmolila križaričku radničku molitvu, a druge su ope- 
tovale za njom. To je iza sv. Pričesti bio najljepši prizor . 


227 


Izlazimo iz crkve, a na vratima stoje Križariee na 
straži, da nam nijedna drugarica ne ode kući, već da 
pođe s( nama na zajutrak u Hrv. dom. Išlo se liepo u tro- 
ređu kroz županijsku i' Desatičinu ulicu do našeg cilja. 
Stižemo sve bliže. Kroz prozor doma proviruju glave na- 
ših kuharica. Dvorana je liepo ukrašena. Na stolovima 
nadpisi, cice mace, cvieće i šarena jaja, množtvo bielih 
šalica, a pred svakom tanjurić s posvećenim ' jelom. 
Ovako je moralo biti i kod prvih kršćana. 

Naše kuharice doniele su vruću kavu s riečima: Na 
molitvu, izvolite k stolu! Nudimo mjesta. Gošće sjedaju 
gore, a mi kud stignemo. Članice, koje sviraju glasovir, 
zasvirale su uzkrsne pjesme. Dvorana je orila od glasova. 

Mi smo zapravo u počast naših gošća pripravljale mali 
program, ali do njegove izvedbe nije došlo, jer su dru- 
garice htjele samo pjevati od silne radosti. 

Polako se približavao konac, ali nijedna ne će kući. 
Opet stupa glasovir u akciju, uklanjaju se stolovi, i Kri- 
žarice se uhvate sa svojim gošćama u kolo. 

Sat je pokazao 11 sati. Vrieme je, da idemo kući. Na 
korzo nije nitUo više mislio. Još jednom zahvalismo Bogu 
i dođe čas razstanka. Nastalo je veliko rukovanje, gr- 
ljenje i uvjeravanje, da ćemo se na godinu opet vidjeti. 
Pripovieđat ćemo u tvornici, kako je liepo bilo! Vidjele 
smo, kako Križariee znadu biti vesele. 

Ne znamo, tko se osjećao sretnijim. Mi ili one. Možda 
ćete se čuditi, odkale nam novaca za zajutrak. Evo naše 
tajne. Svaka grupa imala je svoju blagajnicu, koja je 
skupljala novac među članicama. I to su bile njihove 
žrtvice. Od svojih malih plaća još su odkidale za druge. 
Nešto se novaca sabralo i među prijateljima organiza- 
cije. A naše sestre iz Valpova poslale su darove u naravi. 

Još samo da navedemo brojke . . . Nagovarale smo 150 
radnica. Odazvalo se 112 radnica . . . 

Evo, to je naš izvještaj. Već me boli ruka i vrat od pi- 
sanja, a Vas će zaboliti oči od čitanja . . .« 

Zar to nije divan rad? I zar Križarstvo nije 
upravo radi Uzkrsne borbe zaslužilo da živi, da 
raste i napreduje među hrvatskom mladeži? 

Kad bi ono spasilo samo jednu jedinu dušu, 
imalo bi pravo na život, na obstanak. A Gospodin 
je dao, da se preko Križarica spase mnoge, mnoge 
duše . . . 


Diljem domovine 

Osim redovitih tjednih sastanaka, kojima mo- 
raju prisustvovati sve članice, odbornice križarič- 
kih družtava sastaju se bar jednom mjesečno na 
odborsku sjednicu. Sjednice vodi pred- 
sjednica, a prisustvuje im uviek i duhovnik druž- 
tva. Sjednice mogu biti redovite i izvanredne. Na 
redovitim odbornice iznose svoje mjesečne izvje- 
štaje, razpravlja se o onom, što je kroz mjesec 
dana u družtvu učinjeno, prave planovi za sliedeći 
mjesec. Na izvanrednim odlučuje se o stvarima, 
koje treba jako brzo riešiti. Odbornice dolaze na 
sjednice vrlo ozbiljno, s bilježnicom i olovkom 
u rukama. Sve treba zabilježiti i provesti u djelo. 

Koliko je odborskih sjednica održano u 14 go- 
dina života križaričke organizacije! Koliko dobrih 
odluka! Koliko zaključaka! Križarski život i iznu- 
tra i izvana vrlo je bujan i šarolik. On se jednako, 
u svoj svojoj širini i podpunosti, odvija na sjeveru 
i jugu, na iztoku i zapadu naše domovine. Diljem 
Hrvatske! A sve se to u glavnom skroji i zaključi 
na odborskim sjednicama. 

U jesen, kad počinje nova družtvena godina, 
drže se godišnje glavne skupštine. 
Obično to biva u mjesecu rujnu. Malo iza toga 
drže svoje godišnje skupštine Okružja te V. K. S. 

Godišnje skupštine pojedinih družtava u prvom 
su redu ogledalo rada toga družtva u prošloj 
družtvenoj godini. Izvještaji odbornica obširni su 
i izerpivi. Iz njih se vidi, što je sve družtvo u 
roku od godine dana uradilo, koji su uspjesi, koje 
slabe strane, kako je s brojem članica, kako se 
radilo s djecom, kakvo je stanje blagajne. Na go- 
dišnjoj skupštini proglašuju se nove članice i bira 
se družtveni odbor za sliedeću godinu. Da izne- 
semo samo jedan primjer, kako se na glavnim 
skupštinama ozbiljno radi. Seljačko družtvo u 


228 


22 U 


Dražkovcu u Međumurju godine 1933. javlja 
tok svoje godišnje skupštine ovako: 

»Birale smo novi odbor. Za voditeljicu izabrana je Ani- 
ka Marđetko sa 17 gladova, za zamjenicu Anika Sokač sa 
11 glasova, za tajnicu Marica Mihalić sa 17 glasova, za 
blagajnicu Franca Kanižaj sa 15 glasova, za voditeljicu 
Malih Križarica Agna Horvat sa 18 glasova, za revizorke 
Katica Sokač sa 13 glasova i Bara Kavran sa 12 gla- 
sova.« 

Bog sam znade, gdje su danas te međumurske 
grlice i fijolice! Sigurno su savile već svoja obi- 
teljska gniezda u malim kućicama, kraj zelenih 
ravni oko Mure, od kojih slađih na svietu nema. . 

Kako izgledaju odbornički izvještaji na glavnoj 
skupštini, neka posluži izvještaj predsjednice iz 
Omišlja na Krku iz godine 1937. 

»Naše družtvo sad broji 83 članice. Mjesečne izpoviedi 
i Pričesti vrše članice od postanka družtva redovito, ta- 
ko isto i svagdanje klanjanje, te zlatne krunice poslije 
sastanka. Članice su radile i van svoga družtva. 

26. IX. 1936. slavile smo _na svečani način Križarski 
dan. 

15. X. suznim smo očima dopratile do groba pokojnog 
brata Mirka Žuvića. 

19. X. neke su članice prisustvovale proslavi Križar- 
skog dana u Zagrebu. 

8. XI. imale smo sa Križarima zajednički sastanak, na 
kojemu smo se oprostili od našega duhovnog vođe vlč. 
Mihe Bolonićaj koji je osnovao naše Križarsko Sestrin- 
stvo te mnogo truda uložio za dobro i napredak našega 
družtva. U ime Križara zahvalio mu se predsjednik Kri- 
žarskog Bratstva Franjo žuvić, a u ime Križarica ja kao 
predsjednica. Za malu uspomenu darovali smo mu raz- 
pelo. 

9. X. izpratio ga je skoro cieli Omišalj uz suze i grom- 
ki Bog živi! Isti dan došao nam je novi duhovnik vlč. 
Franjo Duda, te se rad nastavlja istim redom. 

5. XII. priredile smo nikolinjsko veče. Najprije je iz- 
veden mali program, a onda je došao sv. Nikola i pođie- 
lio darove. Dvorana je bila dubkom puna, kako to obično 
biva na križarskim priredbama. 

14. II. 1937. proslavili smo Papin dan. Ujutro je bila 
zajednička sv. Pričest, a navečer priredba, koja je iz- 

230 



pala na obće zadovoljstvo. Na toj je priredbi prvi puta 
svirala glasba Križarskog Bratstva, koju je poklonilo 
družtvo sv. Ivana iz New-Yorka našim Križaricama. 

4. IV. na skromni način proslavile smo godišnjicu ob- 
stanka našega družtva. Ujutro bila je zajednička sv. Pri- 
čest, a poslije podne sastanak, na kojemu su pročitani 
izvještaji, a duhovni vođa održao je prigodan govor. 

18. IV. priredili smo akademiju u počast Petra Zrinj- 
skog i Krste Frankopana. 

U zadnjim danima lipnja težko je obolio naš duhovni 
vođa. To je bila velika kušnja za naše mlado družtvo. 
Ostali smo sami kao djeca bez otca i to u najgore doba 
godine, u ljetnoj sezoni. Bolest je bila jako opasna, te 
smo se odmah obratile devetnicom Presv. Srdcu Isusovu 
i Gospi Lurdskoj. Zdravlje mu je, hvala Bogu, krenulo 
na bolje. Uložile smo sve sile, da družtvo uzdržimo na 
istoj visini. Molitve smo podvostručile. Prije svakoga sa- 
stanka molimo jedan Otčenaš, da mu dragi Bog povrati 
zdravlje. 

20. VI. bile smo na proslavi Križarskog dana u Vrbni- 
ku i to u narodnim nošnjama. 

29. VI. Na blagdan sv. Petra bile su neke Križarice u 
Krku na ređenju mladomisnika. Navečer je priređena 
akademija u počast mladomisnika. Na akademiji sakup- 
ljale smo dobrovoljne prinose, koje smo poslale našem 
duhovniku, da mu olakšamo trošak za liečenje. 

4. VII. i 11. VII. bile su dvie mlade Mise. 4. VH. re- 
kao je mladu Misu vlč. Nikola Fabijanić, kojega je u 
ime Križarica pozdravila Dumica Sučić, a u ime Križara 
Milan Nišler. Za dar smo mu poklonile svileni jastučić i 
bielu štolu. 11. VII. rekao je mladu Misu vlč. Nikola Ili- 
jić. I njega je u ime Križarica pozdravila Dinka Rubinić, 
a u ime Križara Milan Nišler. 

Narodna poslovica kaže: »Bog svojih ne ostavlja« pa i 
nas nije ostavio. 1. X. došao nam je novi duhovni vođa 
vlč. Ivan Vitezić. Nestrpljivo smo ga očekivali, a sada 
ga s radošću gledamo među nama. 

Proslava Križarskog dana bila je u Omišlju 5 i 9 ruj- 
na. 5. X. u jutro bili smo svi na zajedničkoj sv. Pričesti, 
a u 10. sati išli smo k svečanoj sv. Misi pod zastavama. 
Poslije sv. Mise bila je povorka kroz grad. 9. X. prire- 
dile smo akademiju. 

To bi bio vanjski rad našega družtva. 

Predsjednica: Jerka Turato«. 

231 


Prije godišnje glavne skupštine stari odbor na- 
pravi nacrt rada za sliedeću godinu, a na samoj 
skupštini taj se nacrt pretrese i stvore se zaključci. 
Evo zaključaka dvaju seljačkih družtava: 

Predrijevo g. 1938. 

1. Nabavit ćemo nove družtvene knjige; 

2. Razpačat ćemo bar 10 komada Misijske biblioteke; 

3. Izradit ćemo neke stvarčice za misije; 

4. Za službenike oltara počet ćemo vjenčić molitava; 

5. Platit ćemo članarinu V. K. S.-u, čim dobijemo ra- 
čun; 

6. Na Papin dan preuzet ćemo jednu točku na pro- 
slavi ; 

7. Naučit ćemo recitirati sv. Misu prigodom mjesečnih 
zajedničkih sv. Pričesti; 

8. Uvest ćemo u župi liturgijsko vjenčanje; 

9. Ni jedna se ne će šminkati. * 

S u n j a je godine 1940. na svojoj glavnoj skup- 
štini zaključila ovo: 

1. Družtveni sastanci treba da se polaze točno i redo- 
vito, jer ćemo jedino tako ostvariti u svakoj članici kri- 
žarski program; 

2. Pristupajmo što češće sv. Pričesti, da tako ostvari- 
mo u prvom redu život Kristov u nama samima; 

3. Uvađajmo u kuće zajedničke molitve. Ne bi smjelo 
biti kuće, u kojoj se nalazi Križarica, a da se u njoj ne 
bi zajednički molilo; 

4. Osobitu brigu posvetit ćemo održavanju i učenju 
vjeronauka u pojedinim selima, u kojima će to biti sada 
preko zime moguće; 

5. Pomagat ćemo kod priređivanja crkvenih svečanosti 
koje će biti priređene u ovoj Sv. Godini; 

6. Osobitu pažnju posvetit ćemo ove zime pitanju plesa 
te se u tom pogledu držati onih smjernica, koje su nam 
dali naši biskupi; 

7. Uvest ćemo kratko duhovno štivo, koje će čitati na 
sastanku svaki puta druga; 

8. Predavanja za sastanke savjestno ćemo izrađivati, 
a ne samo prepisivati ili pročitati tuđe. 

9. Nabavit ćemo Jeronimske knjige iz raznih struka i 
redovita izdanja za g. 1941. 


232 


Osim godišnjih glavnih skupština drže se i 
radne skupštine, obično u mjesecu sieč- 
nju i lipnju. Te su skupštine zapravo mali izpit 
savjesti za odbornice i cielo družtvo. Mali izpit 
savjesti sviju družtava diljem domovine. 

Dakako, da i redoviti sastanci i odborske sjed- 
nice i glavne skupštine traže uzorno poslovanje 
družtvenih odbornica, napose družtvene tajnice. 
Uz ostale družtvene knjige ona vodi i družtvenu 
Spomenicu. 

To je oveća bilježnica, kadgod posebno priprav- 
ljena i brižno izkićena za tu svrhu. U Spomenicu 
se unosi život čitave organizacije i iz godine u 
godinu. Svi najvažniji dani! Sve proslave, svi 
izleti, svi tečajevi, sve akcije! Izvadci iz redovitog 
rada na sastancima, duhovni dnevnik družtva i 
konačno brojitbeni podatci. 

Kako je to važno za one, koje dolaze u to druž- 
tvo! Kako je važno za poviest ciele organizacije! 

Nedavno je Đ. K. S. II. U Zagrebu slavio svoju 
desetgodišnjicu. Iznosimo podatke iz njihove Spo- 
menice, da vidite, kako je važno, da se Spomenica 
vodi. 

U 10 godina obstanka Đ. K. S. II. održano je 78 
zajedničkih sv. Pričesti, 345 družtvenih sastanaka, 
a od toga 74 duhovna sastanka, na sastancima je 
održano 286 predavanja i 47 anketa. 

Odborskih sjednica bilo je 118, družtvenih 
skupština 15, svečanih primanja 3, akademija 3, 
priredaba 3, javno predavanje 1, nutarnjih prire- 
daba 9, izleta 14, priredaba Malih Križarica 4. 

Izašla su 4 broja lista »Đ. K. S. II. govori.« 
Družtvo je sudjelovalo u 7 uzkrsnih borbi. 

Kroz 10 godina kroz družtvo je prošlo 217 čla- 
nica, iz ovih škola: I. ž. r. gimn., II. ž. r. gimn , 
III. ž. r. gimn., gimn. č. ss., drž. učit. škola, učit. 
škola č. ss., trg. akad., domać. i struč. učit. škola. 


233 


Do danas je činovnica 8, učiteljica 7, profeso- 
rica 6, sada studentica 13. Udalo se 30, umrle 3, 
u samostan otišla 1. Bile i jesu odbornice V.K.S.-a 
7, rade u nacionalnim organizacijama 6. 

To je kratka poviest Đ. K. S.-a II, u Zagrebu. 
A takvi bi se zanimljivi podatci našli po društvi- 
ma i diljem domovine, kad bi društva Spomenicu 
vodila. Diljem ciele Hrvatske! 

Mošda se kadgod taj naš nutarnji rad, sve te 
sjednice i skupštine čine mladim dušama sitnica- 
ma, malo vriednim sitnicama prema apostolskim 
zadatcima organizacije. Čak i formalnošću, koja 
sapinje mladenačku snagu i polet. Pa ona točnost 
u poslovanju, koja se traši od svake odbornice . . . 
Uredne društvene knjige tajnica . . . Uredno bla- 
gajničko poslovanje ... Pa brojitbeni podatci . . . 
Izpun javan je preglednice . . . Dopisivanje s Okruš- 
jem i y. K. S-om . . . Tromjesečni izvještaj . . . 
Pa ona vječna kontrola. Sad od predsjednice, sad 
Okrušja, sad središnjice. 

Ali zapamtimo! Na sitnicama mnogo puta sve 
počiva. One su izvrstno odgojno sredstvo. Samo 
ona članica, koja redovito izpunjava svoje redo- 
vite dužnosti, samo ona odbornica, koja vrši svoje 
odborničke dužnosti u svim sitnim pojedinostima 
sasvim savjestno, samo takva članica i takva od- 
bornica sposobna je i za široke akcije i za velika 
djela. Inače se dogodi, da vanjski apostolat, kako- 
god bio snažan i jak, najednom izhlapi, nestaje, 
ako se te na oko sitne stvari ne odvijaju kako 
treba. Uostalom, naša organizacija i tim sitnim, 
tehničkim stvarima daje dublji, duhovniji značaj. 
Ne samo po tome, što točno vršenje dužnosti dje- 
luje na odgoj čitave mladenačke osobnosti, napose 
na odgoj karaktera, već i po tome, što se u svakoj, 
i u najsitnijoj stvari, gledaju pomoćne ljestve za 
izgradnju Kraljevstva Božjega u svietu. 


234 


Da, i izpunjavanjem preglednica, i urednim taj- 
ničkim zapisnicima, i savjestnim ubiranjem čla- 
narine, i uređivanjem društvenih prostorija, i 
svim najobičnijim i naj neugledni j im poslovima 
može se izgrađivati Kraljevstvo Božje baš tako 
kao i vidljivim i zamašnim akcijama. Dakako, ako 
radimo u dobroj nakani, na slavu Božju, za duše. 
U tome vidu svaki je naš posao dragocjen. Svaka 
sitnica plodna. Svaka, pa i najneznatnija, ima od- 
kupiteljsku moć. Kroz 14-godišnji naš križarski 
život nastojale smo, da ovakvo gledanje prodre u 
naše redove i izpuni dušu svake naše članice. Sve 
za Krista i duše! Sve, baš sve! 

Da takvo gledanje doista vlada u našim redovi- 
ma, nanizat ćemo nekoliko izvještaja i dopisa na- 
ših organizacija. Pisale su ih jednom vješte, a 
jednom nevješte ruke; jednom školovane članice 
iz naših gradića, a jednom naše seljačke sestre iz 
malih i zabitnih sela. Jednom žuljave ruke naših 
radnica, a jednom brze i spretne ruke naših 
činovnica. Ali iz svih govori ista duša, djevojačka 
duša, križarička duša diljem domovine. 

Naš osnutak 

Vinagora g. 1931. 

»Poticaj, da se na Vinagori osnuju Križance, dale su 
zagrebačke Križarice. Došle su na Vinagoru 30. srpnja 
1930. sa zagrebačkim hodočašćem. Na javnom zborova- 
nju pozvane su preko sestre Marice Stanković i naše 
djevojke, da stupe u Križarice. Kako su neke djevojke 
dobile volju, da budu Križarice, zaključilo je vieće Ma- 
rijine kongregacije djevojaka, da će se osnovati križa- 
rička sekcija. Radi mnogih poslova stvar je zapela sve do 
TJzkrsa, dok se nije približio dan blagoslova barjaka 
Križara. 

Na sastanku kongregacije oglašeno je, da se osnivaju 
Križarice, pa se djevojke mogu prijaviti. Brzo se prija- 
vilo preko 20 djevojaka, bez onih iz kongregacije. Zato 
je vieće kongregacije zaključilo, da se osnuje posebno 
križaričko družtvo. 


23b 


Prvi sastanak za dogovor o družtvu bio je na Spasovo. 
Na taj prvi sastanak došlo je preko 20 djevojaka, sve iz 
župe vinagorske. G. župnik razložio je svima, kakvo je 
to družtvo, koja mu je svrha i koje su dužnosti u tome 
družtvu. 

Križarice su na Vinagori dosada održale 8 sastanaka. 
Kako su sve članice željele, da kao Križarice imadu po- 
sebni znak, dogovorile su se, da će na svečanostima sve 
nositi crvene rubce na glavi.« 

Primošten g. 1932. 

»Već smo javile, da smo osnovale družtvo 16. VII. ove 
godine. Odmah smo počele ozbiljno raditi uz pomoć na- 
šega duhovnog starješine don Srećka Pavića. Naše je 
oduševljenje još više poraslo, odkako su bile kod nas Kri- 
žarice s tečaja u Šibeniku. Iza toga je dolazila k nama 
dva puta izaslanica iz Okružja, održala kod nas nekoliko 
predavanja i uputila nas u rad. 

S Malim Križaricama počele smo liepo raditi. Osnovale 
smo misijsku sekciju i sekciju Za službenike oltara. Eu- 
haristijski Spasitelj pomoći će nam. S Njim polazimo 
oduševljeno na rad i borbu za križarske ideale. Bog živi!« 

Naš rad 

Feričanci g. 1937. 

»U zadnje vrieme imale smo nekoliko javnih nastupa. 
Obavile smo trodnevne duhovne vježbe, koje je vodio vlč. 
o. Sidonije šolc iz Našica. Dne 4. XI. sakupile smo se u 
domu sa sestrama iz Crkava, da obavimo duhovne vježbe 
nas preko 80 na broju. Svaki dan primale smo nove 
snage za duhovni život u razmatranjima. 7. XI. završile 
smo duhovne vježbe. 

28. XI. imale smo proslavu Križarskog dana. Priredba 
je iznad svakog očekivanja dobro uspjela. Najveća zaslu- 
ga, da je program u najljepšem skladu izveden, ide na- 
šem duhovniku vlč. Branku Birtu, koji je uložio mnogo 
truda i vremena, da program bude što bolji i ljepši. 

Dne 21. XI. održana je svečana akademija u čast BI. 
Nikole Tavelića. Na programu su bile ove točke: 1. »Pro- 
slov — govorio vlč. župnik; 2. Dr. J. Andrić: »Mučeniče 
Jeruzalemski« — dvoglasno su pjevale Male Križarice; 
3. »Zašto Hrvati nemaju svetaca« — govorio g. Ivan 
Pajcur, tajnik družtva« H. K. Muževa; 4. P. Grgeč: Bi. 
Nikoli Taveliću« — recitirao Mali Križar Mato Lovako- 
vić; 5. V. Violić »Na putu u Kristovu domovinu« — de- 
klamirale Male Križarice Manda Stošić i Julka Vidako- 


236 


vić; 6. »BI. Nikola pomaže« — govorila predsjednica Se- 
strinstva Adela Bakunić; 7. A. Kokić: »BI. Nikoli Tave- 
liću,« zborna deklamacija — izveli Mali Križari; 8. Dr. J. 
Andrić: »Bi. Nikoli Taveliću« — pjevao zbor Malih Kri- 
žanca. 

Sastanke držimo redovito. Isto tako redovito rade i 
Male Križarice. Iza duhovnih vježbi osjećamo se još odu- 
ševljenje u križarskom radu i stalnije u križarskoj 
žrtvi.« 

Pag g. 1938. 

»Na godišnjoj skupštini izabrale smo novu upravu i to: 
predsjednica Marica Kurilić, tajnica Antica Valetić, bla- 
gajnica Mandica Fabijanić, pročelnica misijske sekcije 
Antica Ognjić, voditeljica M. K. Mandalena Pastorčić, 
njezina pomoćnica Slavka Bečić. 

Članica nas ima 28, naraštajki 40, podmladka 71. Sva- 
ki prvi petak imademo zajedničku sv. Misu, Pričest i pro- 
povied, a uvečer sat klanjanja s duhovnom obnovom. 

Prisustvovale smo devetnici u čast Bezgrješne u bene- 
diktinskoj crkvi, a na sam blagdan imale smo svečanu 
Misu uz propovied i zajedničku sv. Pričest. Poslije podne 
prisustvovale smo sastanku Marijine kongregacije, jer su 
sve Križarice i kongreganistice. Zatim su četiri Male 
Križarice sa gorućim sviećama, prigodom blagoslova u 
crkvi, doniele do velikog oltara srebrno srdce. Darovale 
su ga Bezgrješnoj, da ga Ona preda Isusu. U tom srdcu 
su napisana imena 71. Male Križarice grada Paga. One 
su obećale, da će svako jutro moliti: Dragi Isuse, po Ma- 
riji darujem Ti svoje srdce. Prikazujem Ti čitav ovaj dan, 
sve što ću misliti, govoriti i raditi. 

Na Nikolinje Male Križarice održale su kućnu zabavu 
i liepo se pozabavile. 

Karitativna sekcija našega družtva sakuplja dobro- 
voljne prinose i darove za pomoć najbjednijima u mjestu. 
Kuhah će č. s. benediktinke, a davat će se oko 500 toplih 
obroka mjesečno. 

U mjesecu prosincu održan je tečaj za naše pionirke. 
Održana su ova predavanja: Duhovni život pionirke, 

Apostolat Katoličke Akcije, Biskup Mahnić i poviest hrv. 
katol. pokreta, Dužnost i koristi apostolata Katoličke Ak- 
cije, Razvoj Katoličke Akcije, Orlovstvo i Križarstvo, 
Nutarnji život je duša apostolata, Hrvatska Katolička 
Akcija, Iz križarskog Priručnika, Sredstva nutarnjeg ži- 
vota, Naša lozinka, Naše zabave. Pionirke su marljivo 
pohađale tečaj, a doskora ćemo uz pomoć Božju održati 
i socialni tečaj. Bog živi!« 


237 


Svečano primanje 

Donji Kraljevec g. 1932. 

»Govore, da su Međumurke odviše mekane duše. Da, 
mekane su, ali kako te duše znadu biti čvrste, odlučne, 
neslomive, ako ih zagrije jedna plemenita stvar. Govore, 
da nisu stalne, da vole promjenu, da se mogu lako pre- 
dobiti. Može to biti, ali samo dotle, dok srdca njihova ni- 
su našla nešto trajno, vrieđno, nešto što nosi u sebi lje- 
potu neba i svjetlost sunca. Da ste 22. VII. došli u Kra- 
ljevec, vidjeli bi, šta mladost može. Vidjeli bi, da može 
biti stalna kap kamen, čvrsta kao pećina, a zanosna i 
oduševljena za dobru stvar kao riedko gdje. 

22. VII. Križarice u Kraljevcu imale su blagoslov svoje 
družtvene zastave te svečano primanje. Već u rano jutro 
primilo je mjesto svečani izgled. Nije se samo mladež 
spremala na riedku svečanost, već i roditelji i prijatelji 
naše organizacije. Obližnja družtva doći će u posjete. Iz 
Varaždina će stići sam presvietli Proštenik, da proslavu 
poveća. I zbilja! Sestre dođoše s toplim sestrinskim 
srdcem. Došla su i braća. Najprije eto sestara i braće iz 
Draškovca. Ti su najbliže, u istoj župi. Iza njih došli su 
oni iz Male Subotice. Neki vlakom, a većina pješice. No- 
vaca nema, no na proslavu se mora. I vlč. župnik je sti- 
gao. Kotoriba je još dalje. Ona dolazi vlakom s mlado- 
misnikom vlč. Knezom. A sestre iz Goričana pod svojom 
zastavom polako kreću, mole i pjevaju pobožne pjesme. 
Bilo ih je, koji su ih smetali putem, ali one idu neustra- 
šivo napried. I kad se svi sakupiše, bilo ih je 500. Kad 
je stigao presvietli Proštenik, obradovalo mu se srdce. 
Kako ne će sazvati blagoslov Božji na ovu divnu i od- 
lučnu mladež! Sv. Misa je pred crkvom, jer sav narod ne 
može u nju. Propovieda vlč. Malek, kako samo on zna. 
Sliedi primanje. Stotinu mladih srdaca ponavlja rieči kri- 
žarske zavjere, rieči iz kojih bukti ljubav k Bogu, Crkvi 
i narodu našem. 

Poslije podne bila je prva priredba mjestnog družtva... 
Kad je program bio gotov, kad se već sviet razišao, kad 
su seoski drumovi ostali pusti, da ste prošli kroz njih, još 
bi dugo u noć čuli, gdje gotovoi u svakoj kući mlado dje- 
vojačko grlo oduševljeno pjeva: što Križar može nema 
tog, jer s njim je vjera, s njim je Bog.« 

Sisak g. 1931. 

»Iako je nastupilo jesensko doba sa svojim hladnim 
kišovitim danima, dan našega primanja osvanuo je upra- 


238 


vo onakav, kako smo željele. Bez ijednog oblačka, s puno 
sunca. Ljepota toga dana nametnula nam je misao, da 
je Svevišnjemu milo, što smo se i mi sakupile pod barjak 
Kristov. 

Rano ujutro primile smo sv. Pričest, da uzmognemo 
čistim srdcem položiti zavjeru Kristu Kralju. U pol 10 
sati krenula je iz župne crkve procesija do kapelice Bla- 
žene Djevice Marije na obližnjem capražkom brdu. Naši 
križarski redovi pobudili su obću pažnju građanstva, koje 
je gledalo tu najnoviju katoličku organizaciju s nekim 
ponosom, stavljajući u tu organizaciju najljepše nade. 

U propoviedi prigodom svečane sv. Mise, koju je služio 
naš župnik preč. đr. J. Borković, iztaknuo je potrebu, da 
se katolička mladež organizira u križarske redove. Pro- 
povied je dirnula sve, napose nas, koje smo sakupljene 
oko oltara Majke Božje radostno očekivale čas, kad će- 
mo se smjeti nazvati u podpunom smislu* Križarice. 

Poslije sv. Mise obavljen je sam čin našega svečanog 
primanja. Zakletvu smo shvatile podpunoma, te ćemo 
Božjom pomoću nastojati, da je do smrti vjerno održimo. 
Poslije zakletve zapjevasmo iz dubine svoga srdca: Zdra- 
vo Djevo!« 

Zabok g. 1934. 

»Na naše primanje doputovao je iz Zagreba vlč. g. dr. 
Marko Klarić, da pomogne našem župniku preč. g. dru 
Gjurancu. Ujutro primile smo sv. Pričest, a u 10 sati 
održao je prekrasnu propovied u dubkom punoj crkvi dr. 
Klarić. Iza toga je naš župnik obavio prvo svečano pri- 
manje Križarica u družtvo. Bilo je milina slušati, kako 
28 mladih djevojaka izgovara svečane rieči posvete i obe- 
ćaje, da će se boriti pod Kristovom zastavom. 

Pod večer se svrstala velika procesija, gdje su sva na- 
ša križarska družtva sa zastavama sudjelovala te Djevo- 
jačko družtvo Srdca Isusova, Bratovština sv. Krunice, 
Vatrogasno družtvo iz Zaboka i Trebeža, da se tako do- 
stojno završi mjesec lipanj, posvećen Presvetom Srdcu 
Isusovom. Došle su i Križarice iz Začretja i Bedekovčine. 

Iza procesije priredila su sva naša družtva bakljadu 
u slavu župnikovog imendana. Iza nekoliko govora ra- 
zišli smo se, da se što prije opet , sastanemo na našem 
zajedničkom radu, koga obilježuje naše geslo: žrtva, Eu- 
haristija, Apostolat.« 


239 


t 


Posveta zastave 

S o p j e g. 1925. 

»Dne 21. VII. doživjelo je naše Sopje veliku sveča- 
nost. Taj dan bile su posvećene tri nove zastave: Kri- 
žanca iz Sopja i Predrijeva i Križara iz Predrijeva. Za 
ovu svečanost vladao je veliki interes među križarskom 
mladeži i među narodom. Već dan prije podignut je ve- 
liki slavoluk u glavnoj ulici, izkićeni su stupovi zeleni- 
lom i viencima, a križarske zastave lepršale su veselo na- 
vieštajući svečani dan. 

Već u 7 sati ujutro stigla su sva obližnja križarska 
družtva iz Slatine, Sladojevaca, Velike Bukovice, Mikleu- 
ša, Suhopolja, Virovitice i Podravske Moslavine. U 8 sati 
ujutro bila je sv. Misa i zajednička sv. Pričest. Zatim se 
u župnom dvoru formirala ogromna povorka križarske 
mladeži, koja je pod vodstvom glavnog funkcionera preč. 
g. Pavunića, domaćeg župnika vlč. žinića te dra Protu- 
lipca i s. Marice Stankovlć krenula kroz glavnu ulicu se- 
la do pred crkvu. Preč. g. Pavunić održao je liepu pro- 
povied te je nakon toga blagoslovio zastave. Zatim je 
slieđila sv. Misa. Pod Misom pjevao je domaći pjevački 
zbor pod ravnanjem g. Simona, učitelja, Vilharovu misu. 
Poslije sv. Mise bilo je zborovanje. 

Otvorio ga je predsjednik družtva Katoličkih muževa 
u Sopju Milan Anđroš. Zatim je održao govor vođa mjes- 
tnog Križarskog Bratstva Josip Rastija i voditeljica Se- 
strinstva Jana Rastija. Zatim su sliedili govornici preč. 
g. Franjo Kralik iz Sarajeva, gdja Brkić, učiteljica iz 
Pitomače, s. Marica Stanković i dr. Protulipac. Pjevanjem 
Liepe naše i uz poklike Sv. Otcu Papi, našim biskupima, 
svećenstvu i Križarstvu završeno je ovo zborovanje. Po- 
podnevnom priredbom završena je svečanost.« 

Senj g. 1937. 

»2. svibnja bila je posveta našega barjaka i primanje 
članica. Primanje i posvetu obavio je sam preuzv. g. bis- 
kup dr. Viktor Burić u crkvi sv. Franje, koja je bila pu- 
na svieta. Sve su oči bile uprte u mlade Križarice, koje 
su se okupile u svetištu. Usred svečane tišine razliegala 
se blaga rieč preuzv. g. biskupa, koji je divno razložio 
značenje lozinke: žrtva, Euharistija i Apostolat. Prim- 
ljeno je bilo 11 članica. Zastavi je kumovala gđa Kristina 
Moguš, koja je pokazala veliku ljubav prema Križarstvu. 

Ovaj će nam dan ostati u nezaboravnoj uspomeni i na- 
damo se, da ćemo odsada s većim ponosom i oduševlje- 
njem raditi u Križarstvu.« 


Blagoslov domova 

Valpovo g. 1938. 

»U nedjelju 13. XI. još u 5 sati ujutro bili su valpo- 
vački mještani na nogama. Glasba je sve probudila i 
ujedno dozvala sve Križare i Križarice k Stolu Gospod- 
njemu kod rane sv. Mise. To je skromni, ali najljepši dio 
naše proslave. 

Iza toga bila je velika povorka, koja je pošla na kolo- 
dvor, da dočeka goste i izaslanike VKS-a i VKB-a. Za- 
stupana su bila družtva iz Voćina, Slatine, čađavice, Do- 
njega Miholjca, Petrijevaca, Osieka i Garčina. VKS je 
zastupala s. Ivanka Dokoupil. Povorka se na stanici svr- 
stala i krenula na svečanu sv. Misu u 10 sati, koju je 
služio duhovnik Križarstva vlč. g. Franjo štamberger. 

Iza sv. Mise blagoslovio je darovatelj Križarskog doma 
preč. g. župnik dr. Baličević novo sagrađeni dom, a po- 
slije toga održalo se u župnom dvorištu zborovanje. Prvi 
je govorio naš veliki dobročinitelj preč. župnik izrazivši 
svoje veliko veselje, što vidi ovoliki broj mladeži svoje 
župe pod križarskom zastavom. Zatim su govorili br. 
Rajčevac i s. Dokoupil. 

Poslije podne bila je priredba, na kojoj se križarska 
mladež zahvalila svojim dobročiniteljima, obiteljima Wolf 
i Burian, vlć. duhovniku i preč. župniku. U znak zahval- 
nosti predala je župniku križarska mladež liepu spomen 
sliku s riečima: Kada Vas snađu kušnje, pogledajte na 
ovu sliku i sjetite se, da se u tom času uviek za Vas 
moli Vaša zahvalna križarska mladež. 

Toga dana tili smo svi neizmjerno sretni.« 

Primošten g. 1934. 

»2. VIII. ove godine posjetio nas je preuzv. g. dr. Jero- 
lim Mileta te obavio blagoslov temeljnog kamena. Cielo 
ga je selo dočekalo, a Križari i Križarice svrstali su se 
u red i dopratili ga do župskog stana. U 5 i pol sati sku- 
pili smo se u župskom dvoru, ponovno se svrstali u red 
i u povorci došli do mjesta budućeg Križarskog doma. 
Svečanost je započeo preuzv. biskup s liepim govorom. 
Toj svečanosti prisustvovalo je oko 2000 ljudi, završila 
je s »Tebe Boga hvalimo« i drugim pobožnim pjesma- 
ma.« 


240 


Mladost vedrine 16 


241 


t 


Proslave Križarskog dana 

Požega g. 1937. 

»18. listopada proslavili smo na svečani način Križar- 
ski dan. Ujutro toga dana sve su sestre prisustvovale sv. 
Misi i sv. Pričesti. Već u samu zoru prodavale smo pa- 
pirnate znakove za taj dan. Poslije podne bio je blagoslov 
sa Presvetim, a iza njega na trgu pred crkvom zboro- 
vanje, na kojem je govorio g. Majer i preč. g. Beluhan. 

Navečer je održana akademija u Vatrogasnom domu, 
na kojoj je govorio preč. g. Beluhan o životu i radu dra 
Ivana Merza. Križarice su izvele na sveobće zadovoljstvo 
simboličku igru »Liepa naša«, a braća Križari igrokaz 
»Meksički mučenik.« 

Moramo iztaknuti, da je cieli naš rad zato tako bujan, 
jer je uz nas savjestni i neumorni radnik na polju Kri- 
žarstva naš župnik preč. g. Franjo Pipinić.« 

Slunj g. 1938. 

»Slunj je doživio 20. i 21. studenoga veliko slavlje, koje 
je priredila križarska mladež. Tiho se spuštala noć uoči 
našega Križarskog dana. Svi su se spremali na počinak, 
a oduševljena križarska mladež pošla je u povorki do ku- 
mova svojih zastava. Zvona su brujala, glasba je svirala, 
a Križari i Križarice pošli su s bakljama do stanova 
kumova barjaka, da ih tamo pozdrave. Bilo je divno gle- 
dati oko 170 Križarica i Križara, gdje stupaju prvi puta 
ulicama Slunja. Cielo je mjesto oživjelo. Došli su i prija- 
telji i neprijatelji, da vide, što se krije u toj maloj i neu- 
strašivoj Kristovoj vojsci. 

Drugi dan bila je ujutro crkvena svečanost, a poslije 
podne u 5 sati svečana akademija. Osim govora, koji su 
našim mještanima razodkrili svrhu Križarstva, izvele su 
Križarice igrokaz: »Bog je spor, ali dostižan.« Dječji 

igrokaz: »Procvali su ljiljani« izvađalo je oko 20 Malih 
Križarica, među kojima su se napose iztakle Rozalija 
Skukan i Milkica Turkalj . . . 

Križarstvo je prvi puta dostojno izstupilo i steklo među 
čestitim mještanima pažnju i udivljenje. Pokazali smo 
našoj mladeži, našim prijateljima i neprijateljima tko 
smo, što želimo i hoćemo. 

Zenica g. 1936. 

»Na 13. IX. održali smo veliku križarsku proslavu, na 
kojoj su sudjelovala skoro sva družtva u Bosni. Ova naša 
svečanost započela je već u subotu 12. IX. navečer. Oko 

242 


7 i pol sati stigoše nam prvi naši gosti iz Sarajeva. Iza 
toga odmah je počelo svrstanje te smo praćeni zvukovima 
križarske glasbe iz Sarajeva krenuli prema Gornjoj Ze- 
nici u župsku bašču, da čujemo uvodnu rieč i zazovemo 
Duha Svetoga. Oboje je obavio duhovnik Križarskog 
Okružja u Sarajevu vlč. Franjo Kralik. Sutradan u 8 
sati imale smo tihu sv. Misu sa zajedničkom sv. Pričešću. 
Misu je služio preč. g. Franjo Vrebac. Poslije toga bilo 
je zborovanje. Na popodnevnom programu bila je akade- 
mija s predstavom. S njome smo stekli novu ljubav i 
ugled kod naših prijatelja i sugrađana. Bog živi!« 

Mlada Misa 

B a j m o k g. 1938. 

»17. srpnja bila je kod nas mlada Misa. Radi toga smo 
mi Križarice 3 mjeseca prije spremale sve ono, što je bilo 
potrebno, da svečanost bude što ljepša. Dva dana prije 
mlade Mise sakupile smo se Male Križarice i članice, pa 
smo očistile crkvu, oltare oprašile i što ljepše cviećem 
okitile. 17. srpnja ujutro sve smo se skupile u svojem do- 
nju, odakle smo krenule s našom zastavom pred crkvu. 
Tu smo dočekale svećenike i pošle mladomisnikovoj kući. 
Napried je bila papinska zastava, za zastavom 8 djevoj- 
čica s gorućim sviećama, dvanaest djevojčica u bjelini 
i djevojčice sa simboličkim svećeničkim znakovima. Za 
njima su išle Križarice, brojno svećenstvo, vlč. mlađomis- 
nik, njegova majka, sestre i ostala rodbina . . . 

Poslije podne priredile smo akademiju sa sliedećim pro- 
gramom: 1. Govor predsjednice; 2. »Mladomisnik bud po- 
zdravljen« — pjevao dvoglasni zbor Križarica; 3. »Mlado- 
misniku« — govorila Krista Dujić; 4. »Pozdrav mlado- 
misniku«, trialog — izvele Male Križarice: Stana Ištva- 
nović, lika Momer i Stana Ferenci; 5. »Miloj majci« — 
govorila Terezka Bešlić; 6. »Molitva Majci Mariji« — go- 
vorila Jelena Feher; 7. Križarska himna — pjevale Kri- 
žarice.« 
a 

Kako dočekujemo svoje Nadpastire 

Mala Subotica g. 1935. — »Dne 7. rujna naše selo 
poprimilo je svečani izgled. Okićeni prozori, okićene kuće. 
Naše Križarice liepo su okitile Gospin oltar, da onako liep 
dočeka sutrašnji dan, kad će biti kod nas sv. potvrda. 
Doći će mladi naš preuzv. g. Nadbiskup! Ta rieč izazvala 
je nestrpljivost naroda, koji je jedva čekao čas, kada će 

243 


zabrujiti zvona u znak, da se približuje dragi Nadpastir. 
Križarice su htjele na osobiti način dočekati svog Nad- 
pastira. Obučene u narodne nošnje, s kitom cvieća u ru- 
kama, poredale su se oko slavoluka, a za njima množtvo 
naroda. 

Oko 4 sata zabrujiše zvona, zatutnjiše mužari. Pribli- 
žuju se kola s mladim Nadbiskupom. Kraj kola bicik- 
listi, a ža njima konjica kao pratnja. Križarice posuše 
cviećem put pred nogama njegovim. Mala Križarica Ma- 
rica Lončariđ pozdravila ga je i predala mu kitu cvieća. 
Na to pbvorka krene u crkvu, da primi sv. blagoslov. 

Navečer prirediše Križari s vatrogascima bakljadu, u 
kojoj su sudjelovale Križarice. Križarski pjevački zbor 
odpjevao je nekoliko liepih međumurskih pjesama, a Nad- 
biskup se zahvalio i podielio svima blagoslov. Razidosmo 
se veseli kućama svojim pjevajući križarske pjesme.« 


Misije u selu 

Noskovcig. 1937. — • »U srpnju održane su kod nas 
sv. misije, kojima su prisustvovali ljudi i Iz drugih mje- 
sta.. Početkom sv. misija pošli smo sa procesijom na kraj 
sela, gdje je bio podignut slavoluk u čast misionara. Tu 
je misionare pozdravio seljak Marko Horvat. Zatim smo 
krenuli u povorci do naše kapelice. Tu je bio načinjen 
oltar od samih ručnih) radova i cvieća. Dakako, to je bilo 
naše djelo. Prvi dan misija imale smo predstavu »Nađena 
kći«. Drugi i treći dan išle smo na sv. Misu i sv. Pričest, 
a u naš su se primjer ugledali i mnogi drugi. Sudjelovale 
smo i u liepoj lurdskoj procesiji sa sviećama i u narod- 
nom odielu. I posljednji dan misija bila je procesija na 
koju smo pošle s našom dragom križarskom zastavom. 
Da koncu procesije, oprostio' se misionar sa svima, a na- 
pose je pohvalio naše družtvo i rekao nam, da smo bile 
njegovi najbolji pomagači za vrieme misija.« 

Majčin dan 

Strizivojna g. 1937. — »Nije tome dugo što po- 
stojimo. Imade nas 18 članica. 9. svibnja održale smo 
svečanu akademiju u počast našim majkama. Ujutro smo 
prikazale sv. Misu i sv. Pričest za naše majke. G. žup- 
nik održao je dirljivu propovied o majci. 

Poslije podne u 6 sati počela je akademija. Pozornica 
je bila divno uređena. Krasne i raznobojne narodne po- 
njave i ponjavci poslužili su mjesto kulisa. Sviet je na- 

244 



grnuo na akademiju čak iz susjednih mjesta. Započele 
smo je pjesmom Ivana pl. Zajca: »Majčice«. Nakon te 
pjesme održala je predsjednica đružtva Ruža Damjanović 
liep govor o majci. S. Anica Vragolović deklamirala je 
pjesmu Ivana Trnskog: »Majka je majka«. Prizor se opet 
mienja, i na pozornicu dolaze sve sestre Križarice, da s 
pjesmom »Marijo, Majko ljubljena« uzveličaju najveću 
majku. Poslije toga izlazi na pozornicu s. Marija Damja- 
nović s dirljivom pjesmom Huge Bađalića: »Diete koje 
ne pozna majku«. Sad je usliedio igrokaz u 3 čina: »Bez 
majčina blagoslova«. Iza predstave stupaju na pozornicu 
sestre Evica Damjanović i Koleta Kelić te u svojem đia- 
logu »Što je majka?« podaju svim prisutnima sliku za- 
što se slavi Majčin dan. Pjesmom »Zdravo Djevo« zavr- 
šena je akademija.« 

U našoj se organizaciji mnogo pazi na posje- 
ćivanje družtava. Posjećuju ih odbornice 
Okružja i odbornice V. K. S.-a. Posjećuju ih pod 
školskom godinom, a još više pod velikim škol- 
skim praznicima. Tad se naše odbornice doista 
razilaze diljem domovine. Prolaze našim krajevi- 
ma, našim selima, gradićima i gradovima, a Kri- 
žarice ih čekaju s oduševljenjem, s ljubavlju, sa 
sestrinskom pažnjom. Delegatice održe obično sa- 
stanak s članicama i Malim Križaricama, poraz- 
govore se posebno s odborom i duhovnikom 
družtva, pregledaju družtvene knjige i cjelokupno 
poslovanje, a tad ih ista dužnost ponese u drugo 
mjesto. Na razstanku bude suza i cvieća. Na raz- 
stanku, iza koga su još čvršće veze između druž- 
tava i središnjice, između mlađahnih članica i nji- 
hovih starijih sestara. 

Delegatice shvaćaju svoju dužnost ozbiljno, se- 
strinski i materinski. Mnogo mole i žrtvuju, da 
njihovi posjeti ostave u dušama što jače tragove. 
Znam za jednu našu mladu delegaticu, koja je za 
vrieme svojih posjeta po južnim dielovima naše 
domovine spavala na podu, da izprosi što više mi- 
losti za svoj rad. A euharistijski Krist svagdanja 
je hrana naših delegatica. Traže Ga u velikim 

245 


gradskim i malim seoskim crkvama, traže Ga u 
kapelicama naših . redovničkih kuća i kato- 
ličkih zavoda. A On ih svagdje čeka. On je onaj, 
koji govori preko delegatica. On je onaj, koji pre- 
ko njih privija k sebi mlade križaričke duše. On 
je onaj, koji čuva svagdje našu križaričku mladež. 

Jest, Krist i Gospa čuvaju našu mladež diljem 
domovine. 


Velike godišnje smotre 

Znadete li što je to? To su naši veliki praznički 
tečajevi. Svake ih godine držimo u drugom dielu 
naše 'domovine. Svake se godine okupljaju na 
njima Križarice iz sviju naših krajeva. Dolaze 
učenice, seljanke, činovnice, radnice. Dolaze pet- 
naestgodišnje djevojke, one što su iz naraštaja tek 
prešle u članice. Dolaze Križarice, koje već po 
koju godinu rade u apostolatu. Dolazi naše član- 
stvo, koje je već prokušano u borbi. Dolazi orga- 
nizacijsko vodstvo. Dolaze duhovnici organizacija. 
Tečajevi su doista naše godišnje smotre. 

Čitavu godinu sprema se članstvo za tečaj. I 
pojedine članice i ciela družtva, jer svako družtvo 
želi, da bar po kojoj izaslanici bude zastupano. 
Štede se novci, upriličuju sabirne akcije, daju pri- 
redbe, samo da se namakne što više novaca. A 
pred sam tečaj središnjica u Zagrebu primi više 
pisama nego ikada. Prijave stižu svaki dan. Druž- 
tva stavljaju razne upite, traže razjašnjenja. Sre- 
dišnjica marljivo i izcrpivo odgovara, a kraj toga 
sređuje program tečaja, dogovara se s predavači- 
ma, a ujedno vodi sve tehničke poslove. Brine se 
za prehranu i stan i sve ostale pojedinosti tečaja. 

I tad se, konačno, putuje na tečaj u većim ili 
manjim skupinama. U mjestu tečaja čekaju već 
članice vodstva, da ukonače tečajke. Prije samoga 


tečaja redovito tečajke obave zatvorene duhovne 
vježbe, da im duše budu pripravnije na tečajski 
rad. Tečajevi, osim predavanja, uputa u praktični 
rad, donose i mnogo vedrine, šaljive večeri. A sve 
to odiše pravim križarskim duhom. 

Kako su tečajevi kao godišnja naša smotra zna- 
čajni za život čitave organizacije, nanizat ćemo ih 
redom od 1930. do danas. 

Prvi tečaj bio je 1930. god. u Zagrebu. O 
njemu smo već pisale, pa zato odmah prelazimo 
na druge, 1931. god. nije bilo velikoga prazničkog 
tečaja, a 1932. održan je u Šibeniku. Kreši- 
mirov grad primio nas je vrlo liepo. Sva predava- 
nja kretala su se oko Euharistije kao središta čita- 
voga našeg rada. Za vrieme tečaja bile smo na 
dva Euharistijska kongresa: u Tiesnu i na Hvaru. 
U Tiesno se otisnusmo lagano, a na Hvar nas je 
pratila težka bura. Ali što je to prema danu sla- 
vlja na Hvaru! Pošle smo i na slapove Krke. S 
nama su bili i don Ante Radić, preč. dr. Josip 
Gunčević i don Joso Felicinović, stalni posjetioci 
naših tečajeva. Bile smo na izletu i u Vodicama, 
gdje je kao učiteljica bila namještena pok. Antica 
Ostojić, pa na otoku Krapnju i u Primoštenu. 
Završni »Te Deum« naše godišnje smotre održan 
je u crkvi benediktinki, u čijem se samostanu 
tečaj održao. Otvorenju tečaja kao i završnoj sve- 
čanosti prisustvovao je preuzv. g. dr. Jerolim Mi- 
leta, mjestni biskup i naš veliki prijatelj. 

Još i danas si naše starije članstvo razbija glavu 
s dva pitanja: Čime je don Ante naplaćivao tro- 
škove izleta? Jer tečajke ih nisu plaćale. I gdje je 
don Joso Felicinović namaknuo novce za tolike 
svjetlopisne snimke, koje je on sam i snimao i 
izrađivao i tečajkama dielio. 

Godine 1933. bio je tečaj u Varaždinu. S 
nama je bio i dugogodišnji duhovnik organizacije 
o. Bruno Foretić D. I. Tečajke su smještene u 


uršulinskom samostanu. Na ovom smo se tečaju 
bavile liturgijskim odgojem naših članica. Većinu 
predavanja održale su same častne matere uršu- 
linke, poznate po svome liturgijskom shvaćanju i 
radu. Učile smo i recitirati sv. Misu, pjevati koral, 
te dielove jutarnje i večernje molitve. Uz liturgij- 
ska predavanja bilo je i nekoliko predavanja iz 
redovitoga križaričkog rada, koje su održale čla- 
nice vodstva. Na izlet smo išle u Malu Suboticu, 
k našim dragim međumurskim grlicama. Taj je 
tečaj unio jako liturgijsko gibanje u naše redove, 
i od njega smo dugo živjele. 

Sliedeće godine 1934. tečaj je održan u Sara- 
jevu. S nama su i opet naši redoviti duhovnici, 
a među njima po prvi puta dr. Franjo Šeper, tada 
tajnik nadbiskupa-koadjutora i vlč. Franjo Kralik, 
tajnik nadbiskupa sarajevskog. Smještene smo 
bile u zavodu sestara Kćeri Božje Ljubavi na 
Banjskom briegu. Naše hrvatske redovnice svake 
su nam godine otvarale svoje kuće, da omoguće 
tečaj i tečajski rad. Tako redovnice i moraju po- 
magati Katoličku Akciju. 

Tečaj se i opet pozabavio jednim pitanjem. Ovaj 
puta dogmatikom. Odlučilo se tako, da Križarice 
dobe u jednom pitanju zaokruženo znanje, kako 
bi bile za apostolat što spremnije. Predavali su u 
glavnom sarajevski svećenici, poznati križarski 
radnici. 

I na ovom tečaju išle smo na izlete: na Ilidžu, 
na Stup, a i samo Sarajevo sa svojom čaršijom te 
sarajevska okolica bili su vrelo iznenađenja za 
naše tečajke. Na kraju tečaja posjetile smo preuzv. 
Nadbiskupa, da mu uzvratimo posjet, koji je ranije 
učinio tečaju. I to je bio osobiti dan. 

Tečaj u Samoboru g. 1935. nije bio u samo- 
stanu, već u nekoj posebničkoj vili, koju je pro- 
našla s. Mira Urli. Spavale smo na slamnatim 
ležajima, ali i to je imalo svoj čar. Na tečaju se 

248 



razpravljalo o Crkvi. Kao i uviek svaki tečajski 
dan počeo je zajedničkom sv. Misom i Pričešću. 
Misa se recitirala. Naučile smo to u Varaždinu, i 
to će postati naša svakogodišnja tečaj ska praksa. 

Izleta je na samoborskom tečaju bilo vrlo mno- 
go: na Sv. Lenart, Sv. Vid, piramidu, Kalvariju. 
Išlo se većinom pješke, a nekad i seljačkim koli- 
ma. A kad su jednom tečajke htjele, da se pogo- 
spode i autobusom povezu, pratile su ih takve ne- 
zgode na putu, da su požalile svoju gospodsku 
vožnju. 

Godine 1936. pozvao nas je dr. Gunčević, da 
održimo tečaj u Z e m u n u, u samostanu školskih 
sestara. Kuhale su nam zemunske Križarice. Na 
tečaju su osvietljena u predavanjima razna pita- 
nja iz moralke. »Tečajka«, tečajski list, koji je 
počeo izlaziti još na tečaju u Sarajevu, izlazio je 
u Zemunu svaki dan. Sve tečajke posjetile su 
Novi Sad, Petrovaradin i Hrvatske Karlovce, a iza 
toga smo jedan dan i dvie noći putovale liepim 
plavim Dunavom. 

I taj nas je tečaj u Sriemu, u »zemlji mučeni- 
ka«, još više zagrijao za križarski rad, za borbu, 
za izdržljivost u poteškoćama, pa i u mučeničtvu. 
Kao da smo znale, da idemo u susret težkim vre- 
menima. 

Naše more opet nas je zvalo, i mi smo se tom 
pozivu odazvale 1937. godine. Tečaj je bio u 
Splitu, u samostanu Službenica milosrđa. Pro- • 
gram tečaja neobično je zadovoljio tečajke. Raz- 
pravljalo se o pozivu djevojke, o čuvanju djevo- 
jačke čistoće, o slikokazu, čitanju, prijateljstvu, 
modi, plesu, zaručničtvu i braku. U posljednji te- 
čajski dan došao je među nas splitski biskup 
preuzv. g. Kvirin Klement Bonefačić i govorio 
nam o Merzu. S don Lovrom Katićem pošle smo 
u Solin, a napravile smo izlet i u Trogir te Su- 
martin, gdje su nas neobično srdačno dočekale 

249 


članice novoosnovanog družtva. Iza tečaja krenu- 
smo sve zajedno u hrvatsku Atenu, u naš Dubrov- 
nik, na pokrajinski Euharistijski kongres. Liepo 
nam je bilo u Splitu, u kolievci naše i katoličke i 
hrvatske misli. Liepo nam je bilo napose u tihoj 
zavodskoj kapelici. Tamo nas je svakoga jutra 
čekala i starica majka pok. otca Foretića. 

O 10-gođišnjici Merčeve smrti pošle smo na 
tečaj u njegov rodni grad Banju Luku. Bilo 
je to g. 1938. Smjestile smo se u Nazaretu neda- 
leko Banje Luke, u samostanu sestara Predra- 
gocjene Krvi. Toga se tečaja dobro sjeća i mlađe 
naše članstvo. Sjeća se dugih aleja sa zelenim 
drvećem i grmovima bielih ivančica, tihoga samo- 
stanskog groblja, zlatnih žitnih polja, plavih brda 
u daljini. Sjeća se i sjenovitih stabala, pod čijim 
smo krošnjama držale tečaj, biele Lurdske Gospe 
sred busova crvenih ruža te širokog dvorišta sa 
šljunkom, tako podesnog za igru i zabavu. 

Predavanja su bila vrlo ozbiljna, neka iz po- 
dručja liturgije, neka iz organizacije, a neka o 
obitelji. Već se uobičajilo, da tečajke donose na 
tečaj posebnu bilježnicu i bilježe misli predava- 
nja i svoje odluke. 

Često smo išle u Banju Luku, i uviek pokraj 
Merzove rodne kuće. Jednom smo na povratku u 
Nazaret, već u kasnu večer, zapjevale pred Iva- 
novom kućom: »Credo in unum Deum« i »Chri- 
stus vincit, Christus regnat, Christus imperat«. 
Ta tko je imao jaču vjeru i tko se za Krista odu- 
ševi jenije borio od našega Ivana! U Banjoj Luci 
održale smo i akademiju u čast dra Ivana Merza. 
Pa i čitav tečaj bio je u blizini njegove duše. 

Pošle smo kraj zelenog Vrbasa i u samostan 
trapista, pa u Jajce i na slapove Plive. A seljačke 
sestre iz okolice Banje Luke došle su često k na- 
ma, da im pomognemo, da i one postanu Križa- 


250 


riče. Za spomen tečaja zasađena su u samostan- 
skom dvorištu tri jablana. Kažu, da su danas već 
visoki i neobično granati. 

Tečaj u Drežniku kod Plitvičkih jezera 
1939. g. bio je jedinstven. I po ukonačivanju i po 
ostalim okolnostima. Putovalo se najprije vlakom* 
onda autobusom, a najposlije kolima. Drežnički 
župnik, danas već pokojni vlč. Dragutin Stimac, 
morao se izseliti iz župnog dvora, da se mi može- 
mo useliti u nj. I opet se spavalo na strunjačama. 
Selo maleno i u takvom zatišju, da kad bi koja 
tečajka htjela malo pobjeći, nije imala kuda. Ali 
zato su ledine i voćnjaci bili neprispodobivo liepi 
i što je glavno, mogle smo se po njima kretati, 
kako smo htjele. 

Program tečaja bio je liturgijsko — socialno — 
organizacijski. Ali s duhovnim vježbama bila je 
neprilika. Tečajke su već putovale u Drežnik, a 
još se nije znalo, tko će duhovne vježbe držati. U 
zadnji čas morao ih je održati dr. Gunčević, iako 
sasvim nepripravan. Pa ipak su sve tečajke bile 
zadovoljne. 

Veliki dan tečaja bio je onaj, kad s\i nas s posje- 
tila preuzv. gg. hrvatski metropolita dr. Alojzije 
Stepinac i senjski biskup dr. Viktor Burić. 

Četiri su već godine prošle od toga tečaja. Da- 
nas je naš domaćina vlč. Stimac mrtav, ali nikad 
ne ćemo zaboraviti ni njega, ni njegove kuće, ni 
njegove seoske crkvice. Prisustvovale smo jedne 
nedjelje i krštenju malih Ličana — Dragana i 
Ljubice. 

1940. godine pošle smo u Suboticu. Tečaj je 
priredilo Bačko Okružje Križarica. Sve je bilo 
divno. I tečajska predavanja, napose ono pre- 
svietlog Blaška Rajića, i otčinska dobrota preuzv. 
biskupa Budanovića, i duhovne vježbe, i naše 
šetnje među bačkim vinogradima i zelenim sala- 
šima. Proživljavale smo liriku mladog svećenika 


251 


♦ 


Alekse Kpkića, koji se dva mjeseca nakon 
tečaja preselio u vječnost. Naš izlet u Bajmok bio 
je kruna svega. I toga se tečaja naše članice dobro 
sjećaju. 

Posljednji tečajevi, u Požegi 1941., u Vin- 
kovcima 1942. i u Koprivnici 1943. tako 
su blizu, da ih ne moramo potanje opisivati. Po- 
žrtvovni župnik požeški prečastni Pipinić, dobre 
častne sestre milosrdnice, kod kojih smo odsjele, 
izlet u nepoznato pod vodstvom vlč. Eugena Be- 
luhana, pa izlet na Jankovac pod vodstvom preč. 
župnika, sve je to ostalo nezaboravno u našim du- 
šama. 

Na požežkom tečaju uvelo je vodstvo organiza- 
cije vesele večeri, na kojima su nastupala poje- 
dina družtva i pojedini krajevi, pa se ta novost 
prakticirala i u Vinkovcima. 

Tečaj u Vinkovcima bio je i opet u naročitim 
okolnostima. Taj je tečaj postigao prvenstvo u 
broju tečajki. Ali 250 tečajki moralo se strpati u 
jedva nekoliko prostorija mjestne građanske 
škole. Pa ipak je sve bilo dobro. Pomogao je Go- 
spodin, koji se nastanio među nama i koji je u 
maloj školskoj sobi svakoga jutra, a i preko dana, 
slušao kucaje 250 srdaca. 

Tečaj u Koprivnici održan je sred velikog rat- 
nog vihora, pa ipak se oko 100 tečajki odvažilo u 
kraj, koji nije bio posve miran. Ali za vrieme 
tečaja sve je bilo u redu. 

To su naši godišnji praznički tečajevi. No orga- 
nizacija priređuje i manje tečajeve: okružne-, kra- 
jevne, čak i za jednu župu ili za jedno družtvo. 
U četrnaest godina križaričkog rada održano je 
množtvo takvih tečajeva. Napose su Okružja pred- 
njačila. Ti su tečajevi slični po programu praz- 
ničkim tečajevima, samo su još više prilagođeni 
potrebama jednoga družtva ili jednoga kraja. Te- 
čajevi su ideoložki, socialni, za pionirke, za vodi- 


teljice. Malih Križarica, domaćinski. Kadgod se 
priređuju i za pojedine staleže. 

Zapisnik glavne skupštine V. K.= S.-a bilježi, da 
je u godini 1936. održano 17 takvih tečajeva. Za- 
pisnik glavne skupštine V. K. S.-a iz god. 1940. 
iznosi, da su pored velikoga prazničkog tečaja u 
Subotici održani okružni tečajevi u Sarajevu, Ši- 
beniku, Subotici i Đakovu te manji tečajevi u 
Bjelovaru, Požegi, Suhopolju, Petrinji, Andrijev- 
cima, Bošnjacima, Rajevom Selu, Brodu, Karlov- 
cima, Podgajcima, Tavankutu, Bajmoku, Somboru 
i Slunju. A tako je bilo i drugih godina. 

Osim velikih godišnjih smotra, postoje evo i 
male organizacijske smotre. I one su važan čin- 
benik u izgradnji križaričke organizacije. One su 
škola za križarski rad i križarski apostolat. 


Sretna zamisao 

»Bila je vrlo sretna zamisao, što vi primate 
u svoje redove članice bez razlike, kojemu 
staležu ili sloju pripadale.« 

Te su rieči upravljene bile Orlicama, ali one u 
cielosti vriede i za Križarice. I križarička organi- 
zacija okuplja djevojke bez razlike, kojemu sta- 
ležu i sloju pripadaju. I zato je ona svuda prodrla 
i svuda unosi Krista i Njegovu nauku. 

* 

»Sakupile smo se pod zastavom Kristovom. Hoćemo 
unesti Krista u naše škole, želimo, da što više naših dru- 
garica pređobijemo za Krista. Uvjerene smo, da će biti 
mnogo poteškoća, ali mi se ništa ne bojimo. Spasitelj će 
nam dati snage, s Njim možemo sve. Malo nas je, samo 7, 
ali ako Bog da, bit će nas više. Okolina naša je težka. 
Bit će borbe i sa suučenicima i s profesorima. No ne 
bojimo se. Savjestno ćemo vršiti svoje školske dužnosti, 
pa nam ne mogu ništa.« 1 

* Iz govora Sv. Otca Pia XI. dne 5. IX. 1926. 


.252 


253 


Tako su nam pisale učenice iz Petrinje kod 
svoga osnutka 1939. godine. Svoj položaj i svoje 
planove crtaju i druga družtva. 

Sarajevo g. 1939. — »Otvara nam se široko polje 
rada među drugaricama, koje treba da privučemo u naše 
redove i da, tako stvorimo jaku frontu, kojom će računati 
širitelji loših ideja po našim školama. Treba da steknemo, 
ako ništa drugo, a ono simpatije naših kolegica. Najvaž- 
nije je, naravno, naša vlastita izgradnja, ali gotovo isto 
tako važan i apostolski rad.« 

Sisak g. 1938. — »Ima nas 25. Nastojat ćemo, da se 
odgojimo u pravom križarskom duhu, da u sebi izgra- 
dimo dobre katolikinje i Hrvatice.« 

Brod g. 1939. — »Sav rad usredotočile smo oko vlas- 
tite izgradnje, a u borbi protiv komunizma na našoj 
školi.« 

Učenice rade, ali smetnja ima mnogo. Nekad su 
to protivnici, a nekad oni, koji bi trebali zaštići- 
vati našu mladež. 

Senj g. 1939. — »Radi toga, što smo bile na sastanku, 
na kojemu je govorio preč. dr. Beluhan, htio nam je di- 
rektor gimnazije podieliti ukor. 

Sastanci se održavaju tajno od direktora i profesora u 
prostoriji, koja sliči na katakombe.« 

Nova Gradiška g. 1937. — »Sastanci su nam lite- 
rarni, prosvjetni i zabavni, a duhovni zajednički s omla- 
dinkama. Neumorno radimo na školi, da steknemo što 
više prijatelja i članica organizacije, ali nam rad ometaju 
komunistički faktori, kojih je ovdje mnogo.« 

I tako bismo mogli dugo nizati. Križarice uče- 
nice borile su se s mnogim potežkoćama kao i 
ostale sestre. Ali s jednom su se borile napose. S 
komunizmom. S komunizmom kao socialnom 
strujom i s komunizmom u svojoj okolini. Kad- 
god je bila zaražena ona u školskim klupama, a 
još je gore bilo, kad je govorila izpre'đ školskih 
klupa. Žilava je to bila i energična borba, ali uče- 
nice su se i pripravljale na nju. 

Koliko su učenice budno pazile na svoju spre- 
mu, neka budu dokaz i ovi zaključci, stvoreni na 
jednom đačkom sastanku: 

254 


»Zapamtit ćemo temeljne ideje, koje nas mo- 
raju voditi i koje moramo provesti: 

1. Solidna vlastita duhovna izgradnja, služeći 
se za to molitvom, sv. sakramentima, duhovnim 
štivom, izkor j enj ivan j em svojih pogrešaka i nedo- 
stataka, stičući kreDosti u štg većoj mjeri. 

2. Solidna katolička i križarska obrazovanost u 
religijskom,- kulturnom i socialnom pogledu. 

3. Uporedo davati se na apostolski rad, da suz- 
bijamo komunizam i liberalizam i da privučemo 
duše k Bogu. 

Doista, Križarice učenice držale su se u divov- 
skoj borbi hrvatskog naroda protiv liberalizma i 
komunizma sjajno. No dosta o njima! 

Sva učenička družtva okupljena su u Merzovu 
križaričku zajednicu učenica u Zagrebu, koja po- 
vezuje rad učeničkih družtava te izdaje Vjestnik 
s nacrtom rada za 3 mjeseca. 

Zajednicu su od osnutka do danas vodile sestre: 
Bosiljka Jugović, Silva Radej, Mira Dugački, a 
danas je vodi s. Hela Znidarčić. 

* 

Uz učenice prve su se našle u našoj organizaciji 
činovnice, namještenice, domaćice, naučnice, 
kućne pomoćnice i najposlije tvorničke radnice. 
Njihova družtva sačinjavaju Križaričku radničko- 
građansku zajednicu. Najprije ju je vodila s. Lju- 
bica Arvaj, zatim s. Slavica Stanković, a sada je 
vodi s. Nevenka Šarin. U zajednici još rade sestre 
Danica Milinković, Cilika Vudrag, Emilija Hlava- 
ček i Slavica Glogač. 

Ta je zajednica i brojem družtava i raznim zva- 
njima vrlo obsežna, i trebalo bi je svakako odieliti 
na radničku i građansku skupinu, ali to još nije 
moguće. Ta je zajednica jače proradila u g. 1937. 
Tad je počeo izlaziti Vjestnik zajednice, počele su 
se držati duhovne obnove kao priprava za Božičnu 
akciju i Uzkrsnu borbu. I ako u tim akcijama su- 

255 




djeluje članstvo sviju zajednica, ipak radničko- 
građanska zajednica vodi. Baš u to vrieme zajed- 
nica je došla u veze sa žošističkim pokretom u 
Belgiji, ali rat je te veze prekinuo. 

Ako smo za učenice rekli, da su se morale boriti 
protiv komunizma, što da tek reknemo za radnice, 
naučnice i činovnice. To su bili herojski napori 
hrvatskog Križarstva i herojski napori mladoga 
križaričkog naraštaja u Hrvatskoj. Dakako, da se 
pazilo na vjersku, obću, kulturnu i socialnu na- 
obrazbu i ovoga diela našega članstva. Držala su 
se predavanja, tečajevi, pružala im se podesna 
literatura, da se članstvo prije ulazka u borbu pod- 
puno spremi. 

I tad se ušlo u borbu. Rezultati odlični. Mlade 
radnice doskora vode u pojedinim tvornicama 
glavnu rieč. Poplavljuju tvornice dobrim tiskom, 
pa gdje nije mogla ništa ni dobra rieč, ni dobar 
primjer, dobra knjiga Učinila je svoje. 

Mlade naučnice i namještenice osvajaju svoje 
radionice, vlasuljarske i krojačke salone, dućane. 
Novi duh struji preko njih u mjesta, koja su dp 
nedavna bila baruština zla. 

Kućne pomoćnice! Kako je njih bilo težko oku- 
piti! U Zagrebu smo ih osnivale tri puta, i tek treći 
put podhvat je uspio. A danas ih je tako liep broj! 
Javljaju se i one iz Sarajeva, pa iz Gospića, iz 
Tuzle, iz Bjelovara i Osieka. Apostolat križaričke 
organizacije su ozbiljno shvatile. Spasile su toliko 
mladih duša, koje bi zalutale u gradu bez dobre 
ruke starijih sestara. A mora ih se napose pohva- 
liti, da najurednije plaćaju članarinu u čitavoj 
organizaciji. 

A onda naše činovnice! I njih je mnogo u na- 
šim redovima. Danas ima Križarica činovnica po 
svim uredima, po svim nadležtvima. Možda im se 
u organizaciji još nije dalo ono specifično, što bi 
činovnice morale primiti. Ali one svoj apostolat 

256 


Godišnja smotra u Požegi 


Duhovne vježbe u Rasinji 



s„i*»***** * v - 
j. išao aftf* "* 












?UR«£S€ ? 

wwv«u vas v as wit 

'«*«• KRiŽAfti f 
KRIŽARiCS o 
Ksoauu <3 v«u*C £ ' 

<i*0«M5 AA WO**m» 1 W «*ju , 
UA KiMum ;i 


Kate» it,a 




K**i#*» 


KRIŽARI I KSlZ/RiCe 
GRAĐA 2AGRE6A 


‘-R'ViAV'U CaJjA 

tf križarsku smotru 

7wn I n»AO«w.. jeo#*" 

'Av / ' f ■> •<*•’ *«S5 : 


S«eia« u 

«• Veri'*** 1 


u* fc*« * WwK * 


\ \ 

POSVETU PR USTVENIH jASB^ 

a-..* ... »»A i *«*“* ' . . , . .u-. 


W “ ,SI!0 ««oo„o 


**SI"Q Si 


N a.5e priredbe 




uspješno vrše. Dao Bog, da 
čeznu iz naših ureda ostatci 
štine i labavog morala. 


upravo po njima iz- 
liberalizma, balkan- 


* 


Naše selo nije htjelo zaostati za gradom. I ono. 
je otvorilo svoju dušu Križarstvu. U početku je 
broj seljačkih družtava bio dosta malen. No do- 
skora je selo po jakosti družtava stalo uz grad, 
a danas je pred njim. I razumljivo, kad smo narod 
sa seljačkom većinom. 

Naše selo voli Križarstvo. I ono se borilo s 
mnogim potežkoćama i iznutra i izvana. Razne 
predrasude, nerazumievanje roditelja i starijih, 
liberalna inteligencija na selu, prevelika zaposle- 
nost svećenika, sve je to kočilo porast Križarstva 
na selu, ali ono je ipak prodrlo neobičnom sna- 
gom. Neobičnom, jer ne dolazi od ljudi, već od 
Onoga, čije je sve. Samo nekoliko dokaza, kako 
se selo borilo za Križarstvo. 

B a k i ć g. 1936. — »Nama je težko. G. župnik ne može 
svaki puta doći. Učitelja imamo, ali taj ne treba Boga 
niti u školi. Učiteljice nemamo već godinu dana, a koja 
dođe, ta je protiv nas. I tako se mi same seljakinje bo- 
rimo za vjeru Kristovu!« 

Č a g 1 i ć g. 1933. — »Učitelj O. smeta našoj vjerskoj 
obuci u školi. Tražio je od djece, da mu u zapisnik iz- 
jave, što su čula na križarskom sastanku . . . Ali liepo 
križarsko ime napunja zanosom ovdašnji hrvatski kato- 
lički sviet.« 

Kotoriba g. 1933. — »Velikih potežkoća imamo, ali 
strpljivo sve podnosimo. Križarice su spremne za svoju 
vjeru i život žrtvovati « 

Mala Subotica g. 1934. — »Križarstvo je u Među-, 
murju, a napose naše družtvo, u težkim prilikama. Ne- 
prijatelj je tiekom prošle godine razširio pandže, da nas 
proždre. Ali mi ostajemo odane Križarstvu i ne ćemo se 
nikad od njega odieliti.« 

Tako govori naše selo. Mogli bi njihovu rieč 
slušati još jako dugo. To je odlučna i zanosna kri- 
žarska rieč. Ta na selima su djevojke vezle kri- 


Mladost vedrine 17 


257 



žarski znak na svoje rubce i na svoja odiela. Na 
selima je nastao niz križarskih pjesama. Seljačke 
djevojke izpjevale su i onu: 

»Križarica bila sam i bit ću, 

Svoju značku do „ smrti nosit ću t « 

Sva seljačka družtva učlanjena su u Križaričku 
seljačku zajednicu unutar V. K. S-a. I ona izdaje 
svoj Vjestnik, obilazi svoja družtva i dopisuje s 
njima. Prva predsjednica zajednice bila je s. Vla- 
sta Arnold, a danas je vodi s. Jurka Huljev. 

♦ 

Od prvih dana organizacije postoje i Križarice 
akademičarke u Zagrebu. Nema ih mnogo, ali ovo 
družtvo vrši značajnu ulogu u križaričkom po- 
kretu. Članice Akademskog Križarskog Sestrin- 
stva (AKS) imaju veliku apostolsku misiju na sve- 
učilištu. One su čuvarice vjere u dušama svojih 
drugarica. One su propovjednici Evanđelja, koje 
se baš u vrieme sveučilištnih nauka tako lako za- 
boravi. One su savjetnice drugaricama, čija je 
vjera došla u krizu. One obnavljaju vjeru u du- 
šama onih, koje su je zaboravile, izdale. Velika je 
to i težka zadaća, i njoj je dorasla samo podpuno 
izgrađena katolička duša. Za tu se službu, za tu 
zadaću članice AKS-a u svome družtvu marljivo 
spremaju. I dubokim nutarnjim vjerskim životom 
i ozbiljnom katoličkom intelektualnom spremom. 
Akademičarke, nakon završenih studija, odlaze na 
odgovorna mjesta u našem javnom životu, i tu se 
tek mora vidjeti katolički odgoj i katolička spre- 
ma njihova. 

I konačno, po akademskim se redovima veći- 
nom obnavljaju odbornička mjestva VKS-a, pa je 
i s te strane pripravni katolički i križarski rad 
toga družtva vrlo važan. 

Od osnutka A. K. S.-a godine 1930. pa do danas 
izmienio se u tom družtvo niz predsjednica. Evo 


258 


njihovih imena: Zdenka Latković, Đurđica Vit- 
ković, Ida Liko, Irena Javor, Bosiljka Jugović, 
Hela Tišljarić, Jelka Maretić, Marta Labaš, Ermi- 
nija Kancelarić, Zlatka Kostanjevac i danas Vjera 
Horvat. 

Na AKS prislanja se organizacija intelektualki, 
u koju ulaze akademičarke nakon svršenih stu- 
dija te absolventice učiteljskih, trgovačkih i struč- 
nih učiteljskih škola. 

Jedan dio naših intelektualki živi i djeluje u 
Zagrebu, a druge su u pokrajini. Jedne i druge 
oru katoličku njivu u svojim zvanjima, a uviek 
su spremne na poziv V. K. S.-a, da mu pomognu 
u radu svojim savjetima, napose u odgajanju mla- 
doga našeg ženskog naraštaja. 

- Danas vodi A. K. S. intelektualki prof. Hela 
Znidarčić, a od članstva spomenut ćemo samo one, 
koje su već poznate u križarskom apostolatu i kri- 
žarskoj borbi. 

To su naše drage sestre učiteljice Jelisava Mo- 
drijan u Zagrebu, Ljubica Venos u Rakitovici, 
Katarina Ilić u Brođancima, Ela Žesto u Sarajevu, 
Jelka Vanić u Velikoj Kopanici, Petra Zetović u 
Glogovcu, Marica Skansi u Sumartinu, Jelka Ra- 
dić u Postirama i mnoge druge. 

Među ostalima napose se iztiču prof. Adica 
Škrljac u Sisku, ing. Stana Križanović u Za- 
grebu i đr. Jozefina Desečar, prva Križarica 
doktorica medicine,- sada klinični asistent u Bre- 
slau. Ovdje moramo spomenuti i bolestnu prof. 
Anicu Bodakoš, bivšu predsjednicu Okružja u Đa- 
kovu i bivšu odbornicu V. K. S.-a. 

Ovaj moj prikaz ne bi bio podpun, da ne spo- 
menem još jednu značajnu osobu u našoj organi- 
zaciji. To je Antonija Haiger iz Zemuna. Ne spada 
doduše po školskom osposobljenju u družtvo inte- 
lektualki, ali spada u nju po duhu i po svome ra- 
du. Petdeseta joj je prošla, ali do pred koju go- 


259 


dinu ona je još uviek dolazila kao pratilica naših 
mladih članica na naše godišnje tečajeve. A ze- 
munske Križarice bi znale pričati, koliko znači za 
njih! 

Tonika, dobra Tonika! Koliko si sastanaka pro- 
pustila od 1925. godine do danas! Koliko si satova 
vježbi održala za crkveno pjevanje u Zemunu! A 
koliko si puta svirala na prvoj Misi jutra, pa ma- 
kar je trebalo ići po cičoj zimi i crnom mraku! 

Odgovori, Tonika! 

Na križarskim zborovima i povorkama opaža se 
jedna značajna i jedinstvena pojava. Kad se član- 
stvo vrsta u povorku, ne odlučuju staleži, ne od- 
lučuje zvanje, već samo visina. I tako se uz aka- 
demičarku nađe naučnica, kraj činovnice kućna 
pomoćnica, kraj intelektualke tvornička radnica. 
To je križarska jednakost, križarski đemokrati- 
zam. Svi smo jedno, jer smo svi kršteni u istom 
imenu i svi vjerujemo u jednoga vođu, Krista Go- 
spodina. 

Da li je bila sretna zamisao, da u križaričke 
redove okupljamo mladež sviju staleža i sviju 
slojeva? 

Pravo je imao veliki Papa Pio XI. 


U prvim borbenim redovima 

Tko su te? Zar nije cielo Križarstvo sa svim 
svojim članstvom u prvim borbenim redovima? 
Ta uviek govorimo, da u Križarstvu ne može biti 
članstva, koje promatra, koje stoji po strani, koje 
oklieva i čeka. Križarstvo je akcija, rad, gibanje. 

Da, to je točno. Ali i u najelitnijoj, najsjajnije 
izvježbanoj vojsci postoje prvoborci, postoje pio- 
niri. Oni idu pred redovitim četama, krče im pu- 
teve, pripravljaju prolaze. Oni im omogućuju, da 

260 


razviju svoje borbene planove, da izvrše određenu 
zadaću. Tako je i kod nas. 

Križarstvo je organizacija Katoličke Akcije. 
Ono je elitna organizacija. Iako prima u svoje 
redove često i surov, neizbrušen material, ono ga 
brusi, izrađuje, izgrađuje, miesi, dok od obične 
sirovine ne postane sjajni, izbrušeni, Božji dia- 
mant. Taj proces je kod jedne duše kratak, kod 
druge dug. To ovisi o kućnom odgoju, o životnim 
prilikama, o prirodnim darovima, a najviše o mi- 
lostima, koje duša više ili manje vjerno prima i s 
njima surađuje. 

Ali, iako sve naše članstvo mora biti katolički 
elitno, aktivno, borbeno, uviek spremno na rad, 
na osvajanje, na žrtve, ipak u njegovim prvim re- 
dovima stoje one, koje su se na poseban način pre- 
dale Bogu i Crkvi, čiji idealizam nikad ne zataji, 
čija požrtvovnost nema kraja, čija se aktivnost 
nikad ne umori. To su pionirke. 

Pionirke ponajprije prednjače u ozbiljnom du- 
hovnom životu. One razmatraju, čitaju duhovno 
štivo, mole krunicu, po mogućnosti svaki dan pri- 
sustvuju sv. Misi i pričešćuju se bar nedjeljno. 
Svagdanja sv. Pričest toplo se preporuča. Nagla- 
šujemo, da pionirke vode ozbiljan duhovni život. 
Ne od vremena do vremena, tek neposredno iza 
duhovnih vježbi, nego uviek. Svaki dan, sređeno, 
sustavno, po planu. O svome duhovnom životu 
pionirka redovito izvješćuje svoga izpovjednika. 

Pionirka najsavjestnije vrši svoje članske duž- 
nosti. Uredno dolazi na sastanke. Sudjeluje u sve- 
mu, što se na sastancima zbiva. Uredno dolazi na 
zajedničke sv. Pričesti. Uredno plaća članarinu. 
Uredno vrši dužnosti, koje joj družtvo ili odbor 
povjeri. U redovitom družtvenom radu pionirka 
je uviek prva. Uviek pripravna na sve. Uviek 
spremna na ono, što druge ne će. Uviek pri- 
pravna na vršenje najsitnijih i najneznatnijih 

261 


dužnosti. A nigdje se ne nameće, nikad se ne bori 
za čast, za vidljive položaje. Ako je u odboru, ona 
se ne diže nad ostale, isto tako kao što se ne smije 
ni nadmetati ni hvalisati zato, što je pionirka. 
Ona je mnogo puta u pozadini, ali ipak sve po- 
kreće. Ona je nevidljivi anđeo čuvar redovitoga 
družtvenog rada. Ona je žrtva za nemar mnogih. 
Ona je živi primjer savjesnosti i točnosti. 

U apostolatu pionirka se ne da nadkriliti. Ona 
je duša svega. U Božičnoj akciji ona posjećuje si- 
romašne obitelji u 'sve slobodno vrieme. U Uzkr- 
snoj borbi ona moli, radi i žrtvuje se podpuno 
Ako treba tko raditi oko proširenja katoličkog 
tiska, ona je prva. Ako treba otići u susjedno 
mjesto, da se osnuje družtvo, ona se sama javlja. 
Ako treba održati predavanje ili govor, ona prima 
bez prigovaranja. Ako misijski ili karitativan rad 
traži dušu, koja će mu se posve predati, tu je 
pionirka. Ona se nikad ne izvlači iz posla, nikad 
ne odmara, nikad ne spava, nikad ne odilazi u 
pričuvu. Ona je uviek u prvim redovima, uviek 
na fronti. A opet, ponovno naglašujemo, bez buke, 
bez namještenosti, uviek skladna i mirna, smiona, 
ali i ponizna. 

Pionirka se strogo drži organizacijskih propisa 
o modi, plesu, kupanju, i u svim ostalim delikat- 
nim pitanjima djevojačke duše i časti. Ne kao da 
Križarice članice smiju raditi što bilo, kao da za 
njih ti propisi ne vriede. Ali pionirka u tim stva- 
rima prednjači, ona ih je usvojila sasvim sviestno, 
ona je sasvim ušla u idejnu stranu tih propisa, ona 
iza njih stoji cielom svojom dušom. 

Pojava pionirki u organizaciji nije nova. Ona 
je zapravo tako stara kao i organizacija. Pionirskih 
duša bilo je uviek među nama, ali službeno, se 
stalo pitanje pionirki pokretati 1938. g. Dakako, 
da pionirke imaju svoje posebne pionirske sastan- 
ke, na kojima se stvara plan za njihov rad i izvje- 

262 


šćuje, što su od zadnjega sastanka učinile. Svaka 
pionirka ima posebnu bilježnicu, u kojoj bilježi 
sav svoj apostolski rad, svoje opazke, priedloge, 
zamisli. Središnjica u Zagrebu izdaje nacrt rada 
za pionirke kroz jedan mjesec, a izvjestiteljica za 
pionirke u VKS-u redovito dopisuje s njima. 

Zagrebačke pionirke prije svoga proglašenja 
polaze poseban tečaj, na kome se u tančine raz- 
rađuje nauka o duhovnom životu, ideologija Kri- 
žarstva, metode rada te Priručnik. Pionirske pri- 
pravnice vježbaju se u sastavljanju, predavanjima 
i govorima, kla kraju tečaja polažu izpit iz čitavog 
tečajskog materiala. Čitav je taj tečaj kao tro- 
mjesečna večernja škola. 

Ima li organizacija dosta pionirki? Ima ih liepi 
broj, ali još uviek ne dosta. Broj njihov mora po- 
rasti i u Zagrebu i u pokrajini. I porasti će sigur- 
no. Jer ih po duhu i po dužnostima ima liep broj, 
tek sama organizacija pionirki i pripravna škola 
nije još preduzeta. 

U pionirstvu je budućnost organizacije. U pio- 
nirstvu je prodornost organizacije. Pionirstvo je 
suvremena potreba Križarstva, suvremena potre- 
ba Crkve, koja u prvim svojim borbenim redovima 
mora imati katolicizmom podpuno prožete i apo- 
stolskim žarom razbuktale mlade duše. 

Ne ćemo ovdje iznositi imena naših pionirki. 
Njihova je slava Gospodin, i one od Njega očekuju 
plaću. Ali izniet ćemo imena onih, koje su u bli- 
žoj! daljnjoj prošlosti bile u prvim borbenim re- 
dovima Križarstva. Neke smo već spomenuli, a 
sad spominjemo i ostale. To su: M a r i j a B i e- 
len. Anka Cerovac r. Nasurović, Ema 
Kasparek, dr. Elza Mikolčić r. Nik- 
š i ć, Mira Preisler, Kat ic a Cerovac,' 
Zdenka Žanko r. Latko vić, Marija 
Ramljak r. Iveković, Ida Liko, Irena 
Javor, Anica Fegić, Nada Vitković 

263 


r. Glazer, Jelka Maretić. Ima . ih još 
mnogo, ali mi smo nabrojili tek one, koje su ra- 
dile u samoj središnjici. 

Neke su se od njih povukle na svoja obiteljska 
ognjišta, a druge rade u raznim kulturnim, social- 
nim i nacionalnim ustanovama. No i na novim 
područjima svojim crpu one još uviek iz životne 
snage Križarstva. 


Prijatelju malenih najbliže 

To su naše Male Križarice. To su one, koje još 
trče za vama. Koje se hvataju vaše suknje, koje 
se ponose, kad drže vašu ruku kod igre. To su one, 
koje se još bore za svete sličice. 

»Sestro, sestro! I meni jednu! Meni još niste 
dali!« A kad joj u desnu ruku spustite sličicu, tad 
vam s obiestnim smiehom pokazuje u lievoj ruci 
još dvie, koje ste joj dale, a da ni same ne znate 
kako. I tad s tri sličice odskakuću na jednoj nozi 
dalje, valjda svojoj mami, kojoj svakako treba 
pokazati to veliko blago. 

To su naše Male Križarice. Isusove miljenice. I 
naše miljenice. A koliko ih ima u selima i grado- 
vima našim. Od šeste do petnaeste godine. A ima 
i manjih. Ima ih izpod šest godina. Ima ih, koje 
već sa 3 godine njihove mamice nama šalju. 
»Neka se samo rano dobru nauče.« — »Neka bude 
Križarica kao njezini mama i tata.« 

A u organizaciji ih prima druga njihova mami- 
ca, voditeljica Malih Križarica. Ona ima veliku i 
odgovornu ulogu. Najodgovorniju u družtvu, jer 
u njezinim je rukama podmladak naše organiza- 
cije. Članice, koje dolaze iz redova Malih Križa- 
rica, redovito su najbolje i križarski najizgrađe- 
nije. 


A nije s djecom uviek lako. Treba mnogo 
strpljivosti, mnogo požrtvovnosti, mnogo priro- 
đene spretnosti. Nije svaka dobra Križarica odmah 
sposobna i za voditeljicu Malih Križarica. Treba 
birati među najsposobnijima, ali i najboljima, naj- 
izgrađenijima, najsavjestnijima i među najpo- 
božnijima. Voditeljica Malih Križarica mora biti 
duboka euharistijska duša. Kako će malene voditi 
k Spasitelju, ako On nije u njezinoj duši česti 
gost. Kako će ih učiti da mole, ako njezina duša 
nije na molitvu navikla. Kako će ih učiti, da se 
svladavaju, ako ona/sama pušta uzde svojim stra- 
stima. Kako će njegovati biele ljiljane u dječjim 
srdcima, ako sama brižno ne pazi na njih. 

Voditeljica Malih Križarica mora biti doista 
prava pionirka. Najbolji njezin savjetnik u odga- 
janju dječjih srdaca jest Prijatelj malenih, Krist 
Gospodin. I zato se ona posve u svome radu osla- 
nja na Nj. 

Voditeljica Malih Križarica stoji u uzkoj vezi s 
domom, s roditeljima djece. Ona poznaje rodite- 
lje djece, napose majke. Ona ih posjećuje, savje- 
tuje se s njima, da zajednički odgoje malene. Ona 
priređuje roditeljske sastanke, na kojima se rodi- 
teljima prikazuju naši odgojni ciljevi i naš rad s 
djecom. Ta predavanja na roditeljskim sastancima 
drži ili ona sama, ili ih povjeri duhovniku organi- 
zacije. Na roditeljskom sastanku jedan dio progra- 
ma mogu izvesti i djeca, da tako roditelji vide, 
šta su djeca naučila-. Tako se stvara čvrsta veza 
između doma i organizacije, pa je rad i lakši i plo- 
donosniji. 

Voditeljica M. K. stoji u vezi i sa školom. Ona 
se savjetuje sa školskim odgajateljima djece, zove 
ih na naše priredbe i uobće nastoji ih što više 
približiti organizaciji. Voditeljica se brine za škol- 
ski napredak djece, slabije poučava sama, ili se 
brine, da ih netko poučava. Jer naša djeca, kao i 


naše učenice, moraju biti u školi uzorna i među 
prvima. 

Dakako, da se voditeljica M. K. u svome odgoj- 
nom radu savjetuje i s onim, koga je Prijatelj 
malenih odredio za svoga zastupnika, a to je sve- 
ćenik, duhovnik organizacije. 

Utješno je, da se u našoj organizaciji svaka čla- 
nica rado prihvaća vodstva djece i težko ih pušta 
iz ruke. To je znak, da je duh materinstva ne- 
obično budan i jak u našim redovima. 

Organizacija se brine za naobrazbu voditeljica 
M. K. i pomaže ih u radu. Vodstvo Malih Križa- 
nca u Zagrebu izdaje nacrt rada, u kojemu je 
skica za sav vjerski, odgojni i zabavni rad s dje- 
com kroz tri mjeseca. A priređuju se i tečajevi za 
voditeljice M. K., a na velikim godišnjim tečaje- 
vima bar po jedno predavanje posvećuje se vod- 
stvu i odgoju naše djece. Mnoge su voditeljice 
priznale, kako im je rad s Malim Križaricama 
mnogo koristio u životu i kako su kasnije mogle 
uspješnije vršiti svoje učiteljsko zvanje, a kao 
majke snašle su se u njemu upravo savršeno. 

Danas je na čelu Vodstva Malih Križarica u 
Zagrebu s. Marija Grgić, a uz nju su sestre Mira 
Preisler, Mimica Glovatzky, Danica Kumbatović, 
Pavica Hep i č. s. Augusta. 

No pređimo od voditeljice k djeci. Voditeljica 
čuva njihovo djetinjstvo, pravo djetinjstvo. Da 
bude onakovo, kakvim ga je Bog zamislio. Da se 
ne napraši već u najranijim godinama uplivom 
ulice, slikokaza i kojekakvog tiska. Zato sastanci 
Malih Križarica moraju biti takvi, da podpuno 
zadovolje male dječje duše. Zanimivi, sasvim pri- 
lagođeni naravi djeteta. Na sastancima se daje 
djeci što više prilike za samorad i samoodgoj. Za- 
to svako družtvo Malih Križarica ima svoj odbor. 

Mala predsjednica vodi sastanke, određuje pro- 
gram, podjeluje službe. Mala tajnica marljivo bi- 



lježi u knjigu zapisnika, šta se sve na sastancima 
zbiva. Ona na početku sastanka i proziva svoje 
male sestre. Mala blagajnica ubire članarinu i 
bilježi je u knjigu članarine. Sve je to, dakako, 
pod nadzorom voditeljice M. K. ali tako, da nje- 
zina ruka nikad ne krši i ne lomi dječju samo- 
stalnost, dječji samorad, koji ovako brižno njego- 
van donosi liepih plodova. 

Na sastancima Malih Križarica kratko odgojno 
predavanje drži duhovnik družtva ili voditeljica, 
a onda sliede radnje, sastavci samih djevojčica. 
Pričaju se priče, recitiraju .pjesme, a kad službeni 
dio prođe, tad zaori iz sitnih grla himna Malih 
Križarica: »Dođite djeco!« Iza toga ozbiljna pitanja 
u kraj, da može početi igra. U zimi stolne igre, 
ljeti igre u kolu i razne druge dječje igre. Da- 
kako, da i Male Križarice idu na izlete, zimi prire- 
đuju čajanke, na koje pozivaju svoje male dru- 
garice, svečano proslavljuju Nikolinje, a još sve- 
čanije Majčin dan. 

Mnogi misle, da djeca nisu sposobna za žrtvu, 
za odricanje, ali to je sasvim krivo. Misijski rad 
među Malim Križaricama dokazao je sasvim 
obratno' Nitko nije tako vjerno sabirao marke 
kao naše male. Nitko nije kupovao toliko čoko- 
lade, ali nitko nije tako brižno spremao srebrni 
čokoladni papir kao naša djeca. Nitko s toliko uz- 
hita ne sakuplja novac za pokrštenje male pogan- 
ske djece. A duhovni darovi za misije! Neka broj- 
ke same govore! 

Grohote o. Šolta g. 1932. — »Kroz posljednja tri 
mjeseca Male Križarice prikazale su za misije sv. Pri- 
česti 30, sv. Misa 62, pobožnih uzdaha 303, pohoda Sveto- 
otajstvenom Isusu 90, zlatnih krunica 37, Gospinih kru- 
nica 80, molitvica 316, žrtvica 200, dobrih djela 127.« 

K r č u 1 j i kod Primoštena g. 1935. — 1 »Naše Male Kri- 
žariee izmolile su i prikazale, za misije: \ 

267 


266 


Sv. Pričeti 43, sv. Misa 50, dobrih djela 60, žrtvlca 800, 
strjelovltih molitvica 2000, krunica 1200, zlatnih kru- 
nica 600.« 

Tako isto bismo mogli govoriti i o karitativnom 
radu. Upravo djeca, naše Male Križarice, marljivo 
su skupljale živežne namirnice, odjeću i novac za 
sirotinju, a napose za siromašne Male Križarice. 
Tu su se odricale često najosjetljivijih stvari, svo- 
jih igračaka, sladkiša, haljinica. Jedno zagrebačko 
družtvo Malih Križanca napravilo je čak svoj 
sabirni arak i sabiralo po području svoje župe, da 
svojoj najsiromašnijoj članici nabavi zimski 
kaput. 

A koliko su Male Križarice dokazale spretnosti . 
i požrtvovnosti kod Uzkrsne borbe. One mnogo 
mole i žrtvuju za njezin uspjeh, ali one su se upu- 
stile i u samu borbu. To je bila prava navala na 
otčeve, stričeve, djedove — i u najviše slučajeva 
svršila je pobjedom. Križarstvo već u najranijoj 
dobi upućuje djecu na aktivan katolicizam, na 
apostolat, na borbu za Kraljevstvo Kristovo. I tako 
ono zaposluje sve duševne moći djeteta, napose 
njegovu želju za radom, za aktivnošću, pa je Kri- 
žarstvo i s te strane važan odgojni činbenik. 

Male Križarice diele se na kola. I. kolo prima 
djevojčice od 6 — 11 godina, II. kolo od 11 — 13 
godina, III. kolo od 13 — 15 godina. Zaštitnica 
I. kola je bi. Imelda Lambertini, II. kola sv. Agne- 
za, III. kola sv. Terezija od Djeteta Isusa. Male 
Križarice štuju svoje zaštitnice, upoznavaju se s 
njihovim životom i na njihove blagdane priređuju 
male svečanosti. 

Voditeljica M. K. izvješćuje o radu s Malim Kri- 
žaricama na odborskim sjednicama družtava kao 
i na glavnim skupštinama. 

Čitavom organizacijom Malih Križarica ravna 
Vodstvo Malih Križarica u Zagrebu. 


To je vodstvo izdalo dosta liepu zbirku dječjih 
igrokaza, pjesama i igara. Napose se iztiču izdanja 
Tete Mire: Moja abeceda, Cice mace, Čarobna 
rieč. 

Glasilo Malih Križarica je »Vrtić« u Sarajevu. 
U nj šalju svoje izvještaje same Male Križarice, 
a kadkada se nađe u njemu i ostalih dječjih 
radova. 

Male Križarice imaju svoje zastave. Prvo kolo 
crvenu, drugo žutu, treće plavu s bielim križem. 
Male zastavničarke ponosne su na svoje zastave. 
Zastava je simbol njihova uvjerenja. 

Prije nekoliko godina, u vrieme najstrašnijih 
režima u Hrvatskoj, provalilo je redarstvo u Za- 
grebački zbor, gdje se održavala neka križarska 
proslava. Redarstvenici su nahrupili na pozornicu, 
gdje su stajali zastavničari i zastavničarke, a s 
njima i Male Križarice sa svojim zastavicama. 
Jedan redarstvenik približio se k maloj zastavni- 
čarki, da joj otme zastavu, ali ona se opirala svom 
snagom. Kad je konačno bila svladana, i kad joj 
je redarstvenik slomio štap zastave, digne mala 
ponosno glavu i dovikne mu: »Zastavu ste mi 
oteli! Ali zar mislite, da ću prestati biti Križari- 
com?« 

Za Male Križarice organizirano je nekoliko 
tečajeva, obično za jedno družtvo ili jedno mjesto. 
Veći tečaj za djevojčice iz sviju naših krajeva bio 
je organiziran uz ferialnu koloniju, koju je vodila 
Teta Mira. Tri godine u praznicima išla su naša 
djeca u Gorski Kotar, najprije u Lokve, a onda u 
Brod-Moravice. U divnom gorskom kraju djeca su 
se odmarala, zabavljala, ojačala, ali i napunila 
križarskog oduševljenja i još više stopila sa Kri- 
žarstvom. 

Rekli smo već, da voditeljice moraju čuvati dje- 
tinjstvo Malih Križarica. Da njihovo djetinjstvo 
bude slično djetinjstvu Isusovom. Da se ničim ne 


zamrače čiste djetinje oči. Da se ne zasjeni bjeli- 
na dječjih duša. Pa kome će ih onda voditi, ako 
ne k Prijatelju malenih. K Onome, koji je po 
Piu XI. pozvao svu djecu k sebi, k svome Stolu, 
k: svome Srdcu. 

Sve Male Križarice pričešćuju se bar jednom 
mjesečno, a česta, pa i svagdanja sv. Pričest, pre- 
poručuje se mnogo. Ako je u čitavom Križarstvu 
tako snažno naglašen euharistijski duh, kako ne 
bi onda taj duh provejavao i naše dječje redove. 
Djeca s euharistijskom dušom bit će jednom 
čestite djevojke, uzorne žene i majke. To je temelj 
svega našega rada. To je konačni cilj u odgoju 
naših Malih Križarica. Odgojiti Krista u njihovim 
dušama, Kristovom blizinom i Kristovom ljubav- 
lju natopiti njihova dječja srdca. 

Spomenuli smo već, koliko su sv. Pričesti pri- 
kazala djeca za misije i Uzkrsnu borbu. A koliko 
su ih prikazala za sv. Otca, za Crkvu, za organiza- 
ciju, za mir u svietu. 

Jednoga jutra pozvonilo je zvonce na vratima 
VKS-a. Sestra, koja je otvorila vrata, zastala ie 
u čudu. Pred vratima je nekoliko Malih Križarica, 
a jedna je na konopcu držala bielo pseto. 

»Sestro, molim vas, pridržite nam ovoga psa!« 
»Zašto«, čudila se ona. »Imamo kod isusovaca 
zajedničku sv. Pričest. Majka je otišla od kuće, 
a mi nismo imale gdje psetance ostaviti!« 

Sestra se još više začudila, kakve se to usluge 
od VKS-a traže. Ali Prijatelj malenih nije za- 
mjerio, da su se malo prije sv. Pričesti djevojčice 
tako brižno zauzele za svoje pseto. Bile su to Male 
Križarice iz jedne radničke četvrti. 

Kako su Male Križarice nježno odane Prijatelju 
malenih neka posluže i ova dva primjera! 

Sarajevo g. 1930. — »Za božični dar Malome Isusu 
načinile smo jaslice i košuljicu. Dar taj je vienac malih 
žrtvica, kojima će Male Križarice na ponoćki okruniti 
Betlehemsko Čeđance.« 


A Đakovo g. 1938. javlja: »U korizmeno vrieme 

ukrašivale smo trnovu krunu s duhovnim cvjetićima. 
Bilo ih je vrlo mnogo. To je dar Malih Križarica uzkr- 
slom Spasitelju.« 

Zar nije liepa ta djetinja pažnja? I kako djeca 
jednostavno i s pouzdanjem pristupaju k ve lik im 
stvarima, od kojih smo se mi odrasli udaljili i pod 
utjecajem naduvene mudrosti izgubili za njih 
smisao. »Ako ne budete kao djeca . . .« 

Posebnom se pažnjom pripravljaju Male Kri- 
žarice na prvu sv. Pričest, i to je za cielu organi- 
zaciju vrlo svečani dan. A i inače, kadgod se daje 
počast euharistijskom Kristu, Male Križarice su 
prve. 

One kite Njegove oltare, one rado mole, one se 
već priučavaju na liturgijsko slušanje sv. Mise. 

One svoga najvećeg Prijatelja često i rado po- 
sjećuju u crkvi, one Ga prate u uzkrsnoj proce- 
siji, one siplju ružine latice u tielovskom obhodu. 

A Prijatelj malenih svojom desnicom miluje 
njihove kovrčaste glavice i blagosivlje njih i sve 
one, koje ih vode k Njemu. 

Koliko se puta iztaklo, kako pored svetih ljudi 
i žena trebamo i svete djece! Hoće li ih odgojiti 
Križarstvo? 

Hoće, ako' naša djeca budu uviek Prijatelju ma- 
lenih blizu, najbliže. 


U tišini doma 

Mnogo ih je iz naše organizacije otišlo u tišinu 
■doma. Stotine su to, koje izgaraju u bračnom sve- 
tištu, na obiteljskom ognjištu, kao vjerne žene, 
kao dobre majke. Organizacija ih je spremila na 
to. U njoj su naučile moliti, pregarati, žrtvovati 
se, zaboravljati sebe, a živjeti za druge. U orga- 
nizaciji su čule o svetosti bračne veze, o surad- 


270 


271 


ničtvu s Bogom u stvaranju novih bića, o uzviše- 
nosti majčinstva. A čule su i o vriednosti života 
u zatišju, u pozadini. O vriednosti žene, čiji se 
život troši nevidljivo, sakriveno, ali na čijoj duši 
i na čijem srdcu žive i rastu mnogi. Pa su zato i 
otišle u tišinu doma, da ostvaruju ono, što su na- 
učile. Otišle su da ljube, da se žrtvuju, i da budu 
majke. 

Mamice 

Anka se udala prva. Bila je dugogodišnja načel- 
nica u orličkoj organizaciji, a u Križarstvu je ta- 
kođer radila u središnjici. Jedne zimske nedjelje 
pok. o. Foretić blagoslovio je njezinu vezu s po- 
znatim križarskim radnikom. Križ, dar o. Fore- 
tića, i danas ukrašuje njihovu blagovaonicu, a mi 
smo je nadarile svime, što mladoj domaćici u ku- 
ćanstvu treba. Dakako, pokojni dr. Avelin Čepu- 
lić bio je kum, ja kuma. 

Kad se trebalo roditi prvo diete, sve smo ga sa 
željom i strepnjom čekale. I tamo negdje uoči 
Josipova mali je Hrvoje ugledao svietlo Božje. 
Za nas je on bio najdraže i najkrasnije diete na 
svietu. Gotovo svaki dan po koja od nas došla je 
da vidi, koliko je napredovao, a tad smo ga vozale 
u kolicima, svaki dan druga. Hrvoje je imao toliko 
teta, da se nije znao snaći. 

Za Hrvojem je došao sitni i plačljivi Marijan, 
pa čvrsta i jogunasta Dragica, a ove godine, kad 
se Hrvoje ozbiljno spremao za . prvu sv. Pričest, 
dobio je malu sekicu Branku. 

Četiri mala srdca grij u se na toplini uzorne kri- 
žarske obitelji. Četiri zlatne glavice privijaju se 
uz svoju majku, prvu načelnicu SHO-a. 

Došla je u Zagreb na sveučilištne nauke iz po- 
znatoga pokrajinskog grada. Čedno obučena, s 



272 



Križance učenice čestitaju 




|gg 



S križarskim 
znakom u novi 
život 


r 


toplim smiehom u crnim očima. I upisala se na 
pravo. Bilo je to u ono vrieme još malo neobično, 
ali kad je Elza nešto odlučila, moralo je ići. Pre- 
uzela je blagajnu središnjice, pa već i po tome 
vidite, da je bila okretna i energična. 

Elza je svršila studij, položila doktorat. Naš je 
ponos rastao, a i Elza se sama mnogo radovala. 
Ali novo zvanje oduzme je našoj sredini, i Elza 
ode. u pokrajinu. Neprestano se javljala, vodila 
družtva u mjestima službovanja i opet dolazila 
među nas na veće križarske manifestacije i pri- 
redbe. Jednoga dana stiže viest: Elza se udaje za 
izgrađenog katoličkog intelektualca. 

Danas je Elza opet u svome rodnom gradu. Crne 
njezine kose preplele su prerano srebrne niti, a 
visoki stas nešto se pogurio. Ali ona ne mari! Kraj 
nje je nježni plavokosi Krešimir, crnooka i cmo- 
kosa Ivančica, pa mali hrabri Hrvatin. Debeljka- 
sta Cika smieši joj se s naručaja i čeka zajedno s 
majčicom, da joj ove godine dobri Bogo i opet 
pošalje brata ili sekicu I poslao je malu Stan- 

ku, ali ona brzo ode k anđelima. 

♦ 

Kad se Zdenka udavala, gotovo da mi je bilo 
žao. U svojoj duši nekako sam je opredielila za 
trajni organizacijski rad. Ali »Mala Kraljica«, koju 
je Zdenka toliko štovala, povede je na svoj blag- 
dan 3. X. do oltara, da s prvoborcem križarskih 
redova sklopi brak po uzoru Terezijinih roditelja. 
Avelin je i opet bio kum. 

»Mala Kraljica« i danas se jednako štuje u nji- 
hovoj kući. Njezina slika, uviek u cvieću, resi spa- 
vaonicu, a pred njom je klecalo, gdje ženitbeni 
drugovi obavljaju večernju molitvu. Kraj kreveta 
roditelja eto i malih krevetića, u kojima spavaju 
Ivica, Marica i Ančica. Mali Ante počiva još u ple- 
tenoj visokoj košari sa modrim ukrasima. 



Pola sata prije vjenčanja n Bačkoj 


Mladost vedrine 18 


273 




Nedavno sam bila u njihovoj kući. Zdenka, 
svježa kao proljetna ruža, držala je nasmijanog 
Antu na krilu. Ančica i Marica obavijale su joj 
ramena, a Ivica se penjao po stolcu, da i on ma- 
micu nekako dohvati. A kad se mamica maknula 
u kuhinju, sve se četvero premjestilo k tati. 

A »Mala Kraljica« čarobno se smieši sa svoje 
slike i baca mirisave ruže na roditelje i djecu. 

* 

Marija je bila najjogunastija odbornica VKS-a. 
Nije ni čudo. Bila je najmlađa, pa smo je svi ma- 
zili. Imala je kod kuće čitavu zbirku cvieća i kak- 
tusa, množtvo ptica u krletkama i jednookog ruž- 
nog psića. Ali za nju je to bilo najdražestnije pse- 
tance. 

Bavila se ona i ozbiljnim radom u središnjici. I 
te kako! Bila je jedno vrieme i izvjestiteljica za 
Male Križarice. Međutim, godine su prolazile, i 
netko je tražio svoju »kršćanku«. Jedan poznati 
Križar iz Bosne. I našao ju je u Mariji. 

Ni cvieće, ni kaktusi, ni ptičice nisu bile manje 
njegovane u novom Marijinom domu, ali naskoro 
je došlo još ljepše cvieće, naskoro su došle još 
slađe ptičice. Došao je mali Tunica, koji ozbilj- 
nim i sjetnim očima gleda u život. Mali Jurica 
poletio je odmah u nebo. Kao da je zaboravio, ko- 
liko je muke stajao svoju mamicu. Svaki porođaj 
nova težka operacija. A onda je došla mala Vla- 
sta, koja je bar nekako izliečila ranu na srdcu 
svojih roditelja. 

Jogunasta Marija postala je junakinja majčin- 
stva, majčinskih žrtava i dužnosti. 

Susreti 

Iznieli smo majčinski rad naših četiriju iz 
VKS-a. I k tome još Ljubičina Vjerica, koju maj- 
ka voza u kolicima po sunčanim putevima Vrhov- 


ca i koja je također cieloga ovog ljeta čekala seku 
ili bracu. I dočekala je maloga Vladu. 

A gdje su druge bezbrojne materinske žrtve na- 
ših Orlića i Križarica iz članskih redova? Svaki 
dan sretam koju poznatu znanicu. 

»Sestro Marice, pogledajte moga Darka«, viče 
za mnom na ulici neki poznati glas. Zaustavljam 
se pred bielim kolicima. Darku još nema jedna go- 
dina, a drugo diete već je na putu. 

»Sestro Marice, niste još vidjeli moga Ivicu«, i 
opet čujem drugi poznati glas. I opet gledam u ko- 
lica, iz kojih se smieši šesnaestmjesečni mališan. 

Ili idem u šetnju, ali me prestiže cieli mali 
internat, četiri podjednako obučene djevojčice. 
Elza, Đurđa, Biserka, Maja. Za njima mama i ba- 
ka, a tata je negdje zaostao. 

Prolazim tržnicom, a na suncu se igraju Ivo i 
Vjerica. A ja znam, da je kod kuće još oveća dje- 
vojčica Betika i brat Jurica, poznati deklamator 
s križarskih priredaba. 

Koliko se puta pred V. K. S-om zaustave dječja 
kolica, a koliko ih puta majke doguraju u hodnik 
pred naša vrata. 

Jednoga je dana pozvonila na vratima mlada 
majka sa čedom u naručaju. Bila je nekad kućna 
pomoćnica, a on pekarski pomoćnik. »Sestro Ma- 
rice, zar nije zlatan moj Miroslav? A kako tek do- 
bar mora biti! On će biti svećenik. To je naša 
vruća želja!« 

A nedavno je bila na našim vratima Albina sa 
svojom malom Dubravkom. Zdrava, u bielo, obu- 
čena djevojčica, izgledala je kao mali Božićnjak, 
a došla nam je baš pred Božić. 

U neke obitelji idem nekad i sama. I ti su su- 
sreti vrlo rađostni. U liepoj kući na Sv. Duhu iz- 
vedljivo me dbčekuju crne oči Ane Marije, a mali 
plavokosi Andrija širi ručice prema meni. U Ilici 



br. 90, dočekuje me toliko dječice, da moram uviek 
iznova učiti njihova imena. 

U Medulićevoj ulici igra se pod borovim gra- 
nama troje plavokose djece — Vanda, Stanko i 
Neda. Izgledaju kao mali plavokosi anđelčići. 
Igraju se i ne obaziru na nas, tek ako najmanju 
Nedu dirnete, u čudu će vas pogledati svojim ve- 
likim očima i dignuti ruku na obranu.I to su 
djeca križarskih roditelja. A tete uživaju. I prave 
tete, koje pomažu odgajati djecu, i tete pridošlice. 

Eto, to su susreti, na kojima se odmaram. Su- 
sreti, koji dokazuju, da se nije u organizaciji uza- 
lud govorilo, radilo, žrtvovalo. Ne, nijedna žrtva 
nije prinesena uzalud. 

Bebe na Mirogoju 

A tko je mogao biti tako mudar, da malu djecu 
vozi i vodi na Mirogoj? Tko? 

Naši starješine. Množtvo križarskih otaca i maj- 
ki našlo se oko jednoga groba. A kraj njih mnogo, 
mnogo djece. Oveće, srednje, manje, najmanje. U 
naručaju majki, na rukama otceva — i konačno 
bebe u kolicima. Čitava hrpa kolica naslagala se 
oko toga groba. Iz njih izviruju male glavice u 
modrom ili ružičastom odielu. Neke spavaju, neke 
se pridižu, da vide, što je to. 

Čiji je to grob? . . . Grob Ivana Merza. Sad razu- 
mijete, kako su bebe došle na Mirogoj. Mamice 
su ih dovele na grob svetog brata Ivana. 

A iza kolica, majka i djece stajali su muževi. 
Čitave obitelji našle su se tu. Obitelji Kožić, Ju- 
gović, Laslo, Milić, Malinar, Krsnik, Bortas, Ru- 
san, Bistrički, Bingula, Kemfelja, , Dušak, Budić, 
Geržić, Horvat. Možda sam koju zaboravila! Neka- 
mi oprosti! 

Ne znam, da li Sam ikada vidjela nešto ganutlji- 
vi je. Otcevi su skinuli šešire i u molitvi micali 
usnicama. Majke su vlažnih očiju sklapale ruke 

276 


svojoj dječici. A male bebe u kolicima molile su 
također na svoj način. Neke smiehom, a neke i 
plačem. 

Svi su ti otcevi bili Orlovi ili Križari, učenici 
pokojnog o. Foretića. Sve majke bile su Orliće ili 
Križarice. A što će onda djeca biti, ako ne Orlići, 
Male Križarice i Mali Križari? 

Pisma stižu 

A stižu nam i -iz pokrajine glasovi naših Kri- 
žanca majki. Najprije dolaze vjenčane obaviesti, 
kao Elze iz Nove Gradiške, Nade iz Zavidovića, 
Adele iz Feričanaca, Margite iz Bjelovara, Mari- 
jane iz Požege, Marice iz Sunje, Rine iz Šibenika. 
Zagrebačkim vjenčanjima redovito prisustvujem. 
Neke me službeno pozovu, kao Slavica iz Gornje- 
ga grada, a neke taje dan vjenčanja, pa ipak na- 
bašem na nj kao kod Ružice. A iza glasova o vjen- 
čanju dolaze viesti o rođenju djeteta. 

Mandici iz Valpova rodila se kćerka, i kad ju je 
slala na krst, pribola joj je na jastuk križarski 
znak, neka se znade, da je diete Križarice. Beta iz 
Margečana šalje pozdrave svoje djece Alice, Vjere 
i Željka. Poznata križarska obitelj Pendić iz Osie- 
ka javlja, da joj se rodilo četvrto diete, a i Jelki 
iz Novske rodila se nedavno mala djevojčica. 
Krunčica, Željko i Marijan radostno su pozdravili 
svoju malu sekicu, koja nosi mamino ime Jelka. 
Poznata križarska radnica iz Vinkovaca šalje nam 
sliku svojih pet curica. Prvo diete, dječak, nije 
bio kod kuće u vrieme slikanja. 

A kad posjećujemo družtva, i tad se upoznaje- 
mo s bivšim našim članicama i njihovom djecom, 

Manda iz Brodskog Varoša pokazuje mi kroz 
prozor svoje kćeri i razplakanog sina. Na kolodvo- 
ru u Mitrovici čeka me znanka iz Karlovaca sa si- 
nom Ivicom. Dobio je ime po dru Ivanu Merzu. U 


277 


Varaždinu upisuje se u Križarice učenica učitelj- 
ske škole. 

— Odakle si, Greta? 

— Iz Čakovca. Moji roditelji bili su Orlovi. 

— Je li vaša kuća kraj potoka? 

— Jest! 

— Zove li se tvoja majka Elizabeta? 

— Da! 

— Sad se znamo. Pozdravi mamu. I ona mene 
zna. 

— Tako to biva neprestano. Tako govore pisma. 
Tako izgledaju usmeni izvještaji. 

Križarice majke shvatile su svoju dužnost. 

U očekivanju 

Već kasno uveče ušla sam u tihu i malu 
kapelicu. Mrak je, samo pod korom gori jedna ža- 
rulja. Neko malo biće stisnulo se u klupu i moli 
časoslov BI. Djevice Marije. To je Mira, koja čeka 
diete i molitvom se sprema na njegov dolazak. 

»Meni je kao da sam u Nazaretu. Molim što više 
mogu . . . Neka mi diete bude dobro i sretno . . . 
Molite i vi sa mnom . . « 

Pa zar se možemo oglušiti toj molbi? 

Uz molitvu Mira je priniela Boga za svoje diete 
veliki broj žrtava. Krojačica je kod krojenja krst- 
ne košuljice morala paziti na to. Koliko žrtava, 
toliko uboda. A žrtava je bilo toliko, da se jadna 
krojačica upravo mučila, kako će ih sve izkori- 
stiti na tako malom platnu. U nevolji se utekla 
malim naborićima, kojih je bila krstna košuljica 
puna. 

* 

Slavica je dugo čekala na diete. Bila je ona do- 
bro poznata u redovima Križarica radnica. Uviek 
na križarskim radničkim zborovima. Neumorna u 
radu. Neumorna u Uzkrsnoj borbi ... I konačno 



je dočekala . . . Diete će se roditi za nekoliko mje- 
seci. 

— Veseliš se, Slavice? 

I- još pitate! Pripravljam se već dvie godine! 

Ali u njezinoj radosti posjetila ju je i žalost. 
Muž joj je morao u bolnicu, a ona je ostala sama... 
u očekivanju . . . Težko je to, ali Križarica majka 
znade, gdje će tražiti pomoć. 

* 

Tako je prošle godine očekivala diete i Anica. 
Bila je vezilja. Radila je u radionici cieli dan, a 
u noći je pripravljala košuljice, kapice, pelenice. 
Stotinu puta ih je složila, pritisnila svoje lice na 
njih i nježno poljubila. 

Liečnici su joj rekli, da ne će izdržati nošenje 
poradi bubrežne bolesti, ali Anica se nije .obazi- 
rao na to. Tek jedno ju je mučilo. Bila je sama. 
Njezin je Rudo već dugo na bojištu Bosne. 

Ali diete se rodilo prerano, nesposobno za život, 
i otišlo je u nebo odmah, a i ona s njim. Umrla 
je u času najsretnijega očekivanja. Rudo je nakon 
nekoliko dana došao iz Bosne i našao tek gomilu 
svježe zemlje na Aničinom grobu. 

A svežnjići košuljica i kapica ostali su netak- 
nuti. Tko zna, čije će se malo čedo jednom grijati 
u njima! 

♦ 

Nedavno mi je pisala Maca. Moja živahna i do- 
bra Maca iz ravne Slavonije. 

»Mi smo oboje dobro. U braku nam vlada sloga 
i ljubav. Tek sada uviđam, koliko nam je koristila 
organizacija. Sve potežkoće i male nesuglasice, 
koje u svakom braku moraju doći, mi lako pre- 
brodimo. Tek obadvoje izpunja žalost, koju nasto- 
jimo sakriti jedno pred drugim. To je čežnja za 
onim, što je svakoj Križarici ideal, kada stupa u 
brak, a to je diete. 


278 


279 


Kada sam bila voditeljica Malih Križanca, uviek 
sam zamišljala, kako ću ja imati svoju vlastitu 
djecu, odgajati ih i bdjeti nad njima. 

Mnogo se molim malom Isusu, a napose s po- 
uzdanjem zazivam najčišću Majku Mariju. Neka 
Ona prikaže moje molitve i prošnje Gospodinu. 
Pa ako je Njegova sveta volja, da imam diete, 
sigurno će me uslišati.« 


U Jurišićevoj ulici uoči Nikolinja srela sam Ve- 
selu. To je dan, kad majke kupuju darove svojim 
mališima. A Vesela ih nema kome kupiti, jer u 
10-godišnjem braku još nije bilo djeteta. 

— Kako je, Vesela? 

— Dobro, samo jedno manjka! 

— Diete? 

— Da, diete! — I suze se zacakle u liepim 
očima. 

— Bit će, Vesela, bit će! Još nije prekasno! 

— Znam, da nije. Neprestano lietam od liečni- 
ka do liečnika, a i molim mnogo. Vrlo mnogo! 

I opet suze zasjaju u očima. To su težke suze. 
Hoće li ih izbrisati dobra Gospina ruka? 

Mi smo ponosne ... Naše su Križarice doista 
shvatile svoju majčinsku dužnost .... 

Zar to nije veliki prilog križaričke organizacije 
Bogu, Crkvi i Narodu? 


Sklopljenih ruku 

To su ruke naših redovnica. Onih, koje su iz 
naših redova otišle, da se sasvim posvete Gospo- 
dinu i da unutar samostanskih zidina svojim mo- 
litvama grade Križarstvo. 

Iztakli smo već, kako je naša organizacija dala 
vrlo veliki broj redovnica. Našalio se netko, da 

280 



bismo mogle sazvati kongres redovnica Križanca. 
I doista! Nema jednoga reda u Hrvatskoj, jedne 
redovničke kongregacije, u koju nismo dale bar 
po koju članicu. Bilo je slučajeva, napose u Dal- 
maciji, 'gdje je čitav odbor otišao u samostan. Iza- 
brao se drugi, ali i te su za koju godinu nestale 
iza samostanskih zidina. 

Još u orlovsko doba bila sam u Preku u Dal- 
maciji. Predsjednicom družtva bila je tada Petrica 
Sikirić, tajnica Joska Jurin, načelnica Anka Vido- 
vić. Već su dugo sve tri u samostanu. Dvie u Dal- 
maciji, jedna u Slavoniji. 

Da, svagdje, u svim samostanima ima naših 
članica. Barica iz Međumurja otišla je u karme- 
lićanke.'Monika i Blanka iz Varaždina i Ivanka iz 
Sarajeva u uršulinke. K njima se pridružila i 
Herta iz Zemuna, Ljubica iz Zagreba i Marija iz 
Josipdola. Darinka iz Šibenika ušla je u sestre 
milosrdnice. Tu ima svakako najveći broj naših 
članica iz gornjih krajeva. Marica iz Strizivojne 
pošla je u Đakovo, a Zora iz Zagreba u Banju 
Luku. Marija iz Krka u Službenice milosrđa, a 
članice iz Bačke u kongregaciju Naše Gospe. 

I tako bismo mogle dugo, dugo nabrajati! Da 
prevrnemo sav arhiv V. K. S-a, da prolistamo sve 
stranice našega glasila, još ne bismo našle imena 
sviju onih, koje su otišle u samostan. Našle bi 
mnoga imena, susrele bi se s mnogim poznatim 
likovima, naišle bi na dirljive oproštaje naših 
družtava od onih, koje je Bog izabrao, ali točnih 
podataka ne bi dobile ni onda. Tako ih je mnogo 
upravo na svakoj stranici naše poviesti, naše pro- 
šlosti. 

I kad jako naprežem pamćenje, tad se sjetim 
pojedinih veselih i vedrih djevojačkih likova, kad- 
god i prpošnih i jogunastih, a eto ih sad preda 
mnom u redovničkoj kopreni. I sklopljenih ruku. 

281 


Kad posjećujem družtva, svraćam se redovito i 
u samostane. I tad obično čujem glasove iznena- 
đenja: O vi ste to! Zar me se ne sjećate? . . . Bila 
sam na sletu u Đakovu. ... Na križarskoj proslavi 
u Sarajevu ... Na tečaju u Varaždinu . . . Zar me 
se zbilja ne sjećate? Bila sam tajnica družtva . . . 
Rekli ste mi, da sam mala zločestoća . . . Prigo- 
varali ste mi, da nisam dosta stroga kod blagaj- 
ničkih poslova ... Pa morate me se sjetiti. 

Jest, mnoge je organizacija dopratila do samo- 
stana. Usadila u njihove duše ljubav prema Bogu. 
Razvila smisao za molitvu. Potakla na nesebičnost 
i požrtvovnost. Njegovala i zalievala njihovo 
zvanje. I rado ih žrtvovala Bogu. No možda su 
organizacijske žrtve bile ipak težke kod Stefice, 
Franjice i Marte. Jer organizacija misli, da ima 
neko pravo na djevojačke živote, na njihovo opre- 
djeljenje i budućnost. I organizacija treba radnica 
sposobnih za borbu, za apostolat. 

Ali Gospodin ima svoje puteve. Prva nam je 
uzkočila Štefica. Ravno s univerze u samostan. Na 
zaprepaštenje sviju, a najviše njezinih. Bila je 
vatrena, okretna, poduzetna, sposobna za akciju i 
malo je tko naslućivao za njezinu odluku. Ali Za- 
ručnik je zvao, i trebalo je poći. Za godinu dana 
dobila sam spomen-sličicu sa redovničkog oblače- 
nja s nadpisom: I za Maricu, dičnu predsjednicu, 
molila sam danas . . . Sličica je danas dobro sprem- 
ljena, a Štefica je u samostanu sestara Kćeri 
Božje Ljubavi u Tuzli. Vodi Križarice učenice. 
Nije ona zaboravila organizaciju. Ona je Orlića, 
Križarica, u redovničkom ruhu. 

Franjica je otišla nakon završenih studija u 
samostan klarisa u Splitu. Bila je uviek neobično 
ozbiljna, pozvana na duboki život molitve, ali 
imala je mnogo smisla i za vanjsku akciju. Bila je 
voditeljica jedne male skupine Malih Križarica u 
Zagrebu, i tu su se odkrile njezine sjajne odgoji- 


282 


teljske sposobnosti. Bila je izvrstan predavač. 
Možda će se koja članica i sjećati njezinoga vrlo 
liepog predavanja s tečaja u Splitu. Malo iza 
tečaja ptišla je u zatvoreni samostan. Jednih sam 
praznika obilazila oko toga samostana. Nisam je, 
doduše, vidjela, nisam je ni zvala, ali sama misao, 
da iza tih zidina, u neprestanoj blizini Božjoj, 
uviek sklopljenih ruku, živi jedna Križarica, uno- 
sila je radost u moju dušu. 

U listopadu 1943. polagala je Franjica, sada s. 
Marija Koleta, vječne zavjete pa mi je uz neko- 
liko sličica poslala pismo: 

»Mir i dobro! — Draga sestro Marice! Da Vam 
govorim o milosti, koju sam dobila? Tko razumije 
duhovno značenje odabranja Božjega, taj tek može 
razumjeti blago, koje sam dobila . . . Jedno molim 
Gospodina, da i Vama dade onakovo svietlo o nu- 
tarnjoj vriednosti žrtvč, kao što je i meni dao. 
Dakako, Vama za Vaš put . . .« 

No možda je organizacija i ja osobno priniela 
najveću žrtvu kod naše Marte, tajnice VKS-a i 
predsjednice AKS-a. U svojoj duši gledala samu 
njoj svoju nasljednicu. Poznavala sam je pobliže 
od ranog djevojačtva, od 5 razreda gimnazije, i 
ona je rasla i razvijala se upravo pred mojim oči- 
ma. Kad su se u njoj pojavile prve klice zvanja, 
mi smd ga gotovo niekale, predočivale joj drugi 
životni put i molile, da je Bog zadrži na tom putu. 
No jednih praznika ona ode u duhovne vježbe, i 
iza njih usliedi pismo: »Odlučila sam. Gospodin 
zove. Možda će vam biti težko, ali moram.« Po- 
slala sam joj sličicu, na kojoj Marija u hramu 
prikazuje svoga Sina za znak, da je i ta žrtva pre- 
nesena. 

I Marta nija zaboravila Križarstvo. Uviek se 
zanima za sve, piše često, a kroz prošlu školsku 
godinu vodila je Križarice učenice u samostanu 
sestara Kćeri Božje Ljubavi u Sarajevu. A danas 


283 


sigurno sklopljenih ruku kleči u samostanskoj 
kapelici Koprivnice i moli za križarski rod. 

Ili zar su zaboravile na Križarstvo one naše re- 
dovnice, koje još uviek na počastnom mjestu u 
svojim sobicama drže drage križarske zngčke. 

Ili one, koje vas na ulici tako srdačno iz daleka 
pozdravljaju sa Bog živi. 

Ili one tri male iz Bačke, koje su na sličice svoga 
redovničkog oblačenja dale otisnuti križarsku 
značku. 

Ili one, koje u svojim molitvenicima nose Mer- 
zovu sliku. 

Jednom sam slučajno zavirila u Misal mlade 
redovnice. Na jednoj sličici našla sam naslov: Moja 
svagdanja molitva. Znatiželjno čitala sam dalje: 
»Preporučujem Ti, Gospodine, moga otca, majku, 
brata Ivu, sestru Maru, Marinog Josu, Sv. Otca, 
naše biskupe, moje redovničke poglavare, Križar- 
stvo . . .« I u taj čas ugledala sam i opet sklopljene 
ruke te mlade redovnice, i bilo mi je tako lako u 
duši, 

Osim Franjice imamo još nekoliko redovnica u 
strogim zatvorenim redovima. Slavka iz Šibenika 
i Ankica iz Ogulina otišle su u benediktinke, gdje 
već dugo živi Orlića Lena iz Mirca na Braču. 

U strogi Karmel u Brezovici ušla je Marica iz 
Zagreba. Bila sam na njezinom redovničkom obla- 
čenju. A nedavno je ušla u Brezovicu i naša draga 
petnaestgodišnja Ana. Jednoga poslije podneva 
iznenadilo me malo pisamce, pisano sasvim dječ- 
jom rukom. Evo ga: 

»Draga sestro Marice! Evo da Vam se s neko- 
liko rieči javim prije nego što odem u samostan u 
Brezovicu. Oprostite, što nisam došla osobno k Va- 
ma, već Vam se javljam ovim putem. 

Draga sestro Marice, ja Vam se na svemu naj- 
ljepše zahvaljujem. Na Vašoj sestrinskoj ljubavi 
prema meni. Ja znam, Vi želite svaku privesti do- 

284 



hrom putu. Ja sam poslušala Vaše rieči i nadam se, 
da sam na pravom putu. I sada odlazim u samo- 
stan, pa sam htjela, da Vam se s nekoliko rieči 
zahvalim na svemu. Vama, don Anti i s. Emiliji. 
A sada,’ pola je noći, i ja moram završiti. Pozdra-, 
vite don Antu, s. Emiliju i sve druge sestre. Mnogo 
Vas pozdravlja sa Bog živi — Ana.« 

Nisam znala za Aninu odluku, a još manje sam 
sudjelovala kod toga. Ali mi je neobično drago, 
kad se sjetim, da i opet jedna Križarica kleči 
sklopljenih ruku. Kleči iza zatvorenih vratiju Kar- 
mela, iza rešetaka i crne zavjese, koja je dieli od 
svieta, ali radi koje joj je bliže Bog sa svojim 
anđelima. 

Sklopljene ruke naših redovnica! Tko bi znao 
koliko imade Križarstvo vama zahvaliti. 

To je tajna, koju ćemo odkriti u vječnosti. 

Samo to znam, da se za Križarstvo ne trebamo 
bojati, dok iza njega stoje brojne redovnice sklop- 
ljenih ruku. 


Koje otiđoše pred nama 
sa znamenjem vjere 

Orlovim lietom 

Tko bi izbrojio sve tihe i liepe djevojačke živote, 
koji su odilazili pred nama u vječnost. Sa zname- 
njem vjere. To bi bila dugačka lista svetih. Da 
svetih! Jer Orliće i Križarice sveto umiru. Ne boje 
se smrti, već je čekaju kao oslobođenje. Ne umiru 
s tugom, već radostno ulaze u novi život. Odilaze 
mirno, jer ne putuju u vječnost same, već s Kri- 
stom, Vođom svojim. On ih posjećuje u bolesti, 
On stoji kraj njihovog kreveta i u času smrti. U 
Njegov križ upiru se posljednji djevojački po- 
gledi, Do posljednjeg dana zanimaju se naše bo- 

285 


lestnice za družtvene viesti, a zadnja je njihova 
želja, da ih se ukopa sa znakom ili u odoli. 

Tko bi izbrojio sve naše pokojnice! Pokušat će- 
mo nabrojiti bar neke prema bilježkama u našem 
glasilu. . s 

Na sam Božić 1926. preminula je u Cerniku Or- 
lića Alojzija Terzić. Pokopana je u orličkoj 
odori. U 1927. godini umrla je Ljubica Vučić 
iz Zagreba od nagle prehlade iMicika Jurko- 
vić, predsjednica družtva na Sv. Duhu. Još 3 da- 
na prije smrti bodrila je svoje drugarice, da uztra-* 
ju u orlovskom radu. U 16-godini života podlegla 
je težkoj gripi Katica Filajdiću Brod. Va- 
rošu, te A d e 1 a Kani u Zagrebu. 

Anđelka Brali ć, maturantica u Splitu, 
umrla je godine 1928. I ona je pokopana u orličkoj 
odori. Posljednje su joj rieči bile: »Isuse, Marijo 
i Josipe, primite me u svoje okrilje.« Te iste godi- 
ne usnula je u Gospodinu uzor Orlića u Sarajevu 
Elza Tomić, te krojačica u tvornici rublja u 
Brodu Adela Halužan. Anka Žigmun- 
d i ć iz Rakitovice požurila se u liepo nebo za Mer- 
zom. Umrla je nekoliko dana iza njega. 19. lipnja 
umrla je Bara Gertner iz Privlake, »mali, 
uviek nasmijani anđeo«. U srpnju iste godine 
umrla je u Štivici Kata Španić, sirota bez 
roditelja. Ali članarinu je uviek točno plaćala, 
urednije od imućnih. Na same Svi Svete otišla je 
među svete Evica Melheriz Cerića. 

U proljeće 1929. odselila se u vječnost Anka 
Hrženjakiz Dervente. Znala je, da će umrieti, 
pa je govorila: »Kad trava zazeleni i lišće prolista, 
odoh ja.« Katicu Kraševaciz Zagreba po- 
zvao je Gospodin, da se u vječnosti sastane s dra- 
gom majkom. U požeškoj bolnici umrla je od tifu- 
sa akademičarka Ivka Sočanin. Umrla je 
sama, sasvim sama, da valjda zadovolji za po- 
sljednje svoje sitne krivice. Pred godinu dana bila 



sam na grobu mlađahne Đenke Katunarić 
iz Rakitovice, koja je također umrla 1929. godine. 
I danas nisu bivše Orliće zaboravile na grob svoje 
predsjednice. Požega je te godine izgubila vriednu 
članicu Sidoniju Žafaranić, a u Zagrebu 
je umrla učenica Matilda Rožić. 

Tako govore bilježke u našem glasilu. To su 
naše pokojnice iz orlovskih vremena. To su duše, 
koje su se orlovim lietom dizale prema nebu. 

Iz križarske bašče 

Poznati križarski duhovnik napisao je u »Za 
vjeru i dom« godine 1935. liepu pjesmu, koju do- 
nosimo u cielosti. 

MOLITVA ZA BOLESTNU KRIŽARICU 
Isuse, nježni Gospodine, 

Tebi su dro, ga djeca, 

A volim, ih i ja — 

Smiluj se Vinki, što se u bolima svija J 
Jer ona je veliko, nevino diete, 

I oči su joj krupne i svete, 

Na usnama karanfili. 

Isuse, Bože mili, 

Smiluj se Vinki, što bolestno jeca, 

I majci, što joj uz postelju cvili; 

Jer odkad je ona u postelju legla, 

Težka se tuga slegla 
Na malene sestre i braću, 

Dok slušaju majku i sestre gdje plaču. 

I žalost ih je gledati same 
Bez starije sestre i mame. 

Pred kućom joj loza opojno miri, 

I sanjivo šturci zriču u noći, 

Mlađak u sobu joj viri, 

Al ona teško otvara oči 
I usnice jedva propuštaju rieči. 


286 


287 


Nezrele, drage ruke 

Mole Te, da je izbaviš muke. 

Isuse, blagi Gospodine, 

Na njene obazri se godine, 

Otvori joj usta i oči, 

Pa će ti u hram zahvalna doći. 

IZA SMRTI 

Sklopila si, Vinka, svoje mile oči, 

I usnice nje&ne ko ružine lati 
Anđeo bliedi sveti, 

Anđeo božji zlati 
Do tvog stana sleti — 

Trebalo ti s njime u visine poći. 

Klonule su ruke, što moljahu Gospu — 

Tužne druge tvoje 
Oko tebe stoje, 

Da ti mlado biće ljiljanima ospu. 

Slomljeni ljiljane u prvome cvatu, 

Uvenula ružo u proljeća zlatu .... 

Vinka, nikad više čuti. tvoga glasa, 

Gledat vitkog stasa ? ; . . . 

O, Bože, što nam Vinku iz sredine uze 
— Pogledaj na tugu i naše suze. 

Da njezino djetinje 
I nevino tielo, 

Da njezino čisto, snie&no djevičanstvo 
Bude kao žrtva za naše Križarstvo J 

No nije Vinka jedina, koja je u križarskom raz- 
doblju otišla pred nama sa znamenjem vjere. 

Već 1930., u prvoj godini Križarstva, pozvao je 
Gospodin Ljubicu Čižmićiz Bjelovara, vrlo 
revnu i agilnu članicu. 

1931. godine preminule su u Zagrebu Marija 
Dumbović, Ankica Badalić i Neven- 
ka Žagar. U Dolcu kraj Travnika umrla je 
agilna članica Zora D u i ć. 

288 



Subotičke Križarice zaplakale su gorko nad 
smrću svoje članice Rože Skenderović. 
Odletila je u nebo, kad je nad zelenim salašima 
zvonio Anđeo Gospodnji. U Šibenskoj bolnici 
umrla je Jelka Pavić, učiteljica. Položila je 
posljednje izpite već u bolesti, ali nije bila nikad 
upravo radi nje namještena. Četiri godine ležala je 
u šibenskoj bolnici i čitavo to vrieme upotriebila 
na apostolat među bolestnicima. Uviek, i u naj- 
težim bolima, bila je vedra i nasmijana. Svaki 
dan se pričešćivala. Učinila je zavjet čistoće, naj- 
prije privremeni, a kasnije vječni. 13. kolovoza 
1931. odmah nakon sv. Pričesti umrla je tiho i 
smireno. U listopadu te godine umrla je na Trsatu 
Franji c a Tićak, upravo kad je izgovarala 
zadnje redke pozdrava Gospi. 

Te godine umrla je i bivša . načelnica Okružja 
Križarica u Đakovu Branka Novoselović. 
Pokopana je u odori, u kojoj je toliko puta nastu- 
pala i vodila u orlovsko vrieme okružne sletove. 

Godine 1932. umrla je u Feričancima Ankica 
S t o š i ć. U bolesti je neprestano govorila: »Kako 
Isus hoće! Ili da ozdravim, ili da umrem!« 

. U godini 1933. najprije nam je Gospodin uzeo 
Anku Bikčevićiz Brod. Varoša. Bistra i od- 
važna seljačka djevojka bila je duša čitavog sela, 
a napose' križarskog apostolata. Nijedna akcija 
nije se poduzimala bez Anke, pa tako ni izgradnja 
Križarskog doma u Varošu. Upravo Anka okupila 
je oko sebe mladiće i djevojke, dobrovoljne radni- 
ke, i dom je bio doskora gotov. Tko sretniji od nje! 
No tajna bolest već ju je tada podgrizala. Anka 
se nije dala. Ali Bog ju je uzeo u času, kad je Krist 
pod euharistijskim prilikama sašao na oltar male 
seoske kapelice. 

U Zaboku je iste godine umrla 16-godišnja vo- 
diteljica Malih Križarica Nada Zalar. Na 
Trsatu je umrla Marica Muchtin, na ruka- 


Mladost vedrine 19 


289 


ma brata svećenika, a u Zagrebu učenica Anki- 
ca Gračanin, također sestra svećenika. 

Godine 1933. i opet nam ode jedna Splićanka 
Anka Jurević. Mnogo je voljela Merza i ova- 
ko je govorila: »Volim, mnogo volim divnu dušu 
dra Merza, jer on je bio zaljubljen u križ, patnje 
i boli.« Na samu Blagoviest došla je nebeska Maj- 
ka po dobro svoje diete Anku Matijevićiz 
Sarajeva. 

Broj 9. našega glasila iz 1933. donosi kratku 
viest: U Brod. Varošu umrla je sestra D a r i n k a 
Varošković, u Grohotama Marija Buri- 
ca, u Vodicama Mileva Crljenjak, u Sa- 
moboru Amalija Rusan. 

U godini 1934. nije Gospodin tražio mnogo 
žrtava, ali je uzeo između nas dva dragocjena 
života, o kojima govorimo na drugom mjestu. 

1935. umrla je u Kotoribi mlađahna članica 
Amalija Gregurec, a u Sarajevu Danica 
V u k a d i n. Zaželila je, da bar mrtva prođe kraj 
crkve, kad radi bolesti nije tako dugo mogla u nju. 

1936. preminula je članica Akademskog Križar- 
skog Sestrinstva u Zagrebu Marija Srđok, u 
Gušću Katica- Sučić, na Trsatu Ankica 
M a j e r, u Dračevici Pavica Iliji ć, u Virju 
Štefica Segradji, u Molvama Marica 
Čelik, u Križevcima Božena Grloci, u 
Maloj Subotici Linika Lovrenčić. U Zagre- 
bu je umrla nesretnim slučajem V i k i c a Du- 
gački, dugogodišnja pripadnica organizacije i 
činovnica u kancelariji V. K. B-a. 

Godine 1937. umrla je Eva Gjuričić u 
Vrbovi, Ankica Štimacu Molvama, J a n j a 
Rastija u Sopju, Ankica Hadjinac u 
Vinkovcima, Julka Polgar u Okučanima i 
Ankica Kovačević u Rešetarima. 


290 


Godine 1938. umrla je u Vinkovcima dugogo- 
dišnja članica i voditeljica organizacije kućnih 
pomoćnica Elizabeta Japundžić. 

U godini 1939. preselile su se u vječnost M a- 
rija Br.be u Veloj Luci, Jela Tanarut u 
Novalji i Marica Maroševiću Čagliću. 

Godine 1940. nije izlazilo naše glasilo, a u 1941. 
nije zabilježena nijedna pokojnica. 

U godini 1942. Gospodin je pozvao tri nježna 
cvieta iz redova zagrebačkog članstva. Marica 
Vuglec, umrla je pjevajući neku marijansku 
pjesmu, a malo pred smrt zaželjela je, da joj za- 
pjevaju križarsku himnu. Milica Spiljak 
ostavila je razplakane roditelje u 17. godini. Na 
26. srpnja sahranili smo pionirku AnđelkuKo- 
stanjevac, učenicu VII. razreda klasične gim- 
nazije. Ona je prva otišla iz redova zagrebačkih 
pionirki, i one se ponose 's njom. Među bielim 
cviećem ležala je u križaričkoj odori, a biela duša 
njezina sigurno se već bližila priestolju Krista 
Kralja, kome je u apostolatu tako vjerno služila. 

U jesen 1942. umrla je u porodu Ankica 
Horvatiček, a na početku 1943. akademičarka 
Hermina Smontara. 

To su one koje smo našle zabilježene u našem 
glasilu. A ima ih, čiju je smrt javila tajnica 
družtva običnim dopisom, koji driema negdje u 
arhivu V. K. S-a. A za neke nije uobće javio nitko, 
tek smo kasnije saznale za njihovu smrt iz usme- 
nih obaviesti ili iz zapisnika glavne godišnje skup- 
štine. 

Sve one otiđoše pred nama sa znamenjem vjere. 
I vjerujemo, da su pribrojene u one stočetrdeset i 
četiri tisuće, koje prate uviek nebesko Janje i pje- 
vaju pjesmu novu. 

Već gotovo kod zaključka ove knjige izgubile 
smo još četiri uzorne križarske radnice. U rano 
proljeće, upravo kad je u Zagrebu završavala do- 


291 


bro spremljena Uzkrsna borba, umrla je u Surtji 
Marica Bor kovač. Za nju je i prikazivala 
boli svojih posljednjih dana. Od rane mladosti 
Marica je bila u križaričkim redovima. Kad je iz 
Malih Križarica prešla u članice, odmah je iza- 
brana u družtveni odbor, a nekoliko godina pa sve 
do svoje smrti bila je i predsjednicom družtva. 
Marica je bila riedka euharistijska duša. Euhari- 
stija joj je dala i apostolski žar, a napose se izti- 
cala u širenju liturgijskog duha u svojoj župi i 
među sunjskom mladeži. 

U lipnju je preminula Anica Lacković, 
učiteljica u Hrvatskim Karlovcima. Kroz veliki 
niz godina ona je vodila križarsku mladež, iako je 
bila mnogo zaposlena svojim zvanjem. Umrla je, 
kad su je Karlovci u novoj Hrvatskoj najviše 
trebali. 

Koncem kolovoza umrla je u Dubrovniku N i- 
kica Beasić. Mlada djevojka ostala je, bez 
majke i bez očinjeg vida. Polagano je gubila vid 
ona, koja je morala biti podporom i otca i mlađe 
sestre. Pa ipak je bila na svakom sastanku, a i u 
kući je radila sve, što je mogla. Tješila se, da će 
joj Djevica iz Lurda vratiti vid, ali Ona je povede 
u nebo, da joj tamo dade podpuno zdravlje. 

Početkom rujna pala je kao žrtva hrvatske na- 
rodne misli učiteljica Jelka Santi ć. Kroz 
dugi niz godina Jelka j-e organizirala mladež Me- 
đumurja u križarskim redovima, a kasnije je ra- 
dila u Lici i' u Vrbovskom kod Ogulina. Bila je 
riedko pobožna duša, uviek puna povjerenja u 
dobru Otčevu ruku. 

Kad je knjiga već bila u tisku, Gospodin je još 
nekoliko divnih križarskih duša pozvao k sebi. 

Prigodom odmetničkih napadaja na Banju Lu- 
ku poginula je dugogodišnja predsjednica Križa- 
rica u Brodu Maca Ivekić r. Pencinger. 
U Senju je poginula učenica Neda Kosina. 


U zagrebačkoj "bolnici na Rebru umrla je upravo 
svetom smrću predsjednica dubrovačkih Križarica 
Mira Banić. Upravo u ova težka vremena 
Gospodin bira najbiranije cvjetove iz naših redo- 
va, da budu žrtva i zadovoljština za mnoge. Tako 
je izabrao i Miru Banić. 

Cvieće Bosne 

Tri bosanska cvieta ubrao je Gospod: Mandicu 
Caratan, Albu Goli i Jelicu Matijević. 

Mandica Caratan, učiteljica, umrla’ je 
30. X. 1929. Njezin je mladi život bio. neobično 
plodan i bogat. Već u II. razredu više škole po- 
stala je Orlicom i ostaje vjerna Orlovstvu do 
smrti. U^ učiteljskoj školi bila je ne samo. revna 
članica, već i tajnica organizacije, pa načelnica. 
Svoje dužnosti u organizaciji vrši izvanrednom 
točnošću, a da zato nije ništa zaostala u školi. Za 
tjelovježbu je imala posebni smisao. Kao načel- 
nica vodi prednjački zbor i sastavlja vježbe za 
djecu i članice. Najpoznatije su joj »Hrvatskoj« i 
»Šapat Bosne.« 

Nakon završene učiteljske škole Mandica je do- 
bila učiteljsko mjesto najprije u katoličkom mje- 
stu, a onda u malom pravoslavnom selu Pribiniću. 
Među inovjercima nije mogla raditi u orlovskom 
smislu, ali ona i u njima izgrađuje čestite ljude. 
Mandica je u Sarajevu, dok je još bila u školi, 
svaki dan prisustvovala sv. Misi, primala sv. Pri- 
čest i nosila u duši želju, da se zaogrne koprenom 
redovnice. 

Kako u pravoslavnom selu nije bilo katoličke 
crkve, ona svaki dan iz Misala čita misni obrazac 
toga dana. Razmatrala je također svaki dan i či- 
tala duhovno štivo. Jednom ju je kraj duhovnog 
štiva našao čak nadzornik prije škole. 

Uviek je bila u živom dopisivanju sa Zagrebom 
i Sarajevom, slala je dopise u »Za vjeru i dom«, 


a zadnju njezinu članarinu primile smo nekoliko 
dana prije smrti. 

Mandica umre nakon kratke bolesti. Bolovala je 
tek 4 dana. Posljednje su joj rieči bile: »Anđeli 
dolaze.« I došli su po nju. Mi čvrsto vjerujemo 
u to. 

A 1 b a Goli rođena je u Zepču 1903. godine. 
Sjećam se tako živo njezine slabe i krhke pojave 
u posljednjim godinama bolesti. Bolovala je dugo, 
kroz godine, od kočenja žila. Na Palama kraj Sa- 
rajeva našla sam je jednoga ljeta, kako šćućurena 
na naslonjaču gleda kroz prozor obrise plavih bo- 
sanskih gora. Kosa joj je bila sasvim kratko 
podrezana, jedva nešto porasla iza težke ope- 
racije na glavi. Ruke su joj bile već tako 
ukočene i klonule, da nisu mogle ni pero držati. 
A »baka« je tako rado pisala. Nazivala se od 
šale bakom. Ta kako će se drugačije i zvati, 
kad je prosjedila kao starica tolike dane, a 
mladi organizam čeznuo je za kretanjem, za ži- 
votom. Od rane mladosti Alba se bavila pisanjem. 
Voljela je ona i Orlovstvo i Križarstvo i Marijinu 
kongregaciju, ali njezin prilog tim organizacija- 
ma nije bio u bučnom radu, već u pisanju. Ona 
izrađuje mjesečna predavanja, sastavlja dopise i 
piše pjesme i članke u našem glasilu. Surađuje i 
u ostalim katoličkim časopisima, napose u franje- 
vačkom tisku. Mnogo je voljela sv. Franju. 

Kad nije više mogla pisati, prikazuje za orga- 
nizaciju svoje patpje i bolove. Dok je bila zdra- 
vija, svaki dan se pričešćivala, a i u bolesti donose 
joj Gospodina vrlo često. Redovito razmatra, čita 
duhovno štivo, i neprestano se bavi vjerskim stva- 
rima. Slabo zdravlje nije joj dopuštalo, da stupi 
u samostan, i ona u svietu polaže zavjete posluš- 
nosti, siromaštva i čistoće. 

Neobično je štovala Merza. Spomenuli smo već, 
kako je Alba davala organizaciji pobudu za osni- 


294 


van je sekcije Za službenike oltara i u tu svrhu 
izradila je predavanje za tečaj Križarica u Šibe- 
niku godine 1932. 

Zadnju noć pred smrt snosila je strašne bolove. 
Cielu je noć zazivala: »Majko Isusova, pogledaj 
me!« I Gospa ju uzme u osmini Bezgrješnog Za- 
čeća 12. XII. 1933. 

»Bake« već dugo nema. Naše mlado članstvo 
ne pozna ni nje ni njezinih priča. Ali po jednoj 
stvari znadu je sve. Po pjesmi, koju je izpj evala 
dru Ivanu Merzu, i koja se. o 15-godišnjici njegove 
smrti po svim našim krajevima čula. 

1*0. IV. 1934. umrla je u sarajevskoj bolnici uči- 
teljica Jelica Matijević. I ona je bila či- 
sta, djevičanska duša. Bila je iz izvjestnog kruga 
djevojaka, koje su se bavile mišlju, da otvore 
dom, u kojemu bi zajednički živjele i bavile se 
dobrim djelima. 

Kao Svršena učiteljica bila je namještena u Za- 
vodu sv. Josipa u Sarajevu, a dulje vremena bila 
je i tajnicom Okružja Križarica. Sa Zagrebom i 
svojim okružnim družtvima izmienila je bezbroj 
pisama, a sve rukom, jer Okružje još onda nije 
imalo pisaćeg stroja. U svemu svome radu bila je 
uviek jednostavna, skromna i ponizna. Prava Bo- 
žja duša! I ona je svoju snagu i tražila i nalazila 
u euharistijskom Kristu, odgajatelju čistih djevo- 
jačkih duša. 

Biser s naših obala 

To je naša Antica Ostojić. 

»Hoću da budem apostolica. Uvjerana sam, da 
to mogu biti svagdje, u svakoj zgodi i na svakom 
mjestu«, zapisala je ona u svoj dnevnik. I počela 
je svoj apostolat vrlo rano. Mudri bi i razboriti 
ljudi rekli prerano. No Gospodinu se svidjelo 
upravo ovo darivanje cvjetne mladosti. 

\ 


295 


Počela je apostolatom u obitelji, najnaravnijim 
i za prave apostolske duše prvim. Ostala je vrlo 
rano sirota bez roditelja, pa je kao najstarija po- 
stala majkom mlađe braće i sestre. Dok su njezine 
školske drugarice imale samo jednu dužnost — 
učenje, a ostalo slobodno vrieme provodile u za- 
bavi i šetnji, a neke dobre djevojke u katoličkoj 
organizaciji, Antica je imala tri velike dužnosti 
i trebalo je. mnogo mudrosti i nadčovječne snage, 
da mlada 17-godišnja djevojka izvrši sve troje 
podpuno, da dobro razporedi vrieme i na $ve stigne. 

Ustajala je vrlo rano. Trebalo je prije škole 
spremiti doručak braći i sebi, često oprati rublje 
i prirediti svakomu, što će na sebe obući. A nije 
htjela, da bez sv. Mise i Pričesti prolaze njezini 
dani, za koje kao da je slutila, da su kratkotrajni. 

U školi je bila među najboljima, a u organiza- 
ciji nenadoknadiva. Svu odgovornost za šibensko 
orličko, kasnije križaričko Okružje snosila je 
Antica. Odgovorila je životom onome, što je rekla: 
apostolica u svakoj zgodi. I onda kad je u krugu 
svoje braće krpala njihove čarape, i onda kad je 
u dvorištu prostirala oprano rublje, i onda kad 
je na trgu nešto kupovala, i onda kad je s druga- 
ricama polazila u školu, kad je za vrieme odmora 
pokazivala zadaće slabijim učenicama, kad je 
prije početka sastanka čekala u družtvenim pro- 
storijama, spremala sa sestrama Orlicama koju 
priredbu, razgovarala s duhovnicima, braćom 
Orlovima, ili svojim znancima. Uviek i na svakom 
mjestu Antica je podizala srdca. 

Kao mlada učiteljica odmah je shvatila, da je 
prvo mjesto njezina apostolata škola, savjestno 
vršenje školskih dužnosti, pa se zato velikom paž- 
njom spremala za školu. Radila je po najboljim 
metodama, posjećivala dječje roditelje i s njima 
se savjetovala o radu i napredku njihove djece. 
Za to joj pošteni protivnici nisu mogli prigovoriti 


296 


za rad u Orlovstvu, kasnije u Križarstvu. Namje- 
štena je u Vodicama, blizu svoga dragog Šibenika. 
Selo ju je zavoljelo. I ona je zavoljela selo. Sa- 
svim naravno. Ona je prva pionirka orlovske misli 
među seljacima. Osnovala je 13 seoskih družtava 
po sjevernoj Dalmaciji i otocima, od kojih mnoga 
i danas žive i rade 

Vidjevši velike darove, koji se kriju u nježnoj 
djevojci, pozvalo je vodstvo organizacije Anticu 
u Zagreb, da nastavi studij te da proširi svoj rad 
na čitavu domovinu. No Antica je odgovorila: »Ja 
volim selo i moje mališe.« I ostala je u selu uz 
obalu svoga Jadrana, među živahnim mališanima, 
vatrenim i ratobornim seljanima i brbljavim se- 
ljankama. Ostala je, da podpuno izvrši svoju za- 
daću, da posveti mnoge iz svoje okoline, da po- 
sveti selo, u kome je djelovala. 

Iako vrlo nadarena i sposobna, da se zadubljuje 
u najteže probleme, nije se bavila pustim prouča- 
vanjem, nego je već riešene probleme i divnu ka- 
toličku nauku provodila u djelo. Još 18. VIII. 1927. 
zapisala je ovo: »Nastojat ću, da svoje zvanje ni 
u kojem slučaju ne podcienim, a svoju volju pod- 
ložit ću auktoritetu. Nastojat ću, da se svojim 
umom što više približim istini, a svojom voljom 
dobroti. Za častima u svome zvanju, organizaciji, 
kongregaciji ne ću hlepiti, a još manje upotreblja- 
vati kakovo sredstvo, da do njih dođem. Dozvoli 
li pak Bog, da me dopadnu, tada ću se prihvatiti 
posla, ne ću oklievati i nećkati se, imajući na umu, 
da je to volja Božja i da će mi Bog dati milosti, 
da svoje dužnosti točno i savjestno vršim 

Ukore ću primati strpljivo. Prigovore, makar i 
nezaslužene, prikazat ću Bogu, za naš orlovski po- 
kret, slavu Božju, obraćenje grješnika, duše u či- 
stilištu, katoličke misije i sve potrebe Crkve. Po- 
radit ću svakim danom da postanem što poniznija. 


297 


zatajivanjem same sebe. Kritizirati ne ću nikada, 
s ironijom, omalovažavanjem nikome pristupiti, 
nego ću uviek uzeti u obzir prilike i tuđe manj- 
kavosti, nastojati ću opravdati, eventualno po- 
raditi da se poprave.« 

Mjesec dana prije nego što je zabilježila odluke 
o nastojanju oko vlastitog usavršavanja bilježi iz 
knjige Duša apostolskoga djelovanja ove divne 
misli: »Duša apostolska treba najprije, da se svjet- 
lošću natopi i ljubavlju užeže, da onda ona odra- 
zujući tu svjetlost i tu toplinu razsvietljuje i ogrie- 
va druge duše.« 

Zato marljivo natapa svoju dušu božanskom 
svjetlošću razmatrajući dnevno život Kristov i 
Njegovu svetu nauku. Zato užiže ljubavlju svoje 
srdce, primajući u njega svakog jutra euharistij- 
skog Gosta. Ne prieći je u tome ni bolest, ni po- 
sao, ni umornost, ni daljina crkve, ni prerana sv. 
Misa njezinog župnika u Vodicama, koji ju je če- 
sto morao odslužiti u osvitku ljetnoga dana. A na- 
večer se nije znala odkinuti od klecala pred Sveto- 
hraništem, gdje je svome Spasitelju predavala 
minuli dan, gdje je slušala Njegove savjete i upute 
za sutrašnji dan. 

Svi koji su je poznavali tvrde, da je od svoga 
krštenja pa do posljednjeg časa života kao mudra 
djevica čuvala upaljenu luč milosti i čekala Za- 
ručnika, koji je došao po nju 22. VI. 1933. Doče- 
kala Ga je uz Marijino svetište u Vinagori. 

Antica nije došla u Zagreb na nauke, ali je po- 
slije smrti pošla u Zagreb, da uči. Došla je, da uči 
svoje sestre Križarice u Zagrebu i širom domo- 
vine, kako će biti apostolice svagdje, ta svakoj 
zgodi i na svakom mjestu. Došla je, da nas uči, 
kako duša apostola treba biti natopljena svjet- 
lošću i užežena ljubavlju, »kako bi odrazujući 
svjetlost i toplinu ogrievala druge duše.« 


Misijski anđeo 

Tako su na jednom tečaju prozvali dragu po- 
kojnu Anicu Novak ovi ć. U 15. godini je 
oboljela, a umrla je 5. VIII. 1941. Punih 15 godina 
bolovala je od sušice, a posljednjih 6 mjeseci ne- 
' prekidno je ležala. Pa ipak, kroz svih tih petnaest 
godina pokazivala je čudesnu energiju i žilavost. 
Ljubav prema organizaciji i prema misijama bila 
je veća od svih njezinih patnja. 

Vrlo rano postala je članicom K. S. I. »Du- 
bravke« u Zagrebu. Nekoliko posljednjih godina 
bila je i predsjednica toga družtva. Uviek prva 
na sastanku, uviek spremna na žrtve. U saobra- 
ćaju s članicama bila je vrlo ljubezna i taktična, 
ali kad je trebalo i vrlo odvažna. Red se mora 
držati, i s načelima nema nagađanja, to je bilo 
Aničino gledanje kroz cieli život. Kad joj je koju 
sriedu, kad se držao sastanak »Dubravke«, • bilo sla- 
bije, tad je pozvala k sebi podpredsjednicu i s njom 
utanačila program sastanka. Aniqa je uviek htjela 
sve znati i sve je iz svoje bolestničke sobice ruko- 
vodila. Odborske sjednice držale su se obično, po- 
gotovo za teže bolesti, kod nje. Čim je ušla u Kri- 
zarstvo, počeo < je i njezin rad za misije, najprije u 
svome družtvu, onda u zagrebačkim družtvima, a 
najposlije kao referentica V. K. S-a za misije u 
cieloj organizaciji. Pokrenula je Vjestnik za misij- 
ska siela, marljivo dopisivala s družtvima i da- 
vala upute pročelnicama za misijske sekcije, a u 
Zagrebu je organizirala i nekoliko vrlo uspjelih 
misijskih izložbi. 

Anica je voljela život. I nije mislila, da joj je 
smrt tako blizu. Godine 1939. pošla je Anica s 
grupom hrvatskih hodočastnika u Lurd, da od 
Gospe izmoli zdravlje. Ciela organizacija pratila 
ju je molitvom, i ciela ju je organizacija novčano 
pripomogla. Anica nije u Lurdu ozdravila, ali je 


298 


209 


ojačala i obogatila svoju dušu i sasvim se prepu- 
stila dobrim Božjim rukama. 

Kad je nakon nagloga porasta bolesti morala 
napustiti i mjesto predsjednice »Dubravke« i duž- 
nost misijske referentice V. K. S-a, ni onda Anica 
nije neaktivna i ne prestaje podržavati veze s 
organizacijom. Odbornice i članice »Dubravke« te 
odbornice V. K. S-a i dalje dolaze k njoj, u njezi- 
nu skromnu sobicu u Draškovićevoj ulici i .traže 
od nje savjeta u mnogim organizacijskim stvari- 
ma. Anica je uviek spremno odgovarala, ili ako 
nije znala odgovoriti odmah, tad je čitavu noć 
mislila o stanovitoj stvari i konačno rekla svoj 
sud. 

Često sam posjećivala Anicu. Kraj njezinoga 
bolestničkog kreveta bila je slika Gospe Lurdske i 
Merzova slika. Jednom mi je tiho povjerila, baš 
onda kad se mislilo, da Križarstvo više ne će po- 
stojati, da svaki dan moli za mene. Da izdržim u 
borbi. Da čuvam Merzov duh u Križarstvu. 

Upravo, kad smo bile na tečaju u Požegi, dođe 
nam viest, da je Anica umrla. Kad smo se vratile 
u Zagreb, našle smo na malom grobnom humku 
mnogo bielog cvieća, a Sniežna Gospa već je 
sigurno zagrlila svojim bielim plaštem svoju lurd- 
sku hodočastnicu. 


Crkva vodi 

I prije nego je Križarstvo službeno proglašeno 
Katoličkom Akcijom ono je svećeniku dalo ono 
mjesto, na koje po načelima Katoličke Akcije ima 
pravo. To je baština Orlovstva, koje je prvo usvo- 
jilo načela Katoličke Akcije u Hrvatskoj.' To je 
baština Merzova, koji je uviek izticao vodeću ulo- 
gu svećenika u družtvima Katoličke Akcije. U 
Orlovstvu svećenik nije bio nikada drug, su- 


300 


radnik, prijatelj, već zastupnik Crkve, odgajatelj 
savjesti, duhovni pomoćnik mladih duša. On im 
pomaže da nađu svoj pravi put k vječnom cilju i 
da u borbi za duše, u izgradnji Kraljevstva Kri- 
stova na zemlji, upotrebljuju najprokušanija 
sredstva. > 

Iako članovi Katoličke Akcije najaktivnije rade 
na svim područjima, gdje treba obnoviti kršćan- 
ski, život, iako zalaze na područja, koja su često 
puta zatvorena i pred svećenikom, ipak sve Crkva 
vodi, svemu daje duh, smisao, pravac. Jer rad Ka- 
toličke Akcije ne počinje izvana već unutra, u du- 
šama, koje su preobražene u Bogu, koje su se 
obukle u Krista Gospodina, koje svoj vanjski rad 
naslanjaju na čudesno vrelo Božjih milosti. 

Iz ovoga se vidi, kako rad u Katoličkoj Akciji 
mora biti naslonjen na Crkvu, jer je ona čuvarica 
milosti. Kako mora biti u tiesnoj vezi s biskupi- 
ma, jer oni predstavljaju Krista Gospodina, daro- 
vatelja milosti. Kako mora biti u sinovskom po- 
štovanju prema svećenicima, jer oni su djelitelji 

milosti. 

• 

Ništa mimo Crkve! Ništa bez biskupa! Nikad 
bez savjetovanja sa svećenikom! To u praktičnom, 
dnevnom životu znači suradnja sa Crkvom u hie- 
rarhijskom apostolatu. To znači, da smo mi svje- 
tovnjaci produžene svećeničke ruke. 

Križarstvo je uviek tako i gledalo i shvaćalo 
položaj svećenika unutar naših organizacija. I zato 
su svećenici, duhovnici križaričkih družtava, bili 
uviek mnogo čašćeni i štovani. A ima ih divna 
kita tih Božjih svećenika diljem Hrvatske. Brojna 
kita slugu Božjih, koji uz ostali svećenički posao 
toliko pažnje posvećuju mladeži. Velika kita sve- 
ćeničkih duša, koje su zavoljele Križarstvo i sav 
svoj svećenički žar ulažu u izgradnju križarskih 
načela u dušama mladeži. 


Neki od njih već godinama rade u Križarstvu 
i stoje iza njega i svojim iskustvom i čitavim sve- 
ćeničkim ugledom. Drugi su mu dali svoje mlade- 
načke godine. A neki su odmah iza prvoga sveće- 
ničkog blagoslova pošli da oru križarsku njivu. 

Ne ćemo ih redom nabrajati. Velika bi to i du- 
gačka lista bila, jer ih ima u svim našim kraje- 
vima. Spomenut ćemo samo one, koji su radili i 
rade u središnjici ili koji su poznati s naših teča- 
jeva. 

Najprije se susrećemo s jednim neobično dra- 
gim pokojnikom. To je otac Bruno Foretić 
D. I. Zvale smo ga obično »Pater«, a i bio nam je 
pravi otac. Od prve sjednice 20. X. 1925., kad je 
još u orličkoj organizaciji došao među nas, pa sve 
do svoje smrti u siečnju 1941. godine. Uviek pa- 
žljiv, uviek obziran, uviek otčinski. Razumio je 
sve bolove i sve patnje pojedinih duša kao i sva 
mnogo puta težka i zakučasta organizacijska pi- 
tanja. Njegova ruka bila je uviek meka i draga. 
Njegov pogled blag i brižan. Njegova rieč uviek 
na pravom mjestu. 

Dolazio je redovito na sjednice J3.H.O. i V.K.S-a 
kao duhovnik središnjice. Pustio je, da mlade du- 
še same razpravljaju, odlučuju, tek onda, kad ne 
bi nešto bilo sasvim u skladu s najiztančanijim 
katoličkim gledištem, progovorio bi, ali i to tako 
blago, tako obazrivo, samo da nikoga ne uvriedi i 
da nikoga ne odbije od svoga svećeničkog srdca. 
I zato su se njegove opazke rado slušale, njegovi 
savjeti cienili. 

Budno je pazio na euharistijski duh organiza- 
cije i neprestano poticao na nj. Rado je i neumor- 
no držao duhovne vježbe, vjerske konference, 
vjerska predavanja. S Merzom zajedno govorio je 
o veličini Papinstva i u dušama mladeži razpiri- 
vao ljubav prema Papinstvu. Iza Merzove smrti 
glas o. Foretića postao je još jači, još snažniji, još 


302 


prodorniji, jer Merzovu je baštinu trebalo saču- 
vati pod svaku cienu. A on ju je i čuvao, dok ga 
jednoga sniežnog zimskog dana ne pokopasmo na 
Mirogoju. Dobri otac počiva u skromnoj isuso- 
vačkoj grobnici, a njegova križarska djeca dolaze 
mu u posjete vrlo često. 

Danas je generalni duhovnik V. K. S-a preč. 
dr. Milan Beluhan, kanonik i župnik sv. 
Marije u Zagrebu. Svojim svećeničkim ugledom 
u Zagrebu i Hrvatskoj on je mnogo pridonio, da 
se Križarstvo razširilo i da je steklo krug uglednih 
prijatelja. U borbama za i protiv Križarstva on je 
uviek odlučno nastupao u prilog Križarstva i mno- 
go mu puta pomogao u težkim okolnostima. Sa 
ženskom se organizacijom nije posebno bavio, ali 
je s interesom pratio, sve što se u njoj zbiva, a 
novčani njegovi prilozi u korist organizacije bili 
su uviek veliki. 

Zamjenik generalnog duhovnika V. K. S-a jest 
dobro poznati preč. don Ante Radić. Mislim, 
da nema Križarice, koja bar nije čula za njegovo 
ime. Kroz dugi niz godina stoji on uz orličku i 
križaričku organizaciju, a da ni jedan časak nije 
šuštao, malaksao. On je radio u ženskoj organiza- 
ciji i onda, kad se još nitko nije zanimao za nju. 
Kad su mnogi prezirno mahnuli rukom nad prvim 
njezinim početcima. Kad su mnogi mislili, da je 
šteta trošiti vrieme u tako bezplođap posao. 

Don Ante nije tako mislio. On se svim žarom 
svećeničke duše predao organiziranju ženske mla- 
deži u orličke redove. Spomenuli smo već njegove 
zasluge za osnutak Sveze Hrvatskih Orlića. On 
organizira veliki orlovski slet u Šibeniku 1925. 
godine. Kad se osnovalo Orličko Okružje u Šibe- 
niku, on postaje njegovim duhovnikom, dok je 
duhovnik mjestnih družtava bio još prije. Ne- 
umorno posjećuje družtva Okružja, organizira 


303 


okružne tečajeve, daje smjernice orličkom radu u 
čitavoj biskupiji. 

Nakon osnutka Križarstva nastavlja u njemu 
jednako svestran i uspješan rad. Kao duhovnik 
Okružja u Šibeniku povezao je i opet rad okružnih 
družtava, s jednakim oduševljenjem pristupio 
osnivanju novih i izgradnji starih družtava, a 
organizirao je i čitav niz okružnih križaričkih 
tečajeva. Kroz godine je bio u neprekidnoj vezi sa 
središnjicom u Zagrebu, koja se u zakučastim pi- 
tanjima redovito obraćala na njega i pitala ga za 
mišljenje. 

Naše članstvo pozna don Antu s velikih godi- 
šnjih tečajeva i skupština V. K. S-a. Od prvoga 
tečaja pa do danas nije bilo tečaja, kojemu nije 
prisustvovao, a na skupštini V. K. S-a nije bio 
samo onda, kad je vlak, kojim je putovao, zapeo 
negdje među sniežnim vijavicama Like. 

Od godine 1941. don Ante je u Zagrebu, gdje 
vrši dužnost zamjenika generalnog duhovnika 
V. K. S-a. On je duhovnik i mnogih zagrebačkih 
družtava. Kao duhovnik središnjice obilazi družtva 
u pokrajini, vodi tečajeve duhovnih vježbi, sudje- 
luje na organizacijskim tečajevima. U Zagrebu 
drži predavanja, piše u naše glasilo, vodi dane du- 
hovnih obnova, a mnogo pažnje posvećuje i poje- 
dinačno svim onim dušama, koje ga traže. Uviek 
neumoran, uviek spreman na sve, baš kao i prije 
20 godina. 

Dr. Josip Gunčević, danas upravitelj 
gimnazije u Brodu, drugi je nerazdruživi duhovnik 
naših godišnjih tečajeva. U Zemunu se kao sred- 
njoškolski kateheta počeo baviti orličkom organi- 
zacijom. U Križarstvu nastavlja jednako neumor- 
no. Dugi niz godina držao je i katoličku i križar- 
sku i hrvatsku stražu na našoj iztočnoj granici. I 
danas zemunska organizacija mnogo njemu za- 
hvaljuje. I svoj postanak i svoj daljnji rad. Nje- 



304 


Zdenkina mezimčad 




gov se današnji križarski rad razvio u glavnom u 
Brodu, u vodstvu tamošnje križarske mladeži na 
gimnaziji. S tom mladeži radio je i radi dr. Gun- 
čević na pokršćanjenju ostale brodske srednjo- 
školske mladeži. S tom se mladeži borio protiv 
komunizma, kojega su neki profesori prijašnjih 
godina obilato i posijali i uzgajali. 

Dr. Gunčević je u prvom redu odgajatelj, sa- 
vjetnik, vođa mladeži i njegov pedagožki rad po- 
znat je i cienjen u našoj javnosti. Napisao je ne- 
koliko zanimivih razprava iz područja mlade- 
načkog života, koje se mnogo čitaju u križarskim 
i nekrižarskim redovima. 

Osim ovoga odgojnog rada na školskom i križar- 
skom području dr. Gunčević mnogo pomaže vod- 
stvu križaričke organizacije u stvaranju njezine 
ideologije i u praktičnom odgajalačkom radu. Vod- 
stvo je s njima u neprestanoj pismenoj vezi, i on 
po svojim savjetima i priedlozima sudjeluje u 
svakoj važnijoj organizacijskoj pojavi. A tečajke 
naše poznaju ga najviše kao sjajnog debatera. Ne- 
ma toga pitanja, koje dr. Gunčević ne bi znao 
riešiti. 

O. Ambroz Vlahov, provincial otaca kon- 
ventualaca, nije tako poznat najmlađem našem 
članstvu, ali ga zato starije članstvo i sav križar- 
ski Zagreb izvrstno poznaje. 

Kad su oo. konventualci došli u Zagreb i nasta- 
nili se na Sv. Duhu, taj se brežuljak pod njihovim 
vodstvom stao vjerski preporađati. Stara crkvica 
na brežuljku, prije uviek prazna, stala se puniti, 
a mladež je postajala svaki dan sve pitomija i 
ozbiljnija. Izpočetka je tek iz daleka promatrala 
dobre otce, a tad se stala primicati bliže, dok se 
napokon nije našla na pragu njihove skromne re- 
dovničke kuće. 

O. Ambroz je znao, da je sad došao čas, da tu 
mladež okupi i organizira. I on je odmah osnovao 


Mladost vedrine 20 


305 




Orlove, a uz njih i Orliće omladinke te Orliće uče- 
nice. Kako su oo. konventualci bili protjerani iz 
Istre, to je družtvo Orlića omladinki nazvano 
»Istranka«, a učenica »Mirna«. 

A uz ta družtva brinuo se o. Ambroz i za brojni 
orlički i orlovski podmladak na Sv. Duhu. Prvi 
orlovski nastupi u Zagrebu bili su na Sv. Duhu. 
Pater Ambroz bio im je duša. Prve orlovske aka- 
demije davala su družtva na Sv. Duhu. Pater Am- 
broz redovito je uvježbao sve točke. I tako redom 
kroz godine. 

A kad je 1930. niknulo Križarstvo, ono je već 
u prvim početcima u patru Ambrozu našlo svoj 
najjači oslon. Sve dotle, dok ga njegova redov- 
nička obitelj nije pozvala na druge dužnosti. Ali 
i danas, iako se kao provincial oo. konventualaca 
ne bavi izravno križarskom organizacijom, on je 
uviek prati i pomaže i svojim ugledom i svojom 
ljubavlju i širinom jednostavnoga Franjina sina. 

Dr. Cedomil Cekada, kanonik u Sarajevu, 
predstavnik je one skupine bosanskih svećenika, 
koji su od prvih dana naše organizacije stajali uz 
nju. Naše ga članstvo poznaje po pisanju u »Ka- 
toličkom Tjedniku«. Ali malo tko od članstva iz- 
van Bosne naslućuje, da je načelni »dr. Ins.« i pod- 
rugljivi »Liber« svećenik, koji mnogo voli Kri- 
žarstvo i koji u njemu djeluje od prvih početaka. 
On je i danas duhovnik nekih križaričkih druž- 
tava, a surađuje u cjelokupnom križarskom radu 
Sarajeva i Bosne. 

Kad treba održati propovied na Križarski dan, 
ili govor na kojoj križarskoj manifestaciji, tko će 
ga održati? Dr. Čekada. Kad treba napisati članak 
o Križarstvu i njegovim ciljevima, napisat će ga 
dr. Čekada. Kad treba savjeta u svagdanjem kri- 
žarskom radu, dat će ih dr. Čekada. 

Uviek dr. Čekada. Danas kao i pred 20 godina. 
E, pa neka mu bude hvala! Njemu i po njemu 


svim svećenicima, svim prijateljima Križarstva u 
Bosni. 

U nizu najstarijih križaričkih duhovnika mora- 
mo spomenuti i preč. dr. Franju Šepera, 
rektora zagrebačke bogoslovije. Kao učenik po- 
kojnog o. Foretića preuzeo je ravno prije 10 godi- 
na vodstvo novoosnovanog Đ. K. S-a II. na I. žen. 
realnoj gimnaziji u Zagrebu. 10 godina vodi on 
to družtvo. Članstvo se družtva danas sasvim 
izmienilo, ali on jednako kao i pred 10 godina do- 
lazi na sastanke. Iz toga je družtva kroz 10 godina 
izašao čitav niz poznatih križarskih radnica, uzor- 
nih majki i jedna redovnica. Koliki je broj tih 
uzornih majki, vidi se najbolje po tome, što je 
dr. Šeper neobično zaposlen s vjenčanjima, kršte- 
njima i ostalim duhovnim uslugama, koje može 
svećenik vjerniku pružiti. 

Nešto kasnije od Đ. K. S-a II. preuzeo je dr. Še- 
per i duhovničtvo A. K. S-a i tu dužnost do danas 
vrši. Dr. Šeper sudjelovao je i na nekoliko naših 
prazničkih tečajeva, sve dok ga nove dužnosti 
nisu spriečile u tome. 

Od ostalih duhovnika spominjemo samo duhov- 
nike naših staležkih zajednica i to vlč. o. Josipa 
D u j m o v i ć a, duhovnika Križaričke seljačke 
zajednice i vlč. Josipa Sankovića, duhov- 
nika Vodstva Malih Križarica. 

A tko bi izbrojio sve ostale? One koji rade u 
jačim križaričkim središtima. One koji rade u ma- 
lim zagorskim seocima, u slavonskim ravnima, u 
gorskim krajevima Bosne i kraj našega Jadrana. 
One koji su poznati i našoj široj javnosti i one za 
koje znade samo vodstvo organizacije. 

Tko bi ih sve nabrojio? Nije ni potrebno. Ta sva- 
ka naša članica, svako naše družtvo i sva naša 
katolička javnost, zna, da su svećenici oni, koji 
njeguju Križarstvo u dušama mladeži, i da je 
Crkva ona, koja vodi. 




Naši biskupi nama i o nama 

Od početka našega organizacijskog zbivanja 
vodstvo organizacije stajalo je u tiesnoj vezi s 
članovima preč. Episkopata. Redovito smo slale 
izvještaje članovima preč. Episkopata o radu naših 
družtava na području jedne biskupije, a Biskup- 
ske konferencije izvješćivale smo o radu ciele or- 
ganizacije. Od preč. Episkopata tražile smo smjer- 
nice za organizacijski život. 

Godine 1935. V. K. S. je slavio 10 godišnjicu 
obstanka, ako uzmemo u obzir, da organizacija 
radi od 1925. godine. Tom prigodom namjeravale 
smo izdati Zlatnu knjigu za hrvatske Križarice. To 
je imala biti nadopuna Merzove Zlatne knjige. 
Svoj preuzv. gg. biskupima poslale smo kratki sa- 
držaj Zlatne knjige i zamolile, da nam za predgo- 
vor pošalju nekoliko svojih misli i neku poprat- 
nicu našim sjernicama o radikalnom katoličkom 
odgoju mladeži. 

Na tu smo molbu primile nekoliko divnih pisa- 
ma, koja donosimo redom. 

U Zagrebu, 29. VIII. 19Si. 

Na tamošnji cienjeni dopis od 27. VIII. 1934. br. 
992 čast mi je odgovoriti sliedeće: 

1. Pitanje plesa. Istina je, da stvar nije laka. Ali 
ću odmah reći i to, zašto nije laka. Po mom du- 
bokom uvjerenju zato, jer je čovječanstvo već 
skoro sasvim izgubilo onaj profinjeni kršćanski i 
katolički osjećaj i boji se odlučno oprieti se zlu, 
koje iz dana u dan biva sve gore. Ako Križarsko 
Sestrinstvo hoće da bude elita, kao što i mora biti, 
onda držim, da valja pitanje plesa riešiti na način, 
kako ste ga izložili u dopisu. Čemu vječni kompro- 
misi i kome za volju? Jedino mislim, da se ne može 
razumno prigovoriti, ako bi Križarica-mladenka na 
dan svoga vjenčanja, kao što je običaj na našim se- 


308 




I 

lima, plesala u dvoje sa svojim zaručnikom, odno- 
sno već svojim mužem. Inače jedino naša narodna 
fcola: za seljanke na selu, ako je kolo javno po da- 
nu, pred crkvom, uz prisustvovanje starijih: za 
građanke samo na priredbama katoličkih ili ro- 
doljubnih družtava, uz prisustvovanje starijih naj- 
dulje do ponoći. Javnih priredaba s plesom neka 
Križarice ne priređuju nikada. 

2. Moda. Mislim, tko imade malo estetskog uku- 
sa, da će morati priznati da su kratke suknje ne- 
ukusne i bez obzira, da ih kršćanska stidi jivost ne 
može odobriti. Držim, da je i sa stanovišta ljepote, 
a pogotovo sa stanovišta kršćanske čednosti, naj- 
bolje dugačka suknja sa dugačkim rukavima. Sto 
se tiče čarapa, u gradu nikad bez njih. Seljačka 
djevojka mora često puta bez njih, jer traži narav 
posla tako, i to zdrav ukus našega nepokvarenoga 
seljačkog svieta ni najmanje ne zamjera, ali in- 
stinktivno ćuti, da djevojka u gradu bez čarapa na 
ulici nije najbolje moralne kvalitete. Narodna noš- 
nja u pitanju mode daje nam najbolje rješenje i 
zato je valja propagirati svim silama, pa je odlu- 
ka, da Križarice na svečanim nastupima dolaze u 
narodnim nošnjama, svake hvale vriedna. 

Čuo sam doduše jedan prigovor, da će pitanje 
plesa i mode težko ići, jer će mnogim Križaricama 
majke brapiti dugačke odnosno zahtievati kratke 
rukave i da polaze plesove. No mislim a) da tih 
majka baš ne će biti tako mnogo, b) ako bi ih i 
bilo, kao štogod je drzkost nekojih parižkih pokva- 
renih dama uvela pogansku modu čak i u našu do- 
movinu, da će isto tako odvažnost hrvatskih kato- 
ličkih djevojaka s vremenom i izjuriti i poslati je 
opet tamo, odakle je došla. Zar mislite, da nije 
trebalo dosta odvažnosti za one, koji su prvi put 
izstupile sa nečednom modom? A valjda se ne će 
hrvatske katoličke djevojke dati posramiti u od- 
važnosti, kad se radi o_ stvari tako važnoj! Junaki- 
nje svatko poštuje, a kukavice svatko prezire. 

309 


3. Glede kupanja samo se po sebi razumije, da 
ne smije biti nikad zajedno s mužkarcima niti u 
nepristojnoj haljini. Drugo je dakako familija 
odieljena za sebe kod kupanja. 

4. Odnos prema organizaciji Križara. Priredbe 
odieljene. Na svečanim manifestacijama , mogu biti 
zajedničke, ali ne istodobnim nastupom zajednič- 
kim. 

Ako se ovo čini mnogim preoštro, ja ponavljam, 
da je to samo znak, kako smo već daleko pali, a da 
niti ne osjećamo toga. Zato valja radikalno okre- 
nuti natrag k staroj i vječno novoj divnoj kršćan- 
skoj jednostavnosti naših djedova i pradjedova, 
koju danas na žalost nalazimo još samo u knji- 
gama i muzejima. 

Šaljući Vam od srdca svoj nadpastirski blago- 
slov želim, da Zlatna knjiga bude jedan veliki ka- 
men u izgradnji istinske kulture našega naroda. 

Dr. Alojzije Stepinac, 

nadbiskup-koadjutor 

* 

U Sarajevu, 25. travnja 1935. 

Kad sam pregledao poslanu mi od Vas sadržinu 
Zlatne knjige hrvatskih Križarica, prošaptao sam 
samome sebi: »Doista, novi rod, nova mladost! 
Mladost nalik na onu u arenama staroga Rima! 
Mladost puna junačkog, mučeničkog i apostolskog 
duha! Mladost istinita, otvorena, čista, vjerna, po- 
žrtvovna, kao sunce žarka i sjajna!« 

Takovu mladost trebamo danas. Takova nova 
mladost prebivat će na nebeskom Sionu i napučit 
će Vječnost. 

Zlatna knjiga hrvatskih Križarica razvija zasta- 
vu naše nove mladosti. Kristove mladosti! Zlatna 
knjiga hoće, da duša hrvatske Križarice bude za- 
stava, razvijena, sjajna, svima vidljiva zastava. A 


na sredini te zastave da bude sjajan i biel križ Kri- 
sta Kralja. 

Takova nas mladost oduševljava i sili nas, da je 
cienimo i častimo. 1 nagoni nam suze na oči. I na 
stare, već ugasle oči nagoni suze. 

Kristova mladosti! Sveta, u vatri presvete Euha- 
ristije, kao željezo skovana nova mladosti! Ti, da- 
kle, još niesi izumrla u Liepoj Našoj Domovini! 
Ne! Ti nam još živiš. I ti nam ne ćeš nikada ugi- 
nuti. Ti ćeš nam rasti, cvasti, vjekovati, kako nam 
kazuje tvoja Zlatna knjiga. Ti si nam sveto pro- 
ljeće. V er s acrum. I osvojit ćeš za Krista 
Kralja naše gradove i naša sela. 

Ti si naš kvasac i djelovat ćeš u našem tiestu. 

Čitat ćemo Zlatnu knjigu hrvatskih Križarica i 
ustat ćemo osvježeni, i veseli, i oduševljeni, i puni 
nade u budućnost, u pobjedu svete stvari Kristove. 

Živimo u velikim vremenima. Ta su velika vre- 
mena stvorila i ovu Zlatnu knjigu. I njezin apo- 
stolski duh. 1 tko bude živio i radio po toj knjizi, 
postat će pravi apostol. Prodihat će duhom, koji 
oživljava i čini da vidimo, čujemo, radimo i napre- 
dujemo. 

Krist, sveta Crkva, sveti Otac najviši su i naj- 
svetiji pojmovi u Zlatnoj knjizi hrvatskih Križa- 
rica. Velike misli Svetoga Otca o Katoličkoj Akciji 
njezina su najljepša zadaća. Ona i na srdce i na 
dušu stavlja apostolat primjera, rieči, rada, mo- 
litve, žrtve, nekrvne Žrtve i naše vlastite žrtve. 
Ona našim Križaricama pokazuje staze orleanske 
Djevice. 

Bože, blagoslovi ovu doista Zlatnu knjigu hr- 
vatskih Križarica! 

I neka je blagosloveno Ime Gospodnje! Sit No- 
men Domini benedictum! Amen! 

=}= Ivan, 

nadbiskup vrhbosanski 

* 


310 


311 


Đakovo, 10. svibnja 1935. 


Sv. Pavao je često opominjao prve kršćane: 
Obnovite se u duhu i u srdcu! Ovaj apostolski po- 
ziv na duhovnu obnovu vjernika vlada neušutkan 
kroz sve vjekove u sv. katoličkoj Crkvi. On je po- 
stao deviza vrhovnih poglavara naše Crkve, a sa- 
d.anji Sv. Otac Papa Pio XI. daje mu i konkretne 
oblike u obćem programu Katoličke Akcije. 

U ovoj univerzalnoj organizaciji, toliko dragoj 
katolicima svake države i svakoga naroda, sakup- 
ljaju se kao organizatorna skupina naša križarska 
družtva, među kojima Križarsko Sestrinstvo za- 
uzimlje odlično mjesto. 

Križarice su podpuno shvatile suvremeni zada- 
tak svojih organizacija pak se natječu u plemeni- 
tom radu za pridizanje vjerske sviesti i duhovnog 
napredka svojih članica. 

Iako su metode rada u pojedinim družtvima Ka- 
toličke Akcije i u pojedinim biskupijama možda 
različite, ipak one služe istoj svrsi, istom životu. 
Iako su članci tiela različiti te obavljaju različite 
funkcije, ipak oni služe istom tielu i jedinstvenom 
njegovom životu. Tako i članovi svete katoličke 
Crkve, kakogod bili brojni i različiti po osjećaju i 
po svojoj životnoj djelatnosti, služe svi istoj svrsi: 
interesima Kraljevstva Božjeg na zemlji i jedin- 
stvenom životu sv. katoličke Crkve. Savkoliki rad 
svih članova i svih skupina u katoličkoj Crkvi 
može se organizatornim metodama usredotočiti u 
ova tri apostolska djela: apostolatu molitve, aposto- 
latu ponizne žrtve i apostolatu dobroga primjera. 
Svaki je od ovih temeljen na nauci i na primjeru , 
Gospodina Isusa Krista te nam donaša obilne mi- 
losti u duhovnom i družtvenom životu. 

Uzvišeni poziv Isusa Krista: Vi ste sol zemlje, 
vi ste svietlo svieta — upravlja Crkva u prvom 
redu na svećenike, ali odmah iza toga na organi- 
zovane članove u družtvima Katoličke Akcije. 


312 


Križarice! Ujedinite se u apostolatu molitve. 
Isus naime reče: Štogod zamolite od Otca u moje 
ime, dati će Vam! Nat ječite se u apostolatu po- 
mirbene žrtve po uzvišenom primjeru Gospodina 
Isusa Krista, koji se moli za grješnike: Oprosti im, 
Otče, jer ne znaju što čine! Nosite visoko zajed- 
ničku zastavu dobroga primjera u kreposnom ži- 
votu! Tako ćete vidno zasvjedočiti, da ste blizu 
dragom Spasitelju, koji nas opominje: Tko prizna 
mene pred ljudima, toga ću i ja priznati pred 
Otcem svojim nebeskim. 

Križarskom Sestrinstvu podjeljujem biskupski 
blagoslov. 

Bog živi! 

. Antun Akšamović, 

biskup, ap. adm. 

* 

U Šibeniku, dne 18. svibnja 1935. 

Osobito me je obradovala viest o izdanju Vaše 
Zlatne knjige. Već iz samoga njezinog kratkog sa- 
držaja, koji mi poslaste, vidim, da će to biti za 
Vas uistinu Zlatna knjiga, pravi životni putokaz, 
kojim se možete ponositi. 

Odkad se upravo pred 10 godina baš u našem 
Šibeniku prilikom velebnog orlovskog sleta osno- 
vala Vaša prva centrala »Sveza Hrvatskih Orlića« 
imao sam više prilika, da iz bližega upoznam Vašu 
uzornu organizaciju te dosadašnji Vaš zamjerni 
apostolski rad i žar. S Vama sam bio na orlovskom 
slavlju u Pragu. Vodio sam Vaše hodočašće u Rim. 
Sudjelovao sam na Vašim tečajevima i sletovima 
u Zagrebu, Požegi, Sarajevu, Šibeniku. Poznate 
su mi dakle dobro Vaše plemenite osnove i želje: 
Sve većim i djelotvornijim apostolskim duhom, 
molitvom, riečju, dobrom štampom, dobrim pri- 
mjerom svega svog života, svim mogućim načini- 
ma kršćanske ljubavi i požrtvovnosti uviek ste se 


313 


trudile, da Krist bude Kralj Vaših duša i srdaca i 
da što više duša predobijete za Njega. U tom svom 
uzvišenom radu oko obnove sebe i svoje okoline 
u Kristu niste uzmicale ni pred najtežim poteško- 
ćama i zaprekama, niste žalile ni najvećih žrtava. 

To je sve liepo, veliko, sveto, divno i što je 
glavno, Bogu milo. No od prvog početka napose 
sam uviek odobravao Vašu odlučnost, idealizam i 
radikalizam u pogledu mode, plesa, kupanja i od- 
nosa prema mužkarcima, pa i onim organizova- 
nim. Baš zato mi je osobito milo, što ste sada sve 
te svoje izpravne poglede i odnosne propise uza- 
konile u svojoj Zlatnoj knjizi. Time najbolje odgo- 
varate očekivanjima i željama Crkve i svojih bi 
skupa. Najvećom odlučnošću i uztrajnošću nasta- 
vite taj svoj sveti boj, jer se tu ne radi samo o ča- 
sti Božjoj i sv. Crkve, već ujedno i o Vašoj časti, 

0 Vašem dostojanstvu, o svemu onome, što imate 
najljepšega, najdragocjenijega, a što moderna po- 
ganska bezstidnost tako strašno ugrožava i ruši. 
Prečista Djevica Marija i Vaša zaštitnica neka 
Vam u tome bude uzor. 

U ovoj Vašoj Zlatnoj knjizi tako liepo je na- 
glašen život svih Križarica u Bogu, s Crkvom, u 
duhu Katoličke Akcije. Iztaknuta su vrlo izpravno 

1 pitanja praktičnog života ženskoga svieta. Sve je 
to riešeno prema uputama Sv. Stolice i Vaših bis- 
kupa. Kako da se onda ovoj Vašoj Zlatnoj knjizi 
ne obrađujem! Kako da je u cielosti ne odobrim ! 
To ovim vrlo rado činim sa željom, da nakon izda- 
nja ove Vaše Zlatne knjige dnevno bude sve više 
Križarica, tako da ne bude župe, ne samo u dvjema 
mojim biskupijama, već u čitavoj našoj liepoj do- 
movini bez Križarica te da one dnevno budu sve 
bolje: Euharistijski pobožne, anđeoski čiste i ne- 
vine, apostolski revne. 

Tom željom šaljem Vam svoj pastirski blagoslov. 

Dr. Fra Jerolim Mileta, 

biskup 


Krk, 21f. rujna 1934. 

U vezi s Vašim cienjenim pismom, u kojem 
tražite, da Vam razjasnim svoje stanovište u stvari 
nekojih pitanja vladanja Vaših članica u družtvu, 
mogu Vam na svoje veselje samo saobćiti, da se 
moji pogledi posve slažu s Vašima. 

U pitanju kupanja moje je stanovište, da se ni- 
kako ne može dopustiti, da se porodica (roditelji i 
djeca, odrasla braća i sestre) kupaju zajedno, ma- 
kar se kupala odieljeno od ostalih. Takvo kupanje 
ne može uroditi dobrim posljedicama, a stalno nije 
niti može biti sredstvom zajediiičkog međusobnog 
posvećivanja, što treba da je cilj života već u sva- 
koj kršćanskoj obitelji uobće, a napose u obitelji, 
koja hoće da se povodi u svemu za životom svete 
nazaretske Obitelji. 

Toplo pozdravljam Vašu svetu namjeru izdati 
Zlatnu knjigu kao idejni rukovođ Križaricama i 
dobrim katoličkim djevojkama u hrvatskom na- 
rodu uobće. Radujem se Vašem podhvatu, jer vi- 
dim u njemu ne samo odraz jakog života, nego i 
odlučno uvjerenje, da toga života ne će nestati, 
nego da će še sve ljepše razvijati. Zapravo ne 
može’ biti drugčije. On ima svoje temelje u pre- 
svetoj Euharistiji, u Isusu, od kojega neprestance 
izlazi sila, koja sve izcieljuje (Luka 'Lk. 6, 19), te 
jamči radi toga životu obstanak, rast i razvitak. 
Jer je povezan s Isusom u presv. Euharistiji, ne 
straši se ni zapreka ni žrtava, te se s Isusom oči- 
tuje u apostolatu, koji ne traži sebe, nego jedino 
interese Božjega Kraljevstva u vlastitoj duši s u 
dušama drugih, u družtvu uobće. 

Sunce sv. križa vodi Vaš pokret; svesrdice ga 
pozdravljam i rado ću učiniti sve, da se u njemu 
idealna ženska mladež, koja teži za čistoćom srdca, 


314 


315 


koja hoće da Isusu služi i interese katoličke Crkve 
promiče, i na tlu krčke biskupije okupi. 

Bog s Vama! Želim Vam najljepše uspjehe! Od 
srdca Vam šaljem moj blagoslov! 

U Presv. Srdcu odani 

^ Josip dr. Srebrenić, 
biskup 

, * 

Hvar, na dan Sv. Ivana Evanđeliste 6. svibnja 1935. 

Radostno pozdravljam Vašu nakanu, da naskoro 
tiskate Zlatnu knjigu za hrvatske Križarice, koja 
će biti svagdanji rukovođ svim našim članicama. 
Iz prikazanog mi sadržaja jasno proizlazi, da učeni 
pisac hoće da u njoj obuhvati čitavi život Križa- 
rice, u prvom redu nutarnji, duhovni život, zatim 
socialni, stavljajući joj pred oči važnu dužnost 
apostolata, što je imade u ljudskoj zadruzi. Tu su 
zanosnim stilom prikazane poglavite dužnosti pra- 
vih Križarica, koje treba da budu preporodni kva- 
sac kod naše ženske mladeži, izložene dandanas i 
u našim stranama pogubnim utjecajima mekoput- 
nog laiciziranog ambienta. Križarice imadu veliku 
misiju u našem ženskom svietu: one su naša žen- 
ska elita, koja ima da svietli drugima u svemu svo- 
jim izglednim kršćanskim životom, pa stoga mo- 
raju da prednjače svojim drugaricama u kršćanskoj 
odlučnosti i neustrašiv osti, provađajući vazda i 
svuda u praksi bez ikakvog ljudskog obzira spaso- 
nosne upute sv. Crkve. Siguran sam, da će naše 
vriedne Križarice veselo prihvatiti direktive ove 
Zlatne knjige o važnim praktičnim pitanjima mo- 
de, plesa i slično, i da će se one svojim odlučnim 
iztupanjem u svakoj prigodi, u duhu kršćanskih 
načela, kako to propisuje Zlatna knjiga, nametnuti 
drugom ženskom svietu, odvažno se suprostaviti 
duhu svieta, te složno borbom skupa s ostalim na- 
šim katoličkim ženskim družtvima zaustaviti po- 

316 


šast nečednosti i nemorala, što hoće i kod nas da 
prevlada. Svuda u svietu, kako vidimo, vlada od- 
važna, odlučna i prodorna manjina, koja znade 
svoj cilj i dosljedno ga provađa, pa će i naše Kri- 
žarice, sviestne svoje velike družtvene misije u 
današnjem momentu, sigurno se nadamo, svojim 
kršćanskim zanosom i borbenošću, riečju i primje- 
rom znati da oduševe za svete Božje ideale našu 
katoličku žensku omladinu, koja bi tako mogla da 
doprinese veliki udio pri radikalno-kršćanskoj ob- 
novi današnjeg omlitavljenog života mnogih kato- 
likinja. Kako su u prvo doba kršćanstva, u tada- 
njem poganskom družtvu, mnoge katoličke žene i 
djevojke bile neumorne i srčane pomoćnice prvih 
apostola i njihovih nasljednika, biskupa i sveće- 
nika, tako će i danas naše katoličke djevojke, koje 
se kupe pod dičnom zastavom Križarstva u duhu 
načela svojeg duhovnog osnivača, neprežaljenog 
dra Ivana Merza, divnog uzora apostola Katoličke 
Akcije, biti zastalno odane i revne suradnice sv. 
Crkve, za vjersko-moralni preporod ljudskog druž- 
tva u današnjim težkim vremenima, kada sve više 
prodirući novopoganski laički duh hoće da zago- 
spoduje i u našoj domovini. One će sigurno takove 
biti, ako se budu u svemu točno vladale po uputa- 
ma svoje Zlatne knjige, koja je sastavljena i nji- 
hovim aktivnim sudjelovanjem. 

Želim, da se križarski pokret, koji baš ove godi- 
ne slavi desetgodišnjicu svoga blagotvornog djelo- 
vanja, sve više proširi u našoj biskupiji i u čita- 
vom hrvatskom narodu, a tome će mnogo dopri- 
nieti i pomno čitanje i razmatranje ove Zlatne 
knjige. Toplo preporučam, da ju nabave ne samo 
Križarice, nego i sve druge naše katoličke djevoj- 
ke, udružene u Djevojačkim družtvima Presv. 
Srdca Isusova, koja postoje skoro u svim župama 
ove biskupije i spadaju u proširenu Katoličku 
Akciju, jer će se time sve više oduševiti, koli za 
kreposniji djevojački život, toli i za svetu kato- 

317 


ličku stvar, za koju su svekolike dužne djelovati 
u današnje težko doba. Stavljam na srdce svojim 
svećenicima da ih na ovu baš Zlatnu knjigu što 
prije upozore. 

U dieljujem od svega srdca svoj pastirski blago- 
slov Vama i čitavom Vašem pokretu. 

f Miho Pušić, 
biskup 

■ * 

Banja Luka, 6. svibnja 1935. 

Vašoj želji, da napišem koju rieč kao uvod Va- 
šoj Zlatnoj knjizi, što ju kanite izdati, rado se oda- 
zivam. 

Da se obnovi i popravi današnje ljudsko druž- 
tvo, koje je duboko palo, od potrebe je najprije 
preporoditi i uzgojiti podmladak. Poslovica naša 
kaže: na mlađima sviet ostaje. A u toj obnovi ljud- 
skoga družtva — napose hrvatskoga našeg naroda 
— glavno i najvažnije mjesto zauzima ženski na- 
raštaj. 

Suvišno je izticati, od kolikoga je utjecaja i upli- 
va žena na ljudsko družtvo. Jedan veliki i učeni 
francuzki biskup reče, da je žena početak i život 
obitelji, izvor i temelj družtva. Jer ako je ona 
dobra i krepostna kršćanka, pod njezinim uplivom 
rasti će obitelj i održati će se čista; družtvo bit će 
zdravo, krepko i jako. I zaključuje: Što je ikad 
bilo od veće vriednosti, negoli bdjeti nad uzgojem, 
žene? 

Zato je i naša sv. Crkva od prvog početka po- 
klanjala najveću pažnju i ljubav ženi. Ona nije 
odbijala njezine suradnje i pomoći u svome uzvi- 
šenom zadatku, već ju je tražila. 

I doista vidimo, kako su pobožne žene, kao što 
su vjerno služile našem Gospodinu, i apostolima 
s najvećim samopriegorom pomagale i pri ruci im 


bile. Kad sv. Petar po Božjoj odredbi dođe u Rim, 
priestolnicu rimskog poganskog carstva, nađe 
sklonište i pomoći kod jedne plemenite poganke, 
Priscile, žene uglednog rimskog senatora Pudensa. 
Ona je bila prva među rimskim matronama, koja 
je sa svoje dvie kćerke prigrlila sv. Evanđelje. U 
njezinoj kući okupljali su se prvi kršćani. Njezina 
je kuća bila prva crkva, gdje je sv. Petar nauča- 
vao, službu Božju držao i sv. Tajne dielio. 

A sv. Pavao u svojim poslanicama uzdiže u ve- 
like zasluge pobožnih žena. Naziva ih: svojim su- 
radnicima u Isusu, svojim pomoćnicama, koje su i 
svoj život za nj zalagale. Veli, da su u službi 
Crkve. U svojoj poslanici Filipljamma hvali žene, 
koje da su s njime i s Klementom te ostalim po- 
moćnicima radile u Evanđelju. 

Tako je eto žena oduviek stajala uz bok čovjeku 
u službi sv. Crkve i njezine zasluge ništa nisu ma- 
nje za razširenje Kraljevstva Božjega od onih čo- 
vjeka. 

Zato ja pozdravljam Vaše pregnuće, drage naše 
Križance, da okupite što više naših žena, osobito 
djevojaka, te da i same obnovljene duhom svim ža- 
rom poradite, da i sve druge u svojoj okolini pre- 
dobijete za Isusa i za stvari Božje. 

A dobro ste učinile, da ste odabrale sv. Ivanu od 
Arka za svoju zaštitnicu. Tu veliku sveticu Božju 
resile su među ostalim krepostima: sv. čistoća 
srdca i tiela, te duboka pobožnost. A nema ljepšeg 
uresa za ženu od tih divnih vrlina. One dižu ženu, 
u kojem bila zvanju, do nebeskih visina i čine je 
o.nđelom na zemlji. To je prava i najveća ljepota 
žene. I sv. Pismo uznosi i veliča svet i čist nara- 
štaj, koji da je u najvećoj cieni i pred Bogom i 
pred ljudima. A hrana i obrana ovih osobito svetih 
kreposti proti svim pogibeljima jest presv. Euha- 
ristija, taj izvor života i svetosti. I kad je jednom 
srdce ljudsko prožeo sveti plam pobožnosti k Bogu, 
kad je ono s Bogom u ljubavi sjedinjeno, onda mu 



nijedna žrtva nije tezka, nijedan rad mučan, ni- 
jedna pogibelj velika, radilo se o slavi Božjoj i do- 
bru duša. 

Napokon sv. Ivana od Arka ljubila je vanredno 
svoj francuzki narod i svoju domovinu. Vruća je 
moja prošnja, da i u tom sveta Zaštitnica bude 
uzorom našim Križaricama. 

Neka Vas sve Gospodin blagoslovi i u svojoj sve- 
toj ljubavi utvrdi! 

f fra Jozo Garić, 
biskup 

Zlatna knjiga radi nepredvidivih potežkoća nije 
mogla izaći, ali ostala su nam divna nadp.astirska 
i pastirska pisma, koja tako krasno uokviruju ono, 
što mi zovemo križarskom naukom i Merzovom 
baštinom. Takva su pisma stizala i u drugim zgo- 
dama. 

Godine 1940. navršilo se 10 godina križarskog 
rada. Pred glavnu skupštinu V. K. S-a primile smo 
opet niz pisama od naših pastira. I njih donosimo 
redom. 

♦ 

U Zagrebu, na dan Prikazanja BI. Gospe. 

21. studenoga 19^0. 

U oči Vaše glavne godišnje skupštine želim sve- 
mu članstvu staviti na srdce, da sada, kad je od- 
pad od Boga u svietu najveći, uznastoji još više 
oko svoje duboke duhovne izgradnje. Nikad ne bi 
sviet pao u takovu užasnu biedu, da je pravo spo- 
znao Boga, ljepotu Evanđelja Kristova i da se tru- 
dio provesti ga u privatni i javni život. 

»Oganj nikada ne kaže: dosta je«, veli sveto 
Pismo (Prov. 30, 16). Nikada ne smije prestati ni u 
Vašim dušama da plamti oganj sv. vjere i ljubavi 
Božje, nego bivati svaki dan sve jači, ako želite da 
upalite okolinu i da privedete i druge Kristu. To 


320 





Braco se nije htio s nama slikati 




je ujedno i najveći patriotizam, o kojemu se danas 
toliko govori, a u praksi ga je tako malo. 

Želeći da se to podpuno ostvari kod svega Va- 
šega članstva Sv. hrvatskoj jubilarnoj godini po- 
dieljujem svemu članstvu svoj nadpastirski bla- 
goslov. 

+ Alojzije, 

nadbiskup 


* 


Sarajevo, dne 28. studenoga 19^0. 

Vrlo me obradovalo Vaše pismo, br. 495. od 15. 
o. mj. Vidim, da naše poletne Križance ozbiljno 
nastoje, da ovogodišnjoj glavnoj skupštini V. K. 
S-a dadnu onaj značaj, koji joj doista i pripada. 
Ta glavna skupština pada u Svetu Godinu hrvat- 
skog naroda i u desetgodišnjicu obstanka križarske 
organizacije. 1 zato ona ima da znači novu epohu 
u životu Križarskog Sestrinstva diljem Liepe naše 
Domovine. Ima da ubilježi novo doba snažnog dje- 
lovanja i bujnog razvoja cjelokupne križarske or- 
ganizacije. 

Drage Križarice! Moja je častna dužnost, da Va- 
šemu trudu i radu za sveta načela Kristova kroz 
prošlih deset godina odam svoje puno priznanje i 
izrazim toplu zahvalnost. Bog Vam stostruko pla- 
tio i dao Vam nove snage za daljnje djelovanje! 

Vi ste ostale vjerne onim idealima, koji vode 
hrvatski narod kroz dugih trinaest vjekova: sve- 
tom Križu Kristovu, po kojem nam je stečeno spa- 
senje, i tvrdoj stieni Petrovoj, na kojoj je zazidana 
Crkva Božja na zemlji. Uviek vjerne Bogti, vjerne 
Crkvi Kristovoj, vjerne Petrovoj Stolici. Gdje je 
Petar, tu je Crkva. A ne može imati Boga za otca, 
tko nema Crkve za majku. I zato Križarice, bra- 
neći duše svoje presv. Euharistijom, žrtvuju se po- 
put svieće, koja izgara na oltaru Božjem, i poput 
cvieća pred Svetohraništem, jer postadoste »do- 
brim mirisom Kristovim« (II. Kor. 2, 15). A sve 


Mladost vedrine 21 


Ante iz Bjelovara 


321 



to vi činite u apostolske svrhe, radi dobra bližnje- 
ga, koji sluša Vašu blagu kršćansku rieč i gleda 
Vaša dobra djela i tako hvali Otca Vašega, koji je 
na nebesima. Svoj apostolat rieči i djela vežete 
za Namjestnika Kristova na zemlji i za biskupe, 
koji su, u vezi sa Svetim Otcem, nosioci apostolske 
časti i službe. Hvala Vam i na tom! Ostanite i da- 
lje na posvećenim stazama Vaše križarske organi- 
zacije. 

Drage Križance! U ovoj Svetoj Godini podigni- 
te visoko svoje zastave, podvostručite svoje na- 
pore, razmaknite svojim snažnim krilima! Neka 
Vam Krist Kralj dadne, da Vaše organizacije po- 
rastu brojem na dvostruko, i da se Vaše članstvo 
ne satno umnoži, nego i produbi i prožme načeli- 
ma sv. Evanđelja! Obuhvatite svu našu nepokva- 
renu hrvatsku žensku mladež! Dajte nam prave 
oduševljene katolikinje! Dajte nam junakinje vjere 
i čistoće u ovoj poplavi bezvjerja i pokvarenosti! 
Dajte nam novi, križarski naraštaj, srdcem i du- 
šom odani Kristu, Bogu našemu! Onda ćemo imati 
požrtvovnih radnica u javnom životu. Onda ćemo 
imati svetih redovnica po našim samostanima. 
Onda ćemo imati pravih kršćanskih matera po pri- 
mjeru jedne sv. Monike i sv. Elizabete. Žena drži 
tri ugla kuće, veli naša narodna mudrost. Kad 
imadnemo prosvietljenih, junačkih kršćanskih ma- 
tera, imat ćemo novu generaciju u hrvatskom na- 
rodu: generaciju vjernu Bogu, stalnu u čistoći, ju- 
načku u žrtvi, pripravnu i živote položiti na oltar 
Vjere i Domovine. O Vama, Križarice, velikim die- 
lom ovisi budućnost našega katoličkog hrvatskog 
naroda! 

U to ime ja Vam od svega srdca želim sretnu i 
blagoslovljenu novu radnu godinu i podieljujem 
Vam svoj nadpastirski blagoslov. 

^ Ivan, 

nadbiskup i metropolita Vrhbosanski 

* 


Šibenik, 25. XI. 19IfO. 

Drage moje Križarice! Povodom ovogodišnje 
Vaše glavne skupštine, kad ujedno slavite i deset- 
godišnjim svoga idealnog i uspješnog rada, izjav- 
ljujem Vam ovim svoju osobitu radost i priznanje 
za sve ono ogromno dobro, što ste ga u svom apo- 
stolskom žaru učinile u ovom desetljeću širom Hr- 
vatske, a napose u onim župama mojih dviju bis- 
kupija, u kojima postoje Vaša družtva. Istodobno 
želim Vam što bolji uspjeh u budućem radu i Va- 
šim plemenitim nastojanjima oko duhovnog pre- 
poroda sebe i svoje okoline u Kristu. 

S najvećim zanimanjem i veseljem od prvoga 
početka pratio sam i pratim sav Vaš rad. Više puta 
sam prisustvovao Vašim tečajevima i manifestaci- 
jama. Redovito sam htio biti izvješćivan o Vašem 
obsežnom radu i plemenitim nastojanjima. Dobro 
mi je stoga poznata Vaša upravo idealna i posto- 
jana borba protiv nepristojne mode, nečednih ple- 
sova, šminkan ja, flirta, mješovitih uloga u pred- 
stavama, mješovitog kupanja, na što na žalost i 
mnoge katolikinje, pa i organizovane, mnogo ne 
paze i vrlo lako i nepromišljeno postaju robinja- 
ma i žrtvama današnjega dnevno sve većega raz- 
vrata. Dobro znam, s koliko ste se upravo nesavla- 
divih potežkoća pri tom morale boriti, kako su se 
baš zato i samo zato riedili Vaši redovi. No vi ste 
ipak bile odlučne, radikalne i nepopustljive. Do- 
bro mi je poznat i Vaš tako pohvalan rad za mi- 
sije. Koliko misijskih izložaba, lutrija, priredaba, 
duhovnoga cvieća! Dobro mi je poznat i Vaš tihi, 
a : silni karitativni rad, napose o Božiću i kroz či- 
tavu zimu, kao i Vaš tako dragocjeni i vrlo važni 
apostolat za uzkrsnu sv. Pričest ne samo među 
svim djevojkama, koje ste mnoge tako čisto spa- 
sile iz očite moralne i duševne propasti, u koju su 
srljale, već vrlo odvažno i požrtvovno i među svim 
ostalim vjernicima. Dobro mi je poznat i Vaš za- 
mjerni rad s našim najmanjima — s Malim Kri- 


322 


323 


žaricama. S koliko ljubavi, pažnje i požrtvovnosti 
ih okupljate, čuvate, odgajate, oduševljavate za 
Krista i BI. Djevicu. Dobro mi je poznat i sav Vaš 
žar i nastojanje oko što bolje i temeljitije euha- 
ristijske i duhovne izgradnje Svojih članica, da ih 
odgojite za čiste čuvarice neokaljanih bračnih sve- 
tišta, dotično što uzornije redovnice ili što revnije 
apostolke u svietu, već prema tome, kojom život- 
nom stazom krenu. Dobro mi je poznata i Vaša 
neograničena odanost i vjernost Crkvi i Sv. Otcu 
Papi, direktivama našeg episkopata i pojedinih 
ordinarija, te načelima Katoličke Akcije. 

Baš zato tim veću hvalu i priznanje zaslužujete, 
što Vam ih ja evo ovom prilikom ponovno izričem. 
Baš zato, jer mi je sve to dobro poznato, najtoplije 
preporučam mom dušobrižnom svećenstvu, da u 
ovoj svetoj jubilarnoj godini, godini duhovne 
obnove čitavog hrvatskog naroda, u svim župama 
mojih dviju biskupija osnuju čim prije križarička 
družtva, pak će se onda svi oni brzo uvjeriti, ko- 
liko će Križarice doprinieti duhovnom preporodu 
pojedinih župa. 

Koju direktivu da Vam dadem za budući rad? 
Dosadašnjim putem i žarom samo junački napried! 
Euharistijski pobožne, anđeoski čiste, apostolski 
revne! Odlučne, radikalne, neumorne! Hrvatska 
Vas zove, treba — baš takve! Uzdrmani su temelji 
naših obitelji, ugrožena je čast, poštenje, nevinost 
naših djevojaka; crvena avet proglasila je i kod 
nas slobodnu ljubav kao mamac za mnoge mo- 
derne lutke, bez vlastite volje, sviesti i značaja. 
Križarice! Vi dignite visoko barjak čistoće i do- 
stojanstva žene, te neustrašivo napried na taj 
sveti uzvišeni i veoma važni rad! Odgojite nam što 
više idealnih majki budućih hrvatskih pokoljenja! 
Crkvu i hrvatski narod tim ćete silno zadužiti! Vaš 
ponos i uzor, dragi i nezaboravni naš Dr. Ivan 
Merz, kako će se tomu radovati! 


324 


Za ovakav rad, žar i duh vrlo rado udieljujem 
svoj biskupski blagoslov Velikom Križarskom Se- 
strinstvu i svemu križaričkom članstvu. 

Vaš u Presv. Srdcu 

Dr. Jeronim Mileta, 
biskup i apost. adm. 

* 

Hvar, 27. studenoga 19^0. 

Obaviešten sam, da Vaša dična križarska orga- 
nizacija održava dne 1. prosinca svoju glavnu 
skupštinu, a istodobno i slavi desetgodišnjicu svo- 
ga obstanka. Rado prihvaćam ovu prigodu, da iz- 
taknem Vaš blagotvorni rad kod naše ženske omla- 
dine. Vi ste dobro shvatile važnost žene u ljud- 
skom družtvu, pa ste htjele svojom organizacijom 
oteti naše hrvatske djevojke današnjem izkvare- 
nom ambientu i dati im pravo shvaćanje njihovog 
životnog poziva -u duhu jedino spasonosnih Kristo- 
vih načela pod vodstvom Crkve. Time ste kroz 
ovo deset godina mnogo zadužile i Crkvu i domo- 
vinu. U Vašim su družtvima doista mnoge djevoj- 
ke dobile čvrsti vjersko -moralni uzgoj, koji ih je 
održao jakim u vjeri i kreposti u modernom raz- 
vratnom svjetovnom vrtlogu i tako ih dolično uz- 
posobio za uzvišeno zvanje, na koje ih je predobri 
Stvoritelj odredio, ' naime da budu dobre kršćan- 
ske majke, koje ne će zazirati od žrtava, da dadu i 
odgoje novi naraštaj Crkvi i narodu. 

Napominjem još, da ste se Vi u čitavom svom 
djelovanju vazda točno držale direktiva crkvene 
hierarhije, po uputama i primjeru vašeg prvog po- 
kretača, neprežaljenog katoličkog prvoborca, veli- 
kog dra Ivana Merza, i stoga je Gospodin obilno 
blagoslovio Vaš rad. 

Dočim Vam usrdno čestitam na dosadanjem bla- 
goslovnom djelovanju, želim, da Vaša toli koristna 


325 


organizacija, sve to više napreduje u istom duhu, 
te se sve više proširi u svim našim hrvatskim bis- 
kupijama, pa je toplo preporučam svojim dušo- 
brižnicima. 

Nastavite revno i požrtvovno istim putem. U 
ovoj pak Svetoj Godini, uz ostalo poradite kod 
svojih članica i u javnosti što više za pravo kr- 
šćansko shvaćanje ženitbe i njezinih dužnosti, i 
time ćete najbolje koristiti vjeri i domovini. 

Istodobno bih želio, da uznastojite još više oko 
liturgijskog odgoja Vaših članica, čemu je i do- 
sada Vaša organizacija hvalevriedno posvećivala 
svoju pažnju, znajući, da nas to najtjesnije sjedi- 
njuje s Kristom i s Crkvom. 

Na koncu rado udieljujem svoj pastirski blago- 
slov, koli dičnom i, vriednom vodstvu, toli čitavoj 
organizaciji. 

Odani u Kristu 
^ Miho Pušić, 

biskup 

* 

Krk, 28 . XI. 1940. 

Povodom glavne godišnje skupštine, koju ćete 
održati u nedjelju 1. prosinca, smatram svojom 
ugodnom dužnošću, da križaričkoj organizaciji iz- 
razim svoje priznanje radi rada, što ga je tečajem 
svog dosadanjeg obstanka neutrudivo razvijala. 
Bilo je često vrlo velikih zapreka, bilo je i pro- 
gonstva i zapostavljanja, bilo je i nerazumievanja 
i čak izrugivanja, ali je križarička organizacija 
uztrajala, jer je bila usađena u život Presv. Euha- 
ristije i u odanu poslušnost prema crkvenom Po- 
glavarstvu. U toj užtrajnosti žela je plodove Bož- 
jeg blagoslova, koji se očitovao u tolikim krasnim 
primjerima, što ih je njezino članstvo davalo u 
javnom priznavanju katoličkih, vjerskih i moral- 


326 


nih načela i njihovu primjenjivanju u život; pre- 
krasnih primjera u apostolatu, koji se žrtvovao, da 
traži zalutale duše, te ih vodi ka Kristu i čistom 
životu. 

Zahvalnost prema Bogu puna svete radosti neka 
bude odraz razpoloženja, s kojim slavite desetgo- 
dišnjicu svog plodnog života; i čvrsta sviest neka 
to razpoloženje popraćuje, da je tlo, iz kojega je 
križarička organizacija nikla i rasla, tlo od Boga 
blagosloveno i određeno, da se hrvatska ženska 
omladina na njemu okuplja i za svete uzvišene ci- 
ljeve Katoličke Akcije u hrvatskom narodu od- 
gaja. 

Divno svršava križarička organizacija svoju de- 
setgodišnjicu u Svetoj Godini velikog hrvatskog 
jubileja, da crpe u istoj Svetoj Godini milosti od 
Boga za sliedeću desetgodišnjicu Bogu na slavu i 
hrvatskom djevojačkom svietu u posvećenje! 

Bog živi! Toplo Vam šaljem svoj blagoslov 
U Presv. Srdcu Isusovu 
odani 

Josip dr. Srebrnić, 
biskup 

* 

Banja Luka, dne 18. studenoga 1940. 

Primio sam Vaše , pismo, u kojem mi javljate, da 
ćete dne 1. prosinca t. g. održati svoju glavnu 
skupštinu. 

Ovom zgodom mogu Vam reći, da od početka 
s velikim interesom pratim rad naših Križarica, 
kako u mojoj biskupiji, tako širom ciele naše do- 
movine. Dosada je, Bogu hvala, bio taj Vaš rad 
prema smjernicama sv. Crkve i našeg Episkopata. 
Zato nastojte svim silama, da i u buduće Vaš trud 
bude na slavu Božju i spas naše ženske mladeži, 
koja je u ovim težkim vremenima izložena najve- 
ćim pogibeljima. 


327 


U to ime šaljući Vam s,voj pastirski blagoslov 
želim, da Gospodin izlije obilje svoje sv. Milosti 
na cieli Vaš rad i sve podhvate u organizaciji. 

Sve Vas u Presv. Srdcu Isusovu pozdravlja 
odani u Kristu 

fra Jozo, 
biskup 

* 

Kotor, 23. XI. 1940. 

Primio sam Vaše cienjeno pismo. Rado se oda- 
zivam i prosim u Boga Vašoj upravi i svemu član- 
stvu obilje nebeskih dobara. Vaša značajna deset- 
godišnjica, koja sada uporedo s velikim jubilejom 
hrvatskog naroda, neka Vam dade pobude, da uz- 
trajete nepokolebivo na svietloj stazi samozataje i 
Euharistije, odanosti Bogu, Crkvi i rodu, nepomu- 
ćene stege i katoličke kompaktnosti, da se iz re- 
dova Križarica odgoji nov naraštaj, naraštaj či- 
stoće, značaja i snage. 

Uz mnogo srdačnih pozdrava 
odani 

f Pavao Buturac 

To su biskupska pisma. A koliko smo, primile 
usmenih uputa i savjeta! Koliko podstreka u radu, 
koliko poticaja u dobru! A primale smo i pohvala. 
Toplih otčinskih pohvala. 

Savjeti naših biskupa čuvali su nas na putu isti- 
ne. Poticaji su jačali naše mladenačke snage. Po- 
hvale su hranile naše oduševljenje i zanos. A svete 
molitve naših pastira dizale su se kao mirisni kad 
pred lice Gospodnje. 

Ako je Križarstvo po Ivanu Merzu probudilo u 
srdcima hrvatske katoličke mladeži ljubav prema 
Papinstvu, donielo je i djetinju privrženost, oda- 


328 


nost i ljubav prema biskupima. A uz ljubav i ve- 
liko povjerenje i podpuni posluh. Uviek i svagdje. 
Katolički dosljedno i križarski podpuno. 

I tu je progovorilo Križarstvo na svoj poseban 
način i svojim posebnim jezikom. 


Zašto su nas ipak progonili 

Jest, progonili su nas. Ciela je orlovsko-križar- 
ska borba u Hrvatskoj protkana progonima. Sad 
tihim, sad bučnim, sad skrivenim, sad javnim. 

Progonili su nas svi oni, kojima je kršćanski 
svjetovni nazor bio stran, kojima jačanje katolič- 
kog života nije bilo po ćudi, koji se otuđiše Kri- 
stovoj nauci, koji se odmetnuše od Krista Gospo- 
dina. Jednom su to bili pojedinci, jednom skupine 
i organizacije, a mnogo puta su došli udarci i sa 
sasvim službenih strana. Mnogima je smetao ka- 
tolički pravac organizacije, a smetao im je i nje- 
zin hrvatski karakter. 

Križarstvo se nije nikada bavilo politikom. Ono 
je kao grana Katoličke Akcije u Hrvatskoj iznad 
i izvan političkih stranaka i borbi. Naš je poziv 
borba za duše, ostvarenje Kraljevstva Kristova na 
zemlji. Ali u našim se redovima uviek njegovala 
ljubav prema domovini i narodu hrvatskom. 

Uviek se budno pazilo, da osjećaj naše narodne 
pripadnosti bude čist i čeličan. Da hrvatsko ime 
bude naš ponos. Da hrvatski jezik bude naša sve- 
tinja. Da hrvatska zemlja i njezino dobro bude 
naša briga. Da hrvatska domovina bude naša lju- 
bav. Velika naša’ljubav. Tako velika i tako jaka, 
da je ne može ništa izcrpsti, ništa izsušiti, ništa 
umanjiti. 

Velika, jer dolazi iz punine duše. 

Velika, jer izvire iz mladih i poletnih srdaca. 

Velika, jer je katolička. 


329 


Velika, jer je ljubavlju prema Bogu, gospodaru 
sviju naroda i sviju zemalja, natopljena. 

Križarska mladost bila je ona, koja se nazivala 
hrvatskim imenom onda, kad je bilo zabranjeno. 
Koja je pjevala hrvatske pjesme onda, kad se nisu 
nigdje gotovo čule. Koja se kitila hrvatskom tro- 
brojkom onda, kad se radi nje dolazilo u zatvor. 

I zato su nas progonili. Križarstvo je mnogo puta 
bilo strpano u sakristije, u katakombe, a članstvo 
njegovo progonjeno, zatvarano i suđeno, a sve 
samo radi svoje katoličke i hrvatske sviesti. 

Donosimo samo nekoliko dokumenata iz te naše 
borbe. 

Družtvo u Velikoj kod Požege pisalo je 27. 
XI. 1930.: 

»Izvješćujemo Vas, da smo danas primile dopis Sreskog 
Načelstva u Slav. Požegi od 17. novembra 1930. br. 1573, 
kojim nam se zabranjuje nošenje križarskih znakova. 
Priepis glasi ovako: 

Saznajemo, da članovi tamošnjeg crkvenog udruženja 
Križari nose značke i to: beli krst na crvenom polju. 

Pošto križarska pravila ne predviđaju nošenje nikako- 
vih znački i pošto prema tome nošenje istih predstavlja 
pojavu, koja ne odgovara ni njihovim pravilima, ni na- 
činu njihovog postanka, imade se nošenje tih znački smje- 
sta zabraniti. — Sreski načelnik.« 

Dakako, da je zabrana kriva i nepravedna. Po- 
sve kriva, jer je u križarskim pravilima izričito 
spomenuto, da pripadnici križarske organizacije 
nose znakove. Ali nekome je smetao ili bieli križ 
ili pojava križarske mladeži uobće. 

Kakve smo potežkoće imale s održavanjem kri- 
žaričkih priredaba, dokazuje sliedeći dopis, koji 
nam je 13. V. 1936. poslao duhovnik Križarskog 
Sestrinstva u Biogradu na moru: 

»Potrebno je, da Vas izviestimo- o jednoj neprilici, koja 
nas je zadesila ovih dana. Naučili smo naime s Malim 
Križaricama nekoliko kraćih komada, nekoliko deklama- 
cija i pjesama, i odlučismo prirediti zabavnu večer za ro- 


330 




ditelje i prijatelje. Najavili smo priredbu Sreskom načel- 
stvu na sliedeći način: 

Br. 31/36. 

Sreskom načelstvu u Biogradu n/moru 

Male Križariee pođpisanog Križarskog Sestrinstva u 
Biogradu n/moru priređuju dne 3. svibnja 1936. u 7 sati 
poslije podne u družtvenim prostorijama zabavnu večer 
za roditelje i prijatelje s ovim razpoređom: 

1. »Izvan programa«, igrokaz izvode Male Križariee. 

2. »Tjera ovce djevojka«, pjeva zbor M. K. 

3. »Anđeli sv. Terezije od M. Isusa«, zborna deklama- 
cija 

4. »Prisjela mu šala«, igrokaz 

5. »Tri koraka«, igra 

6. »Radoznalo diete«, igrokaz 

7. »Križarska himna«, pjeva zbor M. K. 

Molimo, da to primite do znanja. 

U Biogradu, dne 27. travnja 1936. 

Za Križarsko Sestrinstvo 
duhovnik 

Puni vjere, da će nam srez dati dozvolu,' spre- 
mili smo se još bolje na samu priredbu i nabavili 
kod porezke uprave ulaznice. Također smo stavili 
program priredbe u neke naše trgovine. Kad bi 
iza dva dana, eto od sreza dopisa: 

Načelstvo sreza Biogradskog 
Br. 8802/36 
28. aprila 1936. god. 
u Biogradu n/m. 

Križarskom Sestrinstvu 
na ruke duhovnika don Ante šoša, 

Biograd. 

Na Vašu prijavu br. 31/36. ov. mj., da će Križariee na 
dan 3. maja t. g. u društvenim prostorijama prirediti za- 
bavnu večer za roditelje i prijatelje s predočenim zabav- 
nim programom upozoravate se, da jedno čisto religiozno 
udruženje nema pravo na zabavne priredbe svetovnog zna- 
čaja. Ovo tim pre, što križarska udruženja ne potpadaju 


331 


pod propise Zakona o udruženjima, zborovima i dogovo- 
rima već kao isključivo religiozna udruženja spadaju pod 
nadzor i kontrolu samo duhovnih a ne i svetovnih vlasti. 

Dosadašnje iznimne dozvole ovakvih priredaba su bile 
samo znak tolerancije, ali ne i kao povoljan presedan za 
buduće priredbe. Usled toga a na osnovu 61. 67. Z. U. U. 
zabranjuje se priredba najavljene zabavne večeri za ne- 
članove križarskog družtva. 

Protivu ove zabrane Križarsko Sestrinstvo ima pravo 
žalbe Kralj. Ban. upravi u Splitu putem ovoga načelstva 
u roku od petnajst dana po prijemu iste. 

Sreski načelnik v. r.« 

Slično se dogodilo iu Čađavici u Slavoniji. 
Javila nam je to predsjednica organizacije 19. XII. 
1938. 

»Kako je i Vama poznato, priređivale smo se za aka- 
demiju, koju smo htjele davati 18. o. mj. To smo naja- 
vile Vama, sreskom načelstvu, porezkoj upravi, i svuda 
kamo još treba, i odasvud smo dobile odobrenje. Naba- 
vile smo sve potrebno za igrokaz, kostime, kulise i ostale 
sitnice, a sve iz Osieka i Valpova, što sam težkom mu- 
kom dovukla kući. Svaku večer dolazile su moje marljive 
glumice na probu, koju smo održavale u hladnom Kri- 
žarskom domu. U subotu, dakle dan uoči akademije, došle 
su sve k meni, da se još jednom, za sve dogovorimo. Či- 
tavo selo znalo je za naše spremanje. Vlč. g. župnik već 
je u crkvi najavio, plakati su već svuda bili izloženi, a 
bakice su spremale jaje po jaje, da ih prodaju, pa da onda 
mogu ići na predstavu. 

Kad najednom u subotu pred podne dobijem ja poziv 
u obćinu. Brzo odem tamo, a jedna činovnica mi pokaže 
dopis, kojim je sreski načelnik zabranio priredbu . . . Bilo 
mi je grozno. Navedeni razlozi su samo onako iz zraka 
pohvatani, a stvarno se samo usmeno može reći. Da se 
još bolje uvjerim, odem na žandarmerijsku stanicu, da i 
tamo pitam. Prva rieč narednika bila je: Zabranjeno. 

Zamislite, kako mi je bilo pri duši. Za čas se skupiše 
oko mene Križari i Križarice, da se posavjetujemo, šta 
ćemo raditi. Ali, nema druge, nego odgoditi. Dokle? Ne 
znamo, kada će se gospodinu sreskomu svidjeti, da nam 
priredbu ipak dozvoli. 

Sutradan t. j. u nedjelju naviestio je vlč. g. župnik u 
crkvi, da je akademija zabranjena.« 


Najveće potežkoće imale smo sa dvoranama. Evo 
dopisa iz Baške na o. Krku od 16. XI. 1932.: 

»Tu postoji dvorana, koja služi svim organizacijama u 
mjestu. Sokol je svojata za sebe. Ali mi smo se ipak 
uvukli unutra. Vježbamo sada s Malim Križar icama i 
Križarima svake večeri za priredbu prije Božića. Starje- 
šinstvo Sokola je jučer s oružničtvom došlo u dvoranu, 
da smo im tobože razbili sprave. Kao na razbojnike! 
Htjeli su valjda zastrašiti djecu. Valjda im smeta, što 
imamo svu djecu, a oni gotovo nikoga . . . 

žandarmerija me je jučer izviestila, da je dobila nare- 
đenje od sreza, da se Križari smiju sastajati samo u bo- 
gomoljama.« 

A kako su komunisti napadali naše, opisale su 
članice iz R e š e t a r a 29. XI. 1936.: 

»Pišem i javljam Vam, da smo u vrlo težkom stanju, 
jer već i kod nas; dolazi komunizam. Nismo Vam javile, 
kako je za Uzkrs kod nas bilo. Nismo smjele imati pred- 
stavu. Izkitile, smo selo s hrastićima i napravile slavo- 
luke. Na njima bila je narisana značka, a pod njom naš 
divni pozdrav Bog živi. Predvečer je došla grupa ljudi, za- 
pravo komunista. Rušili su granje, pucali, i razderali pa- 
pir tamo, gdje je bilo ime Bog. Sad smo dobili novog 
načelnika, koji govori, da se Križarstvo mora raztepsti. 

,Mi međutim po zapoviedi sestre predsjednice idemo 
često na zornicu, samo da nam Bog dade što više žive 
vjere, da se nikoga ne bojimo i da možemo dići visoko 
svoj križarski barjak.« 

No naše članstvo nije za sve te progone marilo. 
Ono je doista visoko diglo i križarski i hrvatski 
barjak, jer je od početka živjelo Bogu i rodu svo- 
me. Iz Pri vlake kod Vinkovaca ovako su nam 
pisale sestre 27. XI. 1935.: 

»Posvetu naše zastave obavili smo u ponedjeljak 11. XI. 
na Martinje, kada slavimo zaštitnika naše župe sv. Mar- 
tina. Posvetu je obavio na svečan način preč. g. dekan 
Ivan Cvrković, župnik iz Otoka, a zastavu je poklonila 
kuma Pavka Očevčić, na čemu joj i ovdje hvala. 

Ali izpunila se ona naša liepa kirvajska rečenica: Dođe 
god, da se vidi rod. Naša je svečanost bila brojno posje- 
ćena. Hrvatske trobojke vijorile su na mnogim kućama 

333 


332 



u znak crkvene slave. Budući da je u našim Vinkovcima 
proslavljena 10. XI. stogodišnjica Hrvatske himne, izvje- 
šene su zastave još istoga dana ujutro, a na nekim ku- 
ćama vijorile su i poslije goda još cieli dan, koje su krat- 
kovidnima pokazale, da nam svietli od Zagreba zora, da 
će biti dana i da nam svanuti mora. A kako je običaj, 
da o slavi pucaju topovi, to su nam i to priuštili. Mani- 
festirale nismo kroz selo, ali kada budu braća Križari 
obavili posvetu, onda ćemo imati veći i ljepši program, 
jaču križarsku promičbu, a to će biti malo lieka i glu- 
hima. Neka čuju, da nas još ima Hrvata katolika.« 

Tako naše Slavonke. A tako je bilo i drugdje. 
U Međumurju, u Zagorju, u Posavini, u Lici, u 
Bosni, na Jadranu. Svagdje! 

Pjesma Slavonije prodrla je i opet u sve kra- 
jeve Hrvatske, gdjegod ima Križarica. Topla i 
meka kao slavonski sutoni, vesela i vedra kao sla- 
vonske ravni, snažna i zanosna kao mladost naše 
Slavonije. 

Oj, trobojko, ti si mi na glasu, 

Tebe nosim o svome pojasu. 

Crven-biela i još k tomu plava, 

Svi mi kažu, Hrvatice prava. 

Ja ću sebi slova izvezati, 

Izvezati živili Hrvati! 


Tvoj V. K. S. 

Tvoje mjesto Križaričko Sestrinstvo, ta najma- 
nja jedinica križarske obitelji, dio je većih orga- 
nizacijskih jedinica, koje ujedinjuje Veliko 
Križaričko Sestrinstvo u Zagrebu. 

__ Družtva u jednome kraju mogu stvoriti svoj 
Krajevni odbor, koji ima svoje predsjeđ- 


ničtvo. Potvrđuje ga V. K. S. Njegova je dužnost, 
napose to je dužnost predsjednice Krajevnog od- 
bora, da povezuje, da posjećuje, da se brine za sva 
križarička družtva u jednome kraju. 

Družtva u jednoj biskupiji udružuju se u 
Okružje Križarica, koje ima svoje sjedište 
u sielu biskupije. I ono ima svoj odbor s predsjed- 
nicom Okružja na čelu. Okružje povezuje i brine 
se za sva križarička družtva u jednoj biskupiji. 

A u Zagrebu je Tvoj V. K. S., središnjica ciele 
organizacije. Za njegovo ime rekli su Ti odmah, 
kad si prekoračila prag organizacije. Još nisi znala 
ništa o našoj križarskoj nauci, o našem križarskom 
programu, ali znala si, da postoji V. K. S. u Zagre- 
bu. I da tom V. K. S-u i Ti pripadaš. Da je to srdce, 
žila kucavica organizacije. Pa kad Te koja sreća 
ponese u Zagreb, Ti najprije kreneš u V. K. S., u 
Palmotićevu ul. 3. Da vidiš, što je to u njemu i za- 
što je on tako privezao tolike mlade duše. 

Koliko sam puta gledala naše sestre iz pokraji- 
ne, kako po prvi puta ulaze u prostorije V. K. S-a. 
Neki je posebni sjaj u njihovim očima, neko po- 
sebno oduševljenje na licu. To se oduševljenje ne 
gasi ni onda, kad vide, kako su naše prostorije 
male, biedne, neugledne. 

Dvie male kancelarijske prostorije sa zbirkom 
pokućtva svih mogućih boja i iz svih mogućih 
doba. Jedna oveća, družtvena prostorija, soba s. 
Marice i soba, u kojoj stanuju sestre, koje su se 
stalno posvetile apostolatu. I to je sve. Baš biedno 
i otrcano. Ali nešto ipak daje život, daje svježinu 
toj biedi. Eno tamo proviruje skup naših dragih 
križaričkih zastava. Tamo je kartoteka naših druž- 
tava. Tamo pisaći stroj i Gestetner aparat, na 
kome se izrađuju naše okružnice. Tamo lik sv. 
Otca. Tamo slika zagrebačkog Nadbiskupa. A na 
stolu kip naše junačke zaštitnice sv. Ivane Arške. 


334 


335 


Ne, sjaj u očima naših sestara nije postao sla- 
biji, a oduševljenje nije zamrlo. Ta to je V. K. S. 
Mogu njegove prostorije biti malene i neugledne, 
ali to je dragi V. K. S. Draga središnjica, u kojoj 
se stvaraju zaključci za cielu organizaciju. U ko- 
joj se daju smjernice za sav naš vjerski, prosvjet- 
ni, organizacijski rad. U kojoj se grade planovi za 
naš apostolat. 

Svakoga tjedna sastaju se odbornice V. K. S-a 
na redovitu sjednicu, a i inače, prostorije nisu ni- 
kada prazne. Odbornice dolaze na posao, zagre- 
bačke članice na sastanke, vodstva staležkih za- 
jednica na sjednice. Dolaze i duhovnici zagrebač- 
kih družtava, a don Ante Radić svagdanji je po- 
sjetilac središnjice. Dolaze i duhovnici iz pokraji- 
ne, dolaze članice, i tako je na V. K. S-u uviek 
živo. 

Ne, ne bliedi sjaj u očima naših članica, iako su 
prostorije neugledne i malene. Ne bliedi! Napro- 
tiv! Vidjela sam ga, kako je pojačao i kako se u 
očima mladih djevojaka cakle suze ganuća. 

A kad se vraćaju kući, salietaju ih susestre: Jesi 
li bila na V. K. S-u? Jesi li sve pozdravila? Koje 
si sestre vidjela? Što rade? Je li sve zdravo? 

Takvim i sličnim pitanjima salietaju ih, a one 
odgovaraju dugo, obširno. A na koncu dodaje koja 
od najmlađih: Da mi je samo jednom otići na 
V. K. S. pa makar umrla iza toga! 

Zašto ta ljubav, ta privrženost, to oduševljenje? 
Jer V. K. S. je Tvoj, Vaš drugi dom, središte ve- 
like križarske obitelji. Jer V. K. S. povezuje sve 
duše, sve razbacane jedinice, sva organizacijska 
središta u oduševljenu Kristovu vojsku, koja se- 
okuplja kadgod je Crkva treba i koja sluša svoga 
vojskovođu — Papu. 

V. K. S. je prestavnik križarske misli, predstav- 
nik križarske borbe. 

* 


336 



Predsjednica Marica Stanković. 

Podpredsjednica Vilma Bielen. 

Tajnica Zlatka Kostanjevac. 

Blagajnica Jelka Molnar. 

Izvjestiteljica za prosvjetu Mara Čović. 

Izvjestiteljica za organizaciju Olga Jančić. 

Izvjestiteljica za misije Janja Magdić. 

Izvjestiteljica za karitas Ivanka Dokoupil. 

Izvjestiteljica za đačku zajednicu Hela Zni- 
darčić. 

Izvjestiteljica za seljačku zajednicu Jarko 
Huljev. 

Izvjestiteljica za radničko-građansku zajednicu 
Nevenka Sarin. 

Izvjestiteljica za Vodstvo Malih Križarica 
Marija Grgić. 

Načelnica Draga Fegić. 

Preglednički odbor;. Mira Preisler, Marija 
Vincens, Smiljka Sribar. 

Častni sud: Darinka Dugački iz Zagreba, Marija 
Hercigonja iz Zagreba, Marija Globinka iz Sara- 
jeva, Julka Štaubringer iz Đakova, Zlata Savano- 
vić iz Daruvara. 

Predsjednica Okružja Križarica u Zagrebu je 
Marija Grgić, u Sarajevu, Stefica Mihalić, u Đa- 
kovu Stana Križanović. Posljednja predsjednica 
Okružja u Šibeniku bila je Dobrila Bujaš, a u 
Subotici Vita Križanović. 


* 


Da, to je Tvoj dragi V. K. S. I neka Ti bude 
uviek drag, kao što si i Ti draga njemu i kao što 
mu je draga svaka križarička duša diljem domo- 
vine i izvan nje. 



Miadost vedrine 22 


337 


' Vječnome uzoru 


Oprosti, Gospo, što Ti na posljednjoj stranici ove 
knjige posvećujemo tako malo rieči, tako malo re- 
daka. 

Ali Ti si svagdje, gdjegod bila, i liepa, i velika i 
sjajna. Liepa si u liku od skupocjenog mramora, a 
liepa si i u jednostavnom obličju u seoskoj crkvici. 
Liepa si u sjajnoj katedrali, a liepa si i na razkršću 
poljskih puteva. 

Mi zapravo i ne znamo odrediti, kad si ljepša, 
kad si veća, kad si sjajnija. 

Da li onda, kad si iznenađeno razširila oči nq 
anđelov pozdrav ili onda, kad si na putu k rođa- 
kinji svojoj Elizabeti zapjevala Magnificat. 

Da li onda, kad si sa sladkim Bremenom u tielu 
putovala u Betlehem ili onda, kad se smiešiš Čedu 
u svome naručaju. 

Da li onda, kao l si se tako brižna jedini puta po- 
javila sa Sinom u javnom životu, u Kani Galilej- 
skoj, ili onda, kad uređuješ skromnu svoju kućicu 
u Nazaretu, sasvim povučena, gotovo nepoznata. 

Da li onda, kad kao žena jaka stojiš na Kalva- 
riji ili onda, kad Te gledamo u slavi Djeteta Tvo- 
ga, sa viencem zlatnih zviezda oko čela i svietlim 
mjesečevim lukom pod nogama. 


339 


Ne znamo, kad si ljepša, jer si uviek preliepa, 
presjajna, premila, Ti najveća Ženo, najslađa Maj- 
ko, Gospo naša. 

Ti, čije je tielo posvećeno najzrelijim zemalj- 
skim Plodom, Bogom — Čovjekom. 

Ti pred čijom se dušom blago nasmiešilo brižno 
lice vječnog Roditelja. 

Ti čije je dobro srdce podpuno izpunio dah 
vječne ljubavi — Duh Sveti. 

Ti si u svome biću spojila sva obilježja, sve 
strune ženskoga bića: i djevičanstvo, i ženstvo i, 
majčinstvo. 

Zato si uzor svima za sve vjekove. 

Djevice u Tebi traže čar čistoće i nalaze ga u 
neizkazanom obilju. 

Žene u Tebi traže vjernost i brižljivost i nalaze 
ih u savršenom obliku. 

Majke u Tebi traže junačtvo u žrtvi i nalaze 
ono, što nema ni jedna majka, ni sve majke svieta 
zajedno. 

Dobra Gospo, Suspasiteljice svieta, Posrednice 
svih milosti, Djeliteljice svih Sinovljevih zasluga, 
štiti hrvatski djevojački sviet, štiti našu križa- 
r ičku mladež. 

To te molimo na posljednjoj stranici ove knjige, 
u posljednjim redcima naše poviesti. Budi joj uzor, 
budi joj zaštita, budi joj obrana, budi joj Majka. 

Oprosti, Gospo, što Ti na posljednjoj stranici ove 
knjige posvećujemo tako malo rieči, tako malo re- 
daka. Ali Ti si govorila na svim stranicama, u 
svim redcima ove knjige. Jer da Tebe nema, ne bi 
bilo ni liepih križaričkih duša. U Tebe su one gle- 


340 


dale, kad im je trebalo dati oblik i sadržaj. Da 
Tebe nema, ne bi križarički pokret ni postojao, jer 
ne bi bilo uzora, prema kome se mogao izgrađivati. 

Spominjemo Te, Gospo, na posljednjoj stranici 
ove knjige zato, da je djevojačke ruke ne zaklope 
prije nego se sretnu s Tvojim imenom, s Tvojom 
dušom, s Tvojim majčinskim sr dcem. Da posljed- 
nja njihova misao budeš Ti. Da posljednja njihova 
želja bude, da Tebe sliede. Da posljednja njihova 
odluka bude, da se svaki dan primiču svome uzoru 
— Tebi. 

Sad znadeš, Gospo zašto Te spominjemo na po- 
sljednjoj stranici ove knjige. Sad znadeš, da si Ti 
na prvoj stranici križaričkih duša, i da pred To- 
bom, vječni naš uzore, kleči cieli križarički rod. 


341 



SADRŽAJ 


OJ, U VIS KRILA! 

Neobičan govor 9 

Div sa Jadrana 11 

Zaboravljeni cilj 15 

Orlovstvo se budi 20 

U godini narodne slave 25 

Orlića sam mlada, hrvatska 28 

U vječnome gradu v . 36 

Utrtim stazama 44 

Vatrena srdca govore 49 

Orao slomljenih krila 55 


ZA BIELIM KRI2EVIMA 


Prvi koraci 61 

Naš sveti brat Ivan 66 

Kroz trku dana i godina 78 

Tri obična slova 83 

Djevojče s bojnom zastavom 89 

Najveće svetinje 93 

Podpuna katolikinja 99 

Filia Petri 106 

Neokaljana mladost 113 

Moda 123 

Ples 137 

Da li zajednički odgoj ? 152 

Djevojačko srdce 157 

Poziv katoličke majke 170 


Ako se ne udam 
Križanca u apostolatu 
Prosvjetni zadatci Križarstva . 

Božična akcija 

Uzkrsna borba 

Diljem domovine . 

Velike godišnje smotre . 

Sretna zamisao 

U prvim borbenim redovima 
Prijatelju malenih najbliže . 

U tišini doma 

Sklopljenih ruku . 

Koje otidoše pred nama sa znam 

Crkva vodi 

Naši biskupi o nama 
Zašto su nas ipak progonili . 

Tvoj V. K. S 

Vječnome uzoru